ZA RAZDOBLJE OD 1. LIPNJA 2010. DO 31. SVIBNJA 2011. U REPUBLICI HRVATSKOJ
“Narodne novine”, broj 66/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_05_66_2064.html
O NAČINU PRUŽANJA USLUGA OBITELJSKOG DOMA TE UVJETIMA PROSTORA, OPREME, STRUČNIH I DRUGIH RADNIKA
“Narodne novine”, broj 52/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_04_52_1284.html
O SADRŽAJU I NAČINU VOĐENJA EVIDENCIJA FIZIČKIH OSOBA KOJE SAMOSTALNO OBAVLJAJU SOCIJALNU SKRB KAO PROFESIONALNU DJELATNOST
“Narodne novine”, broj 52/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_04_52_1282.html
O POSEBNIM STANDARDIMA I MJERILIMA NJIHOVE PRIMJENE U PROVOĐENJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
“Narodne novine”, broj 50/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_04_50_1212.html
O MINIMALNIM FINANCIJSKIM STANDARDIMA MATERIJALNIH I FINANCIJSKIH RASHODA CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB I POMOĆI ZA PODMIRENJE TROŠKOVA STANOVANJA KORISNICIMA KOJI SE GRIJU NA DRVA U 2010. GODINI
“Narodne novine”, broj 19/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_02_19_454.html
“Narodne novine”, broj 19/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_02_19_447.html
Ljetno računanje vremena u 2010. godini počinje 28. ožujka 2010. godine u 02 h 00 min i 00 s, tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed, vrijeme u 02 h 00 min i 00 s računa kao 03 h 00 min i 00 s.
Ljetno računanje vremena u 2010. godini završava 31. listopada 2010. godine u 03 h 00 min i 00 s, tako što se pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 03 h 00 min i 00 s računa kao 02 h 00 min i 00 s.
Sat koji se 31. listopada 2010. godine zbog pomicanja za jedan sat unatrag pojavljuje dva puta između 02 h 00 min i 00 s i 03 h 00 min i 00 s, označava se prvi put kao sat 2A, a drugi put kao sat 2B.
O UPORABI I ZAŠTITI PODATAKA IZ MEDICINSKE DOKUMENTACIJE PACIJENATA U CENTRALNOM INFORMACIJSKOM SUSTAVU ZDRAVSTVA REPUBLIKE HRVATSKE
“Narodne novine”, broj 14/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_01_14_348.html
O TARIFI ZA UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI IZNOSA NAKNADE ZA PRUŽANJE PRIMARNE I SEKUNDARNE PRAVNE POMOĆI ZA 2010. GODINU
“Narodne novine”, broj 14/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_01_14_337.html
ZAKON O BESPLATNOJ PRAVNOJ POMOĆI
“Narodne novine”, broj 62/08
www.narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_05_62_2098.html
O KRITERIJIMA ZA UTVRĐIVANJE KORISNIKA I NAČINU RASPODJELE DIJELA PRIHODA OD IGARA NA SREĆU ZA 2010. GODINU
“Narodne novine”, broj 11/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_01_11_226.html
O IZMJENI PRAVILNIKA O NAČINU OSTVARIVANJA PRAVA NA SLOBODAN IZBOR DOKTORA MEDICINE I DOKTORA STOMATOLOGIJE PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
“Narodne novine”, broj 04/10
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_01_4_113.html
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_04_41_1374.html
O MJERILIMA ZA STAVLJANJE LIJEKOVA NA OSNOVNU I DOPUNSKU LISTU LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 155/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_12_155_3832.html
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona, prestaje važiti Zakon o radu “Narodne novine”, br. 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03., 30/04. i 68/05. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Na dan 31. svibnja 2010. prestaje važiti Zakon o evidencijama u oblasti rada “Narodne novine”, br. 34/91. i 26/93.
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2010. godine, osim poglavlja 4., 5., 6. i 7. glave XVII. ovoga Zakona, te članka 293. stavka 1. podstavka 34. do 48. ovoga Zakona, koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
“Narodne novine”, broj 149/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_12_149_3635.html
Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost »Narodne novine«, br. 60/96., 113/97., 7/99., 112/99., 119/99. -ispravak, 44/00., 63/00., 80/00., 109/00., 54/01., 58/03., 198/03., 55/04., 77/04. -ispravak, 153/05., 79/07., 34/08. i 97/09.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu 1. siječnja 2010.
“Narodne novine”, broj 149/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_12_149_3644.html
O MJERILIMA ZA STAVLJANJE ORTOPEDSKIH I DRUGIH POMAGALA NA POPIS POMAGALA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 138/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_11_138_3366.html
“Narodne novine”, broj 138/09
I.
Državna nagrada za volontiranje kao najviše priznanje što ga Republika Hrvatska dodjeljuje za volontiranje, doprinos razvoju volonterstva i razvijanju volonterskih aktivnosti za razdoblje od 1. listopada 2008. godine do 1. listopada 2009. godine dodjeljuje se:
1. Udruzi djece i mladih s poteškoćama u razvoju »Zvono« iz Belišća
– u kategoriji pravna osoba – organizator volontiranja
2. Mariju Perkoviću, predsjedniku Društva Naša djeca grada Vinkovaca
– u kategoriji fizička osoba – volonter/volonterka
II.
Nagrađenima iz točke I. ove odluke Državna nagrada za volontiranje u 2009. godini dodjeljuje se u obliku povelje.
III.
Državna nagrada za volontiranje uručuje se na svečanoj sjednici Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva povodom 5. prosinca – Međunarodnog dana volontera.
IV.
Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 230-01/09-0004/1
Urbroj: 519-07/1-4-09-19
Zagreb, 23. listopada 2009.
Predsjednica Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva
mr. spec. Gordana Forčić, v. r.
ZAKON O VOLONTERSTVU
“Narodne novine”, broj 58/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_06_58_1863.html
PRAVILNIK O DRŽAVNOJ NAGRADI ZA VOLONTIRANJE
“Narodne novine”, broj 106/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_10_106_3100.html
O BROJU UČENIKA U REDOVITOM I KOMBINIRANOM RAZREDNOM ODJELU I ODGOJNO-OBRAZOVNOJ SKUPINI U OSNOVNOJ ŠKOLI
“Narodne novine”, broj 124/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_124_3065.html
O STRUČNOM NADZORU NAD OBAVLJANJEM MEDICINSKO-BIOKEMIJSKE DJELATNOSTI UZ BOLESNIKA I U LIJEČNIČKOJ ORDINACIJI
“Narodne novine”, broj 118/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_09_118_2930.html
O IZMJENAMA ODLUKE O OSNOVAMA ZA SKLAPANJE UGOVORA O PROVOĐENJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU
“Narodne novine”, broj 118/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_09_118_2927.html
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/380026.html
O IZMJENAMA PRAVILNIKA O STANDARDIMA I NORMATIVIMA PRAVA NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU
“Narodne novine”, broj 118/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_09_118_2926.html
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/380025.html
O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O NAČINU OSIGURAVANJA I RASPOLAGANJA SREDSTVIMA DOPUNSKOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
“Narodne novine”, broj 118/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_09_118_2921.html
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/380012.html
O UTVRĐIVANJU VISINE NAKNADE ZA TROŠKOVE IZDAVANJA ISKAZNICE ZDRAVSTVENO OSIGURANE OSOBE IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA (ISPRAVA 2)
“Narodne novine”, broj 113/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_09_113_2859.html
O OSNOVICI ZA ODREĐIVANJE NAKNADE ZBOG TJELESNOG OŠTEĆENJA I O USKLAĐIVANJU NOVČANIH NAKNADA ZBOG TJELESNOG OŠTEĆENJA OD 1. SRPNJA 2009.
“Narodne novine”, broj 104/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_09_104_2675.html
O IMENOVANJU ČLANA UPRAVNOG VIJEĆA FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 98/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_08_98_2559.html
ODLUKE O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 97/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_08_97_2480.html
1. ODLUKA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 91/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_91_2309.html
2. ODLUKA O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 27/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/381283.pdf
“Narodne novine”, broj 97/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_08_97_2452.html
1. NAREDBA O IZNOSIMA OSNOVICA ZA OBRAČUN DOPRINOSA ZA OBVEZNA OSIGURANJA ZA 2009. GODINU
“Narodne novine”, broj 02/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_01_2_41.html
“Narodne novine”, broj 94/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_08_94_2362.html
1. ZAKON O POSREDOVANJU PRI ZAPOŠLJAVANJU I PRAVIMA ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI
“Narodne novine”, broj 80/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_80_2602.html
2. PRAVILNIK O OBAVLJANJU DJELATNOSTI POSREDOVANJA PRI ZAPOŠLJAVANJU
“Narodne novine”, broj 39/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_03_39_888.html
O IZMJENAMA ZAKONA O POSEBNIM POREZIMA NA OSOBNE AUTOMOBILE, OSTALA MOTORNA VOZILA, PLOVILA I ZRAKOPLOVE
“Narodne novine”, broj 94/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_08_94_2361.html
Pozivom na broj 112 prijavite nesreću, hitnu situaciju ili prijetnju za ljudske živote, imovinu, okoliš i kulturna dobra
Centar 112 djeluje kao jedinstveni komunikacijski centar za sve vrste hitnih situacija. Broj 112 možete nazvati u bilo koje doba dana i noći, neovisno gdje se nalazite u Hrvatskoj. Telefonski poziv je besplatan, a možete ga uputiti preko svih mobilnih i fiksnih mreža i sa svih telefonskih aparata jednostavnim biranjem 112.
Broj 112 nazovite ako vam je neodgodivo potrebna:
hitna medicinska pomoć
pomoć vatrogasaca
pomoć gorske službe spašavanja
hitna veterinarska pomoć
pomoć drugih hitnih službi i operativnih snaga sustava zaštite i spašavanja
ili ako opazite:
požar
istjecanje opasnih tvari, onečišćenje pitke vodi, potoka, rijeka ili mora
druge pojave koje predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi ili životinja ili ugrožavaju kulturna dobra i okoliš.
Kada zovete 112, recite:
što se dogodilo
gdje se dogodilo
kada se dogodilo
koliko je unesrećenih
kakvu pomoć trebate
tko zove.
Operater koji primi vaš poziv alarmirat će hitne službe koje će vam pružiti pomoć ili će obavijestiti nadležne inspekcijske službe koje će poduzeti potrebne zaštitne mjere.
Ako ste sigurni koju hitnu službu trebate, i dalje možete birati izravne brojeve:
92 - Policija
93 - Vatrogasci
94 - Hitna pomoć
9155 - Traganje i spašavanje na moru (otvara novi prozor)
Dodatne informacije:
Državna uprava za zaštitu i spašavanje (otvara novi prozor)
PRAVILNIK O JEDINSTVENOM EUROPSKOM BROJU ZA HITNE SLUŽBE
“Narodne novine”, broj 82/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_82_1992.html
O IZVRŠAVANJU RADA ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODI I UVJETNE OSUDE SA ZAŠTITNIM NADZOROM U PREKRŠAJNOM POSTUPKU
“Narodne novine”, broj 75/09
GLAVA I.
UVODNE ODREDBE
Osnovne odredbe
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje izvršavanje prekršajnopravnih sankcija rada za opće dobro na slobodi (u daljnjem tekstu: rad za opće dobro) i uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom izrečenih punoljetnim osuđenicima u prekršajnom postupku.
Zabrana diskriminacije
Članak 2.
Zabranjena je diskriminacija osuđenika prema rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, obrazovanju, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu, izražavanju ili spolnoj orijentaciji, ili po bilo kojoj drugoj osnovi.
GLAVA II.
IZVRŠAVANJE RADA ZA OPĆE DOBRO
Nadležnost za izvršavanje rada za opće dobro
Članak 3.
(1) Poslovi izvršavanja rada za opće dobro u nadležnosti su prekršajnog suda prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenika.
(2) Nadležni prekršajni sud za izvršavanje rada za opće dobro (u daljnjem tekstu: prekršajni sud izvršenja) surađuje s državnim tijelima, ustanovama i drugim pravnim osobama.
Mjesto i troškovi izvršavanja rada za opće dobro
Članak 4.
(1) Rad za opće dobro izvršava se u mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenika.
(2) Osuđeniku ne pripada pravo na naknadu za rad za opće dobro.
(3) Osuđenik ne snosi troškove izvršavanja rada za opće dobro niti plaća pristojbe na podneske, službene radnje i odluke u svezi s primjenom ovoga Zakona.
(4) Pravilnik o određivanju ustanova i drugih pravnih osoba u kojima se izvršava rad za opće dobro i uvjetima izvršavanja rada donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.
Raspoređivanje na rad za opće dobro
Članak 5.
(1) Prekršajni sud izvršenja, nakon pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, poziva osuđenika radi uručivanja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada za opće dobro koja sadrži naziv ustanove ili druge pravne osobe u kojoj će osuđenik izvršavati rad za opće dobro te datum početka i završetka rada.
(2) Naredba o upućivanju na izvršavanje rada za opće dobro dostavlja se i ustanovi ili drugoj pravnoj osobi u kojoj će se rad za opće dobro izvršavati.
(3) Vrijeme i dnevno trajanje rada za opće dobro prilagodit će se potrebama osuđenika.
(4) Ako ustanova ili druga pravna osoba nema uvjeta za obavljanje rada za opće dobro, o tome će odmah po primitku naredbe o upućivanju na izvršavanje rada za opće dobro obavijestiti prekršajni sud izvršenja.
Uvjeti rada za opće dobro na slobodi
Članak 6.
(1) Ustanova ili druga pravna osoba osuđenika će rasporediti na rad u skladu s njegovim psihofizičkim sposobnostima.
(2) Rad za opće dobro izvršava se na način koji osuđeniku jamči poštivanje ljudskog dostojanstva, temeljnih prava i sloboda te privatnosti.
(3) Za vrijeme izvršavanja rada za opće dobro na slobodi prekršajni sud izvršenja osigurat će osuđenika od profesionalnog oboljenja i nesreće na poslu.
Odgoda i prekid izvršavanja rada za opće dobro
Članak 7.
(1) Izvršavanje rada za opće dobro može biti odgođeno ili prekinuto na molbu osuđenika koju osuđenik podnosi prekršajnom sudu izvršenja.
(2) Molba za odgodu izvršavanja rada za opće dobro može se podnijeti u roku od tri dana od uručenja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada za opće dobro, a ako su razlozi za odgodu nastali nakon proteka toga roka, a izvršavanje rada još nije započeto, u roku ne duljem od četrdeset osam sati po saznanju za njihovo postojanje. Molba za odgodu izvršavanja rada za opće dobro zadržava izvršavanje rješenja.
(3) Molba za prekid izvršavanja rada za opće dobro može se podnijeti u roku od dvadeset četiri sata od nastupa okolnosti koja je razlog za prekid.
(4) Rješenje o odgodi i prekidu izvršavanja rada za opće dobro donosi prekršajni sud izvršenja u roku od tri dana od primitka molbe.
(5) Protiv rješenja kojim se odbija molba za odgodu ili prekid izvršavanja rada za opće dobro osuđenik može u roku od tri dana od dana uručenja (primitka) rješenja podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu.
(6) Rješenje o odgodi ili prekidu izvršavanja rada za opće dobro dostavlja se ustanovi ili drugoj pravnoj osobi u kojoj se izvršava rad za opće dobro.
Razlozi i trajanje odgode i prekida izvršavanja rada za opće dobro
Članak 8.
(1) Razlozi za odgodu i prekid izvršavanja rada za opće dobro jesu:
1) akutno oboljenje ili znatno pogoršanje postojeće kronične bolesti osuđenika,
2) smrt člana uže obitelji, teška bolest ili obveza izbivanja člana uže obitelji osuđenika čime osuđenik postaje jedini obvezni skrbnik malodobne djece, bračnog ili izvanbračnog druga, roditelja ili posvojitelja ili posvojenika,
3) potreba obavljanja ili dovršenja radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugom nesrećom zbog čijeg bi neobavljanja nastala znatna materijalna šteta, a u užoj obitelji osuđenika nema druge radno sposobne osobe.
(2) Iznimno, prekršajni sud izvršenja može i u drugim opravdanim slučajevima izvan razloga iz stavka 1. ovoga članka prekinuti izvršavanje rada za opće dobro.
(3) Uz molbu za odgodu, odnosno prekid izvršavanja rada za opće dobro osuđenik će priložiti ispravu ili drugi dokaz o razlozima za odgodu ili prekid izvršavanja rada za opće dobro.
(4) Izvršavanje rada za opće dobro iz razloga iz stavka 1. točke 1. ovoga članka može se odgoditi ili prekinuti dok bolest traje; zbog razloga iz točke 2. najdulje do dvadeset dana; zbog razloga iz točke 3. do dovršetka posla, a najdulje do dvadeset dana; a iz razloga iz stavka 2. ovoga članka najdulje do tri dana.
(5) Opetovana odgađanja izvršavanja rada za opće dobro ne mogu trajati ukupno dulje od tri mjeseca. (6) Opetovani prekidi izvršavanja rada za opće dobro ne mogu trajati dulje od trideset dana.
Obavještavanje o izvršavanju rada za opće dobro
Članak 9.
(1) Ustanove i druge pravne osobe obavijestit će prekršajni sud izvršenja o početku osuđenikovog rada na izvršavanju rada za opće dobro, o izvršenom radu za opće dobro i o osuđenikovom zanemarivanju izvršavanja rada za opće dobro.
(2) Zanemarivanje obveze rada je: kašnjenje na rad ili neopravdano izbivanje s rada, dovođenje u stanje umanjene radne sposobnosti, namjerno oštećenje sredstava za rad, nepoštivanje organizacije i načina rada, ponašanje i odnosi sa zaposlenicima ustanove ili druge pravne osobe ili korisnicima rada ustanove ili pravne osobe koji su protivni općoj svrsi prekršajnopravnih sankcija.
Preispitivanje izvršavanja rada za opće dobro
Članak 10.
Prekršajni sud izvršenja povodom obavijesti ustanove ili pravne osobe o zanemarivanju rada za opće dobro, preispitat će izvršavanje rada za opće dobro te će rješenjem odlučiti o nastavku rada kod iste ili druge ustanove ili druge pravne osobe ili će prekinuti izvršavanje rada za opće dobro i zamijeniti novčanu kaznu kaznom zatvora.
Evidencija izvršavanja rada za opće dobro
Članak 11.
Prekršajni sud izvršenja vodi evidenciju izvršavanja rada za opće dobro koja sadrži: osobne podatke osuđenika, podatke o rješenju kojim je novčana kazna zamijenjena radom za opće dobro, podatke o naredbi o upućivanju na izvršavanje rada za opće dobro, podatke o odgodi i prekidu rada za opće dobro, podatke o odlukama povodom preispitivanja izvršavanja rada za opće dobro i podatke o izvršenom radu.
GLAVA III.
UVJETNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM
Izvršavanje uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom i posebnih obveza uz zaštitni nadzor
Članak 12.
Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom i posebne obveze uz zaštitni nadzor izrečene u prekršajnom postupku izvršavaju se prema zakonu koji uređuje izvršavanje uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom izrečene u kaznenom postupku.
GLAVA IV.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Provedbeni propis
Članak 13.
Ministar nadležan za poslove pravosuđa će u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Pravilnik o određivanju ustanova i drugih pravnih osoba u kojima se izvršava rad za opće dobro i uvjetima izvršavanja rada iz članka 4. stavka 4. ovoga Zakona.
Stupanje na snagu
Članak 14.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama.«
Klasa: 730-04/09-01/03
Zagreb, 19. lipnja 2009.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
“Narodne novine”, broj 74/09
Članak 1.
(1) Ovom Odlukom uređuju se uvjeti za korištenje prava na jednokratnu novčanu pomoć i na naknadu putnih i selidbenih troškova, kao i visina naknade koju ima nezaposlena osoba koja se vodi u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: Zavod), a kojoj Zavod nije u mogućnosti osigurati zaposlenje u mjestu prebivališta te koja sama ili posredovanjem Zavoda nađe zaposlenje u drugom mjestu.
(2) Pod drugim mjestom zaposlenja smatra se mjesto zaposlenja udaljeno više od 80 km od mjesta prebivališta.
Članak 2.
(1) Pravo na jednokratnu novčanu pomoć ima nezaposlena osoba koja zasnuje radni odnos na neodređeno vrijeme izvan mjesta prebivališta.
(2) Jednokratna novčana pomoć isplaćuje se u visini 1.200,00 kuna.
Članak 3.
(1) Nezaposlena osoba koja zasnuje radni odnos na neodređeno vrijeme izvan mjesta prebivališta ima pravo na:
– naknadu putnih troškova za sebe, bračnog druga i djecu,
– naknadu dijela selidbenih troškova.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. podstavka 1. ovoga članka nezaposlena osoba koja zasnuje radni odnos na određeno vrijeme izvan mjesta prebivališta ima pravo na naknadu putnog troška samo za sebe.
(3) Putni trošak iz stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. ovoga članka i selidbeni trošak iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka nadoknađuju se samo za jedno putovanje od mjesta prebivališta do mjesta zaposlenja.
(4) Putni trošak nadoknađuje se u visini stvarnog iznosa troška prijevoza vlakom ili autobusom, a selidbeni trošak u visini 50% troškova najjeftinijim prijevoznim sredstvom.
Članak 4.
(1) Jednokratna novčana pomoć i naknada putnih i selidbenih troškova odobrava se na temelju pisanog zahtjeva nezaposlene osobe nadležnoj područnoj službi Zavoda u kojoj je nezaposlena osoba bila evidentirana prije zaposlenja. Zahtjev se može podnijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana zaposlenja.
(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka nezaposlena osoba je dužna priložiti dokaze:
– ugovor o radu, odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu sukladno posebnom propisu o ispunjavanju uvjeta iz članka 2. ove Odluke i dokaz o promjeni prebivališta,
– ugovor o radu i prijevozne karte o ispunjavanju uvjeta iz članka 3. ove Odluke.
(3) Iznimno od stavka 2. podstavka 2. ovoga članka nezaposlena osoba, ako ne koristi vlak i autobus, može priložiti dokaz o cijeni karte najjeftinijeg prijevoznog sredstva.
(4) Dokazi iz stavka 2. i 3. ovoga članka se prilažu u izvorniku ili ovjerenoj preslici.
Članak 5.
(1) Rješenje o pravu iz članka 4. ove Odluke donosi pročelnik područne službe ili osoba koju on ovlasti.
(2) Rješenje kojim se odlučuje o žalbi donosi ravnatelj Zavoda ili osoba koju on ovlasti.
Članak 6.
Ova Odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 102-05/09-01/32
Urbroj: 344-17/1-09-1
Zagreb, 18. lipnja 2009.
Predsjednik Upravnoga vijeća
Ilija Tadić, v. r.
O VRSTI I DJELATNOSTI DOMA SOCIJALNE SKRBI, NAČINU PRUŽANJA SKRBI IZVAN VLASTITE OBITELJI, UVJETIMA PROSTORA, OPREME I RADNIKA DOMA SOCIJALNE SKRBI, TERAPIJSKE ZAJEDNICE, VJERSKE ZAJEDNICE, UDRUGE I DRUGIH PRAVNIH OSOBA TE CENTRA ZA POMOĆ I NJEGU U KUĆI
“Narodne novine”, broj 64/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_06_64_1446.html
“Narodne novine”, broj 47/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_04_47_1065.html
Napomena: ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2010. godine
“Narodne novine”, broj 38/09
I.
Dan 22. listopada proglašava se »Danom svjesnosti o mucanju u Republici Hrvatskoj«.
II.
Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novima«.
Klasa: 562-01/09-01/01
Zagreb, 20. ožujka 2009.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
“Narodne novine”, broj 38/09
Imenuje se mr. sc. ANTE VUČIĆ članom Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom.
Klasa: 080-02/09-01/17
Urbroj: 50304/2-09-03
Zagreb, 18. ožujka 2009.
Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.
O IZMJENI ODLUKE O OSNIVANJU POVJERENSTVA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 36/09
I.
U Odluci o osnivanju Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom (»Narodne novine«, br. 102/2000, 6/2001, 167/2003, 23/2004, 14/2008 i 15/2009), u točki III. podtočka 4. mijenja se i glasi:
»4. prati provedbu Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine, te predlaže učinkovito izvršavanje planiranih mjera i aktivnosti;«.
II.
Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.
Klasa: 022-03/09-02/06
Urbroj: 5030104-09-3
Zagreb, 18. ožujka 2009.
Potpredsjednica Vlade
i ministrica obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.
1. ODLUKA O DOPUNI ODLUKE O OSNIVANJU POVJERENSTVA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 15/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_02_15_320.html
2. ODLUKA O IZMJENI ODLUKE O OSNIVANJU POVJERENSTVA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 14/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_02_14_428.html
3. ODLUKA O IZMJENAMA ODLUKE O OSNIVANJU POVJERENSTVA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 23/04
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2004_02_23_666.html
4. ODLUKA O IZMJENAMA ODLUKE O OSNIVANJU POVJERENSTVA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 167/03
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_10_167_2420.html
5. ODLUKA O IZMJENI ODLUKE O OSNIVANJU POVJERENSTVA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 24/01
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2001_01_6_121.html
6. ODLUKA O OSNIVANJU POVJERENSTVA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 102/00
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_102_1990.html
“Narodne novine”, broj 32/09
Članak 1.
Ovom Odlukom uređuju se uvjeti i način isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu nezaposlenoj osobi koja to pravo ostvaruje na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: Zavod).
Članak 2.
Nezaposlenoj osobi može se, pod uvjetom da su u tu svrhu osigurana financijska sredstva, na njezin zahtjev isplatiti naknada u jednokratnom iznosu, i to:
– za preostalo razdoblje za koje je utvrđena novčana naknada prema članku 44. stavku 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (u daljnjem tekstu: Zakon),
– za razdoblje koje ne može biti duže od 2 godine od dana kada je podnesen zahtjev za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu za novčanu naknadu utvrđenu prema članku 44. stavku 2. Zakona.
Članak 3.
Isplata novčane naknade u jednokratnom iznosu može se odobriti nezaposlenoj osobi za:
– otvaranje obrta, odnosno samostalne djelatnosti,
– zapošljavanje u trgovačkom društvu u kojem ima najviše 25% udjela,
– volontiranje prema propisima o radu.
Članak 4.
Zahtjev za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu podnosi se u pisanom obliku nadležnoj područnoj službi Zavoda.
Članak 5.
Rješenje o isplati novčane naknade u jednokratnom iznosu donosi pročelnik područne službe ili osoba koju on ovlasti.
Rješenje kojim se odlučuje o žalbi donosi ravnatelj Zavoda ili osoba koju on ovlasti.
Članak 6.
Prije donošenja rješenja iz članka 5. stavka 1. ove Odluke zatražit će se suglasnost Središnje službe Zavoda o osiguranju financijskih sredstava za ovu namjenu.
Za donošenje rješenja o isplati novčane naknade, osim suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka, potrebni su i sljedeći dokazi:
– za osobe iz članka 3. točke 1. ove Odluke dokaz o upisu u obrtni registar odnosno registar samostalnih djelatnosti, koji će Zavod pribaviti po službenoj dužnosti,
– za osobe iz članka 3. točke 2. ove Odluke dokaz o udjelu u trgovačkom društvu, koji će Zavod pribaviti po službenoj dužnosti, te sklopljen ugovor o radu, koji je dužna dostaviti nezaposlena osoba,
– za osobe iz članka 3. točke 3. ove Odluke sklopljen ugovor o volonterskom radu, koji je dužna dostaviti nezaposlena osoba.
Članak 7.
Novčana naknada u jednokratnom iznosu isplaćuje se:
– na žiro-račun obrta, samostalne djelatnosti ili trgovačkog društva za osobe iz članka 3. točki 1. i 2. ove Odluke,
– na tekući račun za osobe iz članka 3. točke 3. ove Odluke.
Članak 8.
Nezaposlena osoba kojoj je isplaćena novčana naknada u jednokratnom iznosu prestaje se voditi u evidenciji Zavoda kao nezaposlena osoba i ne može se ponovno prijaviti Zavodu prije proteka vremena za koje je primila jednokratnu isplatu novčane naknade.
Nezaposlena osoba može ponovno steći pravo na novčanu naknadu ako po proteku vremena iz stavka 1. ovoga članka ispuni uvjet iz članka 37. Zakona.
Članak 9.
Pravo na isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu nezaposlena osoba može koristiti samo jedanput.
Članak 10.
Na dan stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o isplati novčane naknade u jednokratnom iznosu (»Narodne novine«, br. 92/03. i 112/07.).
Članak 11.
Ova Odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 102-05/09-01/11
Urbroj: 344-17/1-09-1
Zagreb, 26. veljače 2009.
Predsjednik Upravnog vijeća
Ilija Tadić, v. r.
“Narodne novine”, broj 24/09
HRVATSKI SABOR
Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor na sjednici 13. veljače 2009. donio je
ODLUKU O PROGLAŠENJU »NACIONALNOG DANA INVALIDA RADA«
I.
Dan 21. ožujak proglašava se »Nacionalnim danom invalida rada«.
II.
Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.
Klasa: 960-01/09-01/01
Zagreb, 13. veljače 2009.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
PRAVILNIKA O UVJETIMA I POSTUPKU ZA STJECANJE PRAVA ZAPOSLENOG RODITELJA ILI SAMOZAPOSLENOG RODITELJA DJETETA S TEŽIM SMETNJAMA U RAZVOJU NA DOPUST ILI NA RAD U SKRAĆENOM RADNOM VREMENU RADI NJEGE DJETETA
“Narodne novine”, broj 25/09
U članku 5. stavku 1. umjesto riječi »članka 14. stavka 1.« trebaju stajati riječi »članka 4. stavka 1.«.
U članku 9. stavku 4. umjesto riječi »članka 15. stavka 1.« trebaju stajati riječi »članka 4. stavka 1.«.
Klasa: 550-02/08-0002/17
Zagreb, 20. veljače 2009.
Potpredsjednica Vlade i
ministrica obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.
