Početna veličina slova Smanji veličinu slova
Kolovoz
21

Želite pomoći Udruzi? SVAKI VAŠ DOPRINOS NAM JE DRAGOCIJEN!

Facebook - Udruga invalida Križevci Twitter - Udruga invalida Križevci Youtube
 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DOPLATKU ZA DJECU

POSLOVNIK PRAVOBRANITELJA ZA OSOBE S INVALIDITETOM

“Narodne novine”, broj 103/08

 
 



RJEŠENJE O IMENOVANJU ČLANA POVJERENSTVA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM

“Narodne novine”, broj 101/08

Imenuje se RENATA GOJTAN članom Povjerenstva Vlade Republike Hrvat­ske za osobe s invaliditetom.

Klasa: 080-02/08-01/241
Urbroj: 50304/2-08-02
Zagreb, 28. kolovoza 2008.

Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.

 
 



ODLUKA O OSNOVICI ZA ODREĐIVANJE NAKNADE ZBOG TJELESNOG OŠTEĆENJA I O USKLAĐIVANJU NOVČANIH NAKNADA ZBOG TJELESNOG OŠTEĆENJA OD 1. SRPNJA 2008.

“Narodne novine”, broj 101/08

 
 



ZAKON O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE

“Narodne novine”, broj 85/08

 
 



ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA

“Narodne novine”, broj 82/08

 
 



ODLUKA O SUFINANCIRANJU PROGRAMA ZA POTICANJE ZAPOŠLJAVANJA I ODRŽAVANJA ZAPOSLENOSTI U ZAŠTITNIM RADIONICAMA ZA 2008. GODINU

"Narodne novine”, broj 74/08

 
 



ODLUKA O IMENOVANJU PRAVOBRANITELJICE ZA OSOBE S INVALIDITETOM

“Narodne novine”, broj 67/08

Imenuje se ANKA SLONJŠAK pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom.

Klasa: 021-13/08-07/53
Zagreb, 30. svibnja 2008.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskog sabora
Luka Bebić, v. r.

 
 



ZAKON O IZMJENAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU

“Narodne novine”, broj 67/08

Članak 1.

U Zakonu o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (»Narodne novine«, br. 85/06.) u članku 5. stavku 4., članku 16. stavku 1., članku 17. stavku 1., članku 18. stavku 1. i 3., članku 21. stavku 1. podstavku 4. i 5., članku 26. stavku 3., članku 29. i članku 31. riječi: »Hrvatski zavod za medicinu rada«, u odgovarajućem padežu, zamjenjuju se riječima: »zavod nadležan za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu« u odgovarajućem padežu.

Članak 2.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009.

Klasa: 500-01/08-01/03
Zagreb, 30. svibnja 2008.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.

1. ZAKON O ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU

“Narodne novine”, 85/06

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/127760.html

 
 



ETIČKI KODEKS VOLONTERA

“Narodne novine”, broj 55/08

UVOD

Volonterstvo je jedan od najsnažnijih elemenata koji doprinose razvoju i oblikuju demokratske promjene u svakom suvremenom društvu. Ujedno je i osnova koja omogućuje građanima uključivanje u društvene procese. Davanjem svog slobodnog vremena, znanja i iskustava, entuzijazma i energije, građani tako značajno doprinose razvoju svoje zajednice i društva u cjelini. Volontiranje osnažuje pojedince, izgrađuje osjećaj solidarnosti, potiče na sudjelovanje, štiti ranjive skupine od ekonomske, društvene i političke marginalizacije i ima potencijal kohezivnog elementa u društvu.
Cilj Etičkog kodeksa je poticati razumijevanje i prihvaćanje propisanih načela i standarda te njihovu primjenu u svakodnevnoj organizaciji i pružanju volonterskih usluga. Etički kodeks predstavlja minimalni zajednički sustav vrijednosti koji organizatori volontiranja i volonteri prihvaćaju u svom području djelovanja. Pisan je na razini općenitosti koja organizatorima volontiranja omogućuje razradu propisanih standarda sukladno načelima organizacije, poštujući tako specifičnosti organizacije, a posebno potreba korisnika volonterskih usluga. Organizatori volontiranja mogu biti pravne osobe kojima primarna svrha nije stjecanje profita: udruge, zaklade, fundacije, sindikati, vjerske zajednice, javne ustanove, turističke zajednice, državna tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Slijedom dinamičnog procesa razvoja civilnoga društva uopće, a posebice u domaćem kontekstu, Etički kodeks podložan je provjerama te potrebnim izmjenama i dopunama koje će zasigurno poticati i iskustvo provedbe Zakona o volonterstvu u praksi.
Etički kodeks se sastoji od Uvoda, Preambule, Temeljnih načela, Etičkih standarda i Završnih odredbi.

PREAMBULA

Etički kodeks volontera donosi Nacionalni odbor za razvoj volonterstva temeljem stavka 1. članka 23. Zakona o volonterstvu (»Narodne novine« 58/07) i predstavlja skup vrijednosti, načela i standarda kojima se usmjerava proces organiziranog uključivanja volontera u aktivnosti za opću dobrobit. Ovim se Etičkim kodeksom promiču najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Etički kodeks počiva na načelu da je volonterstvo temelj civilnog društva i od vitalne važnosti za razvoj (sudioničke) demokracije jer se, kroz sudjelovanje u društvenim procesima, jača i osobna odgovornost građana volontera. Sukladno tomu, cilj Etičkog kodeksa je promicanje pozitivne prakse volontiranja i primjene načela i standarda volonterstva među organizatorima volontiranja, volonterima i korisnicima njihovih usluga.
Svi organizatori volontiranja, volonteri i korisnici njihovih usluga obvezuju se da u svom radu djeluju sukladno načelima i standardima Etičkog kodeksa.

TEMELJNA NAČELA

1. NAČELO SUDJELOVANJA U DRUŠTVENIM PROCESIMA

Volontiranje predstavlja jedan od načina organiziranog uključivanja građana u društvene procese čime svaki građanin ostvaruje mogućnost doprinosa pri rješavanju problema u zajednici i utjecaja na pozitivne promjene u društvu.. Volonterski angažman građana može jedino nadopunjavati, ali nikako i zamijeniti djelatnosti i funkcije za koje postoji odgovornost drugih dionika u rješavanju problema ili zadovoljavanju potreba u zajednici.

2. NAČELO DOBROVOLJNOSTI I SLOBODE IZBORA

Volontiranje podrazumijeva dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina u aktivnosti za dobrobit druge osobe ili opću dobrobit. Volontiranje je izraz osobne volje svakog pojedinca oslobođen od svakog oblika pritisaka.

3. NAČELO ZABRANE DISKRIMINACIJE

Pravo na dobrovoljno davanje vremena, znanja vještina te primanje volonterskih usluga imaju svi ljudi bez obzira na dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko i drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obaveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, tjelesne ili duševne poteškoće ili oboljele i druge osobne karakteristike, ako drugačije ne proizlazi iz prirode volonterskih aktivnosti.

4. NAČELO SOLIDARNOSTI, PROMOCIJE I ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA

Volontiranjem se preuzima odgovornost i izražava solidarnost prema svima članovima društva bez namjere stjecanja osobne materijalne koristi. Organizatori volontiranja i volonteri u radu s korisnicima poštuju najviše međunarodne i domaće standarde u području promocije i zaštite ljudskih prava koja proizlaze iz uvažavanja različitosti i osobnog integriteta svakog pojedinca.

5. NAČELO RAZVOJA OSOBNIH POTENCIJALA

Volontiranje omogućuje ljudima slobodno stjecanje novih vještina i znanja te razvoj osobnih potencijala putem cjeloživotnog učenja.

6. NAČELO INTERKULTURALNOG UČENJA I RAZMJENE

Volontiranje pruža mogućnost učenja od drugih te razmjenu iskustava između država, regija i različitih kultura. Suradnja s ljudima različitog podrijetla doprinosi smanjivanju predrasuda i stereotipa te jačanju tolerancije u međunarodnom kontekstu.

7. NAČELO ZAŠTITE OKOLIŠA I BRIGE ZA ODRŽIVI RAZVOJ

Volontiranje se obavlja u skladu s međunarodnim i domaćim stan­dardima za zaštitu okoliša i održivog razvoja zajednice i društva.

ETIČKI STANDARDI

a) za organizatore volontiranja
• Organizator volontiranja osmišljava i provodi volonterske programe koji imaju jasne i vidljive kriterije uključivanja volontera, praćenja i vrednovanja volonterskih aktivnosti te stvaraju ugodno i poticajno ozračje u kojem se volontere potiče na osobni razvoj kroz učenje, sudjelovanje u timskom radu i razmjenu sa suradnicima.
• Organizator volontiranja osigurava sigurno i poticajno okruženje za volontiranje te financijske, organizacijske i ljudske resurse koji su potrebni za realizaciju volonterskih aktivnosti vodeći računa o stručnosti i osposobljenosti volontera za rad s korisnicima.
• Organizator volontiranja ima odgovornost osigurati jednake mogućnosti uključivanja volontera te okruženje oslobođeno od svih oblika diskriminacije i uznemiravanja. Organizator je dužan uložiti napore u uklanjanje fizičkih, psiholoških, ekonomskih, socijalnih i kulturoloških prepreka pri uključivanju volontera koji su pripadnici različitih društvenih skupina.
• Organizator volontiranja poštuje slobodu odlučivanja svakog volontera o početku i završetku volonterskog angažmana
• Organizator volontiranja informira volontere s načinom rada organizacije, pravilima organizatora i zahtjevima posla koji odgovaraju znanju, vještinama i prethodnom iskustvu volontera. Volonteri imaju pravo na sve informacije koje se tiču njihovog volonterskog angažmana.
• Organizator volontiranja potiče volontere na sudjelovanje u odlučivanju o stvarima koje se tiču volontiranja te im se nastoji omogućiti da pridonose organizaciji na načine koji sami odaberu.
• Prilikom uključivanja maloljetnih volontera, organizator volontiranja posebnu pažnju posvećuje nadzoru i podršci, u cilju zaštite volontera, a u suradnji s roditeljima/skrbnicima i odgojno obrazovnim ustanovama.
• Organizator volontiranja s posebnom pozornosti poduzima mjere zaštite korisnika volonterskih aktivnosti primjenjujući postojeće domaće i međunarodne propise koji se odnose na određene ciljne skupine.
• Organizator volontiranja potiče organizacijsku kulturu u kojoj je volonterski doprinos poželjan i cijenjen.
• Organizator volontiranja vodi urednu evidenciju o volonterima, njihovom doprinosu i volonterskim aktivnostima.
b) za volontere
• Volonteri imaju pravo i dužnost biti upoznati sa Zakonom o volonterstvu i Etičkim kodeksom i drugim pravilnicima i postupcima organizatora volontiranja.
• Volonteri u svome radu njeguju i promiču rad za opće dobro cijele zajednice.
• Volonteri poštuju integritet i dostojanstvo svih suradnika i u organizaciji djeluju kao dio tima.
• Volonteri se tijekom volonterskih aktivnosti ponašaju u skladu s misijom i vizijom organizacije u kojoj djeluju i na raspolaganje joj stavljaju samo ona znanja, vještine i sposobnosti koje ne nadilaze njihove mogućnosti.
• Volonteri poštuju misiju i pravila organizacije u kojoj djeluju, poštuju zdravstvene i druge standarde sigurnosti kako bi umanjili rizik nanošenja štete sebi, organizatoru volontiranja i korisnicima.
• Volonteri poštuju i uvažavaju različitosti osobnosti, stavova, sustava vrijednosti i životnih uvjeta korisnika volonterskih usluga. Volonteri u radu s korisnicima ne nameću svoja vjerska, politička i druga osobna uvjerenja te nastoje prepoznati i izaći u susret njihovim individualnim potrebama.
• Volonteri ni na koji način ne zloupotrebljavaju uspostavljeni odnos s korisnicima radi zadovoljavanja svojih emocionalnih, fizičkih, financijskih i drugih potreba.
• Volonteri se suzdržavaju od aktivnosti koje mogu narušiti ugled organizatora volontiranja i korisnika. Svoj rad predstavljaju na istinit i afirmativan način. U javnim nastupima ne smiju davati netočne ili nejasne podatke koji bi mogli primatelja informacije dovesti u zabludu.
• Volonteri poštuju povjerljivost podataka o korisnicima. Svako prikupljanje podataka takve prirode mora dobiti suglasnost korisnika i organizatora volontiranja.
• Ukoliko imaju dilema ili problema u ispunjavanju volonterskih aktivnosti, volonteri se trebaju obratiti isključivo odgovornim osobama u organizaciji.
c) za korisnike volontiranja
• Korisnik volontiranja ima pravo biti upoznat sa Zakonom o volonterstvu, Etičkim kodeksom te drugim pravilnicima i procedurama organizatora volontiranja od kojeg prima volonterske usluge.
• Ukoliko prima volonterske usluge, korisnik prihvaća temeljna etička načela organizatora volontiranja, etičkog kodeksa i Zakona o volontiranju.
• Korisnik volontiranja ima pravo odbiti volonterske usluge.
• Korisnik volontiranja dužan je organizatoru volontiranja prijaviti svako neprikladno ponašanje volontera kojim se kompromitira etički kodeks volontera i druge volontere.

