Odluku o obilježavanju Nacionalnog dana invalida rada – 21. ožujka (Narodne novine, broj 24/9) donio je Hrvatski sabor 2009. godine kako bi se ukazalo na probleme osoba s invaliditetom, stereotipe i predrasude koji ih prate, a namjerom osvješćivanja javnosti o toj problematici. Povijest odabranog dana, 21. ožujka kao Nacionalnog dana invalida rada, veže se uz događanja iz 1956. godine kada se u Belgiji dogodila rudarska nesreća u kojoj su stradale 262 osobe. U spomen na tu nesreću, 21. ožujka prvobitno je određen kao Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Međutim, nakon usvojene Rezolucije 47/3 Generalne skupštine UN-a 1992. godine, Međunarodnim danom osoba s invaliditetom proglašen je 3. prosinca.
Nacionalni dan invalida rada vrlo je značajan jer se tom prigodom želi dodatno skrenuti pozornost šire javnosti na probleme s kojima se susreću invalidi rada, a posebno se želi ukazati na potrebu provođenja aktivnosti vezanih uz prevenciju nastanka novih invalida rada. Kao zaštitni znak Nacionalnog dana invalida rada odabrana je ruža kojom se želi ukazati na problem (ne)korištenja zaštitnih sredstava na radu. Naime, unatoč njezinoj ljepoti, za ubiranje ruže potrebna su zaštitna sredstva. Unatoč propisanim visokim kaznama, poslodavci mjere zaštite na radu često ne provode ili ih provode, a oba slučaja u konačnici nerijetko dovode do nastanka invaliditeta.