1. PRAVILNIK O UVJETIMA I POSTUPKU ZA STJECANJE PRAVA ZAPOSLENOG RODITELJA ILI SAMOZAPOSLENOG RODITELJA DJETETA S TEŽIM SMETNJAMA U RAZVOJU NA DOPUST ILI NA RAD U SKRAĆENOM RADNOM VREMENU RADI NJEGE DJETETA
“Narodne novine”, broj 18/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_02_18_391.html
2. ISPRAVAK ZAKONA O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA
“Narodne novine”, broj 110/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_09_110_3246.html
3. ZAKON O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA
“Narodne novine”, broj 85/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_85_2727.html
O UVJETIMA I POSTUPKU STJECANJA PRAVA NA RAD U SKRAĆENOM RADNOM VREMENU RADI POJAČANE BRIGE I NJEGE DJETETA
“Narodne novine”, broj 25/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_02_25_544.html
“Narodne novine”, broj 20/09
Razrješuje se SILVIJA TRGOVEC GREIF dužnosti člana Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom.
Klasa: 080-02/09-02/17
Urbroj: 50304/2-09-01
Zagreb, 5. veljače 2009.
Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.
“Narodne novine”, broj 20/09
Imenuje se DANIJELA GAUBE članom Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom.
Klasa: 080-02/09-01/17
Urbroj: 50304/2-09-01
Zagreb, 5. veljače 2009.
Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.
Građani slabijega imovinskog stanja od ponedjeljka, 2. veljače moći će dobiti besplatnu pravnu pomoć u svim postupcima pred sudovima, upravnim tijelima i drugim pravnim osobama s javnim ovlastima za rješavanje egzistencijalnih pitanja (statusna pitanja, zaštita djece, žrtava obiteljskog nasilja, žrtava trgovine ljudima, obiteljska pitanja, prava iz sustava socijalne skrbi, te postupci na Europskom sudu za ljudska prava).
Svatko tko je u situaciji da bi ga plaćanje pravne zaštite dovelo da sebe ili svoju obitelj imovinski ugrozi dobit će besplatnu pravnu pomoć. A ona će se moći koristiti za pravne savjete, podnošenje predstavki, zastupanje stranaka u upravnim postupcima kao i zastupanje pred sudovima. No, na sudu će je moći pružati jedino odvjetnici. Besplatna pravna pomoć ograničena je na građanske i upravne postupke, a ne kaznene postupke.
Prema Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine”, broj 62/08.) pravna pomoć utvrđuje se kao primarna i sekundarna.
Primarna pravna pomoć obuhvaća:
opću pravnu informaciju,
pravni savjet,
pravnu pomoć u sastavljanju pismena pred tijelima uprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti,
zastupanje u upravnim stvarima,
zastupanje u mirnom izvansudskom rješavanju sporova,
zastupanje pred Europskim sudom za ljudska prava i međunarodnim organizacijama ako je u skladu s međunarodnim ugovorima i pravilima o radu tih tijela.
Sekundarna pravna pomoć obuhvaća:
zastupanje pred sudovima,
pravnu pomoć za mirno rješavanje spora,
sastavljanje pismena u sudskim postupcima.
Odobravanje bilo kojeg oblika pravne pomoći uključuje i oslobođenje od plaćanja pristojbi i troškova postupka.
Institucionalni okvir sustava besplatne pravne pomoći čine uredi državne uprave u županijama koji rješavaju o zahtjevima građana u prvom stupnju, Ministarstvo pravosuđa – Odjel za besplatnu pravnu pomoć koje odlučuje povodom žalbi podnositelja zahtjeva u drugom stupnju te Povjerenstvo za pravnu pomoć koje ima savjetodavnu ulogu.
Da bi ostvarili besplatnu pravnu pomoć, građani će morati podnijeti Zahtjev za odobravanje korištenja besplatne pravne pomoći na kojem do detalja upisuju podatke o imovini od primanja, pokretnina, nekretnina i to svih članova kućanstva.
Zahtjev se predaje osobno ili preporučeno poštom nadležnom Uredu državne uprave ili njegovoj ispostavi prema mjestu prebivališta (boravišta) podnositelja zahtjeva.
Obrasci zahtjeva mogu se podići u svim Uredima državne uprave u županijama, u Centrima za socijalnu skrb i Sudovima.
Ako im se odobri zahtjev, građani će dobiti uputnicu s kojom će u roku od 30 dana morati izabrati tko će ih zastupati – odvjetnik, registrirana udruga, sindikat ili pravni fakultet.
Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći utvrdio je relativno visoki imovinski cenzus za ostvarenje prava na besplatnu pravnu pomoć.
Uvjeti pomoći:
prosječni prihod po članu kućanstva do 2.611,00 kn
kuća ili stan do 35 kvadrata (te dodatnih 10 kvadrata za svakog člana)
ušteđevina ne smije biti veća od 52.220,00 kn
ne smiju imati automobil vredniji od 47.000,00 kn.
U cenzus se ne uračunavaju ratne invalidnine, potpore za zbrinjavanje obitelji zatočenih i nestalih branitelja, dječji doplatak, naknade iz socijalne skrbi, stipendije za redovno školovanje i naknade za udomiteljstvo.
Tražitelj besplatne pravne pomoći u svakom trenutku morat će pristati na provjeru svoje imovine i prihoda koju će provoditi Ured za državnu upravu u županiji. U slučaju zloporabe, primatelj pravne pomoći morat će vratiti sve neopravdano stečene iznose sa zateznim kamatama.
Zahtjev za odobravanje korištenja besplatne pravne pomoći možete preuzeti ovdje:
www.pravosudje.hr
1. ZAKON O BESPLATNOJ PRAVNOJ POMOĆI
“Narodne novine”, broj 62/08
www.narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_05_62_2098.html
2. PRAVILNIK O OBRASCU ZAHTJEVA ZA ODOBRAVANJE KORIŠTENJA BESPLATNE PRAVNE POMOĆI, OBRASCU UPUTNICE I EVIDENCIJI IZDANIH UPUTNICA
“Narodne novine”, broj 13/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_01_13_302.html
3. PRAVILNIK O KRITERIJIMA ZA VREDNOVANJE PROJEKATA UDRUGA OVLAŠTENIH ZA PRUŽANJE BESPLATNE PRAVNE POMOĆI I PRAVNIH KLINIKA TE O NAČINU IZVJEŠTAVANJA O IZVRŠENJU PROJEKATA
“Narodne novine”, broj 13/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_01_13_301.html
ODLUKE O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O UTVRĐIVANJU POPISA DIJAGNOSTIČKIH I TERAPIJSKIH POSTUPAKA U ZDRAVSTVENIM DJELATNOSTIMA – VREMENSKI I KADROVSKI NORMATIVI
“Narodne novine”, broj 10/09
U Odluci o izmjeni i dopuni Odluke o utvrđivanju popisa dijagnostičkih i terapijskih postupaka u zdravstvenim djelatnostima-vremenski i kadrovski normativi (»Narodne novine«, broj 2/09.) u članku l. stavku 1. podstavku 8. pod postupkom: »Dolazak u postupak zdravstvene njege/fizikalne terapije u kući bolesnika više od 20 km« u stupcu: »Šifra« broj: »92116« zamjenjuje se brojem: »92117«.
Klasa: 025-04/08-01/323
Urbroj: 338-01-01-08-2
Zagreb, 7. siječnja 2008.
Predsjednik
Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda
za zdravstveno osiguranje
prim. Stjepan Bačić, dr. med., v. r.
1. ODLUKA O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O UTVRĐIVANJU POPISA DIJAGNOSTIČKIH I TERAPIJSKIH POSTUPAKA U ZDRAVSTVENIM DJELATNOSTIMA – VREMENSKI I KADROVSKI NORMATIVI
“Narodne novine”, broj 02/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/380015.html
O DAVANJU SUGLASNOSTI NA ODLUKU O IZMJENI I DOPUNI STATUTA FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 12/09
I.
Daje se suglasnost na Odluku o izmjeni i dopuni Statuta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koju je Upravno vijeće Fonda donijelo na sjednici održanoj 20. siječnja 2009. godine.
II.
Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.
Klasa: 562-01/04-03/01
Urbroj: 5030104-09-1
Zagreb, 22. siječnja 2009.
Potpredsjednica Vlade
i ministrica obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.
“Narodne novine”, broj 12/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_01_12_244.html
Ljetno računanje vremena u 2009. godini počinje 29. ožujka 2009. godine u 02 h 00 min i 00 s, tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed, vrijeme u 02 h 00 min i 00 s računa kao 03 h 00 min i 00 s.
Ljetno računanje vremena u 2009. godini završava 25. listopada 2009. godine u 03 h 00 min i 00 s, tako što se pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 03 h 00 min i 00 s računa kao 02 h 00 min i 00 s.
Sat koji se 25. listopada 2009. godine zbog pomicanja za jedan sat unatrag pojavljuje dva puta između 02 h 00 min i 00 s i 03 h 00 min i 00 s, označava se prvi put kao sat 2A, a drugi put kao sat 2B.
PRAVILNIKA O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DOHODAK
“Narodne novine”, broj 09/09
U Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak, u članku 63.c stavku 4.:
– u alineji 8. umjesto broja »8« treba stajati broj »11« a
– u alineji 11. umjesto broja »11« treba stajati broj »8«.
Klasa: 410-01/09-01/32
Urbroj: 513-07-21-01/09-1
Zagreb, 14. siječnja 2009.
Ministar financija
Ivan Šuker, v. r.
“Narodne novine”, broj 09/09
U Pravilniku o doprinosima u članku 31., u oznaci stavka umjesto broja »(3)« treba stajati broj »(2)«.
U članku 87. umjesto broja »1%« treba stajati broj »5%«.
U članku 254. stavku 1. umjesto riječi »članka 232. stavak 1.« treba stajati riječ »članka 232. stavak 2«.
U prilogu uz Pravilnik o doprinosima pod nazivom »Zahtjev za odobrenje statusa preuzimatelja obveze plaćanja doprinosa« (Obrazac PRE-DOP):
– umjesto riječi »članka 267. stavak 1.« treba stajati riječ »članka 264. stavak 1.«,
– umjesto riječi »članka 268. stavak 1.« treba stajati riječ »članka 265. stavak 1.«
– umjesto riječi »članka 268. stavak 2.« treba stajati riječ »članka 265. stavak 2.«
Klasa: 411-01/09-01/7
Urbroj: 513-07-21-07/09-1
Zagreb, 14. siječnja 2009.
Ministar financija
Ivan Šuker, v. r.
1. PRAVILNIK O DOPRINOSIMA
“Narodne novine”, broj 02/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_01_2_39.html
“Narodne novine”, broj 07/09
Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2010. godine.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_01_7_171.html
“Narodne novine”, broj 07/09
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_01_7_172.html
Ova Uredba ima za cilj harmonizirati potrebu za statističkim podacima s podacima u financijskim izvještajima, odnosno, uvodi se novi kvartalni izvještaj koji zadovoljava potrebe statistike i financijskog praćenja. Ujedno se mijenjaju dosadašnji godišnji i polugodišnji financijski izvještaji, te se usklađuju s potrebama statistike. Time se racionalizira i pojednostavljuje sustav izvještavanja za neprofitne organizacije koje više nemaju potrebu sastavljanja statističkih izvješća.
Važna novina nove Uredbe jest uvođenje Registra neprofitnih organizacija kojim će se omogućiti kvalitetnije praćenje financijskih podataka neprofitnih organizacija na razini sektora kao cjeline, a što dosad nije bilo moguće putem postojećih matičnih registara.
1. UREDBA O RAČUNOVODSTVU NEPROFITNIH ORGANIZACIJA
“Narodne novine”, broj 10/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_01_10_209.html
“Narodne novine”, broj 152/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/379615.html
Zakon o doprinosima “Narodne novine”, broj 84/08 i 152/08, stupa na snagu 1. siječnja 2009. godine.
“Narodne novine”, broj 146/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/378170.html
Nakon izmjena i dopuna Zakona o javnim cestama ("Narodne novine”, broj 146/08)
članak 63.a Zakona o javnim cestama (Narodne novine”, broj 180/04, 82/06, 138/06 i 146/08) glasi:
»Članak 63.a
(1) Osobe s 80% ili više postotaka tjelesnog oštećenja, odnosno osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 60% ili više postotaka, ne plaćaju godišnju naknadu za uporabu javnih cesta iz članka 62. stavka 1. i cestarinu iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji ima u svom vlasništvu, odnosno koristi ga na temelju ugovora o leasingu.
(2) Ministar, uz suglasnost ministra nadležnog za obitelj, branitelje i međugeneracijsku solidarnost i ministra nadležnog za zdravstvo i socijalnu skrb, donosi propis kojim se propisuju isprave kojima se dokazuje pravo na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta te postupak i način ostvarivanja ovog prava na temelju naljepnice kojom se označava osobni automobil u vlasništvu osobe iz stavka 1. ovoga članka. Istim propisom propisat će se isprave kojima se dokazuje pravo na oslobađanje plaćanja cestarine te postupak i način ostvarivanja toga prava na temelju potvrde koja se izdaje podnositelju zahtjeva za oslobađanje plaćanja cestarine.”
O POSTUPKU, UVJETIMA I NAČINU UTVRĐIVANJA PRAVA NA PLAĆANJE PREMIJE DOPUNSKOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA
“Narodne novine”, broj 156/08
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Pravilnikom u skladu s odredbama članka 14.a do 14.f Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranja (»Narodne novine« broj 85/06. i 150/08. – u daljnjem tekstu: Zakon) propisuje se postupak, uvjeti i način utvrđivanja prava osiguranih osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod), na plaćanje premije za dopunsko zdravstveno osiguranje koje provodi Zavod iz državnog proračuna.
Članak 2.
Status osiguranika dopunskog zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: osiguranik) može steći samo osoba obvezno zdravstveno osigurana u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (u daljnjem tekstu: osigurana osoba) koja je u skladu sa Zakonom, Pravilima uspostavljanja i provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja (klasa: 052-04/08-01/349, ur.broj: 338-01-01-08-1 od 30. prosinca 2008. godine – u daljnjem tekstu: Pravila), Općim uvjetima ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (klasa: 025-04/08-01/348, ur.broj: 338-01-01-08-1 od 30. prosinca 2008. godine) i drugim općim aktima Zavoda, sklopila sa Zavodom ugovor/policu o dopunskom zdravstvenom osiguranju.
Članak 3.
Osiguraniku iz članka 2. ovog Pravilnika dopunskim zdravstvenim osiguranjem osigurava se pokriće sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja na način i pod uvjetima propisanim Zakonom, drugim propisima, ovim Pravilnikom te drugim općim aktima Zavoda.
Članak 4.
Osiguranik koji ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom za ostvarivanje prava na plaćanje premije za dopunsko zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: premija) iz državnog proračuna, prava iz dopunskog zdravstvenog osiguranja ostvaruje osnovom potpisane ponude Zavodu za sklapanje ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, temeljem koje se sklapa ugovor/polica o dopunskom zdravstvenom osiguranju.
Status osiguranika iz stavka 1. ovog članka dokazuje se policom/iskaznicom dopunskog zdravstvenog osiguranja.
II. OSIGURANICI KOJI IMAJU PRAVO NA PLAĆANJE PREMIJE NA TERET DRŽAVNOG PRORAČUNA
Članak 5.
Pravo na plaćanje premije iz državnog proračuna ostvaruju:
1. osigurane osobe iz članka 6. točke 12. – 20., točke 25., 26., članka 9. stavka 3., članka 13. i 59. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te osigurane osobe kojima je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kao i za osigurane osobe kojima je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida, mirnodopskog vojnog invalida i civilnog invalida rata prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata;
2. osigurane osobe s invaliditetom i druge osobe kojima se priznaje pravo na pomoć i njegu u obavljanju većine ili svih životnih funkcija prema posebnim propisima, kojima je priznato pravo na osobnu invalidninu prema posebnim propisima, koje imaju najmanje 80% tjelesnog oštećenja prema propisima o mirovinskom osiguranju ili prema drugim posebnim propisima, te ostale osobe s invaliditetom s tjelesnim ili intelektualnim oštećenjem;
3. osigurane osobe – dobrovoljni davatelje krvi s preko 35 davanja (muškarci), odnosno s preko 25 davanja (žene);
4. osigurane osobe – redovni učenici i studenti stariji od 18 godina;
5. osigurane osobe – hrvatski branitelji iz Domovinskog rata s utvrđenim oštećenjem organizma od najmanje 30%;
6. osigurane osobe – članovi obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata
7. osigurane osobe čiji prihod po članu obitelji u prethodnoj kalendarskoj godini ne prelazi iznos utvrđen člankom 14.b Zakona.
III. POSTUPAK, UVJETI I NAČIN UTVRĐIVANJA PRAVA NA PLAĆANJE PREMIJE IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA
Članak 6.
Pravo na plaćanje premije iz državnog proračuna utvrđuje se za:
1. osigurane osobe iz članka 14.a točke 1. Zakona (članka 6. točke 12. do 20., točke 25., 26., članka 9. stavka 3., članka 13. i 59. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju) na temelju službene evidencije Zavoda o osiguranim osobama Zavoda;
2. osigurane osobe iz članka 14.a točke 1. Zakona kojima je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kao i za osigurane osobe kojima je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida, mirnodopskog vojnog invalida i civilnog invalida rata prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, na osnovi rješenja nadležnog tijela uprave kojim im je taj status priznat;
3. osigurane osobe iz članka 14.a točke 2. Zakona na osnovi rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, drugog nadležnog ministarstva, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, nadležnog centra za socijalnu skrb ili rješenja drugog nadležnog tijela;
4. osigurane osobe iz članka 14.a točke 3. Zakona na osnovi potvrde Hrvatskog crvenog križa ili Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu o broju darivanja krvi;
5. osigurane osobe iz članka 14.a točke 4. Zakona na osnovi potvrde nadležne obrazovne ustanove o redovnom školovanju, odnosno studiranju;
6. osigurane osobe iz članka 14.a točke 5. Zakona na osnovi rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, odnosno drugog nadležnog ministarstva;
7. osigurane osobe iz članka 5. točke 6. ovog Pravilnika na osnovi rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Osigurane osobe iz stavka 1. točke 1., 2., i 6. ovog članka kojima je rješenjem nadležnog tijela status ratnog vojnog invalida utvrđen do određenog roka, a ne trajno, pravo na plaćanje premije iz državnog proračuna mogu ostvariti samo do roka do kojeg im je priznat status ratnog vojnog invalida.
Članak 7.
Osigurane osobe iz članka 14.a točke 6. Zakona kojima u skladu s člankom 14.b Zakona ukupan prihod u prethodnoj kalendarskoj godini iskazan po članu obitelji zajedničkog kućanstva, mjesečno nije veći od 45,59% proračunske osnovice, ostvaruju pravo na plaćanje premije iz državnog proračuna na osnovi sljedećih dokaza:
1. o visini plaće ostvarene kod poslodavca za rad u tuzemstvu i inozemstvu – potvrdom ovjerenom od poslodavca
2. o visini mirovine ostvarene u Republici Hrvatskoj – potvrdom, odnosno podatkom iz evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno isplatitelja mirovinskog primanja
3. o visini mirovine ostvarene u inozemstvu – potvrdom poslovne banke putem koje se mirovina isplaćuje, odnosno drugom ispravom kad se mirovina ne isplaćuje putem banke
4. o visini dohotka iz članka 14.d podstavka 3. do 10. Zakona – potvrdom, odnosno podatkom iz evidencije nadležne porezne uprave
5. o visini naknade zbog nezaposlenosti – potvrdom, odnosno podatkom iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
6. o visini novčanih prava ostvarenih prema propisima o socijalnoj skrbi – potvrdom, odnosno podatkom iz evidencije nadležnog centra za socijalnu skrb
7. o visini drugih novčanih prava ostvarenih prema propisima o mirovinskom osiguranju, o doplatku za djecu, o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata – potvrdom, odnosno podatkom iz evidencije nadležnog tijela.
Visinu ostvarenih prihoda od naknada plaće, koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda, odnosno koju Zavod isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna, Zavod utvrđuje na osnovi svojih evidencija.
Pod zajedničkim kućanstvom iz stavka 1. ovoga članka smatra se zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda obitelji.
Članak 8.
Visinu ostvarenih prihoda iz članka 7. stavka 1. točke 2., 4., 5., 6. i 7. ovog Pravilnika Zavod utvrđuje, u pravilu, po službenoj dužnosti, a na osnovi podataka isplatioca tih novčanih prava, a u slučaju da Zavod ne može pribaviti rečene podatke, obvezna ih je pribaviti osigurana osoba.
Osigurana osoba obvezna je osobno pribaviti dokaze kojima dokazuje svoje bračno i rodbinsko stanje.
Članak 9.
Članovima obitelji u smislu članka 7. stavka 1. ovog Pravilnika, čiji se prihodi uračunavaju u ukupan prihod obitelji u skladu s člankom 14.b stavka 1. Zakona, smatraju se bračni i izvanbračni supružnik, te ostali članovi obitelji iz članka 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji žive u zajedničkom kućanstvu, neovisno o tome jesu li zdravstveno osigurani kao članovi obitelji, sposobni za samostalan život i rad i imaju li sredstva za uzdržavanje.
Status člana obitelji osiguranika osoba dokazuje iskaznicom zdravstveno osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: zdravstvena iskaznica), ako je zdravstveno osigurana kao član obitelji u skladu s člankom 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Bračni ili izvanbračni supružnik, koji nije zdravstveno osiguran kao član obitelji status člana obitelji u smislu stavka 1. ovoga članka dokazuje izvatkom iz matične knjige vjenčanih ne starijim od šest mjeseci, odnosno pisanom izjavom danom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da žive u izvanbračnoj zajednici, da niti jedno od njih nije u braku s trećom osobom, te da prebivaju na istoj adresi najmanje godinu dana.
Članovi obitelji koji status člana obitelji osiguranika ne mogu dokazati zdravstvenom iskaznicom u smislu stavka 2. ovog članka potonji dokazuju pisanom izjavom o broju članova obitelji koji s njim žive na istoj adresi prebivališta, odnosno boravka, te rodnim listom ne starijim od šest mjeseci ili drugim odgovarajućim dokumentom na osnovi kojeg se može utvrditi srodstvo.
Zavod ima pravo zatražiti osiguranu osobu i druge dokaze koje smatra nužnim za utvrđivanje broja članova obitelji, te njihovih prihoda.
Članak 10.
Osiguranikom umirovljenikom – samcem iz članka 14.b stavka 2. Zakona smatra se osigurana osoba Zavoda – umirovljenik koji nema članova obitelji u smislu članka 9. stavka 1. ovog Pravilnika.
Osiguranik iz stavka 1. ovog članka činjenicu da nema članove obitelji u smislu članka 9. stavka 1. ovog Pravilnika dokazuje rodnim listom ne starijim od 6 mjeseci, sudskom odlukom o rastavi braka, smrtnim listom za bračnog supružnika, te drugim odgovarajućim dokumentom, kao i pisanom izjavom da nema drugih članova obitelji.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 11.
Osigurana osoba Zavoda za koju je Zavod utvrdio da ispunjava sve propisane uvjete za ostvarivanje prava na plaćanje premije iz državnog proračuna u skladu sa Zakonom, ovim Pravilnikom i drugim općim aktima Zavoda, to pravo, iznimno od 1. do 31. siječnja 2009. godine, stječe danom sklapanja ugovora sa Zavodom o dopunskom zdravstvenom osiguranju bez primjene vakacijskog roka utvrđenog Pravilima.
Članak 12.
Osigurane osobe koje su ostvarile pravo na oslobađanje od sudjelovanja u dijelu troškova zdravstvene zaštite (u daljnjem tekstu: doplata) u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine« broj 85/06., 105/06.,118/06., 77/07., 111/07. i 35/08.), zadržavaju to pravo do isteka važenja potvrde o oslobađanju od doplate, ali najdulje do 30. lipnja 2009. godine.
Osiguranim osobama koje su ostvarile pravo na trajno oslobađanje u skladu sa Zakonom iz stavka 1. ovog članka Zavod će u razdoblju od 1. travnja do 30. lipnja 2009. godine po službenoj dužnosti utvrditi status osiguranika u dopunskom zdravstvenom osiguranju, izdati im iskaznicu dopunskog zdravstvenog osiguranja s rokom važenja od jedne godine i dostaviti im je na adresu stanovanja.
Osiguranim osobama koje su ostvarile pravo na oslobađanje od plaćanja doplate na osnovi utvrđenog im statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, a kojima važenje potvrde o oslobađanju od plaćanja doplate ističe u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2009. godine, Zavod će, pod uvjetom da nije došlo do promjene u njihovom statusu osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, po službenoj dužnosti utvrditi status osiguranika u dopunskom zdravstvenom osiguranju, izdati im iskaznicu dopunskog zdravstvenog osiguranja s rokom važenja od jedne godine i dostaviti je na adresu stanovanja.
Osigurane osobe iz stavka 2. i 3. ovog članka, iznimno, pravo na sklapanje ugovora/police dopunskog zdravstvenog osiguranja ne ostvaruju podnošenjem ponude za sklapanje ugovora.
Osiguranici dopunskog zdravstvenog osiguranja iz stavka 2. i 3. ovog članka, ako i nakon isteka roka na koji im je izdana iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja žele biti dopunski zdravstveno osigurani na teret sredstava državnog proračuna, obvezni su u skladu s rokovima propisanim Općim uvjetima ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju podnijeti ponudu Zavodu za sklapanje novog ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, a prije isteka važenja ugovora/police, odnosno iskaznice dopunskog zdravstvenog osiguranja dobivene u skladu sa stavkom 2. i 3. ovog članka.
Članak 13.
Osigurane osobe kojima Zavod u skladu s člankom 12. ovog Pravilnika nije po službenoj dužnosti utvrdio status osiguranika u dopunskom zdravstvenom osiguranju, a koje ispunjavaju uvjete iz članka 14.a Zakona i članka 6. stavak 1. točke 7. ovog Pravilnika mogu se dopunski zdravstveno osigurati u skladu s odredbama ovog Pravilnika.
Članak 14.
Ovaj Pravilnik objavljuje se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009. godine.
Klasa: 025-04/08-01/356
Urbroj: 338-01-01-08-1
Zagreb 30. prosinca 2008.
Predsjednik
Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
prim. Stjepan Bačić, dr. med., v. r.
“Narodne novine”, broj 156/08
Članak 1.
U Odluci o vrsti i cijeni police dopunskog zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine« broj 120/06., 96/07. i 130/07., u daljnjem tekstu: Odluka) članak 2. mijenja se i glasi:
„Članak 2.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) u okviru dopunskog zdravstvenog osiguranja osiguranicima osigurava pokriće sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s odredbama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju važećim u vrijeme osigurateljnog razdoblja osnovom police koja nosi oznaku PC02 ili PC03.«
Članak 2.
Članak 3. briše se.
Članak 3.
Članak 4. mijenja se i glasi:
»Članak 4.
Cijena police PC03 iz članka 2. Odluke iznosi:
1. 50,00 kuna mjesečno za osiguranika umirovljenika sa mirovinom nižom od 5.108,00 kuna
2. 80,00 kuna mjesečno za osiguranika umirovljenika sa mirovinom višom od 5.108,00 kuna
3. 80,00 kuna mjesečno za osiguranika sa plaćom ili dohotkom nižim od 5.108,00 kuna
4. 130,00 kuna mjesečno za osiguranika sa plaćom ili dohotkom višim od 5.108,00 kuna
Cijena police za osiguranika obvezno zdravstveno osiguranog u statusu člana obitelji osiguranika iz stavka 1. ovog članka, te za sve druge osiguranike iznosi 80,00 kuna mjesečno.
Članak 4.
U slučaju kada je iznos sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja koji pokriva polica PC03 iz članka 2. Odluke veći od punog iznosa cijene zdravstvene zaštite, osiguraniku se osigurava plaćanje punog iznosa cijene te zdravstvene zaštite.
Članak 5.
Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2009. godine.
Klasa: 025-04/08-01/306
Urbroj: 338-01-01-08-1
Zagreb, 18. prosinca 2008.
Predsjednik
Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
prim. Stjepan Bačić, dr. med., v. r.
1. ODLUKA O IZMJENI ODLUKE O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O VRSTI I CIJENI POLICE DOPUNSKOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
“Narodne novine”, broj 130/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329976.html
2. ODLUKA O IZMJENI I DOPUNI ODLUKE O VRSTI I CIJENI POLICE DOPUNSKOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
“Narodne novine”, broj 96/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/299300.html
3. ODLUKA O VRSTI I CIJENI POLICE DOPUNSKOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
“Narodne novine”, broj 120/06
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/128425.html
“Narodne novine”, broj 152/08
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje obveza plaćanja boravišne pristojbe, način utvrđivanja visine boravišne pristojbe, raspoređivanje prikupljenih sredstava boravišne pristojbe, rokovi i način naplate i uplate boravišne pristojbe, prijava i odjava turista, te druga pitanja od značenja za prikupljanje i raspoređivanje boravišne pristojbe i evidenciju turističkih noćenja.
Članak 2.
(1) Boravišna pristojba je prihod turističkih zajednica.
(2) Turističke zajednice boravišnu pristojbu koriste za izvršavanje svojih zadaća i za svoje poslovanje sukladno godišnjem programu rada i financijskom planu.
II. OBVEZNICI I NAČIN PLAĆANJA
BORAVIŠNE PRISTOJBE
Članak 3.
(1) Boravišnu pristojbu plaćaju:
1. osobe koje u turističkoj općini ili gradu u kojem nemaju prebivalište koriste uslugu smještaja u smještajnom objektu u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost,
2. putnici koji koriste uslugu noćenja na plovnom objektu nautičkog turizma (charter, cruising),
3. osobe koje pružaju usluge smještaja u domaćinstvu ili seljačkom domaćinstvu,
4. vlasnik kuće ili stana za odmor u turističkoj općini ili gradu, koji nije smještajni objekt u smislu ovoga Zakona, za sebe i sve osobe koje noće u toj kući ili stanu,
5. vlasnik plovila koje nije plovni objekt nautičkog turizma u smislu ovoga Zakona, za sebe i sve osobe koje noće na tom plovilu u turističke svrhe.
(2) Boravišna pristojba plaća se po svakom ostvarenom noćenju, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
(3) Boravišnu pristojbu pod jednakim uvjetima plaćaju i strani državljani, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
Članak 4.