ZAVRŠNE ODREDBE

Nacionalni odbor za razvoj volonterstva dužan je osigurati uvjete kako bi se organizatori volontiranja, volonteri i korisnici njihovih usluga u Republici Hrvatskoj upoznali s Etičkim kodeksom. Obveza je Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva ustanoviti Etičko vijeće, tijelo zaduženo za praćenje provedbe Etičkog kodeksa. Etičko vijeće čine tri člana birana iz Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva. Dužnost je Etičkog vijeća donijeti potrebne akte za provedbu Etičkog kodeksa te osigurati jednaku mogućnost u postupku ispitivanja povreda odredbi Etičkog kodeksa za sve organizatore volontiranja, volontere i korisnike volontiranja.
U slučaju kršenja etičkog kodeksa volontera, korisnika ili organizatora volontiranja sve uključene strane se potiču nastali problem riješiti zajednički i dogovorno.
Ukoliko to nije moguće, izvijestit će o tome Etičko vijeće Nacio­nalnog odbora za razvoj volonterstva.
Etički kodeks stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Predsjednica
Nacionalnog odbora
za razvoj volonterstva
Gordana Forčić, mr. sc., v. r.

 
 



PRAVILNIK O SADRŽAJU I TRAJANJU OSPOSOBLJAVANJA I EDUKACIJE UDOMITELJSKE OBITELJI

“Narodne novine”, broj 48/08

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuje se sadržaj i trajanje osposobljavanja i edukacije udomiteljske obitelji.

Članak 2.

Osposobljavanje i edukaciju udomitelja provodi centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti udomiteljska obitelj ima prebivalište.

Članak 3.

U provedbu osposobljavanja i edukacije centar za socijalnu skrb može uključiti stručnjake iz domova socijalne skrbi, zdravstvenih ustanova, znanstvenih institucija, udruga i drugih pravnih osoba.

Članak 4.

Osposobljavanje i edukacija udomiteljskih obitelji sastoji se od zajedničkog dijela za sve udomiteljske obitelji neovisno o vrsti korisnika te općeg i posebnog dijela prema vrsti korisnika.

Članak 5.

Sadržaj zajedničkog dijela osposobljavanja i edukacije udomitelja prije smještaja prvog korisnika sadrži sljedeće cjeline:
– upoznavanje sa sadržajem, svrhom i načinom obavljanja udomiteljske skrbi,
– prava i obveze udomitelja,
– obveze centra za socijalnu skrb i način suradnje s centrom za socijalnu skrb,
– suradnja s biološkom obitelji,
– psihodinamika odnosa u udomiteljskoj obitelji (odnosi unutar obitelji, ozračje, razumijevanje),
– vrijednosti i etika u udomiteljstvu,
– emocionalne potrebe korisnika,
– komunikacijske vještine,
– briga o zdravlju,
– mjere zaštite u kući radi sprečavanja nezgoda i ugrožavanja zdravlja.

Članak 6.

Opći dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o djeci sadrži sljedeće cjeline:
– područja iz razvojne psihologije (psihički, kognitivni i emocionalni razvoj djeteta, razvoj privrženosti),
– posebne potrebe djece u udomiteljskoj obitelji (separacija, stres, gubitak, proces tugovanja, emocionalni konflikti),
– značaj biološke obitelji za dijete,
– zlostavljanje i zanemarivanje djece,
– odgojne metode,
– utjecaj udomiteljstva na dinamiku obiteljskih odnosa u udomiteljskoj obitelji,
– prilagodba udomljenog djeteta i udomiteljske obitelji.

Članak 7.

Udomiteljima koji skrbe o djeci s tjelesnim ili mentalnim ošte­će­njem i djeci s poremećajima u ponašanju, uz sadržaj osposobljavanja i edukacije iz članka 6. ovoga Pravilnika, propisuje se i poseban dio.

Članak 8.

Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem sadrži sljedeće cjeline:
– vrste i karakteristike oštećenja,
– pristup i način rada s djecom s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– specifičnosti u razvoju djece s obzirom na postojeće oštećenje (motorika, spoznaja, komunikacija i govor, socijalizacija),
– specifičnosti pojedine razvojne dobi obzirom na postojeće oštećenje (obilježja puberteta i adolescencije),
– usvajanje praktičnih vještina (hranjenje, toalet trening, osobna higijena, oblačenje i svlačenje, igra, radna okupacija),
– pomoć djetetu u prihvaćanju postojanja oštećenja i stvaranju slike o sebi,
– razvijanje preostalih sposobnosti i socijalizacijskih vještina djece s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– integracija djece s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem u lokalnu zajednicu,
– područje seksualnosti i spolni odgoj djece s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.

Članak 9.

Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o djeci s poremećajima u ponašanju sadrži sljedeće cjeline:
– poremećaji u ponašanju (uzroci poremećaja),
– izbor odgojnih metoda i metoda discipliniranja.

Članak 10.

Opći dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o odraslim osobama sadrži sljedeće cjeline:
– utjecaj udomiteljstva na dinamiku obiteljskih odnosa u udomiteljskoj obitelji,
– prilagodba udomljene osobe i udomiteljske obitelji te posebne potrebe smještenih korisnika,
– psihodinamika odnosa u udomiteljskoj obitelji (odnosi unutar obitelji, uzajamno uvažavanje i razumijevanje, komunikacija, ozračje u obitelji),
– značaj i uloga obitelji i sredine iz koje dolazi udomljena osoba,
– usvajanje vještina u vezi sa zadovoljavanjem potreba korisnika (namještanje i okretanje korisnika u krevetu, dizanje iz kreveta, održavanje osobne higijene nepokretnog korisnika, njega i briga o zdravlju, oblačenje i svlačenje, hranjene i dr.),
– zaštita i unapređenje zdravlja, očuvanje funkcionalnih sposobnosti te sprečavanje mogućih rizika,
– liječenje i lijekovi (značaj redovitih odlazaka liječniku, redovitog uzimanja terapije i popratne pojave lijekova),
– promicanje pozitivnog zdravstvenog ponašanja,
– mentalno zdravlje (karakteristike duševnih poremećaja i duševnih bolesti, očuvanje mentalnog zdravlja, prepoznavanje simptoma pogoršanja te postupanje udomitelja u tim situacijama),
– ovisnosti,
– važnost prehrane u odnosu na dob i zdravstveno stanje smještene osobe,
– područje seksualnosti i spolnosti,
– organizacija slobodnog vremena i radna okupacija.

Članak 11.

Udomiteljima koji skrbe o psihički bolesnim osobama, o starijim i nemoćnim osobama i osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem uz sadržaj osposobljavanja i edukacije iz članka 10. ovoga Pravilnika, propisuje se i poseban dio.

Članak 12.

Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o psihički bolesnim osobama sadrži sljedeće cjeline:
– individualan pristup i procjena postojećih sposobnosti, interesa i potreba smještene osobe,
– metode poticanja i podrške, sposobnosti i vještina za samostalnu brigu o sebi,
– komunikacija i komunikacijske vještine u skrbi za psihički bolesnu odraslu osobu,
– prepoznavanje rizičnih simptoma (agresija, psihotičnost i druga stanja te ponašanje u takvim situacijama),
– očuvanje digniteta osoba s duševnim smetnjama,
– predrasude o duševnim bolestima i stigmatizacija,
– integracija psihički bolesnih osoba u lokalnoj sredini.

Članak 13.

Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o starijim i nemoćnim osobama sadrži sljedeće cjeline:
– poznavanje i praćenje psihofizičkih promjena vezano uz proces starenja,
– značaj promjene životne sredine i utjecaj promjena na cjelokupno funkcioniranje,
– individualan pristup i procjena postojećih sposobnosti, interesa i potreba smještene starije osobe,
– održavanje i očuvanje mentalnog zdravlja i psihofizičkih sposobnosti te poticanje samostalnosti i aktivnosti,
– emocionalne potrebe (pomoć i podrška u vezi s doživljajem i prihvaćanjem procesa starenje i bolesti).

Članak 14.

Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o odraslim osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem sadrži sljedeće cjeline:
– vrste i karakteristike oštećenja,
– pristup i način rada s osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– usvajanje praktičnih vještina (hranjenje, toalet trening, osobna higijena, oblačenje i svlačenje, radna okupacija),
– specifičnosti u načinu komunikacije i međusobnog razumijevanja u odnosu na osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– razvijanje preostalih sposobnosti i socijalizacijskih vještina osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– integracija osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem u lokalnu zajednicu,
– osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem u procesu starenja,
– područje seksualnosti osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.

Članak 15.

Udomiteljima koji skrbe o djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja, uz sadržaj osposobljavanja i edukacije iz članka 6. i članka 10. ovoga Pravilnika propisuje se i poseban dio.

Članak 16.

Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja sadrži sljedeće cjeline:
– određenje i oblici obiteljskog nasilja,
– nasilje u partnerskim odnosima,
– dinamika zlostavljanja u obitelji,
– obilježja žrtvi i počinitelja nasilja u obitelji,
– zaštita žrtava obiteljskog nasilja (zakonski okvir, pristup žrtvi),
– planiranje sigurnosti.

Članak 17.

Osposobljavanje i edukacija udomitelja traje najmanje 20 sati, a provodi se putem predavanja, radionica te grupnog i praktičnog rada.

Članak 18.

Centar za socijalnu skrb obvezan je organizirati osposobljavanje udomitelja sukladno članku 16. stavku 8. Zakona o udomiteljstvu te s iskazanim potrebama udomitelja.

Članak 19.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/08-01/15
Urbroj: 534-07-08-1
Zagreb, 15. travnja 2008.

Ministar
mr. Darko Milinović, dr. med., v. r.

 
 



PRAVILNIK O STAMBENIM, SOCIJALNIM I DRUGIM UVJETIMA ZA OBAVLJANJE UDOMITELJSTVA

“Narodne novine”, broj 48/08

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se stambeni, socijalni i drugi uvjeti koje mora ispunjavati udomitelj za obavljanje udomiteljstva.

OPĆI UVJETI

Članak 2.

(1) Udomitelj mora imati stambeni prostor u naselju koje omogućava korištenje usluga ustanova odgoja i obrazovanja, zdravstva i drugih djelatnosti, ovisno o potrebama korisnika.
(2) Iznimno, ako se stambeni prostor udomitelja ne nalazi u naselju koje omogućava korištenje usluga iz stavka 1. ovoga članka ili se nalazi izvan naselja, mora biti prometno povezan s naseljem koje omogućava korisnicima pružanje usluga iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Stambeni prostor iz stavka 1. ovoga članka mora imati osiguran priključak na električnu i telefonsku mrežu te osiguranu tekuću vodu i odvodnju u objektu.
(4) Ako stambeni prostor ima balkon i terasu, balkon i terasa moraju biti ograđeni ogradom visine najmanje 120 cm.
(5) Obiteljska kuća i dvorište udomitelja moraju biti ograđeni.

Članak 3.