Iznimno od članka 3. ovoga Zakona, boravišnu pristojbu ne plaćaju:
1. djeca do dvanaest godina starosti,
2. osobe s tjelesnim invaliditetom od 70% i većim i jedan pratitelj,
3. sudionici školskih paket aranžmana (paušalnih putovanja) odobrenih od strane školske ustanove,
4. sezonski radnici,
5. članovi uže obitelji stanovnika turističke općine ili grada,
6. putnici na putničkom brodu u međunarodnom pomorskom prometu kada se brod nalazi na vezu u luci,
7. vlasnici kuće za odmor i članovi njegove obitelji, ako je kuća za odmor izvorna stara obiteljska kuća stečena nasljeđivanjem od ostavitelja koji je imao posljednje prebivalište u turističkoj općini ili gradu, kada noće u toj kući,
8. osobe koje uslugu noćenja koriste u okviru ostvarivanja programa socijalne skrbi,
9. studenti i đaci koji nemaju prebivalište u općini ili gradu u kojem se školuju.
Članak 5.
Boravišnu pristojbu umanjenu za 50% plaćaju:
1. osobe od navršenih 12 do 18 godina starosti,
2. osobe do 29 godina starosti, koje su članovi međunarodnih omladinskih organizacija, kada koriste usluge noćenja u omladinskim objektima za smještaj koji su uključeni u međunarodnu mrežu omladinskih objekata za smještaj IYHF.
Članak 6.
Osobe iz članka 4. i 5. ovoga Zakona dokazuju pravo na neplaćanje boravišne pristojbe, odnosno pravo na plaćanje umanjenog iznosa boravišne pristojbe odgovarajućim ispravama, ugovorom o radu, potvrdama i sl.
Članak 7.
Odredbe članka 4. i 5. ovoga Zakona ne primjenjuju se na nautičare, osim odredbi članka 4. točke 1. i 2. ovoga Zakona.
Članak 8.
Članovima uže obitelji u smislu ovoga Zakona smatraju se: bračni drug, srodnici u ravnoj lozi i njihovi bračni drugovi, braća i sestre te njihova djeca i bračni drugovi, braća i sestre roditelja te njihova djeca i bračni drugovi, posvojitelj i posvojče te njihova djeca i bračni drugovi, pastorčad, maćeha i očuh.
Osobe koje koriste uslugu noćenja u smještajnom objektu u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost
Članak 9.
(1) Osobe koje koriste uslugu noćenja u smještajnom objektu u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost (u daljnjem tekstu: smještajni objekt) plaćaju boravišnu pristojbu po svakom ostvarenom noćenju.
(2) Smještajnim objektom u smislu ovoga Zakona smatraju se svi objekti u kojima usluge smještaja pružaju pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost sukladno propisima o pružanju usluga smještaja, kao i prostori u kojima je, sukladno propisu kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost, organizirano kampiranje izvan kampova za vrijeme održavanja sportskih, kulturno-umjetničkih i sličnih manifestacija.
(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka boravišnu pristojbu plaćaju pravnoj ili fizičkoj osobi s kojom su ugovorile pružanje usluge smještaja.
Putnici koji koriste uslugu noćenja na plovnom
objektu nautičkog turizma
Članak 10.
(1) Putnici koji koriste usluge noćenja na plovnom objektu nautičkog turizma plaćaju boravišnu pristojbu po svakom ostvarenom noćenju.
(2) Plovnim objektom nautičkog turizma u smislu ovoga Zakona smatraju se plovni objekti za odmor i rekreaciju i plovni objekti za višednevna krstarenja na kojima se pružaju usluge u nautičkom turizmu (charter, cruising) sukladno propisima o pružanju usluga u turizmu.
(3) Putnici iz stavka 1. ovoga članka boravišnu pristojbu plaćaju pravnoj ili fizičkoj osobi s kojom su ugovorili pružanje usluga na plovnom objektu.
(4) Putnici iz stavka 1. ovoga članka boravišnu pristojbu plaćaju u visini utvrđenoj za turistički A razred u razdoblju glavne sezone.
Osobe koje pružaju usluge smještaja u domaćinstvu ili seljačkom domaćinstvu
Članak 11.
(1) Iznimno od članka 3. stavka 2. ovoga Zakona osobe koje pružaju ugostiteljske usluge smještaja u domaćinstvu (u daljnjem tekstu: osobe u domaćinstvu) plaćaju godišnji paušalni iznos boravišne pristojbe za svaki krevet i smještajnu jedinicu u kampu koji se koriste za pružanje usluga smještaja sukladno propisima o pružanju usluga smještaja. Na dodatne (pomoćne) krevete ne plaća se godišnji paušalni iznos boravišne pristojbe.
(2) Osobe u domaćinstvu koje sukladno rješenju o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga osoba u domaćinstvu, iznajmljuju dvije sobe ili jedan apartman do najviše četiri postelje, u naseljima, općinama i gradovima u kojima je prosječna godišnja popunjenost kapaciteta u privatnom smještaju prema podacima turističke zajednice manja od 40 dana, boravišnu pristojbu mogu naplatiti istodobno s naplatom pružene usluge noćenja ili mogu boravišnu pristojbu platiti u paušalnom iznosu.
(3) Godišnji paušalni iznos boravišne pristojbe iz stavka 1. ovoga članka je umnožak broja kreveta, odnosno broja smještajnih jedinica u kampu, koeficijenta razreda turističkog mjesta u kojem se pružaju usluge smještaja u domaćinstvu i visine boravišne pristojbe.
(4) Koeficijenti razreda turističkog mjesta utvrđuju se u visini 1,00 za razred A, u visini 0,85 za razred B, u visini 0,70 za razred C i u visini 0,50 za razred D i druga nerazvrstana mjesta.
(5) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može na prijedlog turističkog vijeća turističke zajednice mjesta, općine ili grada odrediti za turističko mjesto (naselje, općinu, grad) zone i različitu visinu koeficijenta boravišne pristojbe za pojedine zone.
(6) Predstavničko tijelo iz stavka 5. ovoga članka može odrediti najviše tri zone unutar turističkog mjesta. Iznos koeficijenta u najnižoj zoni unutar razreda turističkog mjesta ne može biti manji od koeficijenta utvrđenog za prvi sljedeći niži razred turističkog mjesta.
(7) U D razredu turističkog mjesta ne mogu se određivati zone.
(8) Predstavničko tijelo iz stavka 5. ovoga članka može, za općine i gradove, odnosno naselja u kojima je prosječna popunjenost kapaciteta u privatnom smještaju veća od 40 dana godišnje, na prijedlog turističkog vijeća turističke zajednice mjesta, općine ili grada, donijeti odluku o povećanju koeficijenta iz stavka 4. ovoga članka, ali tako utvrđeni koeficijent može biti u najviše dvostrukom iznosu od iznosa koeficijenta propisanog u stavku 4. ovoga članka.
(9) Odluke iz stavka 5 i 8. ovoga članka predstavničko tijelo donosi do kraja rujna tekuće godine za sljedeću godinu i dostavlja Ministarstvu financija – Poreznoj upravi, nadležnoj područnoj jedinici Državnog inspektorata i ministarstvu nadležnom za turizam (u daljnjem tekstu: ministarstvo), te turističkoj zajednici mjesta, općine ili grada.
Osobe koje borave u kući ili stanu za odmor
Članak 12.
(1) Vlasnici kuće ili stana za odmor i sve osobe koje noće u toj kući ili stanu boravišnu pristojbu plaćaju po svakom ostvarenom noćenju.
(2) Vlasnik iz stavka 1. ovoga članka i članovi njegove obitelji plaćaju boravišnu pristojbu umanjenu za 70%.
(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka boravišnu pristojbu plaćaju kada u kući ili stanu za odmor u turističkoj općini ili gradu izvan mjesta prebivališta borave u razdoblju glavne sezone.
(4) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, vlasnik kuće ili stana za odmor može, za sebe i članove uže obitelji, boravišnu pristojbu platiti u paušalnom iznosu.
(5) Kućom ili stanom za odmor, u smislu ovoga Zakona smatra se svaka zgrada ili stan koja se koristi povremeno ili sezonski, a koja nije smještajni objekt iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona.
(6) Odredbe stavka 2. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se na strane državljane.
(7) Iznimno, odredbe stavka 2. i 4. ovoga članka primjenjuju se na državljane država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.
Osobe koje borave na plovilu
Članak 13.
(1) Vlasnik ili korisnik plovila za sebe i sve osobe koje noće na tom plovilu (u daljnjem tekstu: nautičari) boravišnu pristojbu plaća u paušalnom iznosu.
(2) Plovilom u smislu ovoga Zakona smatra se svako plovilo duže od 5 m s ugrađenim ležajevima, koje se koristi za odmor, rekreaciju ili krstarenje, a koje nije plovni objekt nautičkog turizma iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 14.
(1) Nautičari su dužni boravišnu pristojbu uplatiti turističkoj zajednici prije isplovljavanja plovila.
(2) Turistička zajednica nautičarima koji su platili boravišnu pristojbu iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona izdaje vinjetu kao potvrdu o plaćenoj boravišnoj pristojbi.
(3) Oblik, sadržaj i vrijeme važenja vinjete, mjesto na koje se ona lijepi, te način evidencije i izdavanja vinjete propisat će ministar nadležan za turizam (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom.
(4) Nautičari su dužni vinjetu nalijepiti na mjesto određeno propisom iz stavka 3. ovoga članka.
III. VISINA BORAVIŠNE PRISTOJBE
Članak 15.
(1) Visina boravišne pristojbe ovisi o turističkom razredu u koje je razvrstano naselje u kojem se ostvaruje noćenje i o razdoblju sezone.
(2) Visina paušalnih iznosa boravišne pristojbe utvrđuje se na temelju prosječnog broja noćenja ostvarenih u prethodnoj godini u vrsti smještaja za koje se plaća boravišna pristojba.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, visina paušalnog iznosa boravišne pristojbe iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o dužini plovila i trajanju boravka osoba na plovilu.
(4) Razdoblja sezone u turističkim općinama ili gradovima utvrdit će ministar pravilnikom na prijedlog Hrvatske turističke zajednice.
Članak 16.
Visinu boravišne pristojbe na prijedlog ministra utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, u pravilu, u prvoj polovini tekuće godine za sljedeću godinu.
IV. NAPLATA, UPLATA I RASPODJELA
BORAVIŠNE PRISTOJBE
Naplata boravišne pristojbe
Članak 17.
(1) Pravna i fizička osoba koja naplaćuje pružanje usluga noćenja u smještajnom objektu ili pružanje usluga noćenja na plovnom objektu nautičkog turizma naplaćuje boravišnu pristojbu istodobno s naplatom pružene usluge.
(2) U računu za pružene usluge iz stavka 1. ovoga članka posebno se označuje iznos naplaćene boravišne pristojbe, a u slučaju iz članka 4. ovoga Zakona navodi se osnova za oslobođenje od plaćanja, te u slučaju iz članka 5. ovoga Zakona navodi se i osnova za plaćanje umanjenog iznosa boravišne pristojbe.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka osobe koje pružaju usluge smještaja u domaćinstvu ili seljačkom domaćinstvu, u računu za naplatu izvršne usluge noćenja, ne moraju navesti iznos boravišne pristojbe.
(4) Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka ne smiju naplatiti boravišnu pristojbu u visini drugačijoj od utvrđene sukladno članku 16. ovoga Zakona.
Rokovi uplate boravišne pristojbe turističkoj zajednici
Članak 18.
(1) Pravna i fizička osoba iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona obvezna je boravišnu pristojbu uplatiti na propisani račun svakog 1. i 15. u mjesecu za sva noćenja ostvarena u tom razdoblju.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pravna i fizička osoba koja naplatu boravišne pristojbe obavlja s naplatom usluge pružene na temelju ugovora s putničkom agencijom, iznos boravišne pristojbe uplaćuje tri dana nakon naplate računa za pruženu uslugu, a najkasnije u roku od šezdeset dana od posljednjeg dana boravka osobe u smještajnom objektu, odnosno na plovnom objektu nautičkog turizma.
(3) Osobe koje pružaju usluge smještaja u domaćinstvu ili seljačkom domaćinstvu paušalni iznos boravišne pristojbe (članak 11. stavak 1.) uplaćuju u tri jednaka obroka, s time da prvi obrok dospijeva 31. srpnja, drugi 31. kolovoza, a treći 30. rujna tekuće godine. Uplata obroka paušala obavlja se na temelju uplatnica koje izdaje turistički ured nadležne turističke zajednice.
(4) Vlasnik kuće ili stana za odmor koji plaća paušalni iznos boravišne pristojbe (članak 12. stavak 4.) obvezan je paušalni iznos boravišne pristojbe uplatiti najkasnije do 15. srpnja tekuće godine.
(5) Vlasnik kuće ili stana za odmor koji plaća boravišnu pristojbu po svakom ostvarenom noćenju (članak 12. stavak 1.), obvezan je uplatiti boravišnu pristojbu za sebe i osobe koje borave u kući ili stanu zadnjeg dana boravka u turističkoj općini ili gradu.
(6) Ministar će pravilnikom propisati način naplate boravišne pristojbe iz stavka 3. ovoga članka.
Račun uplate i raspodjela boravišne pristojbe
Članak 19.
(1) Boravišnu pristojbu iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge noćenja na plovnom objektu nautičkog turizma i osobe iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, uplaćuju na poseban račun Hrvatske turističke zajednice.
(2) Hrvatska turistička zajednica 40% sredstava iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje turističkim zajednicama na čijim se područjima ostvaruje turistički promet, 10% nacionalnim parkovima i parkovima prirode na čijim se područjima ostvaruje promet u nautičkom turizmu, a preostalih 50% sredstava koristi za unapređenje uvjeta, razvoj i promicanje nautičkog turizma.
(3) Ministar će pravilnikom propisati kriterije za uplatu i korištenje uplaćenih sredstava boravišne pristojbe iz stavka 2. ovoga članka, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za zaštitu prirode.
Članak 20.
(1) Boravišnu pristojbu iz članka 9. stavka 1. i 3., članka 11. stavka 2. i članka 12. stavka 1. i 4. ovoga Zakona pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge noćenja u smještajnom objektu, osobe u domaćinstvu, te vlasnici kuća i stanova za odmor, uplaćuju na račun utvrđen propisima o prihodima za javne potrebe.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osobe iz članka 11. stavka 1. i članka 12. ovoga Zakona boravišnu pristojbu mogu uplatiti neposredno u turističkoj zajednici koja je ta sredstva dužna prvog sljedećeg radnog dana od dana uplate uplatiti na račun iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Uplaćena sredstva boravišne pristojbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka, banka kod koje je otvoren račun iz stavka 1. ovoga članka, u roku od dva dana od dana uplate dostavlja korisnicima prema sljedećem rasporedu:
1. 65% sredstava turističkoj zajednici općine ili grada, od čega 30% sredstava turistička zajednica doznačuje općini ili gradu na području kojih je osnovana, i koriste se isključivo za poboljšanje uvjeta boravka turista na temelju prethodno usvojenoga zajedničkog programa općine ili grada i turističke zajednice općine ili grada,
2. 10% sredstava turističkoj zajednici županije,
3. 25% sredstava Hrvatskoj turističkoj zajednici.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, za turističke zajednice općina i gradova koje ostvaruju bruto prihod manji od 200.000,00 kuna godišnje boravišna pristojba raspoređuje se prema sljedećem rasporedu:
1. 80% turističkoj zajednici općine ili grada, od čega 30% sredstava turistička zajednica doznačuje općini ili gradu na području kojih je osnovana i koriste se isključivo za poboljšanje uvjeta boravka turista na temelju prethodno usvojenoga zajedničkog programa općine ili grada i turističke zajednice općine ili grada,
2. 20% turističkoj zajednici županije.
(5) Turistička zajednica 30% sredstava iz stavka 3. točke 1. ovoga članka općini ili gradu doznačuje najkasnije zadnjeg dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.
(6) Ukoliko nisu osnovane turističke zajednice općine ili grada, uplaćena sredstva boravišne pristojbe raspoređuju se 50% turističkoj zajednici županije i 50% Hrvatskoj turističkoj zajednici, a sredstva se koriste namjenski za unapređenje i promicanje turizma na području na kojem su prikupljena.
(7) Vlada Republike Hrvatske propisom iz članka 16. ovoga Zakona određuje iznos dijela boravišne pristojbe koji se uplaćuje na poseban račun Hrvatske turističke zajednice.
(8) Sredstva iz stavka 7. ovoga članka koriste se namjenski za razvojne projekte i programe kreiranja novih turističkih programa u turistički nerazvijenim područjima.
V. PRIJAVA I ODJAVA TURISTA
Članak 21.
(1) Pravna i fizička osoba koja pruža uslugu noćenja u smještajnom objektu ili uslugu noćenja na plovnom objektu nautičkog turizma i osoba u domaćinstvu ili seljačkom domaćinstvu, obvezni su u roku od 24 sata po dolasku prijaviti turističkoj zajednici općine, grada ili njihovim podružnicama, sve osobe kojima pružaju uslugu noćenja, te u roku od 24 sata odjaviti njihov boravak.
(2) Vlasnik kuće ili stana za odmor i stanovnik turističke općine ili grada obvezan je u roku od 24 sata po dolasku prijaviti turističkoj zajednici općine ili grada ili njihovim podružnicama, sve osobe koje borave u toj kući ili stanu te zadnjeg dana boravka odjaviti njihov boravak.
(3) Pravna i fizička osoba koja pruža uslugu smještaja u smještajnom objektu, osoba u domaćinstvu i vlasnik kuće ili stana za odmor prijavu i odjavu iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavljaju turističkoj zajednici općine ili grada ili njihovim podružnicama u općini, gradu ili naselju u kojima osobe borave.
(4) Pravna i fizička osoba koja pruža uslugu noćenja na plovnom objektu prijavu i odjavu iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavlja u turističkoj zajednici općine ili grada ili njihovim podružnicama u naselju, općini ili gradu iz kojeg osobe koje borave na plovnom objektu nautičkog turizma ili na plovilu (posada) prvi put isplovljavaju.
(5) Turističke zajednice su dužne voditi popis osoba čiji se boravak mora prijaviti prema stavku 1. i 2. ovoga članka.
(6) Ministar će pravilnikom propisati način vođenja popisa osoba iz stavka 5. ovoga članka te oblik i sadržaj obrasca prijave.
(7) Iznimno, pravne i fizičke osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka nisu obvezne prijaviti turističkoj zajednici osobe iz članka 4. točke 4., 5., 8. i 9. ovoga Zakona.
VI. NADZOR
Članak 22.
(1) Inspekcijski nadzor nad obračunom, naplatom i uplatom boravišne pristojbe, te prijavom i odjavom boravka turista obavlja Državni inspektorat.
(2) Pravnoj i fizičkoj osobi iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, vlasniku kuće ili stana za odmor, koji u propisanom roku (članak 18. stavak 1., 2., 3. i 5.) na račun iz članka 20. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, ne uplate boravišnu pristojbu, gospodarski inspektor Državnog inspektorata (u daljnjem tekstu: gospodarski inspektor) rješenjem će naložiti uplatu boravišne pristojbe.
(3) Nautičarima iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona koji prije isplovljavanja plovila ne uplate boravišnu pristojbu u turističkoj zajednici (članak 14. stavak 1.), gospodarski inspektor rješenjem će naložiti uplatu boravišne pristojbe.
Članak 23.
Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u turističkoj zajednici obavlja ministarstvo.
VII. KAZNENE ODREDBE
Članak 24.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna fizička osoba iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, ako na propisani račun ne uplati boravišnu pristojbu svakog 1. i 15. u mjesecu za sva noćenja ostvarena u tom razdoblju ili ako sredstva boravišne pristojbe ne uplati u roku od tri dana nakon naplate računa, a najkasnije u roku od šezdeset dana po pruženoj usluzi (članak 18. stavak 1. i 2.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka gospodarski inspektor može na mjestu izvršenja prekršaja naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kuna.
Članak 25.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna fizička osoba iz članka 17. stavka 1. ako:
1. u svakom pojedinačnom slučaju ne naplati boravišnu pristojbu istodobno s naplatom usluge noćenja u smještajnom objektu, odnosno na plovnom objektu nautičkog turizma (članak 17. stavak 1.),
2. iznos boravišne pristojbe posebno ne označi na računu (članak 17. stavak 2.),
3. naplati boravišnu pristojbu u iznosu drugačijem od propisanog (članak 17. stavak 4.),
4. ne prijavi ili ne odjavi boravak osobe koja koristi uslugu noćenja u smještajnom objektu sukladno članku 21. stavku 1. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 4.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka gospodarski inspektor može na mjestu izvršenja prekršaja naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kuna.
Članak 26.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba u domaćinstvu ako:
1. ne uplati godišnji paušalni iznos boravišne pristojbe u propisanim rokovima (članak 18. stavak 3.),
2. ne prijavi ili ne odjavi boravak osobe kojoj pruža usluge smještaja u domaćinstvu ili seljačkom domaćinstvu (članak 21. stavak 1.).
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka gospodarski inspektor može na mjestu izvršenja prekršaja naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kuna.
Članak 27.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:
1. vlasnik kuće ili stana za odmor ako ne uplati paušalni iznos boravišne pristojbe do 15. srpnja tekuće godine (članak 18. stavak 4.) ili ne uplati boravišnu pristojbu po svakom ostvarenom noćenju za sebe i osobe koje borave u kući ili stanu zadnjeg dana boravka u turističkoj općini ili gradu (članak 18. stavak 5.),
2. osoba koja propusti prijaviti ili odjaviti boravak osoba sukladno članku 21. stavku 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka gospodarski inspektor može na mjestu izvršenja prekršaja naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kuna.
Članak 28.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj nautičar koji nema nalijepljenu vinjetu sukladno propisu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona (članak 14. stavak 4.).
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka gospodarski inspektor može na mjestu izvršenja prekršaja naplatiti novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kuna.
Članak 29.
Za prekršaje utvrđene člankom 24. i 25. ovoga Zakona počinjene u istom smještajnom objektu ili na istom plovnom objektu nautičkog turizma drugi put u roku od dvije godine od pravomoćnosti prvog rješenja o prekršaju, uz novčanu kaznu, izreći će se pravnoj ili fizičkoj osobi koja pruža usluge noćenja u smještajnom objektu, odnosno usluge noćenja na plovnom objektu nautičkog turizma i zaštitna mjera zabrane pružanja usluga noćenja u tom objektu u trajanju od tri mjeseca do godine dana.
Članak 30.
Za prekršaje utvrđene člankom 24. i 25. ovoga Zakona počinjene u istom smještajnom objektu ili na istom plovnom objektu nautičkog turizma treći put u roku od dvije godine od pravomoćnosti drugog rješenja o prekršaju, uz novčanu kaznu, izreći će se pravnoj ili fizičkoj osobi koja pruža usluge noćenja u smještajnom objektu, odnosno usluge noćenja na plovnom objektu nautičkog turizma i zaštitna mjera zabrane pružanja usluga noćenja u tom objektu u trajanju od šest mjeseci do godine dana.
Članak 31.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj turistička zajednica ako:
1. prvi sljedeći radni dan ne uplati neposredno uplaćena sredstva boravišne pristojbe na račun iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona (članak 20. stavak 2.),
2. ne vodi popis osoba koje se prijavljuju turističkoj zajednici (članak 21. stavak 5.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u turističkoj zajednici novčanom kaznom u iznosu od 800,00 do 3.000,00 kuna.
VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 32.
(1) Pravilnike iz članka 14. stavka 3., članka 15. stavka 4., članka 18. stavka 6., članka 19. stavka 3. i članka 21. stavka 6. ovoga Zakona ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Do donošenja pravilnika iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi:
1. Naredba o razdobljima glavne sezone, predsezone, posezone i vansezone u turističkim mjestima (»Narodne novine«, br. 83/95., 95/95., 72/06. i 103/08.),
2. Pravilnik o postupku prijave i odjave turista i načinu vođenja popisa turista (»Narodne novine«, br. 45/94., 32/96. i 71/97.).
(3) Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za 2009. godinu (»Narodne novine«, br. 81/08.), Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za građane koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu za 2009. godinu (»Narodne novine«, br. 81/08.) i Uredba o utvrđivanju visine godišnjeg paušalnog iznosa boravišne pristojbe za korisnike stalnog veza u luci nautičkog turizma za 2009. godinu (»Narodne novine«, br. 81/08.) ostaju na snazi u 2009. godini.
Članak 33.
Iznimno od odredbe članka 3. točke 5. ovoga Zakona, korisnici stalnog veza u luci nautičkog turizma, koji su na temelju članka 5a. Zakona o boravišnoj pristojbi (»Narodne novine«, br. 27/91., 109/93., 30/94., 35/95. – pročišćeni tekst, 30/99., 64/00., 42/05. i 68/07.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona uplatili paušalni iznos boravišne pristojbe za korištenje stalnog veza u luci nautičkog turizma za 2009. godinu, u 2009. godini ne plaćaju boravišnu pristojbu u smislu odredbi članka 10. stavka 1. ovoga Zakona.
Članak 34.
(1) Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti sve odredbe Zakona o boravišnoj pristojbi (»Narodne novine«, br. 27/91., 109/93., 30/94., 35/95. – pročišćeni tekst, 30/99., 64/00., 42/05. i 68/07.), osim odredaba članka 1. stavka 2. podstavka 2. i 3. i stavka 3. podstavka 2. i 3.
(2) Zakon o boravišnoj pristojbi (»Narodne novine«, br. 27/91., 109/93., 30/94., 35/95. – pročišćeni tekst, 30/99., 64/00., 42/05. i 68/07.), prestaje važiti 31. prosinca 2009.
(3) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti odredba članka 38. stavka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 138/06.), u dijelu koji glasi: »s tim da se pri pružanju usluga smještaja mora vidno istaknuti odnosno navesti u računu iznos boravišne pristojbe«.
Članak 35.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 13., članka 14., članka 19. stavka 1. u dijelu koji se odnosi na članak 14. stavak 1. i članka 22. stavka 3., koji stupaju na snagu 1. siječnja 2010.
Klasa: 412-04/08-01/01
Zagreb, 15. prosinca 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
O KRITERIJIMA ZA UTVRĐIVANJE KORISNIKA I NAČINU RASPODJELE DIJELA PRIHODA OD IGARA NA SREĆU ZA 2009. GODINU
“Narodne novine”, broj 150/08
Članak 1.
Ovom Uredbom određuju se kriteriji za utvrđivanje korisnika i način raspodjele dijela prihoda od igara na sreću planiranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2009. godinu, za financiranje programa organizacija koje djeluju u područjima propisanima člankom 10. stavkom 1. Zakona o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara (u daljnjem tekstu: Zakon).
Članak 2.
(1) Kriteriji za raspodjelu utvrđeni su sukladno nacionalnim strategijama i programima zadovoljavanja javnih potreba u odgovarajućim djelatnostima, te sukladno programima za poticanje razvoja civilnoga društva, a iskazuju se udjelom pojedinih programskih aktivnosti u ukupnom dijelu prihoda od igara na sreću, određenih člankom 10. stavkom 2. Zakona.
(2) Raspodjelom dijela prihoda od igara na sreću utvrđuje se izdvajanje za organizacije, i to:
1. 30,10% onima koje promiču razvoj športa,
2. 7,60% onima koje pridonose borbi protiv droga i svih drugih oblika ovisnosti,
3. 6,80% onima koje se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću,
4. 27,60% za one koje se bave problemima i zadovoljavanjem potreba osoba s invaliditetom,
5. 6,10% za one koje se bave tehničkom kulturom,
6. 4,60% za one koje se bave kulturom,
7. 3,10% za one koje se bave izvaninstitucionalnom naobrazbom i odgojem djece i mladih,
8. 14,10% za one koje pridonose razvoju civilnoga društva.
Članak 3.
(1) Sredstva iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe raspoređuju se u Državnom proračunu na sljedeći način:
1. sredstva iz članka 2. stavka 2. točke 1., u razdjelu 080 Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Glavi 05 Znanost, obrazovanje i šport, za aktivnost A577030 – Poticanje Programa javnih potreba športa (Hrvatski olimpijski odbor) – 91,80%, za aktivnost A577031 – Poticanje bavljenja športom invalidnih osoba – Hrvatski paraolimpijski odbor – 4,92%, za aktivnost A768039 – Hrvatski školski športski savez – 1,97% i za aktivnost A768040 – Hrvatski športski savez gluhih – 1,31%,
2. sredstva iz članka 2. stavka 2. točke 2., u razdjelu 046 Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Glavi 05 Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, za aktivnost A558053 – Potpora za programe usmjerene djeci i mladima – 20% i u razdjelu 100 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Glavi 05 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, za aktivnost A618184 – Prevencija, rano otkrivanje, liječenje i rehabilitacija ovisnika – 80%,
3. sredstva iz članka 2. stavka 2. točke 3., u razdjelu 100 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Glavi 05 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, za aktivnost A618157 – Ostale udruge – 25,63%, za aktivnost A734189 – Pomoći savezima i udrugama (za organizacije koje bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću) – 25,63% i u razdjelu 046 Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Glavi 05 Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, za aktivnost A754015 – Zaklada »Hrvatska za djecu« – 48,74 %,
4. sredstva iz članka 2. stavka 2. točke 4., u razdjelu 046 Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Glavi 05 Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnost, za aktivnost A754019 – Odobravanje financijske potpore za programe i projekte usmjerene djeci s teškoćama i odraslim osobama s invaliditetom – 20,15%, za aktivnost A753015 – Udruge branitelja iz Domovinskog rata – 4,85%, i u razdjelu 100 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Glavi 05 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, za aktivnost A734189 – Pomoći savezima i udrugama (programi udruga osoba s invaliditetom, u svrhu poboljšanja kvalitete njihova življenja) – 75%,
5. sredstva iz članka 2. stavka 2. točke 5., u razdjelu 080 Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Glavi 05 Znanost, obrazovanje i šport, za aktivnost A577028 – Poticaji Hrvatskoj zajednici tehničke kulture – 100%,
6. sredstva iz članka 2. stavka 2. točke 6., u razdjelu 055 Ministarstvo kulture, Glavi 05 Ministarstvo kulture, za aktivnost A565034 – Međunarodna kulturna suradnja – 20%, Glavi 40 Muzejsko galerijska djelatnost, za aktivnost A565027 – Programi muzejsko galerijske djelatnosti – 30%, za aktivnost A565033 – Nove medijske kulture – 20%, i Glavi 45 Kazališna i glazbeno scenska djelatnost, za aktivnost A565030 – Programi kazališne i glazbeno scenske djelatnosti – 30%,
7. sredstva iz članka 2. stavka 2. točke 7., u razdjelu 080 Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Glavi 05 Znanost, obrazovanje i šport, za aktivnost A577130 – Poticaji udrugama za izvannastavne aktivnosti – 100%,
8. sredstva iz članka 2. stavka 2. točke 8., u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, Glavi 10 Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge, za aktivnost A509014 – Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva – Udruge za razvoj zajednice – 96,55%, i u razdjelu 048 Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, Glavi 05 Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, za aktivnost A776056 – Programi društva prijateljstva Republike Hrvatske – 3,45%.
Članak 4.
Evidenciju o vrstama prihoda od igara na sreću, s kojih se izdvaja dio prihoda, vodi Financijska agencija, i to za:
– 3000 Dobit od lutrijskih igara na sreću,
– 3042 Mjesečna naknada za priređivanje klađenja (članak 49. Zakona),
– 3050 Mjesečna naknada za priređivanje igara na sreću u casinima,
– 3085 Mjesečna naknada za priređivanje igara na sreću u automat-klubu (članak 56. Zakona),
– 3123 Godišnja naknada za priređivanje igara na sreću u automat-klubu (članak 56. Zakona).
Članak 5.
Ova Uredba objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009. godine.
Klasa: 460-01/08-01/02
Urbroj: 5030104-08-1
Zagreb, 19. prosinca 2008.
Potpredsjednica Vlade
i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.
“Narodne novine”, broj 147/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_12_147_4043.html
Od 1. siječnja je na snazi novi Opći porezni zakon “Narodne novine”, broj 147/08. Njime se uređuje odnos poreznih tijela i poreznih obveznika. Iako je Zakon objavljen kao potpuno novi tekst, u njemu su sadržane brojne dopune prijašnjeg zakona. Jedna od novosti je liberalizacija na području čuvanja porezne tajne. Do sada nismo mogli saznati je li netko u sustavu PDV-a, a ubuduće će to biti dostupno na internetskim stranicama Porezne uprave.
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU DOPUNSKE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 134/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/315229.html
1. ODLUKA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU DOPUNSKE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 68/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/339848.html
2. ISPRAVAK ODLUKE O UTVRĐIVANJU DOPUNSKE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 134/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/330109.html
3. ODLUKA O UTVRĐIVANJU DOPUNSKE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 132/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/330008.html
Ovdje možete pogledati dopunsku listu lijekova:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/3759.PDF
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 134/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/315228.html
1.ODLUKA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 90/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/340487.html
2. ODLUKA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 68/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/339847.html
3. ODLUKA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 33/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/338577.html
4. ODLUKA O DOPUNI ODLUKE O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 16/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/337981.html
5. ISPRAVAK ODLUKE O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 134/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/330108.html
6. ODLUKA O UTVRĐIVANJU OSNOVNE LISTE LIJEKOVA HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
“Narodne novine”, broj 132/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/330007.html
Ovdje možete pogledati osnovnu listu lijekova:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/3758.PDF
“Narodne novine”, broj 129/08
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom osniva Zaklada »Hrvatska za djecu« (u daljnjem tekstu: Zaklada), uređuje se njezina svrha, tijela Zaklade, osnovna imovina, način i izvori financiranja.
(2) Na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o zakladama i fundacijama.
Članak 2.
(1) Osnivač Zaklade je Republika Hrvatska.
(2) Osnivačka prava i obveze, u ime Republike Hrvatske, ostvaruje Vlada Republike Hrvatske.
(3) Ime Zaklade glasi: Zaklada »Hrvatska za djecu«.
(4) Sjedište Zaklade je u Zagrebu.
(5) Zaklada je pravna osoba, a svojstvo pravne osobe stječe upisom u Zakladni upisnik.
(6) Rad Zaklade je javan.
(7) Zaklada je obvezna javnosti i sredstvima javnog priopćavanja davati informacije o obavljanju poslova iz svoje djelatnosti.
II. SVRHA ZAKLADE
Članak 3.
(1) Zaklada se osniva sa svrhom povećanja nataliteta, promicanja obiteljskih vrijednosti i osnaživanja obitelji s većim brojem djece.
(2) Svrha Zaklade ostvaruje se kroz potpore u novcu, stvarima i korištenju kulturnih, obrazovnih, športskih, rekreacijskih i sličnih sadržaja, kao i druge oblike potpora utvrđene općim aktima Zaklade.
(3) Vrste, uvjeti i postupak za ostvarenje pojedinih oblika potpora utvrđuju se općim aktima Zaklade sukladno svrsi Zaklade.
Članak 4.
(1) Korisnik potpora iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona je obitelj koja u zajedničkom kućanstvu ima najmanje petero djece ili dijete iz te obitelji.
(2) Djecom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se djeca od rođenja do završetka redovitog školovanja ili sveučilišnog ili stručnog studija i koja redovito i uredno ispunjavaju svoje školske i studijske obveze, kao i punoljetna djeca koja zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nisu sposobna za rad, dok ta nesposobnost traje.
(3) Iznimno, korisnik potpora iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona može biti obitelj s manje od petero djece, ili dijete iz te obitelji, ako ispunjava uvjete utvrđene općim aktima Zaklade.
(4) Općim aktima Zaklade utvrdit će se mjerila, postupak i uvjeti pod kojima korisnik iz stavka 1. i 3. ovoga članka može ostvariti potpore iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona.
(5) Općim aktom iz stavka 4. ovoga članka osobita pozornost poklonit će se nadarenoj djeci i djeci iz ruralnih ili manjih urbanih naselja.
Članak 5.
(1) Potpore u novcu, stvarima i u korištenju kulturnih, obrazovnih, športskih, rekreacijskih i sličnih sadržaja, kao i drugi oblici potpora utvrđeni općim aktima Zaklade dodjeljuju se korisnicima iz članka 4. ovoga Zakona i ne mogu se prenositi na drugu osobu.
(2) Potpore za korištenje kulturnih, obrazovnih, športskih, rekreacijskih i sličnih sadržaja mogu se ostvariti u suradnji s udrugama građana osnovanim sa svrhom promicanja obiteljskih vrijednosti i osnaživanja obitelji s brojnom djecom, pravnim osobama osnovanim za obavljanje kulturnih, obrazovnih, športskih, rekreacijskih i sličnih djelatnosti te tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(3) Potpore u novcu ostvarene po ovom Zakonu ne mogu biti predmet ovrhe ili osiguranja, osim po sudskoj odluci ili rješenju nadležnog centra za socijalnu skrb u korist djece za koju se ostvaruje ta potpora.
(4) Potpore u novcu ili stvarima ostvarene po ovom Zakonu ne smatraju se prihodom kućanstva.
(5) Potpore iz stavka 1. i 2. ovoga članka Zakona ne mogu se ostvariti ako korisnici istu ili sličnu potporu, odnosno pravo ostvaruju po drugoj osnovi.
III. TIJELA ZAKLADE I STRUČNE SLUŽBE
Članak 6.
Tijela Zaklade su Upravni odbor i upravitelj Zaklade.
Članak 7.
(1) Zakladom upravlja Upravni odbor od sedam članova.
(2) Članove Upravnog odbora imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog:
– ministra nadležnog za obitelj – tri člana,
– ministra nadležnog za znanost, obrazovanje i šport – jednog člana,
– ministra nadležnog za socijalnu skrb – jednog člana.
– radnog tijela Hrvatskoga sabora nadležnog za obitelj – jednog člana,
– radnog tijela Hrvatskoga sabora nadležnog za socijalnu skrb – jednog člana.
(3) Mandat članova Upravnog odbora traje četiri godine s pravom ponovnog izbora.
(4) Vlada Republike Hrvatske razriješit će dužnosti člana Upravnog odbora ako ne sudjeluje u radu Upravnog odbora ili na drugi način ne ispunjava svoje obveze ili se utvrdi da ima osobne ili poslovne interese koji su suprotni interesima Zaklade ili ne ispunjava koji od uvjeta iz članka 21. stavka 1. Zakona o zakladama i fundacijama ili cijeli Upravni odbor ako svoje dužnosti ne obavlja u skladu sa Zakonom i drugim općim aktima Zaklade.
Članak 8.
(1) Predsjednika i zamjenika predsjednika Upravnog odbora imenuje Vlada Republike Hrvatske iz reda članova Upravnog odbora.
(2) Dužnosti i ovlasti predsjednika i zamjenika predsjednika Upravnog odbora uređuju se Statutom Zaklade.
Članak 9.
Upravni odbor donosi Statut Zaklade, Poslovnik o radu, Pravilnik o vrstama, uvjetima i postupku za dodjelu potpora iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona, proračun Zaklade, odluke o dodjeli potpora sukladno ovom Zakonu, općim aktima Zaklade i raspoloživim sredstvima, odlučuje o povećanju ili opterećenju imovine Zaklade, razmatra i prihvaća izvješća o radu upravitelja i stručnih službi Zaklade ukoliko su ona osnovana, podnosi izvješće o radu Zaklade te obavlja druge poslove sukladno zakonu i Statutu Zaklade te drugim propisima.
Članak 10.
Poslovnikom o radu pobliže se uređuje način rada Upravnog odbora, a osobito način sazivanja sjednica, način glasovanja, način donošenja odluka i drugih općih i pojedinačnih akata, izuzeće pri glasovanju u slučaju sukoba interesa, kao i druge činjenice bitne za rad Upravnog odbora.
Članak 11.
(1) Upravni odbor imenuje i razrješava dužnosti upravitelja Zaklade.
(2) Upravni odbor na temelju javno raspisanog natječaja donosi odluku o imenovanju upravitelja Zaklade.
(3) Odluku o imenovanju upravitelja Zaklade Upravni odbor donosi natpolovičnom većinom od ukupnog broja članova Upravnog odbora.
(4) Mandat upravitelja Zaklade traje četiri godine, s pravom ponovnog izbora.
(5) Upravitelj Zaklade ne može biti imenovan iz redova članova Upravnog odbora.
Članak 12.
(1) Upravitelj Zaklade zastupa Zakladu i vodi poslove Zaklade sukladno odlukama Upravnog odbora, odgovora za zakonitost rada Zaklade te obavlja i druge poslove sukladno zakonu, Statutu Zaklade i drugim općim aktima Zaklade.
(2) Upravitelj Zaklade Upravnom odboru predlaže donošenje Statuta Zaklade, te po potrebi njegovih izmjena i dopuna, kao i donošenje drugih općih akata Zaklade, a ima i druga prava i dužnosti utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima.
(3) Upravitelj Zaklade ima pravo na primjerenu nagradu za svoj rad i na naknadu drugih troškova sukladno Statutu i drugim općim aktima Zaklade.
Članak 13.
(1) Upravitelj Zaklade može biti razriješen i prije isteka mandata ako svoje dužnosti ne obavlja savjesno, u skladu sa Zakonom i drugim općim aktima Zaklade, ako ne sudjeluje u pripremama i održavanju sjednica Upravnog odbora, ako se utvrdi da ima osobne ili poslovne interese koji su suprotni interesima Zaklade, ako na drugi način ne ispunjava svoje obveze ili ne ispunjava jedan ili više uvjeta iz članka 21. stavka 1. Zakona o zakladama i fundacijama.
(2) Upravitelj Zaklade razrješuje se odlukom Upravnog odbora za koju je potrebna većina određena u članku 11. stavku 3. ovoga Zakona.
(3) U slučaju duže spriječenosti u obavljanju poslova, upravitelja Zaklade zamjenjuje osoba koju imenuje Upravni odbor sukladno Statutu.
Članak 14.
Upravni odbor može osnovati stručne službe, te imenovati stalna i povremena povjerenstva radi prikupljanja podataka i činjenica s namjerom ostvarivanja svrhe Zaklade.
IV. OSNOVNA IMOVINA ZAKLADE
Članak 15.
Osnovnu imovinu Zaklade čini iznos od 100.000,00 kuna iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, koji će na račun Zaklade uplatiti nadležno ministarstvo za obitelj.
Članak 16.
Zaklada ima samostalan kunski i devizni račun.
V. FINANCIRANJE, FINANCIJSKO POSLOVANJE I NADZOR NAD RADOM ZAKLADE
Članak 17.
(1) Zaklada se financira iz:
– prihoda igara na sreću, sukladno članku 17. stavku 5. Zakona o zakladama i fundacijama,
– prihoda od imovine, darovnica i drugih prihoda, u skladu sa zakonom.
(2) Prihodi se odlukom Upravnog odbora raspoređuju za zakladne svrhe sukladno članku 3. ovoga Zakona i općim aktima Zaklade.
Članak 18.
Drugi prihodi Zaklade su stjecanje prihoda od popratnih aktivnosti kao što su organiziranje dobrotvornih priredbi, izrada i prodaja tiskovina, amblema, značaka i slične aktivnosti.
Članak 19.
(1) Financijska godina Zaklade počinje 1. siječnja, a završava 31. prosinca iste godine.
(2) Upravni odbor Zaklade obvezan je do 30. travnja tekuće godine dostaviti Vladi Republike Hrvatske izvješće o radu Zaklade za proteklu godinu.
(3) U roku iz stavka 2. ovoga članka Upravni je odbor obvezan Vladi Republike Hrvatske i nadležnim državnim tijelima podnijeti odgovarajuća financijska izvješća, sukladno odredbi članka 31. stavka 3. Zakona o zakladama i fundacijama.
VI. ODGOVORNOST ZAKLADE
Članak 20.
(1) Za obveze u poslovanju Zaklada odgovara cijelom svojom imovinom.
(2) Gubitci Zaklade pokrivaju se iz sredstava Zaklade.
VII. STATUT ZAKLADE
Članak 21.
(1) Zaklada ima Statut kojim se uređuje način ostvarivanja svrhe i unutarnje ustrojstvo Zaklade, rad Upravnog odbora te druga pitanja značajna za ostvarivanje svrhe Zaklade sukladno ovom Zakonu i drugim propisima.
(2) Izmjene i dopune Statuta Zaklade obavljaju se sukladno postupku donošenja Statuta Zaklade.
VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 22.
(1) Vlada Republike Hrvatske će, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, imenovati članove Upravnog odbora i privremenog upravitelja Zaklade.
(2) Privremeni upravitelj Zaklade ovlašten je zastupati Zakladu i poduzimati sve potrebne radnje do imenovanja upravitelja Zaklade.
(3) Privremeni upravitelj Zaklade obvezan je, u roku od 30 dana od dana imenovanja, dostaviti prijedlog Statuta Zaklade Upravnom odboru na usvajanje.
(4) Statut Zaklade donosi Upravni odbor u roku od 60 dana od dana imenovanja.
Članak 23.
Upravni odbor će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Statuta Zaklade raspisati natječaj za imenovanje upravitelja Zaklade.
Članak 24.
Administrativno-tehničke i stručne poslove potrebne za osnivanje i registriranje Zaklade obavit će ministarstvo nadležno za obitelj.
Članak 25.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 025-01/08-01/02
Zagreb, 24. listopada 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
“Narodne novine”, broj 123/08
Imenuje se BORIS-JAKOV GERIČIĆ, zamjenikom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Klasa: 021-13/08-07/98
Zagreb, 17. listopada 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
“Narodne novine”, broj 123/08
Imenuje se MIRA PEKEČ-KNEŽEVIĆ zamjenicom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Klasa: 021-13/08-07/98
Zagreb, 17. listopada 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
“Narodne novine”, broj 120/08
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti, kontrola kvalitete i stručni nadzor nada radom fizioterapeuta u Republici Hrvatskoj.
Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na fizioterapeute na odgovarajući način se primjenjuju i na fizioterapeutske tehničare, radne terapeute, masere-kupeljare koji sudjeluju u procesu fizioterapeutske skrbi pacijenta, uzimajući u obzir njihov djelokrug rada.
Članak 2.
Fizioterapeuti su zdravstveni radnici i njihova je djelatnost sastavni dio zdravstvene djelatnosti od javnog interesa za Republiku Hrvatsku, a obavlja se pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.
Fizioterapeut prvostupnik jest zdravstveni radnik koji obavlja postupke fizikalne terapije i upravlja procesom fizikalne terapije.
U fizioterapeutskoj skrbi pacijenata mogu sudjelovati i fizioterapeutski tehničari, radni terapeuti i maseri-kupeljari, koji su upisani u registar Hrvatske komore fizioterapeuta.
Fizioterapeutski tehničari i maseri-kupeljari koji sudjeluju u postupku fizioterapeutske skrbi u fizikalnoj terapiji, obavljaju poslove iz svog djelokruga rada prema uputama i planu i programu koji izrađuje fizioterapeut.
II. DJELATNOST FIZIOTERAPEUTA
Članak 3.
Djelatnost fizioterapeuta obuhvaća sve postupke, znanja i vještine fizikalne terapije.
Fizioterapeut u provođenju svoje djelatnosti obvezan je primjenjivati svoje najbolje stručno znanje, poštujući načela prava pacijenata, etička i stručna načela koja su u funkciji zaštite zdravlja stanovništva i svakog pacijenta osobno.
Fizioterapeut je kao profesionalnu tajnu obvezan čuvati sve podatke o zdravstvenom stanju pacijenta.
Članak 4.
Fizioterapeuti svoju djelatnost provode na svim razinama zdravstvene zaštite sukladno standardima koje će na prijedlog Hrvatske komore fizioterapeuta pravilnikom utvrditi ministar nadležan za zdravstvo.
Fizioterapeut, fizioterapeutski tehničar, radni terapeut i mase-kupeljar mogu svoju djelatnost provoditi i izvan sustava zdravstvene zaštite u okviru prevencije i promocije zdravlja, pod uvjetima iz članka 15. stavka 1., 2., odnosno 3. ovoga Zakona.
Članak 5.
Fizioterapija jest javna djelatnost te podliježe kontroli zadovoljenja standarda obrazovanja.
Članak 6.
Provođenje fizioterapije mora se temeljiti na potrebama stanovništva, a u skladu s planom i programom mjera zdravstvene zaštite.
III. OBRAZOVANJE
STANDARD OBRAZOVANJA FIZIOTERAPEUTA
Članak 7.
Temeljno obrazovanje fizioterapeuti stječu završavanjem studija fizioterapije kojim se osigurava visoka razina obrazovanja sukladno propisima iz područja visokog obrazovanja.
Članak 8.
Završavanjem studija iz članka 7. ovoga Zakona stječe se pravo na naziv prvostupnik fizioterapeut.
Članak 9.
Nadzor nad radom fizioterapeuta-pripravnika može provoditi samo fizioterapeut koji ima odobrenje za samostalan rad.
DODATNO USAVRŠAVANJE FIZIOTERAPEUTA
Članak 10.
Dodatno usavršavanje fizioterapeuta provodi se u slučaju kada opseg i složenost poslova i očekivanih rezultata zahtijevaju dodatnu edukaciju iz određenoga područja zdravstvene zaštite.
Dodatno usavršavanje provodi se u svrhu poboljšanja kvalitete i učinkovitosti rada fizioterapeuta.
Članak 11.
Povećana ili promijenjena složenost poslova utvrđuje se na temelju sadržaja i vrste postupaka i vještina koji se očekuju od fizioterapeuta na pojedinim razinama zdravstvene zaštite, a vezani su za promijenjene potrebe stanovništva i pacijenata za fizioterapeutskom skrbi, nova znanstvena saznanja te nove dijagnostičke i terapijske postupke.
Potrebu, sadržaj i duljinu trajanja programa dodatnog usavršavanja fizioterapeuta utvrđuje općim aktom Hrvatska komora fizioterapeuta.
Članak 12.
Dodatno usavršavanje fizioterapeuta može se provoditi u visokim učilištima, zdravstvenim ustanovama i drugim pravnim osobama sukladno Statutu Hrvatske komore fizioterapeuta.
TRAJNO STRUČNO USAVRŠAVANJE
Članak 13.
Fizioterapeuti, fizioterapeutski tehničari, radni terapeuti i maseri-kupeljari u fizikalnoj terapiji obvezni su stalno obnavljati stečena znanja i usvajati nova znanja u skladu s najnovijim dostignućima i saznanjima iz područja fizioterapeutske skrbi.
Trajno stručno usavršavanje provodi se sudjelovanjem na stručnim seminarima, tečajevima i stručnim skupovima.
Sadržaj, rokove i postupak trajnoga stručnog usavršavanja i provjere stručnosti fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara u fizikalnoj terapiji općim aktom propisuje Hrvatska komora fizioterapeuta.
IV. UVJETI ZA OBAVLJANJE FIZIOTERAPEUTSKE DJELATNOSTI
Članak 14.
Pravo na obavljanje fizioterapeutske djelatnosti ima fizioterapeut koji je upisan u registar fizioterapeuta pri Hrvatskoj komori fizioterapeuta i ima odobrenje za samostalan rad.
Pravo na upis u registar fizioterapeuta ima fizioterapeut koji je obavio pripravnički staž i položio stručni ispit.
Uvjeti obavljenog pripravničkog staža i položenoga stručnog ispita iz stavka 2. ovoga članka ne odnose se na državljane država članica Europske unije.
Na sadržaj, duljinu trajanja pripravničkoga staža i način polaganja stručnoga ispita za fizioterapeute primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i provedbenih propisa donesenih na temelju toga Zakona.
Članak 15.
Pravo na samostalan rad ima fizioterapeut i to za obavljanje poslova fizioterapije za koje mu je dano odobrenje za samostalan rad.
Radni terapeut koji sudjeluje u postupku fizioterapijske skrbi ima pravo na samostalan rad i to za obavljanje poslova fizioterapije, za koje mu je dano odobrenje za samostalan rad.
Fizioterapeutski tehničar i maser-kupeljar imaju pravo na samostalan rad i to za obavljanje poslova fizioterapije za koje im je dano odobrenje za samostalan rad.
Odobrenje za samostalan rad iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka jest javna isprava koje daje, odnosno uskraćuje upravnim aktom tijelo određeno Statutom Hrvatske komore fizioterapeuta.
Protiv upravnog akta iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor.
Odobrenje za samostalan rad fizioterapeuta, fizioterapeutskog tehničara, radnog terapeuta i masera-kupeljara u fizikalnoj terapiji obnavlja se svakih šest godina.
Uvjete, način i postupak davanja, obnavljanja i oduzimanja odobrenja za samostalan rad fizioterapeuta, fizioterapeutskog tehničara, radnog terapeuta i masera-kupeljara u fizikalnoj terapiji propisuje općim aktom Hrvatska komora fizioterapeuta.
V. DUŽNOSTI FIZIOTERAPEUTA
Članak 16.
Fizioterapeut je dužan uzeti u fizioterapeutski postupak pacijenta po indikaciji za fizikalnu terapiju od strane liječnika i izraditi plan i program fizikalne terapije sukladno uputnoj liječničkoj dijagnozi.
Dužnosti fizioterapeuta su:
– provedba fizioterapeutskih postupaka po utvrđenim programima, pravilima i protokolima u timskom radu,
– primjena znanstveno vrednovanih metoda i tehnika glede uspješnosti, trajne i sigurne uporabe bazirane na dokazima iz područja fizioterapije,
– primjena metoda rješavanja problema u provedbi fizioterapeutskih postupaka koje zahtijevaju vještinu analitičko-kritičkog pristupa,
– stalna konzultacija s liječnikom koji vodi i nadzire stanje pacijenta,
– suradnja sa svim članovima tima i suradnicima,
– vođenje točne, iscrpne i datirane medicinske dokumentacije sukladno usuglašenim standardima na europskoj razini, kojom se evidentiraju svi provedeni postupci i koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o stanju pacijenta u svim fazama fizikalne terapije,
– savjesno postupanje u radu,
– čuvanje profesionalne tajne,
– poznavanje i poštivanje prava pacijenata,
– poštivanje kodeksa fizioterapeutske etike i deontologije,
– poštivanje vjerskih načela pacijenata,
– ekonomično, efikasno i učinkovito korištenje pribora i opreme,
– djelovanje u interesu pacijenata.
Fizioterapeuti su odgovorni:
– za istinitost evidentiranih podataka,
– za sigurnost pacijenta za vrijeme obavljanja dužnosti,
– za preuzete lijekove i opremu kojom se služi za vrijeme obavljanja djelatnosti.
Opće dužnosti i odgovornosti za fizioterapeutskog tehničara, radnog terapeuta i masera-kupeljara koji pružaju usluge u fizikalnoj terapiji propisat će općim aktom Hrvatska komora fizioterapeuta.
Članak 17.
Fizioterapeut je dužan evidentirati sve provedene postupke u fizioterapeutskom kartonu za svakoga pojedinog pacijenta na svim razinama zdravstvene zaštite.
Obvezan sadržaj fizioterapeutskog kartona jest:
– početna procjena i dokumentacija za svakog pacijenta,
– cilj terapije,
– plan terapije/poduzetog postupka,
– periodična reevaluacija i njezino dokumentiranje za svakog pacijenta,
– dokumentirano otpuštanje pacijenata koji uključuje odgovor prema fizioterapeutskom postupku u vrijeme otpuštanja,
– datum i vrijeme pružene usluge i potpis fizioterapeuta.
Dodatni funkcionalni testovi i mjerenja moraju biti u prilogu fizioterapeutskog kartona.
Detaljan sadržaj fizioterapeutskog kartona utvrdit će općim aktom Hrvatska komora fizioterapeuta.
TEŽE POVREDE RADNE DUŽNOSTI
Članak 18.
Fizioterapeut čini težu povredu radne dužnosti:
– ako odbije pružiti pacijentu fizioterapeutsku skrb po uputi liječnika za fizikalnu terapiju,
– ako netočno i nepravilno primijeni fizioterapeutske postupke,
– ako ne obavijesti liječnika o pogoršanju stanja pacijenta tijekom fizioterapeutskog postupka,
– ako ne uputi pacijenta liječniku, kad u okviru fizioterapeutskog postupka ustanovi nalaz koji nije unutar djelokruga fizioterapeutovog znanja,
– kada zbog nemara ili neznanja nepravilnim postupanjem nanese štetu po zdravlje pacijenta,
– kada primjenjuje metode i tehnike koje nisu u djelokrugu opisa poslova njegova rada,
– ako svojim ponašanjem povrijedi čast i ugled svoje profesije,
– kada povrijedi odredbe ovoga Zakona,
– kada povrijedi kodeks fizioterapeutske etike i deontologije.
Hrvatska komora fizioterapeuta općim aktom utvrdit će povrede radnih dužnosti te disciplinsku odgovornost za fizioterapeutskog tehničara, radnog terapeuta i masera-kupeljara koji pružaju usluge u fizikalnoj terapiji.
IZUZETAK OD ODGOVORNOSTI FIZIOTERAPEUTA
Članak 19.
Fizioterapeut nije odgovoran ako pacijent svjesno odbija sudjelovanje u fizioterapeutskom postupku.
Fizioterapeut nije odgovoran za neprovedeni postupak u slučaju kada unatoč primjeni najboljeg znanja, poslodavac nije osigurao tehničku opremu, ordinirane lijekove, sredstva i minimalno potreban pribor.
Članak 20.
Fizioterapeuti, fizioterapeutski tehničari, radni terapeuti i maseri-kupeljari odgovaraju za lakše i teže povrede radnih dužnosti pred disciplinskim tijelima Hrvatske komore fizioterapeuta.
Disciplinske mjere za lakše i teže povrede radnih dužnosti utvrđuje općim aktom Hrvatska komora fizioterapeuta.
VI. KONTROLA KVALITETE
Članak 21.
Kontrolu kvalitete provođenja fizioterapeutske djelatnosti provodi za to posebno educiran fizioterapeut kojeg imenuje poslodavac u suradnji s ministarstvom nadležnim za zdravstvo i Hrvatskom komorom fizioterapeuta.
Kontrola kvalitete rada fizioterapeuta naročito obuhvaća: plan fizioterapeutske skrbi, provođenje fizioterapeutskih postupaka, rezultate fizioterapeutske skrbi i njezin utjecaj na zdravstveni status bolesnika.
VII. PRIVATNA PRAKSA
Članak 22.
Privatnu praksu može obavljati samo fizioterapeut sa završenim studijem fizioterapije koji ima odobrenje za samostalan rad izdano od Hrvatske komore fizioterapeuta.
Na postupak osnivanja, privremene obustave i prestanka rada privatne prakse fizioterapeuta primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
VIII. HRVATSKA KOMORA FIZIOTERAPEUTA
Članak 23.
Hrvatska komora fizioterapeuta (u daljnjem tekstu: Komora) jest samostalna i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima.
Komora predstavlja i zastupa interese fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara koji obavljaju poslove u fizikalnoj terapiji na području Republike Hrvatske.
Komora ima svoj grb, znak, pečat i žigove.
Sjedište Komore je u Zagrebu.
Članak 24.
Fizioterapeuti se obvezno učlanjuju u Komoru.
Fizioterapeutski tehničari, radni terapeuti i maseri-kupeljari koji sudjeluju u postupku fizioterapeutske skrbi obvezno se učlanjuju u Komoru.
Članak 25.
Komora obavlja sljedeće javne ovlasti:
– vodi registar svojih članova,
– izdaje, obnavlja i oduzima odobrenje za samostalan rad,
– obavlja stručni nadzor nad radom fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara koji obavljaju poslove u fizikalnoj terapiji.
Način i uvjete pod kojima se obavlja stručni nadzor iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka propisuje općim aktom Komora uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.
Članak 26.