(1) Stambeni prostor koji udomitelj koristi za stanovanje i prostor za smještaj korisnika mora biti jedna građevinska cjelina sa zajedničkim ulazom.
(2) Stambeni prostor mora biti u vlasništvu, suvlasništvu ili najmu udomitelja ili člana udomiteljske obitelji.
(3) Ugovor o najmu stambenog prostora iz stavka 2. ovoga članka mora biti sklopljen u trajanju od najmanje četiri godine od dana davanja dozvole, odnosno dana obnavljanja dozvole za obavljanje udomiteljstva.

Članak 4.

(1) Stambeni prostor mora imati potreban broj funkcionalno raspoređenih prostorija ovisno o broju članova obitelji i vrsti i broju korisnika: kuhinju s prostorom za blagovanje i prostorom za dnevni boravak, te spavaonice i prostorije za održavanje osobne higijene.
(2) Spavaonice ne mogu biti prolazne prostorije.
(3) Kuhinja s prostorom za blagovanje mora imati prostor koji omogućuje svim korisnicama i članovima obitelji istovremeno konzumiranje obroka.
(4) Stambeni prostor udomitelja koji skrbi o teže pokretnim korisnicima ili korisnicima u invalidskim kolicima mora osiguravati tim korisnicima nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad na isti način kao i udomitelju, odnosno članovima udomiteljske obitelji ili ostalim korisnicima.
(5) U svim prostorijama u kojima borave korisnici potrebno je osigurati grijanje.

Članak 5.

(1) Prostorije u kojima borave korisnici moraju imati dnevno svjetlo i mogućnost prirodnog provjetravanja.
(2) Podovi u svim prostorijama moraju biti izvedeni od materijala koji odgovaraju namjeni pojedine prostorije i omogućuju sigurno kretanje korisnika.
(3) Oprema stambenog prostora treba odgovarati namjeni pojedine prostorije te tehničkim, higijenskim i estetskim zahtjevima.
(4) U kupaonici i zahodu trebaju biti postavljeni rukohvati za teže pokretne osobe ili osobe u invalidskim kolicima.
(5) Ležajevi ne smiju biti postavljeni jedan iznad drugog.
(6) Stambeni prostor mora biti uredno održavan.
(7) Stubište unutar stambenog prostora mora imati ogradu i rukohvate cijelom dužinom.

Članak 6.

(1) Korisniku je potrebno osigurati pravilnu i kvalitetnu prehranu ovisno o njegovoj dobi i zdravstvenom stanju.
(2) Korisniku je potrebno osigurati najmanje 4 obroka dnevno.
(3) Korisniku je potrebno osigurati odgovarajuću zdravstvenu skrb.
(4) Korisniku je potrebno osigurati svakodnevno održavanje osobne higijene.
(5) U stambenom prostoru potrebno je osigurati mjesto za čuvanje lijekova dostupno samo udomitelju, odnosno drugom punoljetnom članu udomiteljske obitelji koji može preuzeti brigu o podjeli lijekova.
(6) Za teže pokretne i nepokretne korisnike udomitelj je obvezan osigurati odgovarajuća pomagala i minimum opreme za njegu korisnika, ovisno o zdravstvenom stanju korisnika.
(7) Teže pokretnim i nepokretnim korisnicima, kao i korisnicima sa specifičnim potrebama potrebno je osigurati svakodnevnu pomoć pri odijevanju i svlačenju, pomoć pri hranjenju, obavljanju osobne higijene i pomoć pri obavljanju fizioloških potreba.

Članak 7.

Udomitelj mora korisniku osigurati uvjete koji omogućuju primjeren odgoj i nesmetan psihofizički razvoj te poštivanje njegovog etničkog, vjerskog, kulturnog ili jezičnog podrijetla.

Članak 8.

(1) U postupku davanja i obnavljanja dozvole za obavljanje udomiteljstva potrebno je od svih punoljetnih članova udomiteljske obitelji pribaviti pisani pristanak za smještaj korisnika.
(2) U postupku iz stavka 1. ovoga članka potrebno je pribaviti i uvažiti mišljenje maloljetnih članova udomiteljske obitelji starijih od 12 godina koji su sposobni shvatiti značenje udomljavanja korisnika.

POSEBNI UVJETI ZA DJECU

Članak 9.

(1) Jednu spavaonicu može koristiti najviše troje djece predškolske dobi, odnosno dvoje djece školske dobi istoga spola.
(2) Spavaonica mora biti odgovarajuće namještena, na način da svako dijete ima vlastiti ležaj prilagođen uzrastu te ormar za odlaganje osobnih stvari.

Članak 10.

(1) Stambeni prostor mora imati odgovarajući prostor za igru i nesmetano učenje.
(2) Za dijete školskog uzrasta potrebno je osigurati vlastiti radni stol i stolicu.

POSEBNI UVJETI ZA ODRASLE OSOBE

Članak 11.

(1) Jednu spavaonicu mogu koristiti najviše dvije osobe.
(2) Spavaonice moraju biti opremljene ležajevima i noćnim ormarićem, zasebnim ormarom za svakog korisnika, manjim stolom i potrebnim brojem stolica, a raspored opreme mora omogućiti nesmetano kretanje korisnika.
(3) Spavaonice u kojima su smješteni nepokretni korisnici moraju biti opremljene stolićima za serviranje obroka u krevetu.
(4) Veličina ležaja mora biti prilagođena potrebama smještenih korisnika i najmanje visine 50 cm.

POSEBNI UVJETI ZA DJECU I ODRASLE OSOBE – ŽRTVE OBITELJSKOG NASILJA

Članak 12.

Djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja pružaju se u udomiteljskoj obitelji usluge privremenog smještaja dok traje potreba (u pravilu do 6 mjeseci, a iznimno do godinu dana).

Članak 13.

(1) Stambeni prostor, u pravilu, treba imati dva izlaza.
(2) Na ulazu u objekt, u pravilu, sigurnost se korisnika osigurava video nadzorom. Ako se sigurnost korisnika ne može osigurati video nadzorom, udomitelj je obvezan osigurati čuvanje objekta putem pravne ili fizičke osobe koja je registrirana za obavljanje te djelatnosti.
(3) Ulazna vrata moraju biti posebno pojačana.
(4) Objekt mora imati osiguran cjelodnevni prilaz prijevoznim sredstvima.

Članak 14.

Udomitelj mora, u svrhu osiguranja pružanja psihosocijalne potpore, temeljem ugovora s ovlaštenom pravnom ili fizičkom osobom, osigurati za smještene korisnike usluge stručnog tima s radnim vremenom od polovice punog radnog vremena psihologa i socijalnog radnika.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

Postupci za davanje dozvole za obavljanje udomiteljstva započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika dovršit će se po odredbama ovoga Pravilnika.

Članak 16.

Postupci za obnavljanje dozvole za obavljanje udomiteljstva provodit će se po odredbama ovoga Pravilnika, neovisno o broju trenutno smještenih korisnika.

Članak 17.

Postupci za obnavljanje dozvole za obavljanje udomiteljstva započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika dovršit će se po odredbama ovoga Pravilnika.

Članak 18.

Centar za socijalnu skrb obvezan je po službenoj dužnosti provesti postupak preispitivanja uvjeta za obavljanje udomiteljstva propisanih ovim Pravilnikom kod svih važećih dozvola u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

Članak 19.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o uvjetima za obavljanje udomiteljstva i postupku za odobravanje, obnavljanje i oduzimanje dozvole za obavljanje udomiteljstva (»Narodne novine«, br. 95/04 i 179/04).

Članak 20.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/08-01/14
Urbroj: 534-07-08-1
Zagreb, 15. travnja 2008.

Ministar
mr. Darko Milinović, dr. med., v. r.

 
 



PRAVILNIK O SADRŽAJU I NAČINU VOĐENJA EVIDENCIJE UDOMITELJSKIH OBITELJI, REGISTRA UDOMITELJSKIH OBITELJI I SMJEŠTENIH KORISNIKA TE SADRŽAJU OBRASCA IZVJEŠĆA UDOMITELJA

“Narodne novine”, broj 48/08

 

 
 



PRAVILNIK O IZMJENAMA PRAVILNIKA O POSTUPKU UTVRĐIVANJA I PRIZNAVANJA OZLJEDE NA RADU I PROFESIONALNE BOLESTI

“Narodne novine”, broj 04/08

“Narodne novine”, broj 125/07

 

 
 



PRAVILNIK O IZMJENAMA PRAVILNIKA O PRAVIMA, UVJETIMA I NAČINU OSTVARIVANJA PRAVA IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU

“Narodne novine”, broj 4/08

 

1. PRAVILNIK O PRAVIMA, UVJETIMA I NAČINU OSTVARIVANJA PRAVA IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU

“Narodne novine”, broj 125/07

 

 
 



NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI, ZA RAZDOBLJE OD 2008. DO 2010. GODINE

“Narodne novine”, broj 126/07

 

 
 



NACIONALNI PROGRAM ZAŠTITE I PROMICANJA LJUDSKIH PRAVA OD 2008. DO 2011. GODINE

“Narodne novine”, broj 119/07

 

Izvadak iz Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine:

Osobe s invaliditetom

Prema podacima međunarodnih organizacija procjenjuje se da danas u svijetu ima 10% osoba s nekim oblikom invaliditeta, a prema pokazateljima 2001. godine u Republici Hrvatskoj je bilo 9,7% osoba s invaliditetom u ukupnom stanovništvu.
Ustavom se Republika Hrvatska odredila kao država koja posebnu skrb posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovom uključivanju u društveni život. Stvaranje sveobuhvatnoga domaćega pravnog okvira pretpostavlja i kontinuirano praćenje razvoja međunarodnih standarda, kako bi se osobama s invaliditetom osigurala najviša razina suvremene zaštite, pristupačnost svim pravima i njihovo ostvarivanje bez diskriminacije. Vezano uz područje od posebnog interesa za osobe s invaliditetom, Republika Hrvatska je u svoj pravni sustav ugradila međunarodne standarde.140 Republika Hrvatska je ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.141
Republika Hrvatska je u cilju napretka te daljnjeg snaženja zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju donijela Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine. Temelji za donošenje navedene Nacionalne strategije su Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. – 2015. i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda. Zadaća Nacionalne strategije je uskladiti politike djelovanja na području zaštite osoba s invaliditetom s dostignutim suvremenim međunarodnim standardima koji uključuju i temeljna načela ljudskih prava kao što je načelo nediskriminacije te načelo međuovisnosti i nedjeljivosti svih ljudskih prava, kao i s trendovima koji imaju za cilj osigurati pristupačnost svih građanskih i političkih, socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava osobama s invaliditetom. Hrvatski sabor je (2005.) donio Deklaraciju o pravima osoba s invaliditetom142 kojom se potvrđuje pravo svih građana da ravnopravno sudjeluju u svim segmentima društva i nesmetano raspolažu svojim zakonskim ustavnim pravima.
U cilju sveukupnog djelovanja na području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom, Vlada Republike Hrvatske je (1997.) osnovala Povjerenstvo za osobe s invaliditetom kao savjetodavno i stručno tijelo Vlade sa zadaćom upućivanja prijedloga, mišljenja i stručnih obrazloženja na području stanja, zaštite i rehabilitacije osoba s invaliditetom i njihovih obitelji te provođenja aktivnosti usmjerenih na njihovu dobrobit.
Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom143 propisuje se obveza zapošljavanja i davanja prednosti pri zapošljavanju osobama s invaliditetom u tijelima državne uprave te je njegovo sustavno provođenje od izuzetne važnosti. U sljedećem razdoblju osobito je važno posvetiti punu pozornost obrazovanju i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Donesen je i Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (2007.).

66. Cilj: Osobama s invaliditetom osigurati zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
66.1. Mjera: Izvršiti reviziju postojećih propisa u svrhu sprječavanja diskriminacije osoba s invaliditetom i pratiti slučajeve diskriminacije
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstvo kulture, Središnji državni ured za upravu, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s organizacijama civilnog društva
Rok: 2010.
66.2. Mjera: Uključiti osobe s invaliditetom u izrade prijedloga nacrta propisa kojima se uređuju prava osoba s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom u suradnji s nadležnim tijelima državne uprave
Rok: 2008. – 2011.
66.3. Mjera: Poboljšati uvjete smještaja u domovima za osobe s invaliditetom, posebice osoba s intelektualnim teškoćama
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok: 2009.