Pored javnih ovlasti iz članka 25. ovoga Zakona Komora obavlja i sljedeće poslove:
1. donosi kodeks fizioterapeutske etike i deontologije,
2. surađuje s ministarstvom nadležnim za zdravstvo na svim područjima od interesa za fizioterapeute te daje stručna mišljenja i sudjeluje kod pripreme propisa iz područja fizioterapeutske djelatnosti,
3. donosi sadržaj fizioterapeutskih smjernica za plan i provođenje fizioterapeutske skrbi,
4. predlaže ministru nadležnom za zdravstvo standarde i normative za djelatnost fizioterapeuta,
5. utvrđuje potrebu, sadržaj i duljinu trajanja programa dodatnog usavršavanja fizioterapeuta,
6. donosi opći akt kojim se utvrđuju sadržaji, rokovi i postupak trajnoga stručnog usavršavanja i provjere stručnosti fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara,
7. organizira trajno stručno usavršavanje za fizioterapeute, fizioterapeutske tehničare, radne terapeute i masere-kupeljare i provodi provjeru stručnosti,
8. propisuje način oglašavanja i način isticanja naziva privatne prakse,
9. utvrđuje najniže cijene za pojedine poslove iz fizioterapeutske djelatnosti izvan osnovne mreže zdravstvene djelatnosti, utvrđuje cijene za pojedine poslove iz fizioterapeutske djelatnosti iz opsega dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja,
10. obavlja stručni nadzor nad radom fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara koji sudjeluju u pružanju usluga u fizikalnoj terapiji,
11. utvrđuje povrede radnih dužnosti fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara,
12. utvrđuje disciplinske mjere za lakše i teže povrede radne dužnosti fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara koji sudjeluju u pružanju usluga u fizioterapeutskoj skrbi,
13. provodi disciplinski postupak i izriče disciplinske mjere za povrede dužnosti fizioterapeuta, fizioterapeutskih tehničara, radnih terapeuta i masera-kupeljara koji sudjeluju u pružanju usluga u fizioterapeutskoj skrbi,
14. surađuje sa zdravstvenom inspekcijom ministarstva nadležnog za zdravstvo,
15. koordinira odnose među članovima te aktivno sudjeluje u rješavanju eventualno nastalih sporova,
16. surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, Svjetskom konfederacijom za fizioterapiju i drugim međunarodnim organizacijama od interesa za fizioterapiju,
17. obavlja i druge poslove određene ovim Zakonom, Statutom i drugim propisima Komore.
Članak 27.
Komora ima Statut.
Statut je temeljni opći akt komore koji donosi Skupština Komore.
Na Statut Komore suglasnost daje ministar nadležan za zdravstvo.
Statut Komore mora sadržavati odredbe o: nazivu i sjedištu, području na kojem Komora djeluje, unutarnjem ustrojstvu, tijelima Komore, njihovom sastavu, ovlastima, načinu odlučivanja, uvjetima i načinu izbora i opoziva, trajanju mandata te odgovornosti članova, imovini i raspolaganju s mogućom dobiti, načinu stjecanja imovine, ostvarivanju javnosti rada Komore, članstvu i članarini, pravima, obvezama i disciplinskoj odgovornosti članova, prestanku rada Komore te postupku s imovinom u slučaju prestanka rada Komore.
Članak 28.
Osnivač Komore je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatska udruga fizioterapeuta i Hrvatski zbor fizioterapeuta.
Članak 29.
Nadzor nad zakonitošću rada Komore u obavljanju njezinih javnih ovlasti provodi ministarstvo nadležno za zdravstvo.
U provođenju nadzora iz stavka 1. ovoga članka ministarstvo nadležno za zdravstvo može od Komore tražiti odgovarajuća izvješća i podatke.
Izvješća i podatke iz stavka 2. ovoga članka Komora je obvezna dostaviti ministru nadležnom za zdravstvo u roku od 30 dana ili u istom roku izvijestiti o razlozima zbog kojih ih nije u mogućnosti dostaviti.
Komora je obvezna ministru nadležnom za zdravstvo podnijeti godišnje izvješće o radu do 1. ožujka iduće godine, za prethodnu godinu.
Članak 30.
Komora obavješćuje ministarstvo nadležno za zdravstvo, druga tijela državne uprave te nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, samoinicijativno ili na njihov zahtjev o stanju i problemima u fizioterapeutskoj struci i o mjerama koje bi trebalo poduzeti radi unapređenja struke fizioterapeuta te radi unapređenja zdravstvene zaštite građana.
Komora surađuje s državnim tijelima i tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave u rješavanju problema u fizioterapeutskoj struci.
Komora odlučuje o suradnji s drugim komorama zdravstvenih radnika u Republici Hrvatskoj, kao i s komorama fizioterapeuta drugih država.
Članak 31.
Za ostvarivanje svojih ciljeva i izvršavanje zadaća Komora stječe sredstva:
– od upisnine,
– od članarine,
– iz drugih prihoda ostvarenih djelatnošću Komore.
Iz državnog proračuna Republike Hrvatske osiguravaju se sredstva za izvršavanje poslova iz članka 25. stavka 1. podstavka 3. ovoga Zakona koje Komora obavlja na temelju javnih ovlasti.
IX. KAZNENE ODREDBE
Članak 32.
Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizioterapeut, fizioterapeutski tehničar, radni terapeut i maser-kupeljar ako:
1. ne ispuni obvezu čuvanja profesionalne tajne (članak 3. stavak 3.),
2. provodi fizioterapeutsku djelatnost, a nije upisan u registar (članak 2. stavak 3. i članak 14. stavak 1.),
3. obavlja samostalan rad bez odobrenja za samostalan rad (članak 15. stavak 1., 2. i 3.),
4. onemogući ili ometa provođenje stručnog nadzora (članak 25. stavak 1. podstavak 3.),
5. ne otkloni nedostatke utvrđene stručnim nadzorom.
X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 33.
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatska udruga fizioterapeuta i Hrvatski zbor fizioterapeuta osnovat će Komoru u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Ministar nadležan za zdravstvo će u suradnji s Hrvatskom udrugom fizioterapeuta u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona imenovati osnivački odbor Hrvatske komore fizioterapeuta.
Komora je obvezna u roku od šest mjeseci od dana osnivanja donijeti opće akte propisane ovim Zakonom i Statutom Komore.
Članak 34.
Propise za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom ministar nadležan za zdravstvo donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 35.
Viši fizioterapeuti koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju djelatnost u fizikalnoj terapiji, a koji obavljaju rad po do sada važećim propisima mogu i dalje obavljati tu djelatnost pod uvjetom da u roku od dvije godine steknu odobrenje za samostalan rad sukladno ovome Zakonu.
Fizioterapeutski tehničari, radni terapeuti i maseri-kupeljari koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju djelatnost u fizikalnoj terapiji, a koji obavljaju rad po do sada važećim propisima mogu i dalje obavljati tu djelatnost pod uvjetom da u roku od dvije godine steknu odobrenje za samostalan rad sukladno ovome Zakonu.
Članak 36.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 14. stavka 3. ovoga Zakona koji stupa na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Klasa: 500-01/08-01/09
Zagreb, 3. listopada 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
O RAZRJEŠENJU ČLANOVA UPRAVNOG VIJEĆA FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 119/08
Razrješuju se dužnosti članovi Upravnog vijeća Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, radi isteka mandata:
– TOMISLAV IVIĆ
– HRVOJE TOMLJENOVIĆ
– TAJANA KESIĆ ŠAPIĆ
– SREĆKO VUKOVIĆ
– VERONIKA LAUŠIN, dr. med.
– MILAN OŽEGOVIĆ
– mr. sc. KORNELIJA VIDEC
– LJUBICA LUKAČIĆ
– ANKICA PAUN JARALLAH.
Klasa: 080-02/08-02/168
Urbroj: 50304/2-08-03
Zagreb, 10. listopada 2008.
Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.
O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ČLANOVA UPRAVNOG VIJEĆA FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 119/08
1. Imenuje se mr. sc. STJEPAN ADANIĆ predsjednikom Upravnog vijeća Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
2. Za članove Upravnog vijeća Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, imenuju se:
– mr. sc. JASMINKA KATIĆ BUBAŠ
– MARIJA KNEŽEVIĆ KAJARI
– DAVORIN BATINIĆ
– MARTINA ŠVARC
– MIRJANA JURIŠA
– BERNARD JAKELIĆ
– IVANA ILIĆ
– ANKICA PAUN JARALLAH.
Klasa: 080-02/08-01/189
Urbroj: 50304/2-08-02
Zagreb, 10. listopada 2008.
Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.
“Narodne novine”, broj 117/08
Članak 1.
U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 121/03., 44/05., 48/05. i 85/06.) u članku 19. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:
»Specifična zdravstvena zaštita radnika obuhvaća:
1. liječničke preglede i dijagnostičke postupke radi utvrđivanja radne sposobnosti,
2. praćenje zdravstvenog stanja radnika,
3. preventivne preglede radnika s obzirom na spol, dob i uvjete rada te pojavu profesionalne bolesti i ozljede na radu,
4. davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, organizaciji rada i zaštitnim sredstvima,
5. organiziranje pružanja prve pomoći i hitnih medicinskih intervencija na mjestu rada,
6. praćenje i analizu pobola s osnove ozljeda na radu i profesionalnih bolesti,
7. stalnu skrb o boljoj prilagođenosti rada, uključujući vrijeme, način i uvjete rada,
8. sudjelovanje u obavješćivanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju iz zaštite zdravlja na radu, sigurnosti na radu i organizacije rada,
9. ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinom radnom mjestu radi zaštite radnika od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti u vezi s radom,
10. promociju zdravlja i zdravstveno prosvjećivanje,
11. sudjelovanje u mjerama profesionalne rehabilitacije radnika,
12. provođenje dijagnostičkih postupaka radi utvrđivanja profesionalnih bolesti.
Sadržaj mjera specifične zdravstvene zaštite radnika i način njihovog provođenja propisuje pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, a uz suglasnost ministra nadležnog za poslove rada.«
Članak 2.
U članku 35. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»Specifična zdravstvena zaštita provodi se putem mreže ugovornih subjekata medicine rada.«
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
Članak 3.
U članku 37. iza riječi: »zdravstvene djelatnosti« dodaju se riječi: »i mreže ugovornih subjekata medicine rada«.
Članak 4.
U članku 38. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»Mrežu ugovornih subjekata medicine rada sukladno Zakonu o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu donosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.«
Članak 5.
U članku 96. stavku 2. iza riječi: »medicine rada« dodaju se riječi: »i sigurnosti na radu.«
U stavku 3. riječi: »Hrvatski zavod za medicinu rada« zamjenjuju se riječima: »Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu«.
Članak 6.
Naziv odjeljka 3. ispred članka 104. mijenja se i glasi: »Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu«.
Članak 104. mijenja se i glasi:
»Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu jest zdravstvena ustanova za obavljanje djelatnosti medicine rada, praćenje stanja i unapređenje sigurnosti na radu.
Djelatnost medicine rada obuhvaća zaštitu i očuvanje zdravlja radnika u sigurnoj i zdravoj radnoj okolini.
Na području specifične zdravstvene zaštite radnika Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu:
– provodi statistička istraživanja iz područja medicine rada,
– planira, predlaže i provodi mjere za očuvanje i unapređenje zdravlja radnika, te organizirano provodi specifičnu zdravstvenu zaštitu u cilju preventive,
– oblikuje doktrinu, standarde i metode rada pri ocjenjivanju zdravstvene sposobnosti i praćenju zdravstvenog stanja radnika,
– daje mišljenje na predložene mjere za očuvanje i unapređenje zdravlja sportaša i sportske populacije,
– vodi registar profesionalnih bolesti te prati i proučava uzroke ozljeda na radu,
– sudjeluje u predlaganju programa mjera zdravstvene zaštite i nomenklature dijagnostičkih i terapijskih postupaka, vezano uz specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika,
– sudjeluje u dopunskom stručnom osposobljavanju radnika iz područja medicine rada,
– obavlja vještačenja u slučaju profesionalne bolesti i ocjene radne sposobnosti,
– provodi drugostupanjski postupak po posebnim propisima,
– obavlja i ostale poslove u djelatnosti medicine rada sukladno posebnim propisima.
Na području praćenja stanja i unapređenja sigurnosti na radu Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu:
– prati stanje sigurnosti na radu, istražuje rizike glede ozljeda na radu i profesionalnih bolesti i provodi statistička istraživanja,
– utvrđuje mjerila i postupke u vezi organizacije rada prilagođene radnicima,
– vodi registre radnika izloženih pojedinim štetnostima, opasnostima i naporima u slučajevima kada to nalažu propisi iz područja sigurnosti na radu,
– planira, predlaže i provodi mjere za očuvanje i unapređenje sigurnosti radnika,
– oblikuje doktrinu, standarde i metode rada pri ocjenjivanju uvjeta rada,
– izrađuje metode ispitivanja te modele za rješavanje problema u vezi sa zaštitom na radu na temelju podataka dobivenih praćenjem zdravlja i sigurnosti na radu,
– izrađuje stručna mišljenja iz područja sigurnosti na radu,
– pruža stručnu pomoć udruženjima poslodavaca, sindikatima, ustanovama, trgovačkim društvima i fizičkim osobama ovlaštenim za obavljanje poslova zaštite zdravlja i sigurnosti na radu kao i tijelima uprave glede podataka iz svoga djelokruga te provodi vještačenja iz svoga djelokruga,
– provodi preventivne akcije i savjetovanja iz područja sigurnosti na radu,
– sudjeluje u dopunskom stručnom osposobljavanju stručnjaka zaštite na radu,
– obavlja i ostale poslove u djelatnosti sigurnosti na radu sukladno posebnim propisima.
Pored poslova iz stavka 3. ovoga članka Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu koordinira i stručno nadzire sve ordinacije medicine rada koje provode specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika na području Republike Hrvatske.
Stručni nadzor iz stavka 5. ovoga članka obavlja se sukladno pravilniku koji na prijedlog Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu donosi ministar nadležan za zdravstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležne komore.«
Članak 7.
Iza članka 127. dodaje se članak 127.a koji glasi:
»Članak 127.a
Odredbe članka 125. – 127. ovoga Zakona ne odnose se na državljane država članica Europske unije.«
Članak 8.
U članku 128. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»Uvjet položenoga stručnog ispita iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na državljane država članica Europske unije.«
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
Članak 9.
U članku 137. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na državljane država članica Europske unije.«
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
Članak 10.
U članku 139. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:
»Uvjet položenoga stručnog ispita iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na državljane država članica Europske unije.
Državljani država članica Europske unije moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s pacijentom.«
Dosadašnji stavci 2.-4. postaju stavci 4.-6.
Članak 11.
U članku 141. iza stavka 3. dodaju se novi stavci 4. i 5. koji glase:
»Uvjet položenoga stručnog ispita iz stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na državljane država članica Europske unije.
Državljani država članica Europske unije moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s pacijentom.«
Dosadašnji stavci 4.-5. postaju stavci 6.-7.
Članak 12.
Hrvatski zavod za medicinu rada osnovan Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 75/93., 11/94., 55/96., 111/97., 95/00. i 129/00.) od 1. siječnja 2009. nastavlja s radom kao Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu univerzalni je pravni sljednik Hrvatskog zavoda za medicinu rada.
Članak 13.
Predsjednik i članovi Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za medicinu rada danom početka rada Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu nastavljaju obavljati dužnost kao predsjednik i članovi Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
Obvezuje se Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za medicinu rada da najkasnije do dana početka rada Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu donese Statut i imenuje ravnatelja.
Članak 14.
Radnici Hrvatskog zavoda za medicinu rada od dana početka rada Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu nastavljaju s radom kao radnici Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
Članak 15.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članaka 7. – 11. koji stupaju na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Klasa: 500-01/08-01/08
Zagreb, 26. rujna 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
1. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
“Narodne novine”, broj 85/06
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/127761.html
2. ISPRAVAK ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
“Narodne novine”, broj 48/05
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288471.html
3. ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
“Narodne novine”, broj 121/03
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306294.html
“Narodne novine”, broj 103/08
Članak 1.
Ovim Poslovnikom uređuju se način i organizacija rada, unutarnji ustroj stručne službe te druga pitanja od značaja za rad pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Članak 2.
Primjenom Poslovnika osigurava se uredno i pravovremeno obavljanje poslova pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom tumači odredbe ovoga Poslovnika i daje upute za njegovu primjenu te brine o njegovoj pravilnoj primjeni.
Članak 3.
Sjedište Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom je u Zagrebu.
Članak 4.
Pravobranitelja za osobe s invaliditetom u slučaju spriječenosti (bolesti, odsutnosti i sl.) zamjenjuje zamjenik pravobranitelja za osobe s invaliditetom kojeg on ovlasti.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici čine kolegij pravobranitelja za osobe s invaliditetom, a službenici Ureda sudjeluju u radu kolegija prema potrebi.
Članak 5.
Kolegij pravobranitelja za osobe s invaliditetom razmatra:
– prijedlog proračuna pravobranitelja za osobe s invaliditetom,
– prijedlog financijskog plana pravobranitelja za osobe s invaliditetom,
– prijedlog poslovnika, pravilnika o unutarnjem redu i drugih akata koje na temelju zakona i ovog Poslovnika donosi pravobranitelj za osobe s invaliditetom,
– nacrte izvješća Hrvatskom saboru o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom,
– nacrte akata koji predstavljaju poticaj za donošenje te izmjene i dopune zakona i drugih propisa koji se odnose na prava osoba s invaliditetom ili kojima se uređuju pitanja od značaja za osobe s invaliditetom,
– nacrte prijedloga mjera za izgradnju cjelovitog sustava zaštite i promicanja prava i interesa osoba s invaliditetom te za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese osobe s invaliditetom,
– načine upoznavanja i savjetovanja osoba s invaliditetom o ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i interesa, suradnje s osobama s invaliditetom te poticanja osoba s invaliditetom na izjašnjavanje i uvažavanje njihovog mišljenja,
– načine obavještavanja javnosti o stanju prava osoba s invaliditetom,
– načelna i druga pitanja od značaja za osobe s invaliditetom.
Unutarnje ustrojstvo
Članak 6.
Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom ima Službu za stručne poslove i Službu za opće poslove, s time da je voditelj svake od njih jedan od zamjenika pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Članak 7.
Služba za stručne poslove:
– prati usklađenost zakona i drugih propisa u Republici Hrvatskoj, koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom s odredbama Ustava Republike Hrvatske koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom;
– prati usklađenost zakona i drugih propisa u Republici Hrvatskoj, koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom s međunarodnim dokumentima koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom;
– prati izvršavanje obveza Republike Hrvatske koje proizlaze iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom;
– prati primjenu politika, nacionalnih strategija i programa Republike Hrvatske koje se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom;
– prati primjenu svih propisa koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom;
– zalaže se za zaštitu i promicanje prava i interesa osoba s invaliditetom;
– predlaže poduzimanje mjera usmjerenih na unapređenje kvalitete življenja osoba s invaliditetom;
– skrbi o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom te o suzbijanju svih oblika diskriminacije zbog invaliditeta;
– pruža savjetodavnu pomoć osobama s invaliditetom u svrhu ostvarivanja i zaštite njihovih prava i interesa;
– razmatra slučajeve povrede prava osoba s invaliditetom, izvještava javnost o povredama prava osoba s invaliditetom te poduzima radnje u svrhu njihova sprečavanja;
– predlaže poduzimanje mjera za izgradnju cjelovitog sustava zaštite i promicanja prava i interesa osoba s invaliditetom;
– predlaže poduzimanje mjera usmjerenih na unapređenje kvalitete življenja obitelji osoba s invaliditetom;
– prikuplja informacije i obavještava javnost o stanju prava osoba s invaliditetom;
– obavlja druge poslove određene ovim Zakonom o pravobranitelju za osobe s invaliditetom;
– obavlja stručne poslove u vezi s podnescima i usmenim poticajima upućenim pravobranitelju za osobe s invaliditetom;
– obrađuje predmete po uputama pravobranitelja za osobe s invaliditetom i njegovih zamjenika te izrađuje nacrte upozorenja, preporuka i prijedloga;
– izrađuje nacrte prijedloga preventivnih mjera za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese osoba s invaliditetom te nacrte akata kojima se zahtijevaju izvješća o poduzetim mjerama;
– izrađuje nacrte prijedloga za progon, a u svrhu upućivanja nadležnom državnom odvjetništvu u slučaju kada sazna da je osoba s invaliditetom izvrgnuta diskriminaciji, nasilju, spolnoj zloporabi, zlostavljanju, izrabljivanju, zanemarivanju ili nehajnom postupanju te nacrte upozorenja nadležnom tijelu državne uprave s prijedlozima mjera za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom;
– prati i proučava propise i probleme koji se javljaju u njihovoj primjeni te o tome daje pravobranitelju za osobe s invaliditetom mišljenja i prijedloge;
– obavlja i druge poslove koje joj povjeri pravobranitelj za osobe s invaliditetom.
Članak 8.
Služba za opće poslove:
– prikuplja sudsku praksu i pravna stajališta Ustavnog, Vrhovnog i Upravnog suda Republike Hrvatske koji se odnose na prava osoba s invaliditetom ili kojima se uređuju pitanja od značaja za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom,
– evidentira i statistički obrađuje predmete koji se odnose na povrede pojedinačnih prava osoba s invaliditetom te opće pojave i načine povreda prava i interesa osoba s invaliditetom,
– prikuplja međunarodne dokumente, stručnu literaturu te druge podatke koji su od značaja za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom,
– obavlja poslove u svezi sa zapošljavanjem te ostvarivanjem prava i dužnosti iz radnog odnosa službenika i namještenika,
– obavlja računovodstvene, knjigovodstvene i financijske poslove te brine o zakonitoj provedbi važećih materijalno-financijskih propisa,
– obavlja administrativno-tehničke poslove vezane uz uredsko poslovanje,
– obavlja poslove uspostave i održavanja informacijskog sustava,
– organizira i brine o provođenju izdavačke djelatnosti,
– obavlja druge poslove koje joj povjeri pravobranitelj za osobe s invaliditetom.
Članak 9.
Broj službenika i namještenika, raspored radnih mjesta s opisom poslova te uvjeta koje moraju ispuniti za primanje u državnu službu, utvrđuju se pravilnikom o unutarnjem redu sukladno Zakonu o državnim službenicima.
Posebne postupovne odredbe
Članak 10.
Uredovno vrijeme za primanje građana ili njihovih punomoćnika (u daljnjem tekstu: stranke) utvrdit će se odlukom koju donosi pravobranitelj za osobe s invaliditetom.
Stranke s prebivalištem ili boravištem izvan Zagreba koje dođu izvan vremena utvrđenog odlukom iz stavka 1. ovoga članka primit će se bez obzira na uredovno vrijeme utvrđeno za prijem stranaka. Na isti način će se postupiti i u hitnim, kao i u drugim opravdanim slučajevima kada postupanje ne trpi odgodu radi zaštite prava i interesa osoba s invaliditetom.
Članak 11.
Poticaj za razmatranje pojedinačnog slučaja ugroženosti ili povrede prava i interesa osobe s invaliditetom, kao i općih pojava na tom planu, kao i poticaj o načinu rješavanja takvog pitanja može usmeno ili pismenim podneskom podnijeti svatko tko smatra da su neko pravo ili interes osobe s invaliditetom ugroženi ili povrijeđeni.
Članak 12.
Stranke primaju pravobranitelj za osobe s invaliditetom, zamjenici pravobranitelja za osobe s invaliditetom i savjetnici koje odredi pravobranitelj za osobe s invaliditetom ili njegovi zamjenici.
Članak 13.
U Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom predmete razvrstava i raspoređuje pravobranitelj za osobe s invaliditetom.
Članak 14.
Godišnji plan rada odlukom donosi pravobranitelj za osobe s invaliditetom najkasnije do kraja tekuće godine za iduću kalendarsku godinu, a doneseni godišnji plan rada može se tijekom godine mijenjati.
Članak 15.
Podnesci pravobranitelju za osobe s invaliditetom upućuju se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
Ako je, pod uvjetima propisanim zakonom, u pojedinim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu upotrebu uveden i drugi jezik i drugo pismo, stranke koje imaju prebivalište na području te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, mogu uputiti podneske i na drugom jeziku ili drugom pismu.
Članak 16.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom uzet će u postupanje svaki podnesak ili usmeni poticaj iz kojeg proizlazi da je u pojedinačnom slučaju došlo do ugroženosti ili povrede prava i interesa osoba s invaliditetom kao i općih pojava na tom planu, kao i svaki poticaj o načinu rješavanja takvog pitanja.
Članak 17.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom na temelju podneska ili usmenog poticaja stranke iz kojeg proizlazi da je u pojedinom slučaju došlo do ugroženosti ili povrede prava i interesa osoba s invaliditetom kao i općih pojava na tom planu kao i poticaja o načinu rješavanja takvog pitanja poduzima radnje kojima je cilj zaštita prava i interesa osoba s invaliditetom.
Prilikom odlučivanja o načinu i opsegu postupanja pravobranitelj za osobe s invaliditetom će osobito imati u vidu značaj prava i interesa osoba s invaliditetom koji su povrijeđeni ili ugroženi, mogućnost povrede prava i interesa većeg broja osoba s invaliditetom, način i okolnosti pod kojima je došlo ili može doći do povrede prava i interesa osoba s invaliditetom, a imajući u vidu sve zakonske mogućnosti zaštite ugroženog ili povrijeđenog prava i interesa osoba s invaliditetom kao i propise i pravila međunarodnog prava.
Članak 18.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom, zamjenici pravobranitelja za osobe s invaliditetom i savjetnici redovito će obilaziti i pregledavati prostorije i objekte u kojima su smještene ili borave osobe s invaliditetom te će vršiti uvid u način ostvarivanja brige o osobama s invaliditetom koje borave ili su privremeno odnosno trajno smještene kod fizičkih i pravnih osoba i drugih pravnih subjekata na temelju posebnih propisa, a osobito mjesta gdje su smještena djeca s teškoćama u razvoju.
Članak 19.
Godišnje izvješće o radu za proteklu kalendarsku godinu pravobranitelj za osobe s invaliditetom podnosi Hrvatskom saboru do 31. ožujka tekuće godine.
Uredsko poslovanje
Članak 20.
Uredskim poslovanjem osiguravaju se uvjeti za pravilan rad i poslovanje Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Uredsko poslovanje obuhvaća naročito:
– zaprimanje akata,
– upisivanje akata u odgovarajuće evidencije,
– razvrstavanje i raspoređivanje akata,
– dostavljanje akata u rad,
– administrativno-tehničku obradu akata,
– otpremanje akata,
– čuvanje i arhiviranje akata.
Članak 21.
O radnjama koje se odnose na uredsko poslovanje vode se odgovarajuće evidencije u prijemnoj knjizi, upisniku predmeta, knjizi unutarnjeg poslovanja, pomoćnim knjigama imenskog i predmetnog registra, dnevnoj knjizi stranaka, knjizi otpreme te knjizi pismohrane, a sadržaj i način vođenja tih evidencija utvrdit će svojom odlukom pravobranitelj za osobe s invaliditetom.
Članak 22.
Radi zaštite prava i interesa osobe s invaliditetom pojedini predmeti, podaci u predmetu mogu biti označeni određenim stupnjem tajnosti sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka (»Narodne novine«, br. 79/07).
Članak 23.
Dovršeni predmeti evidentiraju se u knjizi pismohrane te se čuvaju na vrijeme utvrđeno odlukom pravobranitelja za osobe s invaliditetom sukladno posebnim propisima o zaštiti arhivske građe.
Članak 24.
Stranke koje su se pravobranitelju za osobe s invaliditetom obratile usmenim poticajem za razmatranje pojedinačnog slučaja ugroženosti ili povrede prava i interesa osobe s invaliditetom kao i općih pojava na tom planu, kao i usmenim poticajem o načinu rješavanja takvog pitanja evidentiraju se u dnevnoj knjizi stranaka u koju će se upisati datum, ime i prezime s adresom stranke, sadržaj usmenih navoda stranke te što je poduzeto povodom njezinog usmenog poticaja.
Prijelazne i završne odredbe
Članak 25.
Pravilnik o unutarnjem redu pravobranitelj za osobe s invaliditetom će donijeti u roku 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Poslovnika.
Članak 26.
Odluke iz članka 10. stavka 1. te odluke iz članaka 21. do 25. ovoga Poslovnika pravobranitelj za osobe s invaliditetom će donijeti u roku 30 dana od dana kada Hrvatski sabor potvrdi ovaj Poslovnik.
Članak 27.
Ovaj Poslovnik stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.
Zagreb, 2. srpnja 2008.
Pravobranitelj
za osobe s invaliditetom
Anka Slonjšak, v. r.
“Narodne novine”, broj 101/08
Imenuje se RENATA GOJTAN članom Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom.
Klasa: 080-02/08-01/241
Urbroj: 50304/2-08-02
Zagreb, 28. kolovoza 2008.
Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.
O OSNOVICI ZA ODREĐIVANJE NAKNADE ZBOG TJELESNOG OŠTEĆENJA I O USKLAĐIVANJU NOVČANIH NAKNADA ZBOG TJELESNOG OŠTEĆENJA OD 1. SRPNJA 2008.
“Narodne novine”, broj 101/08
Članak 1.
Osnovica za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja, nastalog zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, od 1. srpnja 2008. iznosi 1120,98 kn.
Članak 2.
Novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja korisnicima koji su pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja ostvarili od 1. siječnja 1999. do 30. lipnja 2008. usklađuju se od 1. srpnja 2008. za 4,05%.
Članak 3.
Usklađivanje novčanih naknada zbog tjelesnog oštećenja, prema članku 2. ove odluke, obavit će se po službenoj dužnosti, bez donošenja rješenja.
Članak 4.
Ova odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. srpnja 2008.
Klasa: 041-01-08-02/7
Urbroj: 341-99-01/01-08/4
Zagreb, 29. kolovoza 2008.
Predsjednik
Upravnog vijeća
Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje
mr. sc. Niko Raič, v. r.
O SADRŽAJU IZVJEŠĆA O OBAVLJENIM USLUGAMA ILI AKTIVNOSTIMA ORGANIZATORA VOLONTIRANJA
“Narodne novine”, broj 101/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/340983.html
UREDBE O KRITERIJIMA ZA UTVRĐIVANJE KORISNIKA I NAČINU RASPODJELE DIJELA PRIHODA OD IGARA NA SREĆU ZA 2008. GODINU
“Narodne novine”, broj 90/08
U članku 3. točki 3. umjesto broja »48,75%« treba biti broj »48,74%«.
Klasa: 400-06/08-01/71
Urbroj: 513-05-01/08-18
Zagreb, 24. srpnja 2008.
Ministar financija
Ivan Šuker, v. r.
1. UREDBA O KRITERIJIMA ZA UTVRĐIVANJE KORISNIKA I NAČINU RASPODJELE DIJELA PRIHODA OD IGARA NA SREĆU ZA 2008. GODINU
“Narodne novine”, broj 86/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/340360.html
“Narodne novine”, broj 86/08
Članak 1.
U Zakonu o zaštiti na radu (»Narodne novine«, br. 59/96., 94/96., 114/03. i 100/04.) u članku 2. stavku 2. riječi: »mirovinsko--invalidskog osiguranja« zamjenjuju se u riječima: »mirovinskog osiguranja«.
Članak 2.
U članku 20. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Smatrat će se da je poslodavac ispunio obvezu iz stavka 1. ovoga članka ako je s drugim poslodavcima osnovao zajedničku službu, odnosno ugovorio s drugim poslodavcem pružanje usluga službe.«
Članak 3.
U članku 21. stavku 2. iza riječi: »procjenom« briše se točka i dodaju riječi: »i ne može biti manji od tri stručnjaka zaštite na radu.«
U stavku 4. iza riječi: »članka 20.« dodaju se riječi: »stavka 1. do 3.«.
Članak 4.
U članku 23. stavku 1. podstavku 5. riječi: »Zavodom za zaštitu na radu« zamjenjuju se riječima: »zavodom nadležnim za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu«.
Članak 5.
U članku 25. iza riječi: »ispita« briše se točka i dodaje tekst: »te oblike stalnoga stručnog usavršavanja kao i načine njegovog vrednovanja.«.
Članak 6.
U članku 27. stavku 2. iza riječi: »način« briše se točka i dodaju riječi: »ali ne duže od 30 dana.«.
Članak 7.
U članku 28. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
“(3) Zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način na pojedinom mjestu rada sastavljaju i potpisuju neposredni ovlaštenik osposobljavanog radnika, radnik i stručnjak zaštite na radu zadužen za osposobljavanje.«
Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.
Članak 8.
U članku 36. stavku 1. riječi: »na prijedlog liječnika primarne zdravstvene zaštite« brišu se.
Članak 9.
Iznad članka 37. mijenja se podnaslov i glasi: »6. ZAŠTITA POSEBNIH KATEGORIJA RADNIKA«.
Članak 10.
U članku 37. stavku 1. riječ: »umanjenih« zamjenjuje se riječju: »smanjenih«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Radnici smanjenih radnih sposobnosti, u smislu ovoga Zakona, su radnici čija je radna sposobnost smanjena zbog starosti, invaliditeta, ozljede, ozljede na radu, profesionalnih ili ostalih bolesti te drugih razloga koji se utvrđuju kolektivnim ugovorom ili općim aktom poslodavca.«
Članak 11.
Članak 38. briše se.
Članak 12.
Članak 41. mijenja se i glasi:
»Radnik sa smanjenim radnim sposobnostima, prema posebnom zakonu, ne smije obavljati poslove na kojima postoji opasnost smanjenja njegove preostale radne sposobnosti.«
Članak 13.
U članku 55. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»(2) Plan izvođenja radova je sastavni dio projektne dokumentacije određene posebnim propisom.«
U dosadašnjem stavku 2., koji postaje stavak 3., riječi: »uređenja radilišta« mijenjaju se riječima: »izvođenja radova«.
Članak 14.
Članak 56. mijenja se i glasi:
»(1) Investitor u djelatnosti graditeljstva, odnosno poslodavac u djelatnostima brodogradnje i šumarstva je dužan prijaviti radilište na kojima je predviđen opseg radova od 500 osoba – dana ili više te u slučaju izvođenja posebno opasnih radova prema posebnim propisima bez obzira na trajanje radova.
(2) Investitor odnosno poslodavac je dužan najmanje 8 dana prije početka izvođenja radova na tom radilištu dostaviti prijavu radilišta tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada odnosno drugom nadležnom tijelu uz dostavu plana izvođenja radova.
(3) Prijavu radilišta dužan je investitor, odnosno poslodavac ažurirati u slučaju promjena koje utječu na rok dovršenja radova, kao i u slučajevima uvođenja novoga izvođača radova ili privremene obustave rada.
(4) Investitor ne može svoje obveze propisane ovim Zakonom prenijeti na izvođača/izvođače radova.
(5) Ako samo jedan poslodavac izvodi radove u trajanju dužem od pet dana isti je dužan u roku od najmanje 8 dana prije početka izvođenja radova dostaviti prijavu radilišta tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada odnosno drugom nadležnom tijelu uz dostavu plana izvođenja radova.
(6) Poslodavac nije dužan dostaviti prijavu radilišta niti plan o izvođenju radova ako radovi na privremenom radilištu traju kraće od 5 dana, niti je dužan izraditi plan izvođenja radova.
(7) Preslika prijave gradilišta mora biti vidno izložena na gradilištu.«
Članak 15.
Članak 57. mijenja se i glasi:
»(1) Ako više poslodavaca radi na zajedničkom radilištu, svaki od njih dužan je provoditi zaštitu na radu radi zaštite svojih radnika te organizirati rad i osigurati izvođenje radova tako da njegovi radnici pri izvođenju radova ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika drugih poslodavaca.
(2) Ako se izvođenje radova zbog prirode procesa ne može organizirati na način određen u stavku 1. ovoga članka, poslodavci su dužni radove obavljati naizmjenično prema postignutom sporazumu.
(3) Investitor u graditeljstvu, odnosno poslodavac koji je glavni izvođač u djelatnosti brodogradnje i šumarstva je prema posebnom propisu obvezan imenovati koordinatora za zaštitu na radu, odnosno odgovornu osobu za koordinaciju tijekom izvođenja radova.
(4) Koordinator zaštite na radu na radilištu po posebnom propisu, odnosno odgovorna osoba u drugim djelatnostima dužna je voditi dnevnu evidenciju poslodavaca i radnika nazočnih na privremenom zajedničkom radilištu.
(5) Poslodavci i druge osobe na radu su dužni uvažavati upute koordinatora zaštite na radu.
(6) Imenovanje koordinatora ne oslobađa izvođače i druge osobe na radilištu od njihove odgovornosti za provedbu zaštite na radu.«
Članak 16.
Iza članka 57. dodaje se Članak 57.a koji glasi:
»Članak 57.a
(1) Za koordinatore za zaštitu na radu se mogu imenovati osobe koje ispunjavaju uvjete propisane posebnim propisima.
(2) Koordinator za zaštitu na radu u fazi izvođenja radova je dužan:
– koordinirati primjenu načela zaštite na radu kod donošenja odluka i rokova o bitnim mjerama tijekom planiranja i izvođenja pojedinih faza rada, koji se izvode istodobno i u slijedu,
– koordinirati izvođenje odgovarajućih postupaka kako bi se osiguralo da poslodavci i druge osobe dosljedno primjenjuju načela zaštite na radu i izvode radove u skladu s planom izvođenja radova,
– izraditi ili potaknuti izradu potrebnih usklađenja plana izvođenja radova i dokumentacije sa svim promjenama na gradilištu,
– osigurati suradnju i uzajamno izvješćivanje svih izvođača radova i njihovih radničkih predstavnika,
– provjeravati provode li se radni postupci na siguran način i usklađivati propisane aktivnosti,
– organizirati da na gradilište imaju pristup samo osobe koje su na njemu zaposlene i osobe koje imaju dozvolu ulaska na gradilište.
(3) Uvjete i stručna znanja iz stavka 1. ovoga članka za imenovanje koordinatora propisat će ministar nadležan za rad.«
Članak 17.
Članak 64. mijenja se i glasi:
»(1) Zabranjeno je uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore.
(2) Poslodavac je dužan prikladnim mjerama provoditi zabranu uzimanja alkoholnih pića i sprječavati zlouporabu sredstava ovisnosti na radnom mjestu.
(3) Prikladne mjere iz stavka 2. ovoga članka su mjere primjerene utvrđenim potrebama zaštite na radu, a u pravilu sadržavaju aktivnosti:
– sprječavanja uzimanja alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti tijekom rada i provođenje zabrane njihovog unošenja u radne prostorije i prostore,
– obavješćivanja i osposobljavanja radnika o štetnosti sredstava ovisnosti i njihovom utjecaju na radnu sposobnost,
– izrade i provedbe programa prevencije ovisnosti na radnom mjestu, sukladno utvrđenim potrebama,
– uređivanja protokola suradnje i postupanja poslodavca ili njegovog ovlaštenika, stručnjaka za zaštitu na radu, djelatnika službe medicine rada, povjerenika radnika za zaštitu na radu, u provođenju mjera sprječavanja zlouporabe sredstava ovisnosti,
– uređivanja postupka provjere radi utvrđivanja je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti (provođenje postupka uz pristanak radnika, način provjere, vrsta testa ili aparata, način bilježenja i konfirmacije rezultata).
(4) Poslodavac ne može provesti postupak provjere radi utvrđivanja je li radnik pod utjecajem sredstava ovisnosti kod radnika koji ima potvrdu da se nalazi u programu liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti te u izvanbolničkom tretmanu liječenje od ovisnosti i/ili na supstitucijskoj terapiji, ali može zatražiti ocjenu zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika za obavljanje poslova za koje je zaključen ugovor o radu.
(5) Postupak iz stavka 4. ovoga članka može se provesti samo od strane ustanove kod koje se radnik nalazi u programu.
(6) Potvrdu da se radnik nalazi u programu liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti, odnosno u izvanbolničkom tretmanu liječenja od ovisnosti i/ili na supstitucijskoj terapiji, izdaje zavod nadležan za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
(7) Poslodavac koji zapošljava 20 i više radnika dužan je u aktu propisanom člankom 18. stavkom 2. ovoga Zakona, urediti postupke iz stavka 3. podstavka 5. ovoga članka.«
Članak 18.
U članku 72. stavku 3. brojka: »30« zamjenjuje se brojkom: »8«.
Stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu dužan je u roku od 8 dana izvijestiti tijelo nadležno za poslove inspekcije rada o svakom utvrđenom slučaju profesionalne bolesti odnosno ozljede na radu.«
Članak 19.
U članku 75.a stavku 1. riječi: »kod kuće radnika ili drugom prostoru koji nije prostor poslodavca« zamjenjuju se riječima: »na izdvojenim mjestima rada«.
Članak 20.
U članku 82. stavku 1. podstavku 5. riječi: »higijene rada« zamjenjuju se riječima: »zdravstvene ekologije«.
U stavku 2. iza riječi: »rad« dodaju se riječi: »uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo«.
Članak 21.
U članku 87. riječi: »Zavod za zaštitu na radu pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi«zamjenjuju se riječima: »zavod nadležan za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu«.
Članak 22.
Članak 88. mijenja se i glasi:
»Praćenje stanja i unapređenja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu provodit će zavod nadležan za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu.«
Članak 23.
Članak 89. mijenja se i glasi:
»U obavljanju djelatnosti iz članka 88. ovoga Zakona, zavod:
– prati stanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu,
– istražuje rizike glede ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, utvrđuje kriterije i postupke u svezi s organizacijom rada prilagođenom zaposlenicima,
– provodi statistička istraživanja iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu naročito glede broja i vrste ozljeda na radu i profesionalnih bolesti te njihovih uzroka,
– vodi registre profesionalno oboljelih radnika te radnika izloženih pojedinim štetnostima, opasnostima i naporima u slučajevima kada nalažu propisi iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu,
– planira, predlaže i provodi mjere za očuvanje i unapređenje zdravlja i sigurnosti radnika,
– oblikuje doktrinu, standarde i metode rada pri ocjenjivanju zdravstvene sposobnosti i praćenju zdravstvenog stanja radnika ovisno o uvjetima rada,
– izrađuje metode ispitivanja te modele za rješavanje problema u svezi sa zaštitom na radu na temelju podataka dobivenih praćenjem zdravlja i sigurnosti na radu,
– organizirano provodi specifičnu zdravstvenu zaštitu u cilju prevencije oštećenja zdravlja radnika,
– sudjeluje u predlaganju programa mjera zdravstvene zaštite i nomenklature dijagnostičkih i terapijskih postupaka vezano uz specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika te rano otkrivanje i dijagnostiku profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad,
– daje prijedloge Nacionalnom vijeću za zaštitu na radu glede unapređenja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu,
– u okviru svojih nadležnosti surađuje s međunarodnim i nacionalnim organizacijama i ustanovama za zdravlje i sigurnost na radu,
– izrađuje stručna mišljenja s područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu za različite subjekte,
– pruža stručnu pomoć udruženjima poslodavaca, sindikatima, ustanovama i trgovačkim društvima i fizičkim osobama ovlaštenima za obavljanje poslova zaštite zdravlja i sigurnosti na radu kao i tijelima uprave glede podataka iz svog djelokruga te izrađuje vještačenja iz svog djelokruga rada,
– provodi akcije s pojedinih područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu i priprema promidžbene materijale,
– održava savjetovanja s područja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu,
– ministru nadležnom za zdravstvo predlaže plan i program mjera specifične zdravstvene zaštite radnika,
– sudjeluje u dopunskom stručnom osposobljavanju liječnika i stručnjaka zaštite na radu,
– provodi drugostupanjski postupak po posebnim propisima iz područja zdravstva u okviru svoje nadležnosti,
– obavlja i ostale poslove u djelatnosti zaštite zdravlja i sigurnosti na radu sukladno posebnim propisima,
– koordinira i stručno nadzire ordinacije medicine rada koje provode specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika na području Republike Hrvatske sukladno pravilniku koji na prijedlog Zavoda donosi ministar nadležan za zdravstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležne komore.«
Članak 24.
U članku 91. stavak 3. briše se.
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.
Članak 25.
Članak 93. mijenja se i glasi:
»(1) Investitor je dužan poštivati načela zaštite na radu u svim fazama projektiranja i pripremi projekta, posebice kada se odlučuje o oblikovnim, tehničkim, tehnološkim i/ili organizacijskim aspektima kako bi se nesmetano planirale različite aktivnosti ili faze rada koje se trebaju izvoditi istodobno ili u slijedu i procjenjuje vrijeme potrebno za dovršenje takvih radova ili faze rada u skladu s planom izvođenja radova.
(2) Pri projektiranju građevina namijenjenih za rad projektant je obvezan u glavnom projektu primijeniti odgovarajuće propise zaštite na radu.
(3) Investitor, odnosno projektant je obvezan uz glavni projekt dostaviti elaborat zaštite na radu koji obuhvaća i razrađuje način primjene propisa zaštite na radu u glavnom projektu.
Elaborat se dostavlja tijelu nadležnom za poslove graditeljstva u postupku izdavanja građevinske dozvole.
(4) Elaborat zaštite na radu koji se odnosi na sve pojedinačne projekte kojima se daje tehničko rješenje građevine sadrži naročito:
– opasnosti i štetnosti koje proizlaze iz procesa rada i način na koji se te opasnosti otklanjaju,
– primijenjene propise zaštite na radu koji se odnose na lokaciju građevine, odstranjivanje štetnih otpadaka, prometnice, radni prostor, pomoćne prostorije i drugo,
– predvidiv broj radnika prema spolu,
– ergonomsku prilagodbu mjesta rada ako je na njemu predviđen rad osobe s invaliditetom,
– tehnička rješenja koja omogućuju pristup osobi s invaliditetom građevini sukladno posebnom propisu,
– radne postupke koji imaju utjecaja na stanje u radnom i životnom okolišu, naročito vezano za sigurno održavanje građevine,
– popis opasnih radnih tvari štetnih po zdravlje koje se u procesu rada koriste, prerađuju ili nastaju te njihove karakteristike,
– popis propisa i naznaku odredaba o zaštiti na radu koje su primijenjene u glavnom projektu.
(5) Investitor za poslove u graditeljstvu, odnosno glavni projektant u brodogradnji mora imenovati koordinatora(e) zaštite na radu tijekom izrade projekta.
(6) Koordinator za zaštitu na radu tijekom izrade projekta dužan je:
– koordinirati primjenu načela zaštite na radu,
– izraditi ili dati izraditi plan izvođenja radova prema posebnom propisu uzimajući pri tome u obzir pravila primjenjiva za dotično radilište te vodeći računa o svim aktivnostima koje se obavljaju na radilištu. Plan izvođenja radova mora sadržavati i posebne mjere ako poslovi na radilištu spadaju u opasne radove prema posebnom propisu,
(7) Investitor odnosno projektant je dužan prije uspostave radilišta osigurati izradu plana izvođenja radova prema posebnom propisu.
(8) Imenovanje koordinatora za zaštitu na radu ne oslobađa investitora, odnosno glavnog projektanta od odgovornosti za provedbu zaštite na radu na radilištu.
(9) Ministar nadležan za rad propisuje uvjete koje moraju ispunjavati koordinatori zaštite na radu tijekom izvođenja radova.«
Članak 26.
U članku 98. stavak 2. briše se.
Članak 27.
U članku 99. stavci 3. i 5. brišu se.
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.
Članak 28.
U članku 100. stavci 2. i 3. brišu se.
Članak 29.
U članku 101. stavku 2. iza riječi: »jeziku« stavlja se točka, a ostali dio teksta briše se.
U stavku 3. riječ: »zakonom« zamjenjuje se riječima: »posebnim propisom«.
Članak 30.
Članak 102. mijenja se i glasi:
»(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa obavljaju inspektori rada Državnog inspektorata, ako drugim zakonom nije drukčije određeno.
(2) U provedbi inspekcijskog nadzora u području zaštite na radu, inspektor rada ovlašten je donijeti rješenje o privremenoj zabrani korištenja sredstva rada, prostora ili instalacija, odnosno o zabrani određenog načina postupanja ili rješenje kojim naređuje poslodavcu da radnika privremeno udalji s obavljanja poslova, u slučajevima kada utvrdi da su izravno ugroženi život ili zdravlje radnika ili drugih osoba.
(3) Inspektor rada dužan je za vrijeme inspekcijskog nadzora u području zaštite na radu donijeti rješenje upisom u knjigu nadzora poslodavca kojim će:
– narediti poslodavcu da udalji s posla radnika koji radi protivno pravilima zaštite na radu, odnosno koji ne upotrebljava propisana osobna zaštitna sredstva te za kojeg se opravdano može pretpostaviti da je pod utjecajem alkohola ili drugih opojnih sredstava,
– narediti poslodavcu da radnika udalji s poslova za koje ne ispunjava uvjete utvrđene pravilima zaštite na radu,
– zabraniti uporabu sredstava rada (građevina namijenjenih za rad, instalacija, strojeva i uređaja, skela i površina za rad i dr.) dok se ne otklone nedostaci ili dok traju okolnosti zbog kojih je neposredno ugrožen život, odnosno zdravlje radnika,
– zabraniti poslodavcu određeno ponašanje ili postupanje koje je protivno zakonu ili drugom propisu,
– narediti poslodavcu otklanjanje utvrđene nepravilnosti.
(4) Mjera iz stavka 3. podstavka 3. ovoga članka poduzet će se i kad strojevi i uređaji s povećanim opasnostima, instalacije ili radni okoliš nisu ispitani u propisanim rokovima, a opravdano se može pretpostaviti da postoji neposredna opasnost po život, odnosno zdravlje radnika.
(5) U svrhu osiguranja provedbe zabrane iz stavka 3. podstavka 3. i stavka 4. ovoga članka inspektor rada ovlašten je zapečatiti radne prostorije i prostore, instalacije, odnosno strojeve i uređaje.
(6) Žalba izjavljena protiv rješenja donesenog na temelju odredbi stavka 2. i stavka 3. podstavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
(7) Odredbe o nadzoru nad provedbom odredaba ovoga Zakona odnose se i na nadzor vezan za rad kod kuće i na izdvojenim mjestima rada.
(8) Radi obavljanja nadzora inspekciji mora biti omogućen ulaz u prostorije u kojima se obavlja rad na izdvojenim mjestima rada.
Inspektor će zabraniti obavljanje poslova ukoliko:
– se ne omogući ulaz u prostorije u kojima se obavlja rad na izdvojenim mjestima rada,
– se ne izvrši izvršno rješenje inspektora,
– se poslovi ne obavljaju sukladno propisima zaštite na radu.
Ukoliko inspektor utvrdi da nedostaci u primjeni propisa zaštite na radu ne utječu štetno na život i zdravlje radnika i drugih osoba u prostoru i da se nedostaci mogu ukloniti u roku do 30 dana, izdat će rješenje o otklanjanju nedostataka.
(9) Pri obavljanju inspekcijskog nadzora na mjestima rada inspektor će obaviti nadzor i na okolnosti zaštite života i zdravlja drugih osoba koje borave u prostorijama u kojima se obavlja rad na izdvojenim mjestima rada.«
Članak 31.
U članku 103. podstavku 1. riječ: »stavak 1.« zamjenjuje se riječju: »stavak 2.«
U podstavku 2. riječi: »stavak 2. i 3.« zamjenjuju se riječima: »stavak 3. i 4.«
Podstavak 4. briše se.
Članak 32.
Iza članka 103. dodaju se članci 103.a i 103.b koji glase:
»Članak 103.a
(1) Novčanom kaznom od 20.000 do 90.000 kuna kaznit će se za prekršaj investitor:
– ako ne primjenjuje načela zaštite na radu u svim fazama projektiranja i pripremi projekta, posebice kada se odlučuje o oblikovnim, tehničkim, tehnološkim i/ili organizacijskim aspektima kako bi se nesmetano planirale različite aktivnosti ili faze rada koje se trebaju izvoditi istodobno ili u slijedu i procjenjuje vrijeme potrebno za dovršenje takvih radova ili faze rada u skladu s planom izvođenja radova (članak 93. stavak 1.),
– ako ne imenuje koordinatora(e) za zaštitu na radu tijekom izrade projekta (članak 93. stavak 5.),
– ako prije uspostave radilišta ne osigura izradu plana izvođenja radova prema posebnom propisu (članak 93. stavak 7.),
– ako ne imenuje koordinatora za zaštitu na radu za koordinaciju tijekom izvođenja radova (članak 57. stavak 3.),
– ako u roku od 8 dana prije izvođenja radova na radilištu ne dostavi prijavu radilišta tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada uz dostavu plana izvođenja radova u slučaju: predviđenog trajanja radova dužeg od 30 radnih dana i na kojima radi više od 20 radnika ili na kojima je predviđen opseg radova od 500 osoba – dana ili više te u slučaju izvođenja posebno opasnih radova propisanih posebnim propisom (članak 56. stavak 1. i 2.),
– ako ne ažurira prijavu radilišta u slučaju promjena koje utječu na rok dovršenja radova, kao i u slučajevima uvođenja novoga izvođača radova ili privremene obustave rada (članak 56. stavak 3.),
– ako presliku prijave radilišta ne izloži vidno na radilištu (članak 56. stavak 7.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 10.000 kuna odgovorna osoba pravne osobe.
Članak 103.b
(1) Novčanom kaznom od 20.000 do 90.000 kuna kaznit će se za prekršaj koordinator zaštite na radu u fazi izrade projekta:
– ako ne koordinira primjenu načela zaštite na radu u fazi izrade projekta (članak 93. stavak 6. podstavak 1.),
– ako ne izradi ili ne da izraditi plan izvođenja radova prema posebnom propisu uzimajući pri tome u obzir pravila primjenjiva za dotično radilište te vodeći računa o svim aktivnostima koje se obavljaju na radilištu (članak 93. stavak 6. podstavak 2.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 10.000 kuna odgovorna osoba pravne osobe.
(3) U slučaju ponavljanja prekršaja kaznit će se poslodavac i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u dvostrukom iznosu.«
Članak 33.
U članku 104. stavku 1. podstavku 4. riječ: »stavak 1.« briše se.
Članak 34.
U članku 109. stavku 1. podstavak 1. briše se.
Podstavak 14. mijenja se i glasi:
»– ako prije početka radova na privremenom radilištu ne dostavi tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada prijavu radilišta sa svim propisanim podacima te ako uz prijavu radilišta ne dostavi plan izvođenja radova, odnosno ne izradi plan izvođenja radova u skladu s propisima (članak 56. stavak 5.)«.
Iza podstavka 14. dodaje se novi podstavak 15. koji glasi:
»– ako ne ažurira prijavu radilišta u slučaju promjena koje utječu na rok dovršenja radova, kao i u slučajevima uvođenja novoga izvođača radova ili privremene obustave rada (članak 56. stavak 3.)«.
Članak 35.
Iza članka 109. dodaje se Članak 109.a koji glasi:
»Članak 109.a
(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 40.000 kuna kaznit će se za prekršaj koordinator zaštite na radu u fazi izvođenja radova:
– ako ne koordinira primjenu načela zaštite na radu kod donošenja odluka i rokova o bitnim mjerama tijekom planiranja i izvođenja pojedinih faza rada, koji se izvode istodobno i u slijedu (članak 57.a stavak 2. podstavak 1.),
– ako ne koordinira izvođenje odgovarajućih postupaka kako bi se osiguralo da poslodavac i druge osoba dosljedno primjenjuju načela zaštite na radu i izvode radove u skladu s planom izvođenja radova (članak 57.a stavak 2. podstavak 2.),
– ako ne izradi ili ne potakne izradu potrebnih usklađenja plana izvođenja radova i dokumentacije sa svim promjenama na gradilištu (članak 57.a stavak 2. podstavak 3.),
– ako ne osigura suradnju i uzajamno izvješćivanje svih izvođača radova i njihovih radničkih predstavnika (članak 57.a stavak 2. podstavak 4.),
– ako ne provjerava provode li se radni postupci na siguran način i ne usklađuje propisane aktivnosti (članak 57.a stavak 2. podstavak 5.),
– ako ne organizira da na gradilište imaju pristup samo osobe koje su na njemu zaposlene i osobe koje imaju dozvolu ulaska na gradilište (članak 57.a stavak 2. podstavak 6.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 3.000 do 10.000 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(3) U slučaju ponavljanja prekršaja kaznit će se poslodavac te odgovorna osoba u pravnoj osobi u dvostrukom iznosu.«
Članak 36.
Ministar nadležan za rad donijet će propise iz članka 5.,16. i 25. ovoga Zakona u roku od 6 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Članak 37.
Osnovani zavod preuzet će dio poslova zaštite na radu koji su se obavljali u ministarstvu nadležnom za rad.
Članak 38.
Isprave izdane od ovlaštenih ustanova, odnosno trgovačkih društava ovlaštenih za obavljanje poslova zaštite na radu u smislu članka 98. stavka 2., članka 99. stavka 3., članka 100. stavka 2. i članka 101. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (»Narodne novine« br. 59/96., 94/96., 114/03. i 104/04.) prestaju važiti danom isteka njihove valjanosti, a najkasnije do dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju ili stupanja na snagu međunarodnog sporazuma o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda s Europskom unijom.
Članak 39.
Obveza imenovanja koordinatora tijekom izrade projekta i izrade plana izvođenja radova počinje teći u roku od godine dana od stupanja ovoga Zakona na snagu.
Članak 40.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 59. u cijelosti kao i odredbe članka 63. Zakona o državnom inspektoratu, a koje se odnose na inspektore rada u području zaštite na radu u svezi s člankom 59. Zakona o državnom inspektoratu.
Članak 41.
Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o zaštiti na radu.
Članak 42.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 115-01/08-01/01
Zagreb, 15. srpnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
1. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU
“Narodne novine”, broj 114/03
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306163.html
2. ISPRAVAK ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU
“Narodne novine”, broj 94/96
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/265366.html
3. ZAKON O ZAŠTITI NA RADU
“Narodne novine”, broj 59/96
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264872.html
“Narodne novine”, broj 85/08
I. OPĆE ODREDBE
Svrha zakona
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.
(3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.
II. OBLICI DISKRIMINACIJE
Izravna i neizravna diskriminacija
Članak 2.
(1) Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
(2) Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.
Uznemiravanje i spolno uznemiravanje
Članak 3.
(1) Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
(2) Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
(3) Na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.
Poticanje na diskriminaciju i propuštanje razumne prilagodbe
Članak 4.
(1) Poticanje na diskriminaciju, ako je počinjeno s namjerom, smatrat će se diskriminacijom u smislu članka 1. ovoga Zakona.
(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući:
– korištenje javno dostupnih resursa,
– sudjelovanje u javnom i društvenom životu,
– pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada,
prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti.
Segregacija
Članak 5.
(1) Diskriminacijom iz članka 1. ovoga Zakona smatra se i segregacija.
(2) Segregacija u smislu ovoga Zakona predstavlja prisilno i sustavno razdvajanje osoba po nekoj od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona.
Teži oblici diskriminacije
Članak 6.
(1) Težim oblikom diskriminacije u smislu ovoga Zakona smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije.
(2) Sud će voditi računa o okolnostima iz stavka 1. ovoga članka pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete te pri odmjeravanju kazne za prekršaje utvrđene ovim Zakonom.
Zaštita od viktimizacije
Članak 7.
Nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog toga jer je u dobroj vjeri prijavio diskriminaciju, nazočio diskriminaciji, odbio nalog za diskriminatornim postupanjem ili na bilo koji način sudjelovao u postupku vođenom povodom diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona.
Područje primjene
Članak 8.
Ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima:
1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije,
2. obrazovanja, znanosti i športa,
3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti,
4. zdravstvene zaštite,
5. pravosuđa i uprave,
6. stanovanja,
7. javnog informiranja i medija,
8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih,
9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama,
10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.
III. ZABRANA DISKRIMINACIJE
Zabrana diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije
Članak 9.
(1) Diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u sljedećim slučajevima:
1. kada je takvo postupanje određeno zakonom u cilju očuvanja zdravlja i prevencije kaznenih i prekršajnih djela te kada su upotrijebljena sredstva primjerena i nužna cilju koji se želi postići,
2. pozitivne akcije, odnosno kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama zakona, podzakonskog akta, programa, mjera ili odluka u cilju poboljšanja položaja etničkih, vjerskih, jezičnih ili drugih manjina ili drugih skupina građana ili osoba diskriminiranih po osnovama iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona,
3. pogodovanja trudnicama, djeci, mladeži, starijim osobama, osobama s pravnom obvezom uzdržavanja koje redovito ispunjavaju obvezu uzdržavanja i osobama s invaliditetom u cilju njihove zaštite kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama zakona, podzakonskog akta, programa i mjera,
4. u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u takvim uvjetima da karakteristike povezane s nekim od osnova iz članka 1. ovoga Zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla pod uvjetom da je svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren,
5. pri zasnivanju radnog odnosa, uključenja u članstvo te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne organizacije koje djeluju u skladu s Ustavom i zakonima, ako tako zahtijevaju vjerska doktrina, uvjerenja ili ciljevi,
6. na temelju dobi i spola pri ugovaranju premija, osiguranina i drugih uvjeta u osiguranju u skladu s relevantnim i točnim statističkim podacima i pravilima aktuarske matematike, pri čemu troškovi vezani uz trudnoću i majčinstvo ne mogu opravdati razlike,
7. određivanja najniže dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih uz radni odnos kada je to predviđeno posebnim propisima,
8. određivanja prikladne i primjerene najviše dobi kao razlog za prestanak radnog odnosa te propisivanje dobi kao uvjeta za stjecanje prava na mirovinu,
9. na temelju državljanstva prema posebnim propisima,
10. stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveze iz obiteljskog odnosa kada je to određeno zakonom, a osobito u cilju zaštite prava i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.