67. Cilj: Unaprijediti izvaninstitucijske oblike skrbi
67.1. Mjera: Poticati izvaninstitucijske oblike potpore i skrbi za osobe s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok: 2010.

68. Cilj: Omogućiti neovisno življenje osoba s invaliditetom u zajednici
68.1. Mjera: Sustavno podupirati neovisno življenje osoba s invaliditetom u zajednici
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u suradnji s nadležnim tijelima državne uprave
Rok: 2008. – 2011.
68.2. Mjera: Osigurati pružanje usluga podrške na razini lokalne zajednice
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u suradnji s nadležnim tijelima državne uprave i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
Rok: 2008. – 2011.

69. Cilj: Promicati primjenu načela univerzalnog dizajna
69.1. Mjera: Osigurati pristupačnost svih javnih službi i javnog prijevoza
Nositelj: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Povjerenstvo Vlade RH za osobe s invaliditetom u suradnji s organizacijama civilnog društva i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
Rok: 2011.
69.2. Mjera: Osigurati pristupačno okruženje u skladu s načelima univerzalnog dizajna
Nositelj: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Povjerenstvo Vlade RH za osobe s invaliditetom u suradnji s organizacijama civilnog društva i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
Rok: 2008. – 2011.

70. Cilj: Senzibilizirati javnost za potrebe osoba s invaliditetom i promicanje njihovih prava
70.1. Mjera: Organiziranje stručnih skupova i kampanja o potrebama osoba s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s organizacijama civilnog društva, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i Hrvatskom radiotelevizijom
Rok: 2008.
70.2. Mjera: Obilježavanje datuma značajnih za osobe s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s organizacijama civilnog društva, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i Hrvatskom radiotelevizijom
Rok: 2008. – 2011.
70.3. Mjera: Provesti istraživanje o poštivanju ljudskih prava osoba s invaliditetom u svim područjima života i medijskom tretmanu osoba s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva, Ministarstvo kulture, Središnji državni ured za upravu, Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske u suradnji s organizacijama civilnoga društva
Rok: 2009.
70.4. Mjera: Organizirati medijsku kampanju u svrhu suzbijanja diskriminirajućih i stigmatizirajućih oblika ponašanja koji ometaju ili onemogućuju sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s oganizacijama civilnog društva, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
Rok: 2009.

71. Cilj: Omogućiti osobama s invaliditetom pravo na pristup informacijama i njihovo aktivno sudjelovanje u životu zajednice
71.1. Mjera: Izvršiti analizu razine pristupačnosti komunikacijskih i informacijskih sustava
Nositelj: Središnji državni ured za e-Hrvatsku, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i organizacijama civilnog društva
Rok: 2009. godina
71.2. Mjera: Educirati državne službenike, službenike jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i zaposlene u pravnim osobama s javnim ovlastima o načinima komunikacije s osobama s invaliditetom
Nositelj: Središnji državni ured za upravu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Središnji državni ured za e-Hrvatsku, Hrvatska agencija za telekomunikacije, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, organizacijama civilnoga društva
Rok: 2008. – 2011.

72. Cilj: Poticati razvoj organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom prava osoba s invaliditetom
72.1. Mjera: Osigurati financijska sredstva za provedbu projekata na području zaštite prava osoba s invaliditetom kroz raspodjelu financijskih sredstava iz dijela prihoda od igara na sreću za provedbu projekata udruga osoba s invaliditetom i udruga koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Rok: 2008. – 2011.

Osobe s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama

Slijedeći postojeće dokumente za zaštitu ljudskih prava kao što su to Opća deklaracija o ljudskim pravima ili Međunarodni sporazum o civilnim i političkim pravima, Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela je (1991.) Rezoluciju br. 46/117 kojom se propisuju principi zaštite osoba s duševnim smetnjama. Zaštita prava osoba s duševnim smetnjama ne sadrži u sebi samo zdravstvenu dimenziju u smislu provedbe preventivnih ili kurativnih mjera, već i širi spektar principa namijenjenih ostvarenju jednakopravnog društvenog položaja tih osoba u svim sferama njihovog života.
U pogledu europskog zakonodavstva svakako najjaču ulogu imaju odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je u odnosu na institucionalizaciju osoba s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim poteškoćama u praksi dobro primijenjena od strane Europskog suda za ljudska prava bilo kada je riječ o neopravdanoj institucionalizaciji bilo prisilnoj hospitalizaciji tih osoba. Preporuka Vijeća Europe (1994)1235 o psihijatriji i ljudskim pravima propisuje standarde psihijatrijskog tretmana osoba s duševnim smetnjama (prisilni smještaj, liječenje i postupak prema civilnim i forenzičkim psihijatrijskim pacijentima). Vijeće Europe donijelo je (2000.) i tzv. «Bijeli papir» o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva osoba koje pate od mentalnih poremećaja, posebice onih koji su bez svoje volje smješteni u psihijatrijskim ustanovama.144
Visoki povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije donio je zaključke o zaštiti i promociji ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama kojima se među ostalim utvrđuje da osobe s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama imaju pravo uživati ljudska prava u istoj mjeri kao i druge osobe u skladu s njihovim ljudskim dostojanstvom i integritetom. Navedenim zaključcima se traži da sve legislativne inicijative u vezi prava osoba s duševnim smetnjama trebaju u sebi sadržavati i savjetovanje sa svim akterima kojih se tiču, bilo zdravstvenim stručnjacima, članovima obitelji, bilo samim osobama s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama. Zahtjeva se pravično i neovisno odlučivanje u postupcima prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, mogućnost preispitivanja odluke o prisilnom smještaju pred sudbenom vlašću te mogućnost revizije odluke pred nezavisnim vlastima. Posebno se ističe da treba razviti učinkovitu podršku i brigu zajednice kako bi se stvorila alternativa za nepotrebnu i produljenu institucionalizaciju, a da takve usluge zajednice prema osobama s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama moraju pokrivati širok spektar njihovih potreba. Također, ističe se da je potrebno razvijati usluge pružanja pomoći prilikom zapošljavanja ili ostvarivanja drugih temeljnih prava, kao što je to pristup obrazovanju ili ostvarenje civilnih ili političkih prava što vodi prema ohrabrenju osobe za veću društvenu participaciju.
Nacionalni normativni okvir u pogledu zaštite prava osoba s duševnim smetnjama temelji se uglavnom na odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.145 Međutim, i drugi zakonski propisi pokrivaju prava osoba s duševnim smetnjama i osoba s intelektualnim poteškoćama, kao što su propisi sadržani u Zakonu o zaštiti prava pacijenata, Obiteljskom zakonu, Zakonu o socijalnoj skrbi, Zakonu o radu, Zakonu o zdravstvenom osiguranju, Zakonu o mirovinskom osiguranju i dr. Postupak prema forenzičkim psihijatrijskim pacijentima kao i onima na koje se primjenjuje zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja propisani su još i Kaznenim zakonom te Zakonom o izvršenju kazne zatvora.
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama između ostalog uređuje prava pacijenata smještenih u psihijatrijsku ustanovu, postupak prisilnog zadržavanja i smještaja u psihijatrijsku ustanovu, postupak prema osobama koje su počinile kazneno djelo u stanju neubrojivosti te rad Državnog povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama. Obiteljskim zakonom uređuju se pitanja poslovne sposobnosti osoba s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama te skrbništva, dok se oblici pružanja socijalne skrbi propisuju Zakonom o socijalnoj skrbi. Propisi iz obiteljskog zakonodavstva u pogledu poslovne sposobnosti su nedostatni jer nije garantirana potpuna sudska zaštita osobama koje su djelomično ili potpuno lišene poslovne sposobnosti: predmetom izvanparničnog postupka jest samo utvrđivanje postojanosti razloga za lišenje poslovne sposobnosti dok se instrument skrbništva u potpunosti prebacuje u nadležnost Centara za socijalnu skrb i vodi na razini upravnog postupka. Nedostatak sudske kontrole, kao i nedostatak drugih mehanizama kontrole, čine osobe lišene poslovne sposobnosti podložne različitim zloupotrebama.
Odredbe Zakona o socijalnoj skrbi propisuju uvjete i način pružanja usluga socijalne skrbi. Osobe s duševnim smetnjama i/ili osobe s intelektualnim teškoćama često su korisnici sustava socijalne skrbi. Sustav socijalne skrbi nudi širok spektar prava koji se ukratko mogu podijeliti na novčana davanja, usluge institucijske i izvaninstitucijeske oblike skrbi. U tom je pravcu, sukladno važećim propisima, razvijen sustav potpore u novcu (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu) kojim se pomaže korisnicima, odnosno obiteljima da podmire povećane troškove života radi brojnih potreba koje invaliditet nosi sa sobom. Osim toga, roditeljima se putem sustava socijalne skrbi, odnosno centara za socijalnu skrb omogućuje ostvarivanje prava na dopust za skrb o djeci s težim smetnjama u razvoju do 7. godine djeteta i pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom.
Najnovijim se Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi potiče razvijanje novih oblika potpore osobama s tjelesnim i mentalnim oštećenjem i njihovim obiteljima. To znači da se uvode novi sadržaji prava na skrb izvan vlastite obitelji koji uz dosadašnje oblike smještaja i boravka u domovima socijalne skrbi, obiteljskim domovima, udomiteljskim obiteljima i organiziranom stanovanju, obuhvaćaju pomoć pri uključivanju djeteta s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima u programe redovnih predškolskih ili školskih ustanova te stručnu pomoć u obitelji i povremeni boravak. Pomoć pri uključivanju djeteta s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem u programe redovnih predškolskih ili školskih ustanova koji pružaju stručni radnici domova socijalne skrbi, omogućuje odgajateljima, učiteljima i nastavnicima da prilagode odgojne i nastavne sadržaje djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima kako bi im na najbolji mogući način približili gradivo radi stjecanja potrebnih znanja i vještina. Povremenim boravkom daje se mogućnost osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem da što više vremena provode u vlastitim obiteljima, a da im se istodobno u sklopu institucija osigura individualna rehabilitacija u onom opsegu koji je najprimjereniji njihovim potrebama. Predmetnim zakonom uvodi se pravo na stručnu pomoć u obitelji (patronaža), kao jednog od izvaninstitucijskih oblika skrbi koju pružaju stručni radnici domova socijalne skrbi. Također, uvodi se novo pravo na status roditelja njegovatelja. Cilj je ovakvih oblika podrške ujedno i ostanak osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima u obitelji te prevencija institucionalizacije.
Kad je riječ o skrbi za osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima može se reći da u sustavu još uvijek prevladavaju novčane pomoći i smještaj u domove dok su ostali oblici skrbi (različite servisne usluge i podrške obitelji koje brinu o svom članu s invaliditetom u lokalnoj zajednici) slabije razvijeni.
Postupak prema forenzičkim psihijatrijskim pacijentima bitno se promijenio izmjenama Kaznenog zakona tako da se prema neubrojivim počiniteljima teških kaznenih djela sada više ne može primijeniti sigurnosna mjera jer se na neubrojive počinitelje niti ne mogu primijeniti kaznene sankcije, pa se sada prema tim osobama postupa sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.146 Sigurnosna mjera prisilnog psihijatrijskog liječenja koja se može izreći počiniteljima koji su kazneno djelo počinili u stanju smanjene ubrojivosti, prema izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju kazne zatvora147 (2001.) provodi se u Zatvorskoj bolnici, a ne na forenzičkim odjeljenjima ustanova javnog zdravstva. Psihijatrijski tretman u zatvorskom sustavu je centraliziran pa tako postoji samo jedna zatvorska bolnica gdje se provodi i sigurnosna mjera, ali i pruža psihijatrijska pomoć osuđenicima koji obole za vrijeme izdržavanja kazne, što sve predstavlja problem zbog nedostatka kapaciteta i ljudskih resursa. Zbog ograničenih kapaciteta Zatvorske bolnice treba zakonskim izmjenama omogućiti provođenje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog tretmana i u ambulantnim uvjetima, pogotovo ako za to postoje zdravstvene indikacije.
Iako je Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama propisano da će se osnovati Državno povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama koje bi u svojoj nadležnosti imalo i praćenje poštivanja ljudskih prava korisnika psihijatrijskih ustanova, to tijelo u praksi do danas nije zaživjelo. Što prije treba revidirati sastav Državnog povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama i formalizirati njegov rad te uspostaviti sustav nadzora nad radom toga povjerenstva kako bi se osigurao kontinuitet. U rad povjerenstva treba uključiti i same osobe s duševnim smetnjama koje su u psihijatrijskom tretmanu. Psihijatrijske postupke koji uključuju primjene mjera prisile, hormonalnu ili elektrokonvulzivnu terapiju, povjerenstvo treba posebno nadzirati tako da se pazi na zakonitost takvih postupaka kao i da se vodi računa o preporukama Odbora za prevenciju torture Vijeća Europe. Nadalje, postojale su i primjedbe na rad psihijatara kada je riječ o provođenju biomedicinskih istraživanja i propisivanja lijekova, za što valja ojačati rad etičkih povjerenstava
Psihijatrijske bolnice i druge ustanove za zaštitu duševnog zdravlja u nadležnosti su ministarstva nadležnog za zdravstvo. U Republici Hrvatskoj djeluje sedam specijaliziranih psihijatrijskih bolnica,148 a unutar općih bolnica često su ustanovljeni psihijatrijski odjeli. Psihijatrijski tretman osuđenika provodi se u Zatvorskoj bolnici.
Republika Hrvatska osnivač je 18 domova za psihički bolesne odrasle osobe te 26 domova koji zbrinjavaju osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem (1 za osobe s oštećenjem vida, 3 za osobe s oštećenjem sluha, 2 za osobe s tjelesnim oštećenjem, te 20 za osobe s mentalnom retardacijom). U domovima za psihički bolesne odrasle osobe prihvaćene su 3.294 osobe s duševnim smetnjama. U domovima za tjelesno ili mentalno oštećene osobe prihvaćene su 3.153 osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima. Od ukupnog broja domova, u njih 13 provode se programi osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.
Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (2003.) definiran je pojam organiziranog stanovanja što razumijeva stanovanja jedne ili više osoba zajedno, u pravilu do pet osoba, tijekom 24 sata dnevno uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe u osiguravanju osnovnih životnih potreba, te socijalnih, radnih, kulturnih, rekreacijskih i drugih potreba.
U udomiteljske obitelji smješteno je 1.220 djece i odraslih osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima te 950 psihički bolesnih odraslih osoba. Novim Zakonom o udomiteljstvu149 na jedinstven se način propisuju prava, obveze, zadaće kako udomitelja tako i centara za socijalnu skrb. U tom je kontekstu proces deinstitucionalizacije područje koje uz nužne promjene sustava može ponuditi značajne odgovore u odnosu na ostvarivanje principa i kriterija socijalne inkluzije.
Smještaj u dom socijalne skrbi treba provoditi tek ako je to nužno i ako su svi alternativni modeli, uključujući i mogućnost organiziranog stanovanja, iskušani. U domovima socijalne skrbi trebaju postojati minimalni standardi kojima se moraju zadovoljavati potrebe korisnika. Domovi socijalne skrbi moraju odgovarati materijalnim i profesionalnim standardima, a uvjeti života moraju biti takvi da se poštuje dostojanstvo korisnika. To pogotovo iz razloga što je u nekim domovima socijalne skrbi u nekim sobama smješteno čak do 18 korisnika. Naime neki domovi socijalne skrbi djeluju u građevinama dvoraca i starih kurija čiji prostorni uvjeti nisu primjereni smještaju osoba, pa je u pojedinim prostorijama takvih građevina smješteno više osoba od onog utvrđenog propisima.
Prava iz socijalne skrbi ponekad su teže dostupna osobama s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama zbog složenog postupka utvrđivanja uvjeta za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi ili pak postojanja nekih ograničavajućih uvjeta za ostvarivanje tih prava. Tako primjerice odredbe Zakona o socijalnoj skrbi koje se odnose na ostvarivanje prava na osobnu invalidninu postavljaju kao nerazložan uvjet da oštećenje zdravlja nastane prije 18. godine života korisnika. Na taj način su osobe s istom vrstom poremećaja koje su se razboljele nakon 18. godine života dovedene u neravnopravan položaj s korisnicima kod kojih se klinička manifestacija bolesti pojavila prije te dobi. Stoga bi posebnu pažnju trebalo posvetiti smanjenju administriranja radi osiguranja kvalitetnijeg stručnog rada i jednostavnijeg pristupa korisnika pravima, u svrhu poboljšanja kvalitete života socijalno osjetljivih skupina. Najčešći tražitelji usluga socijalne skrbi su roditelji ili članovi obitelji, a ne same osobe s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim poteškoćama.
Postoje problemi u praksi sa smještajem djece s duševnim smetnjama u psihijatrijske ustanove, jer normativno nisu do kraja definirane razlike u vrsti smještaja kada je riječ o djeci odnosno maloljetnim osobama.
Važno je napomenuti da u Republici Hrvatskoj djeluju dvije organizacije civilnoga društva za promicanje inkluzije.

73. Cilj: Poboljšati institucionalni smještaj osoba s duševnim smetnjama
73.1. Mjera: Organizacija hospitalizacije djece i maloljetnika na posebnim odjelima psihijatrijskih ustanova
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 2011.
73.2. Mjera: Omogućiti provođenje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog tretmana na forenzičkim odjelima i u ambulantnim uvjetima
Nositelj: Ministarstvo pravosuđa
Rok provedbe: 2009.
73.3. Mjera: Osigurati zadovoljavajuće materijalne i profesionalne standarde u domovima socijalne skrbi
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 2010.
73.4. Mjera: Sustavno provoditi model organiziranog stanovanja
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 2008. – 2011.

74. Cilj: povećati učinkovitost zaštite prava osoba s duševnim smetnjama
74.1. Mjera: Uspostaviti funkcioniranje Državnog povjerenstva za zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 30. lipnja 2008.
74.2. Mjera: Poboljšati rada etičkih povjerenstava radi kontrole biomedicinskih istraživanja nad osobama s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 2008. – 2011.
74.3. Mjera: Financirati projekte organizacija civilnoga društva usmjerene na destigmatizaciju osoba s duševnim smetnjama, osoba s intelektualnim teškoćama
Nositelj: Ured za ljudska prava Vlade RH
Rok provedbe: 2008. – 2011.

 
 



ZAKON O KVALITETI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

“Narodne novine”, broj 107/07

 

 
 



ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O LISTI PROFESIONALNIH BOLESTI

“Narodne novine”, broj 107/07

“Narodne novine”, broj 162/98

 

 

 
 



ZAKON O PRAVOBRANITELJU ZA OSOBE S INVALIDITETOM

“Narodne novine”, broj 107/07

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje djelokrug i način rada te uvjeti za imenovanje i razrješenje pravobranitelja za osobe s invaliditetom i njegovih zamjenika.

Članak 2.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom štiti, prati i promiče prava i interese osoba s invaliditetom na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona.

Članak 3.

(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom djeluje neovisno i samostalno, držeći se načela pravičnosti i morala.
(2) Pravobranitelju za osobe s invaliditetom nitko ne smije davati upute i naloge u njegovu radu.
(3) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici ne smiju pripadati ni jednoj političkoj stranci ni sudjelovati u političkim aktivnostima.

Članak 4.

(1) Pravobranitelja za osobe s invaliditetom imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ima dva zamjenika koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
(3) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici dužnosnici su Republike Hrvatske, imenuju se na vrijeme od osam godina i mogu biti ponovno imenovani.

Članak 5.

Osoba s invaliditetom je osoba koja se prema važećim propisima u Republici Hrvatskoj smatra osobom s invaliditetom.

DJELOKRUG I NAČIN RADA

Članak 6.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom:
– prati usklađenost zakona i drugih propisa u Republici Hrvatskoj, koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom, s odredbama Ustava Republike Hrvatske i međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom,
– prati izvršavanje obveza Republike Hrvatske koje proizlaze iz međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom,
– prati primjenu politika, nacionalnih strategija i programa Republike Hrvatske koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom,
– skrbi o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom te o suzbijanju svih oblika diskriminacije zbog invaliditeta,
– razmatra slučajeve povrede prava osoba s invaliditetom, izvještava javnost o povredama prava osoba s invaliditetom te poduzima radnje u svrhu njihova sprečavanja,
– zalaže se za zaštitu i promicanje prava i interesa osoba s invaliditetom,
– predlaže poduzimanje mjera za izgradnju cjelovitog sustava zaštite i promicanja prava i interesa osoba s invaliditetom,
– predlaže poduzimanje mjera usmjerenih na unapređenje kvalitete življenja osoba s invaliditetom,
– predlaže poduzimanje mjera usmjerenih na unapređenje kvalitete življenja obitelji osoba s invaliditetom,
– prikuplja informacije i obavještava javnost o stanju prava osoba s invaliditetom,
– obavlja druge poslove određene ovim Zakonom.

Članak 7.

(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom sudjeluje u postupku izrade nacrta prijedloga propisa koji se odnose na prava osoba s invaliditetom ili kojima se uređuju pitanja od značaja za osobe s invaliditetom.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom može potaknuti donošenje i izmjene zakona i drugih propisa koji se odnose na prava i zaštitu osoba s invaliditetom.

Članak 8.

(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom pruža savjetodavnu pomoć osobama s invaliditetom o načinu ostvarivanja i zaštite njihovih prava i interesa.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom surađuje s udrugama osoba s invaliditetom, udrugama koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom te inicira i sudjeluje u javnim aktivnostima usmjerenim na poboljšanje položaja osoba s invaliditetom.

Članak 9.

(1) U obavljanju poslova iz svog djelokruga pravobranitelj za osobe s invaliditetom ovlašten je upozoravati, predlagati, obavještavati i davati preporuke.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ovlašten je nadležnim tijelima državne uprave, tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama predlagati poduzimanje mjera za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom i zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama.

Članak 10.

(1) Tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne i fizičke osobe obvezni su surađivati s pravobraniteljem za osobe s invaliditetom i na njegov zahtjev podnositi izvješća i odgovarati na upite.
(2) Tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne i fizičke osobe dužne su odmah, a najkasnije u roku od 15 dana izvijestiti pravobranitelja za osobe s invaliditetom o poduzetom u povodu njegovog upozorenja, prijedloga ili preporuke.
(3) Ako tijela i pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka ne postupe u propisanom roku prema njegovom traženju, pravobranitelj za osobe s invaliditetom će, u roku od 30 dana, o tome obavijestiti tijelo koje obavlja nadzor nad njihovim radom.
(4) Ako tijelo koje obavlja nadzor nad radom tijela i pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka u roku od 8 dana ne izvijesti o utvrđenim činjenicama i poduzetim mjerama, pravobranitelj za osobe s invaliditetom, u roku od 30 dana, o tome će obavijestiti Vladu Republike Hrvatske.

Članak 11.

Sva tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne i fizičke osobe dužne su pravobranitelju za osobe s invaliditetom osigurati dostupnost i uvid u sve podatke, informacije i akte koji se odnose na prava i zaštitu osoba s invaliditetom.

Članak 12.

(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ima pravo pristupa u prostorije i uvida u način ostvarivanja brige o osobama s invaliditetom koje borave, rade ili su privremeno, odnosno trajno smještene kod fizičkih i pravnih osoba i drugih pravnih subjekata na temelju posebnih propisa.
(2) O obavljenom uvidu iz stavka 1. ovoga članka, u roku od 30 dana, sastavlja se izvješće koje se dostavlja i tijelu koje obavlja nadzor nad radom osoba iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Tijelo iz stavka 2. ovoga članka dužno je u roku od 30 dana od dana zaprimanja izvješća, a u hitnim slučajevima bez odgode, izvijestiti pravobranitelja za osobe s invaliditetom o poduzetim rad­njama.
(4) Ako tijelo koje obavlja nadzor ne dostavi izvješće u roku iz stavka 3. ovoga članka, pravobranitelj za osobe s invaliditetom će, u roku od 30 dana, o tome obavijestiti Vladu Republike Hrvatske i sredstva javnog priopćavanja.