(3) Sve iznimke iz stavka 2. ovoga članka trebaju se tumačiti razmjerno cilju i svrsi zbog kojih su određene.
Obveza prijavljivanja i davanja podataka
Članak 10.
(1) Tijela i osobe iz članka 8. ovoga Zakona dužni su prijaviti osnovanu sumnju na diskriminaciju pučkom pravobranitelju ili posebnim pravobraniteljima, uz pristanak osobe za koju postoji sumnja da je žrtva diskriminacije.
(2) Tijela i osobe iz članka 8. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana dati sve podatke i tražene dokumente vezane uz diskriminaciju na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnih pravobranitelja.
Pravo na naknadu štete
Članak 11.
Žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose.
IV. INSTITUCIONALNI OKVIR
Središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije
Članak 12.
(1) Poslove središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije obavlja pučki pravobranitelj.
(2) Pučki pravobranitelj u okviru svoga rada:
1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba iz članka 10. ovoga Zakona,
2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije pruža potrebne obavijesti o njihovim pravima i obvezama te mogućnostima sudske i druge zaštite,
3. ako nije započet sudski postupak, ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe,
4. upozorava javnost na pojave diskriminacije,
5. uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe,
6. podnosi kaznene prijave u vezi sa slučajevima diskriminacije nadležnom državnom odvjetništvu,
7. prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije,
8. u svom godišnjem izvješću, a po potrebi i izvanrednim izvješćem Hrvatski sabor izvješćuje o pojavama diskriminacije,
9. provodi istraživanja u području diskriminacije, daje mišljenja i preporuke te predlaže Vladi Republike Hrvatske odgovarajuća zakonska i strateška rješenja.
Posebni pravobranitelji
Članak 13.
Pojedine poslove iz članka 12. stavka 2. točke 1. do 6. ovoga Zakona obavljaju posebni pravobranitelji kada je to utvrđeno posebnim zakonom.
Vođenje evidencija
Članak 14.
(1) Sva pravosudna tijela dužna su voditi evidencije o sudskim predmetima vezanim za diskriminaciju i osnovama diskriminacije po kojima se ti postupci vode te ih dostavljati ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.
(2) Posebni pravobranitelji dužni su voditi evidencije o slučajevima diskriminacije iz njihove nadležnosti.
(3) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa i posebni pravobranitelji iz stavka 2. ovoga članka dužni su dostaviti evidencije i statističke podatke o sudskim predmetima vezanim za diskriminaciju, pučkom pravobranitelju do 1. veljače za prethodnu kalendarsku godinu.
(4) Pučki pravobranitelj i posebni pravobranitelji dužni su sve evidencije o slučajevima diskriminacije iz njihove nadležnosti iskazati po spolu.
Socijalni dijalog i suradnja s organizacijama civilnog društva
Članak 15.
(1) Pučki pravobranitelj pri izradi redovitih izvješća, mišljenja i preporuka o pojavama diskriminacije konzultirat će socijalne partnere i organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom i promicanjem ljudskih prava, organizacije koje se bave zaštitom prava skupina izloženih visokom riziku diskriminacije, crkve i vjerske organizacije upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj na temelju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica te Savjet za nacionalne manjine.
(2) U smislu ovoga Zakona socijalni partneri su reprezentativne udruge sindikata i poslodavaca više razine.
V. POSTUPAK PRED SUDOM
Zajedničke odredbe
Članak 16.
(1) Svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. ovoga Zakona.
(2) Posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatrat će se sporovima iz radnih odnosa.
(3) Sud i druga tijela koja provode postupak dužna su radnje u postupku poduzimati hitno, nastojeći da se sve tvrdnje o diskriminaciji što prije ispitaju.
Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije
Članak 17.
(1) Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:
1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije),
2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije),
3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete),
4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.
(2) O zahtjevima iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sud primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3) Zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka mogu se istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom ili u posebnom parničnom postupku, osim sporova o smetanju posjeda. U tom slučaju primjenjuju se mjerodavna pravila za vrstu spora o kojoj je riječ, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(4) Zahtjev za objavu presude iz stavka 1. točke 4. ovoga članka sud će usvojiti ako utvrdi:
1. da je do povrede prava na jednako postupanje došlo posredstvom medija, ili
2. da je informacija o postupanju koje krši pravo na jednako postupanje bila objavljena u medijima, a objavljivanje presude je potrebno radi potpune naknade učinjene štete ili zaštite od nejednakog postupanja u budućim slučajevima.
(5) Ako usvoji zahtjev za objavom presude, sud će naložiti da se presuda objavi u cijelosti. Iznimno, sud može odrediti da se presuda objavi u dijelovima ili da se iz teksta presude uklone određeni osobni podaci ako je to potrebno radi zaštite privatnosti stranaka i drugih osoba, a ne dovodi u pitanje svrhu pružene pravne zaštite.
(6) Presuda kojom se nalaže objava u medijima obvezuje nakladnika medija u kojem treba objaviti presudu, bez obzira na to je li bio stranka u postupku.
Nadležnost
Članak 18.
(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, za sporove po tužbi iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona u prvom je stupnju stvarno nadležan općinski sud.
(2) Za sporove po tužbi iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište te sud mjesta gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije.
Privremene mjere
Članak 19.
(1) Prije pokretanja ili u tijeku postupka povodom zahtjeva iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona sud može, na prijedlog stranke, odrediti privremene mjere.
(2) Na privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona. Iznimno, pretpostavke za određivanje privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka jesu:
1. da je podnositelj zahtjeva učinio vjerojatnim da je povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje te
2. da je određivanje mjere potrebno radi otklanjanja opasnosti od nenadoknadive štete, osobito teške povrede prava na jednako postupanje, ili sprječavanja nasilja.
Teret dokazivanja
Članak 20.
(1) Ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se u prekršajnom i kaznenom postupku.
Sudjelovanje trećih
Članak 21.
(1) U parnicu povodom tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona može se kao umješač na strani tužitelja diskriminacije pridružiti tijelo, organizacija, ustanova, udruga ili druga osoba koja se u okviru svoje djelatnosti bavi zaštitom prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku. O sudjelovanju umješača odlučuje sud primjenjujući na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku.
(2) Sud će dopustiti sudjelovanje umješača iz stavka 1. ovoga članka samo uz pristanak tužitelja.
(3) Umješač iz stavka 1. ovoga članka može poduzimati radnje u postupku i ima u postupku sva prava koja pripadaju umješaču.
Rok za ispunjenje činidbe, ovršnost
Članak 22.
U povodu zahtjeva iz članka 17. stavka 1. točke 2. i 4. ovoga Zakona sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu ili odrediti kraći rok za ispunjenje činidbe koje su naložene tuženiku.
Izvanredni pravni lijekovi
Članak 23.
U postupcima iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona revizija je uvijek dopuštena.
Udružna tužba za zaštitu od diskriminacije
Članak 24.
(1) Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti.
(2) U tužbi iz stavka 1. mogu se istaknuti zahtjevi da se:
1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako postupanje u odnosu na članove skupine,
2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine,
3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.
(3) O tužbi iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju odlučuje županijski sud opće mjesno nadležan za tuženika, ili županijski sud mjesta na kojem je počinjena radnja diskriminacije ili Županijski sud u Zagrebu.
(4) Ostale postupovne odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na tužbu iz stavka 1. ovoga članka.
VI. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 25.
(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka koji učini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 200.000,00 kuna.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 300.000,00 kuna.
Članak 26.
(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 40.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 250.000,00 kuna.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 350.000,00 kuna.
Članak 27.
(1) Odgovorna osoba u državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja, u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne podnese očitovanja, podatke i dokumente vezane uz diskriminaciju i ne omogući uvid u njih kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne omogući uvid u spis.
Članak 28.
(1) Tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je u dobroj vjeri prijavila diskriminaciju ili na bilo koji način sudjelovala u postupku zbog diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 20.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je nazočila diskriminaciji ili koja je odbila nalog za diskriminatornim postupanjem.
(3) Za pokušaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(5) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 150.000,00 kuna.
(6) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna.
Članak 29.
Za prekršaje propisane ovim Zakonom, pored ovlaštenih tužitelja propisanih člankom 109. stavkom 1. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog može podnijeti pučki pravobranitelj i posebni pravobranitelj.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 30.
Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa objavit će obrasce za statističko praćenje vezano uz članak 14. ovoga Zakona u »Narodnim novinama« u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 31.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009.
Klasa: 004-01/08-01/02
Zagreb, 9. svibnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
“Narodne novine”, broj 82/08
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom utvrđuju opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce.
Članak 2.
Nitko ne smije trpjeti štetne posljedice zbog toga što je kao svjedok ili žrtva diskriminacije na temelju spola dao iskaz pred nadležnim tijelom ili upozorio javnost na slučaj diskriminacije.
Članak 3.
(1) Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, te pravne osobe u pretežitom vlasništvu države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužni su u svim fazama planiranja, donošenja i provedbe pravnih akata, odluka ili akcija, ocjenjivati i vrednovati učinke tih akata, odluka ili akcija na položaj žena, odnosno muškaraca, radi postizanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca.
(2) Državna tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, obrazovne i znanstvene institucije te pravne osobe u pretežitom vlasništvu države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su provoditi programe izobrazbe o ravnopravnosti spolova za svoje djelatnike/ce.
Članak 4.
Odredbe ovoga Zakona ne smiju se tumačiti niti primjenjivati na način koji bi ograničio ili umanjio sadržaj jamstava o ravnopravnosti spolova koja izviru iz općih pravila međunarodnog prava, pravne stečevine Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Ugovorima Ujedinjenih naroda o građanskim i političkim pravima odnosno ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
II. DEFINICIJE POJMOVA
Članak 5.
Ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.
Članak 6.
(1) Diskriminacija na temelju spola (u daljnjem tekstu: diskriminacija) označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, građanskom i svakom drugom području života.
(2) Zabranjuje se diskriminacija na temelju bračnog i obiteljskog statusa. Nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva smatra se diskriminacijom.
(3) Zabranjuje se diskriminacija na temelju spolne orijentacije.
(4) Zabranjuje se diskriminacija u odnosu na mogućnosti dobivanja i nabave roba kao i diskriminacija u pružanju i pristupu uslugama.
(5) Poticanje druge osobe na diskriminaciju smatra se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona, ako je učinjeno s namjerom.
Članak 7.
(1) Izravna diskriminacija je svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
(2) Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna.
Članak 8.
(1) Uznemiravanje i spolno uznemiravanje predstavljaju diskriminaciju u smislu ovoga Zakona.
(2) Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
(3) Spolno uznemiravanje je svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, koje ima za cilj ili predstavlja povredu osobnog dostojanstva, a posebice ako stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
III. POSEBNE MJERE
Članak 9.
(1) Posebne mjere su specifične pogodnosti kojima se osobama određenog spola omogućuje ravnopravno sudjelovanje u javnom životu, otklanjaju postojeće nejednakosti ili im se osiguravaju prava u kojima su ranije bili uskraćeni.
(2) Posebne mjere se uvode privremeno radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca i ne smatraju se diskriminacijom.
(3) Mjere usmjerene zaštiti žena, osobito u vezi s trudnoćom i materinstvom, ne smatraju se diskriminacijom.
(4) Radi osiguranja potpune ravnopravnosti muškaraca i žena u praksi načelo jednakog postupanja ne sprječava zadržavanje ili uvođenje posebnih mjera kako bi se spriječio ili nadoknadio nepovoljniji položaj zbog spola u području dobivanja i nabave roba i pružanja usluga.
Članak 10.
Posebne mjere se utvrđuju zakonima i drugim propisima kojima se uređuju pojedina područja javnog života.
Članak 11.
(1) Tijela državne uprave i pravne osobe u pretežitom vlasništvu države obvezna su primjenjivati posebne mjere i donijeti planove djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova.
(2) Tijela iz stavka 1. ovoga članka svake četiri godine donose planove djelovanja iz djelokruga svoje nadležnosti na osnovi analize položaja žena i muškaraca, utvrđuju razloge za uvođenje posebnih mjera, ciljeve koje treba postići, način provedbe i metode nadziranja provedbe.
(3) Sastavni dio planova djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova čini plan provedbe aktivnosti vezanih uz mjere Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova iz nadležnosti tijela i djelatnosti pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Planove djelovanja iz stavka 1. ovoga članka prethodno odobrava Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske.
(5) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge pravne osobe i obrtnici koji zapošljavaju više od 20 zaposlenih obvezne su u svoje opće akte unijeti antidiskriminacijske zakonske odredbe i mjere za uspostavljanje ravnopravnosti spolova.
(6) Socijalni partneri su obvezni pri kolektivnom pregovaranju i u kolektivnim ugovorima na svim razinama poštivati odredbe ovoga Zakona i mjere za uspostavljanje ravnopravnosti spolova.
Članak 12.
(1) Provođenjem posebnih mjera promicat će se ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u tijelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, uključujući javne službe te postupno povećavati uključivanje podzastupljenog spola tako da njegova zastupljenost dosegne razinu njegovog udjela u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske.
(2) U svrhu ostvarivanja cilja iz stavka 1. ovoga članka uvodit će se posebne mjere kada je zastupljenost jednoga spola osjetno neuravnotežena.
(3) Osjetna neuravnoteženost jednog spola u smislu stavka 2. ovoga članka postoji ako je zastupljenost jednog spola u tijelima političkog i javnog odlučivanja niža od 40%.
(4) Pri imenovanju u državna tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge pravne osobe s javnim ovlastima, mora se voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti oba spola.
(5) Pri imenovanju članova diplomatskih predstavništva, članova odbora, povjerenstava i izaslanstva koja zastupaju Republiku Hrvatsku na međunarodnoj razini, državna tijela dužna su voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca.
IV. DISKRIMINACIJA NA PODRUČJIMA ZAPOŠLJAVANJA I RADA
Članak 13.
(1) Diskriminacija na području zapošljavanja i rada zabranjena je u javnom i privatnom sektoru, uključujući državna tijela, u odnosu na:
1. uvjete za zapošljavanje, samozapošljavanje ili obavljanje zanimanja, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata/tkinja za radna mjesta, u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije,
2. napredovanje na poslu,
3. pristup svim vrstama i stupnjevima školovanja, profesionalne orijentacije, stručnog usavršavanja i osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije,
4. uvjete zaposlenja i rada, sva prava iz rada i na temelju rada, uključujući jednakost plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti,
5. članstvo i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj profesionalnoj organizaciji, uključujući povlastice koje proizlaze iz tog članstva,
6. usklađivanje profesionalnog i privatnog života,
7. trudnoću, porod, roditeljstvo i sve oblike skrbništva.
(2) Prilikom oglašavanja potrebe za zapošljavanjem u oglasu mora biti jasno istaknuto da se za oglašeno radno mjesto mogu javiti osobe oba spola.
(3) Kada je posebnim zakonom propisana obveza raspisivanja natječaja u natječaju mora biti istaknuto da se za oglašeno radno mjesto mogu javiti osobe oba spola.
(4) U natječaju ne mora biti istaknuto da se za oglašeno radno mjesto mogu javiti osobe oba spola jedino u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva da karakteristike povezane s nekom od osnova iz članka 6. ovoga Zakona predstavlja stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla pod uvjetom da je svrha koja se time želi postići opravdana.
(5) Pri oglašavanju nije dozvoljeno koristiti izričaje koji uzrokuju ili bi mogli uzrokovati diskriminaciju na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije.
(6) Kod donošenja rješenja o rasporedu na radno mjesto i drugih rješenja o pravima i obvezama državnih službenika/ca koristi se naziv radnog mjesta u muškom i ženskom rodu.
V. OBRAZOVANJE
Članak 14.
(1) Državno tijelo nadležno za obrazovanje, agencije vezane za odgoj i obrazovanje te ustanove kojima je obrazovanje primarna djelatnost, sustavno će provoditi mjere osiguravanja jednakog pristupa obrazovanju na svim razinama te aktivnosti vezane za stručno usavršavanje i napredovanje u zvanja radnika/ica u odgoju i obrazovanju.
(2) Sadržaji vezani za pitanja ravnopravnosti spolova predstavljaju integralni dio predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja te visokoškolskog obrazovanja, kao i cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja, te uključuju pripremu oba spola za aktivno i ravnopravno sudjelovanje na svim područjima života.
(3) Sadržaji iz stavka 2. ovoga članka promicat će nediskriminacijska znanja o ženama i muškarcima, uklanjanje neravnopravnosti spolova i rodnih stereotipa u obrazovanju na svima razinama, kao i uvažavanje rodnih aspekata u svim obrazovnim područjima.
(4) Na svim razinama odgoja i obrazovanja primjereno će se brinuti o ujednačenoj zastupljenosti po spolu u učeničkoj i studentskoj populaciji, a sve odgojno-obrazovne ustanove će posebnu pozornost posvetiti ujednačenoj zastupljenost obaju spolova u upravljačkim strukturama.
(5) Sve obrazovne ustanove, kao i sve druge, moraju u sadržajima svjedodžbi, certifikata, licencija i diploma koristiti jezične standarde sukladno ovome Zakonu, navodeći strukovne kvalifikacije, zvanja i zanimanja u ženskom, odnosno muškom rodu, ovisno o spolu primatelja/primateljice dokumenta.
VI. POLITIČKE STRANKE
Članak 15.
(1) Prilikom utvrđivanja i predlaganja liste kandidata/tkinja za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i za izbor članova u Europski parlament političke stranke i drugi ovlašteni predlagatelji dužni su poštivati načelo ravnopravnosti spolova i voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama sukladno članku 12. ovoga Zakona.
(2) U cilju provedbe stavka 1. ovoga članka političke stranke i drugi ovlašteni predlagatelji pri utvrđivanju izbornih lista dužni su uvoditi posebne mjere na način da zastupljenost muškaraca i žena na listama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, članova u predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i članova u Europski parlament ne bude osjetno neuravnotežena, sukladno članku 12. stavku 3. ovoga Zakona. Sukladno članku 12. stavku 1. ovoga Zakona postupno povećanje podzastupljenog spola mora se postići najkasnije prigodom provedbe trećih redovitih izbora od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
VII. MEDIJI
Članak 16.
(1) Mediji će kroz programske sadržaje, programske osnove, programska usmjerenja i samoregulacijske akte promicati razvoj svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca.
(2) Zabranjeno je javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.
VIII. STATISTIČKI PODACI
Članak 17.
(1) Svi statistički podaci i informacije o osobama, koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju u tijelima državne vlasti, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost u skladu s propisima, moraju biti iskazani po spolu.
(2) Statistički podaci i informacije koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju, prema stavku 1. ovoga članka, dostupni su javnosti u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka i s odredbama posebnog zakona kojim se uređuje područje službene statistike.
(3) Sva pravosudna tijela dužna su voditi evidencije o sudskim predmetima po osnovi spolne diskriminacije i dostavljati ih ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.
IX. OSIGURANJE PROVEDBE ZAKONA
1. URED ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA
Članak 18.
(1) Vlada Republike Hrvatske osniva uredbom Ured za ravnopravnost spolova (u daljnjem tekstu: Ured) kao stručnu službu za obavljanje poslova u vezi s ostvarivanjem ravnopravnosti spolova.
(2) Ured obavlja stručne i druge poslove na način da:
1. koordinira sve aktivnosti kojima je cilj uspostavljanje ravnopravnosti spolova, izrađuje cjeloviti sustav zaštite i promicanja ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj i prati njegovu učinkovitost,
2. odobrava tijelima i pravnim osobama iz članka 11. ovoga Zakona planove djelovanja,
3. predlaže Vladi Republike Hrvatske i državnim tijelima donošenje ili izmjene zakona i drugih propisa, kao i usvajanje drugih mjera,
4. izrađuje nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova i nadzire njezinu provedbu,
5. provodi istraživanja, izrađuje analize i svake dvije godine Vladu Republike Hrvatske izvještava o provedbi nacionalne politike,
6. prati usklađenost i primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na ravnopravnost spolova u odnosu na međunarodne dokumente,
7. priprema nacionalna izvješća o ispunjavanju međunarodnih obveza u području ravnopravnosti spolova,
8. surađuje s nevladinim udrugama koje su aktivne u području ravnopravnosti spolova,
9. promiče znanje i svijest o ravnopravnosti spolova,
10. prima predstavke stranaka o povredama odredbi ovoga Zakona i drugih propisa i prosljeđuje ih pravobranitelju/ici za ravnopravnost spolova i drugim nadležnim državnim tijelima,
11. koordinira rad županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova,
12. izvještava Vladu Republike Hrvatske svake godine, najkasnije krajem travnja za prethodnu godinu o svojim aktivnostima.
(3) Uredbom iz stavka 1. ovoga članka propisuje se unutarnje ustrojstvo, način i organizacija rada te druga pitanja značajna za obavljanje poslova Ureda.
2. NEOVISNO TIJELO ZA SUZBIJANJE DISKRIMINACIJE U PODRUČJU RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA
Članak 19.
(1) Poslove neovisnog tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova obavlja pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova.
(2) Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova u okviru svoga rada:
1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba vezane uz diskriminaciju u području ravnopravnosti spolova,
2. pruža pomoć fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog spolne diskriminacije pri pokretanju sudskog postupka,
3. poduzima radnje ispitivanja pojedinačnih prijava do pokretanja sudskog spora,
4. uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja izvan sudske nagodbe,
5. prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima spolne diskriminacije,
6. provodi neovisna istraživanja o diskriminaciji, objavljuje neovisna izvješća i razmjenjuje raspoložive informacije s odgovarajućim europskim tijelima.
Članak 20.
(1) Pravobranitelja/icu za ravnopravnost spolova (u daljnjem tekstu: pravobranitelj/ica) imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.
(2) Pravobranitelj/ica ima zamjenika/cu koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog pravobranitelja/ice.
(3) Pravobranitelj/ica i njegov/njezin zamjenik/ica dužnosnici su Republike Hrvatske, imenuju se na vrijeme od 8 godina i mogu biti ponovno imenovani.
(4) Pravobranitelj/ica i njegov/njezin zamjenik/ca moraju biti različitog spola, a jedan/na od njih mora imati završen diplomski sveučilišni studij pravne struke.
(5) Za pravobranitelja/icu i njegovog/njezinog zamjenika/icu može biti imenovan hrvatski državljanin/ka koji ima završen diplomski sveučilišni studij i koji/a je osobnim zalaganjem poznat/a javnosti u području zaštite ljudskih prava.
Članak 21.
Pravobranitelj/ica i njegov/njezin zamjenik/ica bit će razriješeni dužnosti prije isteka vremena na koje su imenovani u slučaju:
1. vlastitog zahtjeva,
2. gubitka hrvatskog državljanstva,
3. trajnoga gubitka sposobnosti za obnašanje dužnosti,
4. pravomoćne osude za kazneno djelo, ili
5. neprihvaćanja godišnjeg izvješća o radu ili nezakonitog, nepravodobnog ili nestručnog obavljanja svoje dužnosti.
Članak 22.
(1) Pravobranitelj/ica djeluje neovisno i samostalno, prati provođenje ovoga Zakona i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova i najmanje jednom godišnje izvješćuje Hrvatski sabor.
(2) Pravobranitelj/ica razmatra slučajeve kršenja načela ravnopravnosti spolova, slučajeve diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su počinila tijela državne uprave, jedinice tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i druga tijela s javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizičke osobe.
(3) Svatko se može obratiti pravobranitelju/ici zbog povreda odredbi ovoga Zakona bez obzira da li je neposredno oštećen, osim ako se oštećena strana tome izrijekom protivi.
Članak 23.
(1) U obavljanju poslova iz svoga djelokruga pravobranitelj/ica je ovlašten/a upozoravati, predlagati i davati preporuke.
(2) Tijela iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona dužna su pisanim putem obavijestiti pravobranitelja/icu o mjerama i radnjama poduzetim u skladu s upozorenjima, prijedlozima i preporukama najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka upozorenja, prijedloga i preporuka pravobranitelja/ice.
(3) Pravobranitelj/ica je ovlašten/a od tijela iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona tražiti izvješća, a u slučaju neudovoljavanja zahtjeva, ili u slučaju nedostavljanja obavijesti iz stavka 2. ovoga članka u propisanom roku, pravobranitelj/ica može tražiti provođenje nadzora od tijela koje obavlja nadzor nad njihovim radom.
(4) Ako u obavljanju poslova pravobranitelj/ica sazna za povredu odredbi ovoga Zakona s obilježjima kaznenog djela podnijet će prijavu nadležnom državnom odvjetništvu.
Članak 24.
(1) Pravobranitelj/ica ima pravo podnijeti prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti zakona, odnosno ustavnosti i zakonitosti drugih propisa ako ocijeni da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti spolova.
(2) Ako pravobranitelj/ica utvrdi da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti spolova zbog nesuklađenosti propisa s ovim Zakonom, predložit će pokretanje postupka izmjene takvog propisa.
(3) Pravobranitelj/ica u obavljanju svojih poslova može zatražiti stručnu pomoć znanstvenih i stručnih osoba i institucija.
Članak 25.
(1) Državna tijela i pravne osobe s javnim ovlastima, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe u pretežitom vlasništvu države ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravne i fizičke osobe, dužne su pravobranitelju/ici dati sve potrebne informacije i dostaviti na uvid dokumentaciju bez obzira na stupanj tajnosti najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva.
(2) Pravobranitelj/ica i osobe zaposlene u njegovom/njezinom uredu, dužni su podatke za koje su saznali u obavljanju poslova čuvati kao službenu tajnu.
Članak 26.
(1) Pravobranitelj/ica donosi poslovnik o svom radu kojim se uređuje način i organizacija rada, unutarnji ustroj stručne službe te druga pitanja značajna za obavljanje poslova pravobranitelja/ice.
(2) Poslovnik o radu iz stavka 1. ovoga članka potvrđuje Hrvatski sabor.
3. KOORDINATORI/ICE U TIJELIMA DRŽAVNE UPRAVE
Članak 27.
(1) Čelnik/ca tijela državne uprave imenuje dužnosnika/cu ili rukovodećeg/u državnog/u službenika/cu koji obavlja i poslove koordinatora/ice za ravnopravnost spolova.
(2) Koordinator/ica iz stavka 1. ovoga članka u skladu s nadležnosti i djelokrugom rada tijela državne uprave koordinira provedbu ovoga Zakona i Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova i surađuje s Uredom za ravnopravnost spolova.
(3) Koordinator/ica priprema izvješća o provedbi Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova koja tijela državne uprave dostavljaju Uredu svake dvije godine.
(4) Prava i obveze te način rada koordinatora/ice utvrđuju se planom djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova iz članka 11. ovoga Zakona.
4. POVJERENSTVA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA
Članak 28.
(1) Jedinice područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb osnivaju i, sukladno predloženom programu rada, osiguravaju uvjete i sredstva za rad županijskim povjerenstvima za ravnopravnost spolova i povjerenstvu za ravnopravnost spolova Grada Zagreba s ciljem promicanja ravnopravnosti spolova na lokalnoj razini i provedbe ovoga Zakona i Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova.
(2) Povjerenstva za ravnopravnost spolova jesu radno-savjetodavna tijela županijskih skupština i skupštine Grada Zagreba u čijem sastavu su zastupljeni članovi/članice županijskih skupština odnosno skupštine Grada Zagreba, koordinatori/ice u uredima državne uprave, predstavnici/ce nevladinih udruga i nezavisni stručnjaci/kinje.
(3) Jedinice lokalne samouprave mogu osnivati gradska i općinska povjerenstva za ravnopravnost spolova sukladno nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova.
X. OSIGURANJE SREDSTAVA
Članak 29.
(1) Sredstva za rad Ureda za ravnopravnost spolova i pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske, a sredstva za rad županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova i povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba osiguravaju se u proračunu jedinica područne (regionalne) samouprave i proračunu Grada Zagreba.
(2) Ako jedinice lokalne samouprave, sukladno članku 28. stavku 3. ovoga Zakona, osnivaju gradska i općinska povjerenstva za ravnopravnost spolova, sredstva za njihov rad osiguravaju jedinice lokalne samouprave.
XI. SUDSKA ZAŠTITA
Članak 30.
(1) Svatko tko smatra da mu je na temelju diskriminacije iz članka 6. 7. i 8. ovoga Zakona povrijeđeno neko pravo može podnijeti tužbu redovnom sudu opće nadležnosti.
(2) U slučajevima diskriminacije iz članka 6., 7. i 8. ovoga Zakona osoba koja se smatra oštećenom može zahtijevati naknadu štete po propisima obveznog prava o odgovornosti za štetu.
(3) U slučajevima diskriminacije može se podnijeti i udružna tužba.
(4) Ako stranka u postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje dužna je iznijeti činjenice koje opravdavaju sumnju da je došlo do diskriminacijskog postupanja. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.
(5) Sudski postupci u slučajevima diskriminacije su žurni.
XII. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 31.
(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugoga ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u spolu, bračnom ili obiteljskom statusu, ili spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu i tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka koji počini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 200.000,00 kuna.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 300.000,00 kuna.
Članak 32.
(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugoga ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 40.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu i tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 250.000,00 kuna.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 350.000,00 kuna.
Članak 33.
(1) Tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je u dobroj vjeri prijavila diskriminaciju ili na bilo koji način sudjelovala u postupku zbog diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 20.000,00 kuna.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je nazočila diskriminaciji ili koja je odbila nalog za diskriminatornim postupanjem.
(3) Za pokušaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu i tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(5) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 150.000,00 kuna.
(6) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna.
Članak 34.
(1) Odgovorne osobe u tijelima državne uprave koje ne podnesu, u roku propisanom u članku 11. ovoga Zakona, Uredu plan djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna.
(2) Pravne osobe u pretežitom vlasništvu države koje Uredu u roku propisanom u članku 11. ovoga Zakona, ne podnesu plan djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna.
Članak 35.