Članak 13.

Ako u obavljanju dužnosti pravobranitelj za osobe s invaliditetom sazna da je osoba s invaliditetom izvrgnuta diskriminaciji, nasilju, spolnoj zloporabi, zlostavljanju, izrabljivanju, zanemarivanju ili nehajnom postupanju, dužan je odmah podnijeti prijavu nadležnom državnom odvjetništvu te upozoriti nadležno tijelo državne uprave i predložiti mjere za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom.

Članak 14.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom u obavljanju svojih poslova može zatražiti stručnu pomoć znanstvenih ustanova čiji djelokrug obuhvaća zaštitu, skrb i prava osoba s invaliditetom, a iste su mu dužne tu pomoć pružiti u roku od 30 dana.

Članak 15.

(1) Svatko se može obratiti pravobranitelju za osobe s invaliditetom i podnijeti mu prijedlog za razmatranje pitanja od značaja za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom obavijestit će podnositelja o aktivnostima poduzetim povodom njegova prijedloga u roku od 60 dana.

Članak 16.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ne može biti pozvan na odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje i poduzete radnje u okviru svog djelokruga rada, osim ako se radi o kršenju zakona od strane pravobranitelja za osobe s invaliditetom koje predstavlja kazneno djelo.

Članak 17.

(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom podnosi jednom godišnje izvješće Hrvatskom saboru o svom radu.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ima pravo Hrvatskom saboru podnijeti i posebna izvješća kada ocijeni potrebnim, radi poduzimanja mjera od značaja za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom.

Članak 18.

(1) Stručni i administrativni poslovi za pravobranitelja za osobe s invaliditetom obavljaju se u Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
(2) Sjedište Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom je u Zagrebu.

Članak 19.

(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom donosi poslovnik o svom radu kojim se uređuje način i organizacija rada, unutarnji ustroj stručne službe te druga pitanja značajna za obavljanje poslova pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
(2) Poslovnik o radu iz stavka 1. ovoga članka potvrđuje Hrvatski sabor.

Članak 20.

Sredstva za rad pravobranitelja za osobe s invaliditetom, njegovih zamjenika i stručne službe osiguravaju se u proračunu Republike Hrvatske.

IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE PRAVOBRANITELJA ZA OSOBE S INVALIDITETOM

Članak 21.

(1) Za pravobranitelja za osobe s invaliditetom može biti imenovan hrvatski državljanin koji ima završen diplomski sveučilišni studij društvenog smjera i najmanje 10 godina radnog iskustva u području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom.
(2) Za zamjenike pravobranitelja za osobe s invaliditetom mogu biti imenovani hrvatski državljani koji imaju završen diplomski sveučilišni studij i najmanje 5 godina radnog iskustva.
(3) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ili jedan od njegovih zamjenika mora imati završen diplomski sveučilišni studij pravne struke.
(4) Osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo za koje je propisana kazna od najmanje dvije godine zatvora prema domaćem ili međunarodnom pravu za kaznena djela protiv života i tijela, čovječnosti i morala, javnog ili privatnog vlasništva, javne uprave i javnog interesa ili zbog pronevjere u javnom sektoru, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu ne može biti imenovana za pravobranitelja za osobe s invaliditetom niti za njegova zamjenika.
(5) Prednost pri imenovanju pravobranitelja za osobe s invaliditetom ili jednog od njegovih zamjenika ima osoba s invaliditetom, ukoliko ispunjava sve tražene uvjete propisane natječajem.

Članak 22.

(1) Vlada Republike Hrvatske pokreće postupak za imenovanje pravobranitelja za osobe s invaliditetom najkasnije 3 mjeseca prije isteka mandata pravobranitelja za osobe s invaliditetom, odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti pravobranitelja za osobe s invaliditetom iz drugih zakonom određenih razloga.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom pokreće postupak za imenovanje zamjenika najkasnije u roku od 3 mjeseca prije isteka mandata zamjenika, odnosno 30 dana nakon prestanka dužnosti zamjenika iz drugih zakonom određenih razloga.

Članak 23.

(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici prije stupanja na dužnosti daju prisegu pred Hrvatskim saborom.
(2) Prisega glasi: »Prisežem da ću se u svom radu držati Ustava i zakona, poštovati pravni poredak Republike Hrvatske i da ću svoju dužnost obavljati pravično, časno, savjesno i nepristrano u najboljem interesu osoba s invaliditetom«.

Članak 24.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici bit će razriješeni dužnosti prije isteka vremena za koje su imenovani u slučaju:
1. vlastitog zahtjeva,
2. gubitka hrvatskog državljanstva,
3. nastanka opće nesposobnosti za rad i gubitka poslovne sposobnosti,
4. pravomoćne osude za kazneno djelo za koje je propisana kazna od najmanje dvije godine zatvora prema domaćem ili međunarodnom pravu za kaznena djela protiv života i tijela, čovječnosti i morala, javnog ili privatnog vlasništva, javne uprave i javnog interesa ili zbog pronevjere u javnom sektoru,
5. neprihvaćanja godišnjeg izvješća o radu ili nezakonitog, nepravodobnog ili nestručnog obavljanja svoje dužnosti.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

Vlada Republike Hrvatske će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona predložiti Hrvatskom saboru pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Članak 26.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom će u roku od 30 dana od dana imenovanja predložiti Hrvatskom saboru zamjenike pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Članak 27.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom će donijeti poslovnik iz članka 19. ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na dužnost.

Članak 28.

Ovaj Zakon objavljuje se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2008.

Klasa: 713-01/07-01/01
Zagreb, 3. listopada 2007.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

 
 



PRAVILNIK O VOĐENJU EVIDENCIJE O FIZIČKIM OSOBAMA KOJIMA JE PRIZNATO PRAVO NA STATUS RODITELJA NJEGOVATELJA

“Narodne novine”, broj 111/07

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se sadržaj i način vođenja evidencije o fizičkim osobama kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja iz članka 77.a Zakona o socijalnoj skrbi (dalje u tekstu: Zakon).

Članak 2.

Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) vodi i čuva evidenciju o fizičkim osobama kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja.
Evidencija o fizičkim osobama kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja vodi se na propisanom obrascu na koji se upisuju podaci o svakoj pojedinoj osobi i u elektronskom obliku (Obrazac 1).
Obrazac iz stavka 2. ovoga članka tiskan je uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Članak 3.

Obrazac evidencije iz članka 2. stavka 2. ovoga Pravilnika sadrži sljedeće podatke:
1. redni broj evidencije;
2. podatak o centru za socijalnu skrb nadležnom za utvrđivanje prava na status roditelja njegovatelja;
3. osobne podatke o roditelju koji je ostvario pravo na status roditelja njegovatelja:
– ime i prezime roditelja
– MBG odnosno porezni broj
– adresu prebivališta odnosno uobičajenog boravišta;
4. osobne podatke o djetetu temeljem kojega je roditelj ostvario pravo na status roditelja njegovatelja:
– ime i prezime djeteta
– datum rođenja;
5. podatke o početku statusa roditelja njegovatelja odnosno prava korištenja:
– datum početka prava na status roditelja njegovatelja
– status u obveznom mirovinskom osiguranju za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup)
– oznaku rješenja kojim je utvrđeno pravo na status roditelja njegovatelja (klasa, urbroj i datum rješenja);
6. podatke o prestanku statusa roditelja njegovatelja odnosno prava korištenja i to:
– datum prestanka prava na status roditelja njegovatelja
– oznaku rješenja kojim je utvrđen prestanak prava na status roditelja njegovatelja (klasa, urbroj i datum rješenja).

Članak 4.

Ministarstvo upisuje podatke u obrazac iz članka 3. ovoga Pravilnika na temelju obavijesti centra za socijalnu skrb nadležnog za utvrđivanje prava na status roditelja njegovatelja o početku prava odnosno prestanka toga prava.
Obavijest o početku prava na status roditelja njegovatelja centar za socijalnu skrb dostavlja nakon provedene revizije rješenja sukladno odredbama članaka 77.d i 77.e Zakona, a najkasnije u roku 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja.
Obavijest o prestanku prava na status roditelja njegovatelja centar za socijalnu skrb dostavlja nakon pravomoćnosti rješenja kojim jer utvrđen prestanak prava, a najkasnije u roku 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja.
Obavijest o početku odnosno o prestanku prava dostavlja se pojedinačno za svaku osobu – roditelja na propisanom obrascu (Obrazac 2).
Obrazac obavijesti iz stavka 4. ovoga članka tiskan je uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Članak 5.

Obrazac obavijesti iz članka 4. stavka 4. ovoga Pravilnika sadrži sljedeće pPodaci o centru za socijalnu skrb nadležnom za utvrđivanje prava na status roditelja njegovatelja;
2. osobne podatke o roditelju koji je ostvario pravo na status roditelja njegovatelja:
– ime i prezime roditelja
– MBG odnosno porezni broj
– adresu prebivališta odnosno uobičajenog boravišta;
3. osobne podatke o djetetu temeljem kojega je roditelj ostvario pravo na status roditelja njegovatelja:
– ime i prezime djeteta
– datum rođenja;
4. podatke o početku statusa roditelja njegovatelja odnosno prava korištenja:
– datum početka prava na status roditelja njegovatelja
– status u obveznom mirovinskom osiguranju za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup)
– oznaku rješenja kojim je utvrđeno pravo na status roditelja njegovatelja (klasa, urbroj i datum rješenja);
5. podatke o prestanku statusa roditelja njegovatelja odnosno prava korištenja:
– datum prestanka prava na status roditelja njegovatelja
– oznaku rješenja kojim je utvrđen prestanak prava na status roditelja njegovatelja (klasa, urbroj i datum rješenja).

Članak 6.

Nadležni centar za socijalnu skrb u ime Ministarstva podnosi prijavu i odjavu na obvezna osiguranja korisnika prava na status roditelja njegovatelja na način uređen propisima o obveznim osiguranjima.
U postupku prikupljanja podataka potrebnih za prijavu na osiguranje roditelj-njegovatelj, pored ostalih podataka, daje i pisanu izjavu o statusu u mirovinskom osiguranju odnosno podatak o tome da li je ili nije osiguranik mirovinskog osiguranik za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup).
Obrasce o prijavi na osiguranje i odjavi s osiguranja, te izjavu roditelja o statusu u mirovinskom osiguranju i primjerak Obrasca 2. dostavljenog Ministarstvu, centar za socijalnu skrb ulaže u zbirku isprava te na temelju njih upisuje podatke o početku i o prestanku osiguranja u radnu knjižicu roditelja njegovatelja.

Članak 7.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01 /07-02/44
Urbroj: 534-09-01-02/1-07-4
Zagreb, 19. rujna 2007.

Ministar
prof. dr. sc. Neven Ljubičić, v. r.

image
image

 

 
 



ZAKON O UDOMITELJSTVU

“Narodne novine”, broj 79/07

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju uvjeti, način obavljanja te druga pitanja povezana s obavljanjem udomiteljstva.

Članak 2.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. Udomiteljstvo jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava skrb u udomiteljskoj obitelji.
2. Udomiteljstvo za djecu jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu pruža obiteljska skrb i odgoj u zamjenskoj obitelji.
3. Udomiteljstvo za odrasle osobe jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se odrasloj osobi osigurava zadovoljenje osnovnih životnih potreba koje iz bilo kojih razloga ne ostvaruje u vlastitoj obitelji, a nije ih u mogućnosti sama zadovoljiti.
4. Udomiteljska obitelj jest obitelj koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a čine je udomitelj, njegov bračni drug ili izvanbračni drug i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkome kućanstvu.
5. Udomitelj jest samac ili predstavnik udomiteljske obitelji s kojim centar za socijalnu skrb sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
6. Srodnička udomiteljska obitelj jest udomiteljska obitelj čiji su članovi u krvnom i/ ili tazbinskom srodstvu sa smještenim korisnikom.

II. UVJETI KOJE MORA ISPUNJAVATI OSOBA KOJA SE ŽELI BAVITI UDOMITELJSTVOM

Članak 3.

(1) Udomitelj mora biti hrvatski državljanin s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: ministarstvo), udomitelj može biti stranac s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, ako je to od osobite koristi za smještenu osobu.
(3) Udomitelj mora biti psihički i tjelesno zdrav i imati sposobnosti potrebne za zaštitu, čuvanje, njegu, odgoj i zadovoljavanje drugih potreba smještenog korisnika.
(4) Uvjete glede stambenih, socijalnih i drugih uvjeta pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).
(5) Udomiteljska obitelj mora ostvarivati vlastita sredstva za uzdržavanje, a minimalni prihod za uzdržavanje udomiteljske obitelji mora biti veći za 20% od iznosa visine stalne pomoći utvrđene Zakonom o socijalnoj skrbi.

Članak 4.

Udomiteljska obitelj ne može biti obitelj:
– u kojoj je udomitelju ili drugom članu obitelji izrečena mjera obiteljsko-pravne zaštite,
– u kojoj je udomitelj lišen poslovne sposobnosti,
– u kojoj su poremećeni obiteljski odnosi,
– u kojoj je udomitelj ili drugi član obitelji osoba društveno neprihvatljivog ponašanja (ovisnost o alkoholu, opojnoj drogi ili drugim opojnim sredstvima, sklonost skitnji, promiskuitetno ponašanje, nasilničko ponašanje i slično),
– u kojoj bi zbog mentalnog oštećenja ili bolesti udomitelja ili kojeg člana obitelji, prema procjeni nadležnoga centra za socijalnu skrb, bilo ugroženo zdravlje ili drugi interesi smještenog korisnika,
– čiji je član pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa te protiv braka, obitelji i mladeži,
– čiji je član pravomoćno proglašen krivim za prekršaj zbog nasilja u obitelji.

Članak 5.

(1) Udomitelj može biti osoba koja je na dan podnošenja zahtjeva za dobivanje dozvole za obavljanje udomiteljstva starija od 21 godine i mlađa od 60 godina života, osim kada se radi o srodničkoj obitelji.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na udomitelje koji podnose zahtjev za obnavljanje dozvole za obavljanje udomiteljstva.

Članak 6.

Dobna razlika između udomitelja i udomljenog djeteta ne smije biti manja od 20 godina niti veća od 50 godina, osim kada se radi o srodničkoj obitelji.

III. BROJ I VRSTA OSOBA SMJEŠTENIH U UDOMITELJSKU OBITELJ

Članak 7.

(1) Udomiteljska obitelj može u pravilu skrbiti o istoj vrsti korisnika skrbi izvan vlastite obitelji sukladno odredbama članka 68.-72. Zakona o socijalnoj skrbi.
(2) Udomiteljska obitelj koja skrbi o djeci može istodobno skrbiti o djeci bez roditelja, djeci koju roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske dužnosti, djeci s poremećajima u ponašanju, djeci iz socijalno ugroženih obitelji, djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem, psihički bolesnoj djeci i djeci žrtvama obiteljskog nasilja, ako prema procjeni centra za socijalnu skrb ispunjava za to odgovarajuće uvjete.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju kada tijekom smještaja kod korisnika nastupe promjene koje ga svrstavaju u drugu vrstu korisnika, udomiteljska obitelj, uz suglasnost ministarstva, može i nadalje skrbiti o korisniku, ako to nije protivno interesima ostalih korisnika.

Članak 8.

(1) U udomiteljskoj obitelji može biti smješteno najviše troje djece.
(2) Iznimno, u udomiteljskoj obitelji može biti smješteno i više od troje djece ako se radi o braći i sestrama, uz prethodnu suglasnost ministarstva.
(3) Ako udomiteljska obitelj skrbi o djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima, od ukupno troje takve djece, samo jedno dijete može biti dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.
(4) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom djetetu, odnosno dvoje djece ako se radi o braći i sestrama.
(5) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom djetetu iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 9.

(1) U udomiteljskoj obitelji mogu biti smještena najviše četiri odrasla korisnika.
(2) Broj korisnika iz stavka 1. ovoga članka umanjuje se za broj osoba koje žive u udomiteljskoj obitelji na temelju ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili po nekoj drugoj osnovi.
(3) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o najviše dva odrasla ili starija korisnika.
(4) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom psihički bolesnom odraslom korisniku ili jednom tjelesno ili mentalno oštećenom odraslom korisniku.

IV. POSTUPAK ZA DAVANJE, OBNAVLJANJE, PRESTANAK I ODUZIMANJE DOZVOLE ZA OBAVLJANJE UDOMITELJSTVA

Članak 10.

(1) Zahtjev za davanje dozvole za obavljanje udomiteljstva stranka podnosi centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta.
(2) U postupcima za davanje, obnavljanje, prestanak i oduzimanje dozvole primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3) Na osnovi utvrđenoga činjeničnog stanja, tim za udomiteljstvo centra za socijalnu skrb, donosi ocjenu o ispunjavanju propisanih uvjeta.
(4) U roku od osam dana od dana donošenja ocjene, centar za socijalnu skrb donosi rješenje o davanju dozvole.
(5) Centar za socijalnu skrb vodi evidenciju pravomoćnih rješenja o danim dozvolama.

Članak 11.

Iznimno od članka 10. ovoga Zakona, srodniku djeteta centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti srodnička udomiteljska obitelj ima prebivalište, daje dozvolu na temelju pisanog i obrazloženog mišljenja centra za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti ima prebivalište dijete, ako je takva vrsta udomiteljstva u interesu djeteta.

Članak 12.

(1) Dozvola za obavljanje udomiteljstva daje se na rok od tri godine, a može se obnoviti svake tri godine.
(2) Udomitelj koji želi obnoviti dozvolu obvezan je podnijeti nadležnome centru za socijalnu skrb zahtjev za obnavljanje dozvole prije isteka roka važenja dozvole.
(3) Do okončanja postupka iz stavka 2. ovoga članka ostaje na snazi ranije dana dozvola.

Članak 13.

Dozvola za obavljanje udomiteljstva prestaje važiti:
– istekom roka na koji je dozvola dana, a nije podnesen zahtjev za njezino obnavljanje,
– odjavom obavljanja udomiteljstva,
– smrću udomitelja.

Članak 14.

Dozvola za obavljanje udomiteljstva oduzima se prije isteka roka za koji je dana:
– ako udomitelj obavlja udomiteljsku skrb protivno interesima korisnika,
– nastupanjem nekih od razloga koji dovode do nemogućnosti obavljanja udomiteljstva propisanih odredbama članka 3. i 4. ovoga Zakona,
– ako udomitelj ne obavi obvezno dopunsko osposobljavanje sukladno članku 16. stavku 8. ovoga Zakona.

Članak 15.

(1) Centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti udomiteljska obitelj ima prebivalište provodi osposobljavanje i edukaciju udomitelja.
(2) Sadržaj i trajanje osposobljavanja i edukacije udomiteljske obitelji pravilnikom propisuje ministar.
(3) Osposobljavanje i edukacija obvezni su za sve udomitelje prije prijama na smještaj prvog korisnika.

V. OBVEZE UDOMITELJA

Opće obveze udomitelja

Članak 16.

(1) Udomitelj je obvezan izvršiti osobnu pripremu, kao i pripremu članova obitelji na smještaj korisnika.
(2) Udomitelj je obvezan sudjelovati u izradi individualnog plana za smještenog korisnika.
(3) Udomitelj je obvezan poduzeti aktivnosti u cilju prilagodbe korisnika u obitelji i pružiti mu pomoć tijekom prilagodbe na novu okolinu te korisnika pravilno njegovati, pružati mu primjeren smještaj, prehranu, odjeću i obuću.
(4) Udomitelj je obvezan poduzimati aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja korisnika te mu osiguravati odgovarajuću zdravstvenu skrb putem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite te prema potrebi i uputi stručnjaka omogućiti psihosocijalnu rehabilitaciju.
(5) Udomitelj je obvezan pripremiti korisnika za odlazak iz udomiteljske obitelji.
(6) Udomitelj je obvezan poštivati upute centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji i centra za socijalnu skrb koji je dao dozvolu za obavljanje udomiteljstva.
(7) Udomitelj je obvezan redovito, najmanje dva puta godišnje, izvješćivati centar za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji o svim bitnim životnim okolnostima korisnika prema obrascu čiji sadržaj pravilnikom propisuje ministar.
(8) Udomitelj je obvezan najmanje jednom godišnje sudjelovati u osposobljavanju koje provodi nadležni centar za socijalnu skrb.
(9) Udomitelj je obvezan omogućiti kontakte korisnika s njegovom obitelji, drugim srodnicima kao i ostalim bliskim osobama.
(10) Udomitelj je obvezan osigurati zaštitu tajnosti svih podataka o korisniku.

Posebne obveze udomitelja za djecu

Članak 17.

(1) Udomitelj je obvezan udomljeno dijete pravilno njegovati, odgajati i pružati mu primjeren smještaj, osigurati primjerenu prehranu, odjeću i obuću, školske i osobne potrepštine te se brinuti o djetetovom zdravlju.
(2) Udomitelj je obvezan brinuti se za pravilan odnos udomljenog djeteta prema učenju i radu, stjecanju radnih navika te skrbiti da udomljeno dijete stekne određeno profesionalno zvanje.
(3) Udomitelj je obvezan pomoći djetetu kod oblikovanja vlastitog identiteta.
(4) Udomitelj je obvezan omogućiti i poticati susrete i druženja između djeteta i roditelja i drugih srodnika, sukladno odluci nadležnog tijela.
(5) Udomitelj je obvezan sva važnija pitanja vezana uz brigu i odgoj udomljenoga djeteta uređivati u suradnji s roditeljima udomljenoga djeteta, odnosno njegovim zakonskim zastupnikom i s centrom za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji.

Posebne obveze udomitelja za odrasle osobe

Članak 18.

(1) Udomitelj je obvezan pružati pomoć smještenoj odrasloj osobi pri zadovoljavanju svakodnevnih potreba te poticati usvajanje određenih vještina s obzirom na njezine preostale sposobnosti, a radi njezinog osamostaljivanja.
(2) Udomitelj je obvezan poticati radno-okupacijske aktivnosti u skladu s psihofizičkim sposobnostima i interesima odrasle osobe, poticati rekreacijske aktivnosti te kulturno-zabavne aktivnosti.
(3) Udomitelj je obvezan poticati uključivanje udomljene odrasle osobe u život lokalne zajednice sukladno njezinim potrebama i mogućnostima.

VI. OBVEZE CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB

Članak 19.

(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je ustrojiti tim za udomiteljstvo, koji čine najmanje dva stručna radnika, sukladno pravilniku o uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb i podružnice koji donosi ministar.
(2) Centar za socijalnu skrb obvezan je upoznati udomiteljsku obitelj s karakteristikama i osobinama korisnika koji će biti smješten, njegovim dotadašnjim životom, zdravstvenim stanjem i potrebama, problemima koji postoje i koji se mogu očekivati te s ciljevima koji se žele postići udomiteljstvom.
(3) Centar koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji obvezan je pratiti ispunjavanje obveza utvrđenih ugovorom o udomiteljstvu te je obvezan redovito, a najmanje tri puta godišnje, obilaziti udomiteljsku obitelj i kontaktirati s korisnikom.
(4) Centar za socijalnu skrb koji donosi rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji korisnika izvan područja svoje mjesne nadležnosti, rješenje je obvezan dostaviti i centru za socijalnu skrb na čijem je području udomiteljska obitelj.
(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, centar za socijalnu skrb koji odlučuje o smještaju obvezan je surađivati s centrom za socijalnu skrb na čijem području udomiteljska obitelj ima prebivalište.

Članak 20.

(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je postupati tako da se u svim slučajevima i na najbolji način ostvaruje svrha udomiteljstva.
(2) Centar za socijalnu skrb obvezan je nakon donošenja rješenja o prestanku prava na skrb izvan vlastite obitelji pripremiti udomiteljsku obitelj za odlazak korisnika.

Članak 21.

(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je promicati razvoj udomiteljstva u skladu s potrebama na svome području.
(2) Svim zainteresiranim osobama za obavljanje udomiteljstva centar za socijalnu skrb obvezan je objasniti svrhu udomiteljstva te uvjete i način obavljanja udomiteljstva.

VII. UDOMITELJSKI UGOVOR

Članak 22.

(1) Udomiteljski ugovor sklapa se u pisanome obliku po pravomoćnosti rješenja o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, a ugovor sklapaju nadležni centar za socijalnu skrb i udomitelj, za pojedinog korisnika.
(2) Udomiteljskim ugovorom uređuje se:
– vrsta i opseg usluga koje je udomiteljska obitelj obvezna osigurati korisniku,
– prava i obveze ugovornih strana,
– visina opskrbnine i način plaćanja,
– rok trajanja udomiteljskog ugovora te
– uvjeti za raskid ugovora.

Članak 23.

Udomiteljski ugovor prestaje važiti:
– brisanjem udomitelja iz evidencije danih dozvola za obavljanje udomiteljstva,
– pravomoćnošću rješenja o prestanku prava na skrb izvan vlastite obitelji,
– smrću udomitelja ili udomljene osobe,
– zbog neizvršavanja zakonskih i ugovornih obveza,
– zbog nemogućnosti prilagodbe korisnika na život u udomiteljskoj obitelji,
– otkazom ugovora.

VIII. UDOMITELJSKA NAKNADA

1. Opskrbnina

Članak 24.

(1) Na temelju rješenja centra za socijalnu skrb o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji udomitelj ima pravo na mjesečnu naknadu za potrebe smještenog korisnika (u daljnjem tekstu: opskrbnina).
(2) Visinu opskrbnine s obzirom na dob, zdravstveni status i potrebe korisnika odlukom utvrđuje ministar.
(3) Opskrbnina se ne smatra plaćom niti drugim prihodom koji podliježe plaćanju poreza.
(4) Opskrbninu udomitelju isplaćuje centar za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji i koji je s udomiteljem sklopio ugovor o međusobnim pravima i obvezama.

2. Osobna naknada udomitelju

Članak 25.

(1) Za pruženu skrb i uložen trud u svakodnevnom zbrinjavanju korisnika koji su smješteni na temelju rješenja centra za socijalnu skrb o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji udomitelj ima pravo na mjesečnu osobnu naknadu.
(2) Pravo na osobnu naknadu ima udomitelj koji je s mjesno nadležnim centrom za socijalnu skrb za smještenog korisnika sklopio ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
(3) Rješenje o pravu na osobnu naknadu udomitelju donosi centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti udomitelj ima prebivalište i koji na temelju toga rješenja udomitelju isplaćuje osobnu naknadu.
(4) Osobna naknada udomitelju ne smatra se plaćom niti drugim prihodom koji podliježe plaćanju poreza.

Članak 26.

Visina osobne naknade ovisi o broju i kategoriji smještenih korisnika, a utvrđuje se u postotku od osnovice za socijalna davanja koju određuje Vlada Republike Hrvatske.

Članak 27.

(1) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o djeci ili mlađim punoljetnim osobama iznosi:
– za jedno (1) smješteno dijete ili mlađu punoljetnu osobu 100% osnovice,
– za dvoje (2) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 180% osnovice,
– za troje (3) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 240% osnovice.
(2) Udomitelj koji skrbi o djeci ili mlađim punoljetnim osobama, a ujedno je i njihov zakonski obveznik uzdržavanja, ima pravo na osobnu naknadu koja iznosi:
– za jedno (1) smješteno dijete ili mlađu punoljetnu osobu 80% osnovice,
– za dvoje (2) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 140% osnovice,
– za troje (3) smještene djece ili mlađe punoljetne osobe 180% osnovice.
(3) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o djeci ili mlađim punoljetnim osobama, neovisno o tome je li ujedno i njihov zakonski obveznik uzdržavanja, uvećava se za 25% osnovice za svakoga smještenog korisnika koji je, prema utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, dijete ili mlađa punoljetna osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem, trajnom promjenom u zdravstvenom stanju, osoba s poremećajem u ponašanju ili psihički bolesna osoba (osoba s posebnim potrebama).
(4) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odjeci ili mlađim punoljetnim osobama, neovisno o tome je li ujedno i njihov zakonski obveznik uzdržavanja, uvećava se za 50 % osnovice za svakoga smještenog korisnika koji je, prema utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, dijete ili mlađa punoljetna HIV pozitivna osoba.

Članak 28.

(1) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima iznosi:
– za jednog (1) smještenoga odraslog korisnika 80% osnovice,
– za dva (2) smještena odrasla korisnika 140% osnovice,
– za tri (3) smještena odrasla korisnika 180% osnovice,
– za četiri (4) smještena odrasla korisnika 220% osnovice.
(2) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima, uvećava se za 15% osnovice za svakoga odraslog korisnika koji je, prema utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, polupokretna odrasla osoba neovisno o njegovom tjelesnom ili mentalnom oštećenju ili psihičkoj bolesti.
(3) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima, uvećava se za 20% osnovice za svakog odraslog korisnika koji je, prema utvrđenju centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji, pokretna psihički bolesna odrasla osoba, pokretna teže mentalno oštećena odrasla osoba ili nepokretna odrasla osoba neovisno o njezinoj tjelesnoj ili mentalnoj oštećenosti ili psihičkoj bolesti.
(4) Visina osobne naknade udomitelju koji skrbi o odraslim korisnicima uvećava se za 30% osnovice za svakog odraslog HIV pozitivnog korisnika.

IX. EVIDENCIJA I REGISTAR PODATAKA

Članak 29.

(1) Ministarstvo će ustrojiti evidenciju udomiteljskih obitelji.
(2) Svaki centar za socijalnu skrb obvezan je voditi registar udomiteljskih obitelji i registar smještenih korisnika za sve kategorije korisnika s područja svoje mjesne nadležnosti.
(3) Sadržaj i način vođenja evidencije i registra udomiteljskih obitelji i registra svih vrsta korisnika pravilnikom će propisati ministar.

X. KAZNENE ODREDBE

Članak 30.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
1. smjesti korisnika u udomiteljsku obitelj, a da prethodno ne utvrdi ispunjava li obitelj uvjete iz članka 3., 4. i 15. ovoga Zakona,
2. smjesti korisnika u udomiteljsku obitelj protivno odredbama članka 5., 6. i 7. ovoga Zakona,
3. postupi protivno odredbama članka 8. i 9. ovoga Zakona,
4. započne s radom prije dobivanja dozvole za obavljanje udomiteljstva (članak 10.),
5. obavlja udomiteljstvo nakon prestanka važenja, odnosno oduzimanja dozvole za obavljanje udomiteljstva (članak 12., 13. i 14.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 31.

Pravilnike za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim pravilnika iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona koji će ministar donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 32.

Odluku o visini opskrbnine ministar će donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 33.

Ministarstvo je obvezno ustrojiti evidenciju udomiteljskih obitelji u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 34.

Centar za socijalnu skrb obvezan je ustrojiti registar podataka u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 35.

(1) Udomitelj koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima na smještaju veći broj korisnika od broja propisanog člankom 8. i 9. ovoga Zakona, nastavlja skrbiti o zatečenim korisnicima dok ti korisnici ostvaruju pravo na skrb izvan vlastite obitelji.
(2) Udomitelji koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju na smještaju udomljenu djecu, a ne udovoljavaju uvjetima iz članka 6. ovoga Zakona, odnosno razlika između udomitelja i udomljenog djeteta je veća od 50 godina, nastavlja skrbiti o zatečenim korisnicima dok ti korisnici ostvare pravo na skrb izvan vlastite obitelji.
(3) Postupak za obnavljanje dozvole udomitelju iz stavka 1. i 2. ovoga članka provodi se po odredbama ovoga Zakona.

Članak 36.

Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.

Članak 37.

Do dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 3. stavka 4. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe članka 3.-8. i članka 10.-20. Pravilnika o uvjetima za obavljanje udomiteljstva i postupku za odobravanje, obnavljanje i oduzimanje dozvole za obavljanje udomiteljstva (»Narodne novine«, br. 95/04. i 179/04.).

Članak 38.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. listopada 2007.

Klasa: 552-01/07-01/01
Zagreb, 13. srpnja 2007.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

 
 



PRAVILNIK O IZMJENI PRAVILNIKA O NAČINU RAZVRSTAVANJA LIJEKOVA TE PROPISIVANJU I IZDAVANJU LIJEKOVA

“Narodne novine”, broj 104/07

“Narodne novine”, broj 19/07, 112/06, i 123/05.

 

 

 

 
 



PRAVILNIK O OVLASTIMA I NAČINU RADA KONTROLORA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

“Narodne novine”, broj 80/07

 

 
 



ZAKON O DOPUNI ZAKONA O DODATKU NA MIROVINE OSTVARENE PREMA ZAKONU O MIROVINSKOM OSIGURANJU

"Narodne novine", broj 114/11.

“Narodne novine”, broj 79/07

 
 



NACIONALNA STRATEGIJA IZJEDNAČAVANJA MOGUĆNOSTI ZA OSOBE S INVALIDITETOM OD 2007. DO 2015. GODINE

“Narodne novine”, broj 63/07

 

 
 



Kodeks pozitivne prakse

"Narodne novine", broj 16/07.

 
 



Propisi vezani uz osobe s invaliditetom

Svi propisi vezani za osobe s invaliditetom nalaze se na dolje navedenim internet stranicama pod navedenim izbornicima.

1. Hrvatsko zavod za zdravstveno osiguranje
www.hzzo-net.hr

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje
www.mirovinsko.hr

3. Ministarstvo socijalne politike i mladih

  • Pravni okvir

www.mspm.hr

4. Misinstarstvo poduzetništva i obrta

  • dokumenti

www.poduzetnistvo.gov.hr

5. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

  • ministarstvo
  • propisi
  • objavljeni propisi

www.mzos.hr

6. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja

  • popisi

www.mgipu.hr

7. Ministarstvo financija – porezna uprava

  • propisi
  • porezni i drugi propisi
  • porezi

www.pu.mfin.hr

8. Carinska uprava Republike hrvatske

  • propisi
  • carinski zakoni
  • provedbeni propisi
  • međunarodni sporazumi

www.carina.hr

9. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture

  • promet
  • cestovni promet
  • propisi

www.mmtpr.hr

10. Hrvatski sabor

  • važniji zakoni i akti

www.sabor.hr

11. Vlada Republike Hrvatske

  • zakoni

www.vlada.hr

12. Ured za udruge Vlade Rebuplike Hrvatske

  • zakon o udrugama
  • regustar udruga

www.uzuvrh.hr

13. Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske

  • zaštita i promicanje ljudskih prava u RH

www.ljudskaprava-vladarh.hr

 
 



pag_first_link  < 9 10 11
EU PROJEKT “USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE II”

EU PROJEKT "USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE II"

Europska Unija           
"Zajedno do fondova EU"

www.esf.hr
www.strukturnifondovi.hr

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva

„Udruga osoba s invaliditetom Križevci je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge"

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Čokolaterija „Hedona”

Klikom na sliku pogledajte web stranicu našeg socijalnog poduzeća Hedona d.o.o. Križevci - Križevačke čokolaterije

Promotivni video Hedone d.o.o. Križevci - Križevačke čokolaterije

Klikom na sliku pogledajte promotivni video Hedone d.o.o. Križevci - Križevačke čokolaterije

WEB SHOP HEDONE d.o.o. KRIŽEVCI - KRIŽEVAČKE ČOKOLATERIJE

Klikom na sliku posjetite web shop Hedone d.o.o. Križevci - Križevačke čokolaterije

Promotivni video EU projekta

Klikom na sliku pogledajte promotivni video EU projekta "Integracija djece s poteškoćama iz Križevaca i okolice u redovni obrazovni sustav"

INA - SPONZOR

Križevačka čokolaterija

Križevačka čokolaterija

 

Klikom na sliku pogledajte reportažu "Križevačka čokolaterija"