Političke stranke i drugi ovlašteni predlagatelji koji prilikom predlaganja lista kandidata/tkinja za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i za članove u Europski parlament koji ne poštuju načelo ravnopravnosti spolova utvrđeno člankom 15. ovoga Zakona te ne vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama sukladno članku 12. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 50.000,00 kuna za izbore za zastupnike u Hrvatski sabor i članova u Europski parlament, novčanom kaznom od 40.000,00 kuna za izbore za članove gradskih vijeća i županijskih skupština, odnosno novčanom kaznom od 20.000,00 kuna za izbore za članove općinskih vijeća.
Članak 36.
Mediji koji objavom programskog sadržaja ili oglašavanjem predstave žene i muškarce na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način s obzirom na spol i spolnu orijentaciju kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 1.000.000,00 kuna.
Članak 37.
Odgovorna osoba u državnom tijelu, pravnim osobama s javnim ovlastima, tijelu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama u pretežitom vlasništvu države, odnosno pravnim osobama u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na zahtjev pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne dostavi očitovanja, podatke i dokumente vezane uz diskriminaciju i ne omogući uvid u njih, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.
Članak 38.
(1) Odgovorna osoba u državnom tijelu i tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja ne prijavi postojanje osnovane sumnje na diskriminaciju za koju je saznala u obavljanju svoje dužnosti pravobranitelju/ici za ravnopravnost spolova kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.
(2) Ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen s namjerom počinitelj će se kazniti novčanom kaznom od 3.000,00 do 10.000,00 kuna.
XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 39.
Tijela i pravne osobe iz članka 11. ovoga Zakona dužna su izraditi analize i dostaviti planove djelovanja s posebnim mjerama Uredu u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 40.
Nadležno državno tijelo iz članka 14. ovoga Zakona dužno je uskladiti programe osnovnog i srednjeg obrazovanja, programe stručnog osposobljavanja i usavršavanja i cjeloživotnog obrazovanja s odredbama ovoga Zakona.
Članak 41.
Nadležna tijela za vođenje statističkih podataka iz članka 17. ovoga Zakona dužna su usklađivati obrasce za vođenje tih podataka na način koji će osigurati provedbu ovoga Zakona.
Članak 42.
(1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona ostaje na snazi Odluka o imenovanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (»Narodne novine« br. 157/03.).
(2) Stupanjem na snagu ovoga Zakona ostaje na snazi Uredba Vlade Republike Hrvatske o Uredu za ravnopravnost spolova (»Narodne novine« br. 18/04.).
Članak 43.
Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira jesu li u zakonima ili drugim propisima korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se na jednak način na muški i ženski rod.
Članak 44.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o ravnopravnosti spolova (»Narodne novine« br. 116/03.).
Članak 45.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 15. srpnja 2008.
Klasa: 004-01/08-01/05
Zagreb, 15. srpnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
“Narodne novine”, broj 78/08
Članak 1.
Ovim Pravilnikom propisuje se izgled znaka, uvjeti za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvariti.
Članak 2.
Pravo na znak pristupačnosti ima osoba sa 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenja donjih ekstremiteta 60 ili više posto.
Pravo na znak pristupačnosti iz stavka 1. ovoga članka ima i vozilo udruge osoba s invaliditetom.
Vozila osoba s invaliditetom, kao i vozila udruge s invaliditetom mogu biti obilježena međunarodnim znakom invalida, a pravo na parkiranje mogu ostvariti samo na temelju rješenja iz članka 5. ovoga Pravilnika uz predočenje znaka pristupačnosti.
Znak pristupačnosti važi samo kada vozilom upravlja osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovog članka ili se ta osoba nalazi u vozilu.
Pravo koje proizlazi iz znaka pristupačnosti ne može koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom.
Članak 3.
Znak pristupačnosti omogućava parkiranje vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom na parkirališna mjesta koja su za tu svrhu posebno obilježena.
Članak 4.
Znak pristupačnosti izdaje ured državne uprave u županiji nadležan za promet, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za promet (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo).
Osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika podnosi zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti nadležnom tijelu. Uz zahtjev prilaže nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno nalaz i mišljenje drugostupanjskog liječničkog povjerenstva nadležnog za davanje nalazi i mišljenja prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ili prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.
Udruga osoba s invaliditetom uz zahtjev prilaže rješenje o registraciji i dokaz da su njeni članovi osobe s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika.
Članak 5.
Nadležno tijelo izdaje rješenje o znaku pristupačnosti na ime osobe s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika, odnosno udruge osoba s invaliditetom za razdoblje od pet godina.
Osobi iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika koja je dva ili više puta pravomoćno kažnjena zbog prekršaja iz članka 40. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nadležno tijelo će rješenjem oduzeti znak pristupačnosti na rok od dvije godine.
Članak 6.
Nadležno tijelo vodi upisnik o izdanim znakovima pristupačnosti.
Presliku rješenja o znaku pristupačnosti nadležno tijelo dostavlja Hrvatskom registru osoba s invaliditetom.
Članak 7.
Znak pristupačnosti ima oblik pravokutnika dimenzija 100 x 170 mm, plave je boje s obrubom bijele boje širine 5 mm. Podijeljen je na dva dijela. Na lijevom dijelu znaka određeno je mjesto u bijeloj boji namijenjeno za pečat nadležnog tijela te mjesta za upisivanje podataka, a u desnom dijelu ucrtan je simbol osobe s invaliditetom u bijeloj boji. Na poleđini znaka u lijevom gornjem dijelu određeno je mjesto za fotografiju osobe s invaliditetom, koja mora biti obilježena pečatom nadležnog tijela, a u desnom gornjem dijelu upisan je tekst »Iskaznica daje pravo na korištenje parkirnog mjesta rezerviranog za vozila u kojima se prevoze osobe s invaliditetom«. Ispod fotografije je određeno mjesto za upisivanje, imena i prezimena, te adrese osobe s invaliditetom.
Tekstualni dio upisuje se u lijevoj polovici znaka pristupačnosti ispod pečata nadležnog tijela u za to određena mjesta bijele boje, koja sadrže:
1. serijski broj znaka,
2. naziv nadležnog tijela,
3. broj rješenja,
4. ime i prezime osobe i adresa, odnosno naziv udruge osoba s invaliditetom i adresa
5. vrijeme do kada važi.
Znak pristupačnosti izrađuje se od odgovarajućeg debljeg papirnatog materijala koji mora imati određenu zaštitu, s mogućnošću plastificiranja nakon lijepljenja fotografije osobe s invaliditetom u za to određeno mjesto na poleđini znaka i upisivanja podataka.
Znak pristupačnosti jedinstven je za cijelo područje Republike Hrvatske i mora imati zaštitni kod i broj.
Znak pristupačnosti prikazan je na crtežu u Prilogu I. ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.
Članak 8.
Danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju znak pristupačnosti je pravokutnog oblika, veličine 106 x 148 mm, svjetlo plave je boje osim simbola osobe s invaliditetom u bijeloj boji, koji ima tamno plavu podlogu. Znak pristupačnosti podijeljen je uzdužno na dva dijela i na prednjoj strani i na poleđini.
Lijevi dio prednje strane sadrži:
1. simbol osobe s invaliditetom u bijeloj boji na tamno plavoj podlozi,
2. datum isteka znaka pristupačnosti,
3. serijski broj znaka pristupačnosti,
4. naziv i žig nadležnog tijela
Desni dio prednje strane sadrži:
– velikim tiskanim slovima ispisane riječi: »ZNAK PRISTUPAČNOSTI« a ispod toga riječi »PARKING TICKET«. Na dnu kartice nalaze se riječi »EUROPSKA ZAJEDNICA« i riječi »EUROPEAN COMMUNITY« a kao pozadina oznaka »HR« unutar prstena od 12 zvijezda koji simbolizira Europsku uniju.
Lijevi dio poleđine sadrži:
1. fotografiju nositelja znaka pristupačnosti,
2. ime nositelja znaka pristupačnosti,
3. prezime nositelja znaka pristupačnosti,
4. potpis nositelja znaka pristupačnosti
Desni dio poleđine sadrži:
»Ovaj znak pristupačnosti omogućava korisniku parkiranja na posebno označenom parkirnim prostorima za osobe sa težom pokretljivošću«
»Pri parkiranju potrebno je ovaj znak pristupačnosti vidljivo istaknuti na prednje vjetrobransko staklo«
Tekst poleđine znaka je na hrvatskom i engleskom jeziku.
Znak pristupačnosti izrađuje se od odgovarajućeg debljeg papirnatog materijala koji mora imati određenu zaštitu, s mogućnošću plastificiranja nakon ljepljenja fotografije osobe s invaliditetom u za to određeno mjesto na poleđini znaka i upisivanja podataka.
Znak pristupačnosti iz stavka 1.- 4. ovoga članka ne primjenjuje se na vozilo udruge osoba s invaliditetom.
Znak pristupačnosti prikazan je na crtežu u Prilogu II. ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.
Članak 9.
Znak pristupačnosti stavlja se ili privremeno lijepi u donji lijevi kut prednjeg vjetrobranskog stakla vozila.
Članak 10.
Mjesto rezervirano za parkiranje vozila osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. i 2. ovoga Pravilnika mora imati na kolniku ucrtane rubne crte i simbol koji označava parkirno mjesto rezervirano za osobe s invaliditetom žute boje.
Mjesto iz stavka 1. ovoga članka mora biti obilježeno i znakom »parkirališta« s dopunskom pločom koja označava parkirno mjesto rezervirano za osobe s invaliditetom.
Članak 11.
Znakovi za označavanje vozila invalida izdani sukladno članku 7. ovoga Pravilnika, osim znakova za vozila iz članka 2. stavka 2. ovoga Pravilnika prestaju važiti istekom roka od dvanaest mjeseci od dana prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Znakovi pristupačnosti prema ovom Pravilniku izdavat će se po podnesenom zahtjevu, ako su za to ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i ovim Pravilnikom.
Članak 12.
Danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju za osobe iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika prestaje važiti članak 7. ovoga Pravilnika.
Članak 13.
Danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju znak pristupačnosti prema standardiziranom uzorku Europske unije na područje Republike Hrvatske mogu koristiti osobe s invaliditetom kojem je taj znak izdalo nadležno tijelo države članice Europske unije.
Članak 14.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o znaku pristupačnosti (»Narodne novine«, broj 16/05, 66/05, 15/06 i 112/06).
Članak 15.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 8. koji stupa na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, osim za vozila udruga osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 2. ovoga Pravilnika.
Klasa: 011-02/08-04/52
Urbroj: 534-07-08-2
Zagreb, 30. lipnja 2008.
Ministar
mr. Darko Milinović, dr. med., v. r.
PRILOG I.
PRILOG II.
O SUFINANCIRANJU PROGRAMA ZA POTICANJE ZAPOŠLJAVANJA I ODRŽAVANJA ZAPOSLENOSTI U ZAŠTITNIM RADIONICAMA ZA 2008. GODINU
“Narodne novine”, broj 74/08
Članak 1.
Ovom Odlukom utvrđuje se pravo na sudjelovanje i način dodjele novčanih sredstava zaštitnim radionicama u svrhu sufinanciranja programa za poticanje zapošljavanja i održavanja zaposlenosti osoba s invaliditetom u zaštitnim radionicama.
Članak 2.
Pravo na sudjelovanje u raspodjeli novčanih sredstava iz članka 1. ove Odluke ostvaruju zaštitne radionice iz članka 19. Zakona i radne jedinice koje su na temelju članka 21. stavak 2. ostvarile status zaštitne radionice, te se u tom slučaju na njih primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona ili drugog zakona o zaštitnim radionicama.
Članak 3.
Fond će u »Narodnim novinama« objaviti javni poziv za podnošenje prijava i programa o otvaranju novih radnih mjesta za osobe s invaliditetom i održavanju zaposlenosti osoba s invaliditetom u zaštitnim radionicama.
Članak 4.
Upravno vijeće Fonda osnovat će povjerenstvo koje će ocijeniti sve pristigle prijave i programe, i dati preporuku ravnatelju Fonda za donošenje odluke o dodjeli novčanih sredstava iz članka 1. ove Odluke.
Članak 5.
Zaštitne radionice iz članka 2. ove Odluke mogu prijaviti zahtjeve za:
1. otvaranje novih radnih mjesta za osobe s invaliditetom i održavanje zaposlenosti osoba s invaliditetom
2. kapitalne investicije u cilju otvaranja novih radnih mjesta i održavanja zaposlenosti osoba s invaliditetom.
Članak 6.
Upravno vijeće Fonda, na prijedlog ravnatelja može u hitnim i iznimnim situacijama, jednokratno dodijeliti zaštitnoj radionici iz članka 2. ove Odluke interventna sredstva.
Članak 7.
Upravno vijeće Fonda će temeljem ove Odluke donijeti kriterije za bodovanje programa iz članka 5. ove Odluke.
Članak 8.
Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 009-00/08-01/0022
Urbroj: 0129-11-00/00-08-0001
Zagreb, 23. lipnja 2008.
Predsjednik
Upravnog vijeća Fonda
prof. Tomislav Ivić, v. r.
O IZMJENAMA I DOPUNI UREDBE O OSNIVANJU FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 68/08
Članak 1.
U Uredbi o osnivanju Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (»Narodne novine«, br. 116/2003 i 48/2004), u članku 10. stavku 1. podstavcima 3. do 5., dodaju se riječi: »u slučaju kada nije imenovan ravnatelj«.
Članak 2.
U članku 11. stavku 3. podstavak 6. mijenja se i glasi:
»– izrađuje stručnu ocjenu opravdanosti zahtjeva za: sklapanje ugovora s osnivačem o sufinanciranju ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i radnog centra, sklapanje ugovora s poslodavcem o sufinanciranju programa za novo zapošljavanje osoba s invaliditetom, sklapanje ugovora s poslodavcem o sufinanciranju programa za održavanje zaposlenosti osoba s invaliditetom, te donosi odluku o sklapanju ugovora i sklapa te ugovore.«.
Članak 3.
Članak 12. briše se.
Članak 4.
Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 562-01/08-01/03
Urbroj: 5030104-08-2
Zagreb, 5. lipnja 2008.
Potpredsjednica Vlade
i ministrica obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.
1. UREDBA O IZMJENAMA UREDBE O OSNIVANJU FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 48/04
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/311752.html
2. UREDBA O OSNIVANJU FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM
“Narodne novine”, broj 116/03
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306177.html
“Narodne novine”, broj 67/08
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje iznos minimalne plaće, način njezinog usklađivanja, kao i provedba nadzora nad primjenom odredbi ovoga Zakona.
Članak 2.
Minimalna plaća utvrđena ovim Zakonom jest najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu.
Članak 3.
Pravo na minimalnu plaću, prema odredbama ovoga Zakona, imaju svi radnici koji rade u Republici Hrvatskoj.
Članak 4.
(1) Visina minimalne plaće utvrđuje se jednom godišnje, u lipnju tekuće godine te se njezin porast veže uz realan rast BDP-a iz prethodne godine prema objavi Državnog zavoda za statistiku.
(2) Minimalna plaća za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 31. svibnja 2009. iznosi 39 posto prosječne mjesečne bruto plaće ostvarene u prethodnoj godini kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj, prema objavi Državnog zavoda za statistiku, u iznosu od 2.747,00 kuna.
(3) Visina minimalne plaće za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 31. svibnja 2010. te za svako sljedeće jednogodišnje razdoblje, uskladit će se s realnim rastom BDP-a za prethodnu godinu, na način da se udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj ostvarenoj u prethodnoj godini uveća za postotak realnog rasta BDP-a u prethodnoj godini, prema objavi Državnog zavoda za statistiku.
(4) Državni zavod za statistiku objavit će visinu minimalne plaće u »Narodnim novinama«.
Članak 5.
Za tekstilnu, drvnoprerađivačku i kožarsko-obućarsku industriju, kao radno-intenzivne industrijske grane, udio minimalne plaće u smislu članka 4. ovoga Zakona množit će se sa sljedećim koeficijentima: u prvoj godini, od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, s 0,94; u drugoj godini s 0,96; u trećoj godini s 0,97 te u četvrtoj godini s 0,98.
Članak 6.
Nadzor nad primjenom ovoga Zakona obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove inspekcije rada, a glede nadzora zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata proračunskih prihoda Financijska policija i Porezna uprava.
Članak 7.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 kuna do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac, pravna osoba ako u propisanim rokovima radniku ne isplati minimalnu plaću u visini utvrđenoj odredbama ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se poslodavac, fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(3) Iznos novčane kazne kojom će se kazniti poslodavac za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka uvećava se onoliko puta koliko ima radnika kojima poslodavac nije obračunao i isplatio minimalnu plaću u visini utvrđenoj odredbama ovoga Zakona, po njezinom dospijeću, s tim da tako izrečena novčana kazna ne može biti viša od najviše novčane kazne propisane posebnim propisom.
Članak 8.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. srpnja 2008.
Klasa: 120-02/08-01/01
Zagreb, 30. svibnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
“Narodne novine”, broj 67/08
Imenuje se ANKA SLONJŠAK pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom.
Klasa: 021-13/08-07/53
Zagreb, 30. svibnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskog sabora
Luka Bebić, v. r.
“Narodne novine”, broj 67/08
Članak 1.
U Zakonu o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (»Narodne novine«, br. 85/06.) u članku 5. stavku 4., članku 16. stavku 1., članku 17. stavku 1., članku 18. stavku 1. i 3., članku 21. stavku 1. podstavku 4. i 5., članku 26. stavku 3., članku 29. i članku 31. riječi: »Hrvatski zavod za medicinu rada«, u odgovarajućem padežu, zamjenjuju se riječima: »zavod nadležan za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu« u odgovarajućem padežu.
Članak 2.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009.
Klasa: 500-01/08-01/03
Zagreb, 30. svibnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
1. ZAKON O ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU
“Narodne novine”, 85/06
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/127760.html
“Narodne novine”, broj 55/08
UVOD
Volonterstvo je jedan od najsnažnijih elemenata koji doprinose razvoju i oblikuju demokratske promjene u svakom suvremenom društvu. Ujedno je i osnova koja omogućuje građanima uključivanje u društvene procese. Davanjem svog slobodnog vremena, znanja i iskustava, entuzijazma i energije, građani tako značajno doprinose razvoju svoje zajednice i društva u cjelini. Volontiranje osnažuje pojedince, izgrađuje osjećaj solidarnosti, potiče na sudjelovanje, štiti ranjive skupine od ekonomske, društvene i političke marginalizacije i ima potencijal kohezivnog elementa u društvu.
Cilj Etičkog kodeksa je poticati razumijevanje i prihvaćanje propisanih načela i standarda te njihovu primjenu u svakodnevnoj organizaciji i pružanju volonterskih usluga. Etički kodeks predstavlja minimalni zajednički sustav vrijednosti koji organizatori volontiranja i volonteri prihvaćaju u svom području djelovanja. Pisan je na razini općenitosti koja organizatorima volontiranja omogućuje razradu propisanih standarda sukladno načelima organizacije, poštujući tako specifičnosti organizacije, a posebno potreba korisnika volonterskih usluga. Organizatori volontiranja mogu biti pravne osobe kojima primarna svrha nije stjecanje profita: udruge, zaklade, fundacije, sindikati, vjerske zajednice, javne ustanove, turističke zajednice, državna tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Slijedom dinamičnog procesa razvoja civilnoga društva uopće, a posebice u domaćem kontekstu, Etički kodeks podložan je provjerama te potrebnim izmjenama i dopunama koje će zasigurno poticati i iskustvo provedbe Zakona o volonterstvu u praksi.
Etički kodeks se sastoji od Uvoda, Preambule, Temeljnih načela, Etičkih standarda i Završnih odredbi.
PREAMBULA
Etički kodeks volontera donosi Nacionalni odbor za razvoj volonterstva temeljem stavka 1. članka 23. Zakona o volonterstvu (»Narodne novine« 58/07) i predstavlja skup vrijednosti, načela i standarda kojima se usmjerava proces organiziranog uključivanja volontera u aktivnosti za opću dobrobit. Ovim se Etičkim kodeksom promiču najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Etički kodeks počiva na načelu da je volonterstvo temelj civilnog društva i od vitalne važnosti za razvoj (sudioničke) demokracije jer se, kroz sudjelovanje u društvenim procesima, jača i osobna odgovornost građana volontera. Sukladno tomu, cilj Etičkog kodeksa je promicanje pozitivne prakse volontiranja i primjene načela i standarda volonterstva među organizatorima volontiranja, volonterima i korisnicima njihovih usluga.
Svi organizatori volontiranja, volonteri i korisnici njihovih usluga obvezuju se da u svom radu djeluju sukladno načelima i standardima Etičkog kodeksa.
TEMELJNA NAČELA
1. NAČELO SUDJELOVANJA U DRUŠTVENIM PROCESIMA
Volontiranje predstavlja jedan od načina organiziranog uključivanja građana u društvene procese čime svaki građanin ostvaruje mogućnost doprinosa pri rješavanju problema u zajednici i utjecaja na pozitivne promjene u društvu.. Volonterski angažman građana može jedino nadopunjavati, ali nikako i zamijeniti djelatnosti i funkcije za koje postoji odgovornost drugih dionika u rješavanju problema ili zadovoljavanju potreba u zajednici.
2. NAČELO DOBROVOLJNOSTI I SLOBODE IZBORA
Volontiranje podrazumijeva dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina u aktivnosti za dobrobit druge osobe ili opću dobrobit. Volontiranje je izraz osobne volje svakog pojedinca oslobođen od svakog oblika pritisaka.
3. NAČELO ZABRANE DISKRIMINACIJE
Pravo na dobrovoljno davanje vremena, znanja vještina te primanje volonterskih usluga imaju svi ljudi bez obzira na dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko i drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obaveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, tjelesne ili duševne poteškoće ili oboljele i druge osobne karakteristike, ako drugačije ne proizlazi iz prirode volonterskih aktivnosti.
4. NAČELO SOLIDARNOSTI, PROMOCIJE I ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA
Volontiranjem se preuzima odgovornost i izražava solidarnost prema svima članovima društva bez namjere stjecanja osobne materijalne koristi. Organizatori volontiranja i volonteri u radu s korisnicima poštuju najviše međunarodne i domaće standarde u području promocije i zaštite ljudskih prava koja proizlaze iz uvažavanja različitosti i osobnog integriteta svakog pojedinca.
5. NAČELO RAZVOJA OSOBNIH POTENCIJALA
Volontiranje omogućuje ljudima slobodno stjecanje novih vještina i znanja te razvoj osobnih potencijala putem cjeloživotnog učenja.
6. NAČELO INTERKULTURALNOG UČENJA I RAZMJENE
Volontiranje pruža mogućnost učenja od drugih te razmjenu iskustava između država, regija i različitih kultura. Suradnja s ljudima različitog podrijetla doprinosi smanjivanju predrasuda i stereotipa te jačanju tolerancije u međunarodnom kontekstu.
7. NAČELO ZAŠTITE OKOLIŠA I BRIGE ZA ODRŽIVI RAZVOJ
Volontiranje se obavlja u skladu s međunarodnim i domaćim standardima za zaštitu okoliša i održivog razvoja zajednice i društva.
ETIČKI STANDARDI
a) za organizatore volontiranja
• Organizator volontiranja osmišljava i provodi volonterske programe koji imaju jasne i vidljive kriterije uključivanja volontera, praćenja i vrednovanja volonterskih aktivnosti te stvaraju ugodno i poticajno ozračje u kojem se volontere potiče na osobni razvoj kroz učenje, sudjelovanje u timskom radu i razmjenu sa suradnicima.
• Organizator volontiranja osigurava sigurno i poticajno okruženje za volontiranje te financijske, organizacijske i ljudske resurse koji su potrebni za realizaciju volonterskih aktivnosti vodeći računa o stručnosti i osposobljenosti volontera za rad s korisnicima.
• Organizator volontiranja ima odgovornost osigurati jednake mogućnosti uključivanja volontera te okruženje oslobođeno od svih oblika diskriminacije i uznemiravanja. Organizator je dužan uložiti napore u uklanjanje fizičkih, psiholoških, ekonomskih, socijalnih i kulturoloških prepreka pri uključivanju volontera koji su pripadnici različitih društvenih skupina.
• Organizator volontiranja poštuje slobodu odlučivanja svakog volontera o početku i završetku volonterskog angažmana
• Organizator volontiranja informira volontere s načinom rada organizacije, pravilima organizatora i zahtjevima posla koji odgovaraju znanju, vještinama i prethodnom iskustvu volontera. Volonteri imaju pravo na sve informacije koje se tiču njihovog volonterskog angažmana.
• Organizator volontiranja potiče volontere na sudjelovanje u odlučivanju o stvarima koje se tiču volontiranja te im se nastoji omogućiti da pridonose organizaciji na načine koji sami odaberu.
• Prilikom uključivanja maloljetnih volontera, organizator volontiranja posebnu pažnju posvećuje nadzoru i podršci, u cilju zaštite volontera, a u suradnji s roditeljima/skrbnicima i odgojno obrazovnim ustanovama.
• Organizator volontiranja s posebnom pozornosti poduzima mjere zaštite korisnika volonterskih aktivnosti primjenjujući postojeće domaće i međunarodne propise koji se odnose na određene ciljne skupine.
• Organizator volontiranja potiče organizacijsku kulturu u kojoj je volonterski doprinos poželjan i cijenjen.
• Organizator volontiranja vodi urednu evidenciju o volonterima, njihovom doprinosu i volonterskim aktivnostima.
b) za volontere
• Volonteri imaju pravo i dužnost biti upoznati sa Zakonom o volonterstvu i Etičkim kodeksom i drugim pravilnicima i postupcima organizatora volontiranja.
• Volonteri u svome radu njeguju i promiču rad za opće dobro cijele zajednice.
• Volonteri poštuju integritet i dostojanstvo svih suradnika i u organizaciji djeluju kao dio tima.
• Volonteri se tijekom volonterskih aktivnosti ponašaju u skladu s misijom i vizijom organizacije u kojoj djeluju i na raspolaganje joj stavljaju samo ona znanja, vještine i sposobnosti koje ne nadilaze njihove mogućnosti.
• Volonteri poštuju misiju i pravila organizacije u kojoj djeluju, poštuju zdravstvene i druge standarde sigurnosti kako bi umanjili rizik nanošenja štete sebi, organizatoru volontiranja i korisnicima.
• Volonteri poštuju i uvažavaju različitosti osobnosti, stavova, sustava vrijednosti i životnih uvjeta korisnika volonterskih usluga. Volonteri u radu s korisnicima ne nameću svoja vjerska, politička i druga osobna uvjerenja te nastoje prepoznati i izaći u susret njihovim individualnim potrebama.
• Volonteri ni na koji način ne zloupotrebljavaju uspostavljeni odnos s korisnicima radi zadovoljavanja svojih emocionalnih, fizičkih, financijskih i drugih potreba.
• Volonteri se suzdržavaju od aktivnosti koje mogu narušiti ugled organizatora volontiranja i korisnika. Svoj rad predstavljaju na istinit i afirmativan način. U javnim nastupima ne smiju davati netočne ili nejasne podatke koji bi mogli primatelja informacije dovesti u zabludu.
• Volonteri poštuju povjerljivost podataka o korisnicima. Svako prikupljanje podataka takve prirode mora dobiti suglasnost korisnika i organizatora volontiranja.
• Ukoliko imaju dilema ili problema u ispunjavanju volonterskih aktivnosti, volonteri se trebaju obratiti isključivo odgovornim osobama u organizaciji.
c) za korisnike volontiranja
• Korisnik volontiranja ima pravo biti upoznat sa Zakonom o volonterstvu, Etičkim kodeksom te drugim pravilnicima i procedurama organizatora volontiranja od kojeg prima volonterske usluge.
• Ukoliko prima volonterske usluge, korisnik prihvaća temeljna etička načela organizatora volontiranja, etičkog kodeksa i Zakona o volontiranju.
• Korisnik volontiranja ima pravo odbiti volonterske usluge.
• Korisnik volontiranja dužan je organizatoru volontiranja prijaviti svako neprikladno ponašanje volontera kojim se kompromitira etički kodeks volontera i druge volontere.
ZAVRŠNE ODREDBE
Nacionalni odbor za razvoj volonterstva dužan je osigurati uvjete kako bi se organizatori volontiranja, volonteri i korisnici njihovih usluga u Republici Hrvatskoj upoznali s Etičkim kodeksom. Obveza je Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva ustanoviti Etičko vijeće, tijelo zaduženo za praćenje provedbe Etičkog kodeksa. Etičko vijeće čine tri člana birana iz Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva. Dužnost je Etičkog vijeća donijeti potrebne akte za provedbu Etičkog kodeksa te osigurati jednaku mogućnost u postupku ispitivanja povreda odredbi Etičkog kodeksa za sve organizatore volontiranja, volontere i korisnike volontiranja.
U slučaju kršenja etičkog kodeksa volontera, korisnika ili organizatora volontiranja sve uključene strane se potiču nastali problem riješiti zajednički i dogovorno.
Ukoliko to nije moguće, izvijestit će o tome Etičko vijeće Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva.
Etički kodeks stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Predsjednica
Nacionalnog odbora
za razvoj volonterstva
Gordana Forčić, mr. sc., v. r.
“Narodne novine”, broj 48/08
Članak 1.
Ovim Pravilnikom propisuje se sadržaj i trajanje osposobljavanja i edukacije udomiteljske obitelji.
Članak 2.
Osposobljavanje i edukaciju udomitelja provodi centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti udomiteljska obitelj ima prebivalište.
Članak 3.
U provedbu osposobljavanja i edukacije centar za socijalnu skrb može uključiti stručnjake iz domova socijalne skrbi, zdravstvenih ustanova, znanstvenih institucija, udruga i drugih pravnih osoba.
Članak 4.
Osposobljavanje i edukacija udomiteljskih obitelji sastoji se od zajedničkog dijela za sve udomiteljske obitelji neovisno o vrsti korisnika te općeg i posebnog dijela prema vrsti korisnika.
Članak 5.
Sadržaj zajedničkog dijela osposobljavanja i edukacije udomitelja prije smještaja prvog korisnika sadrži sljedeće cjeline:
– upoznavanje sa sadržajem, svrhom i načinom obavljanja udomiteljske skrbi,
– prava i obveze udomitelja,
– obveze centra za socijalnu skrb i način suradnje s centrom za socijalnu skrb,
– suradnja s biološkom obitelji,
– psihodinamika odnosa u udomiteljskoj obitelji (odnosi unutar obitelji, ozračje, razumijevanje),
– vrijednosti i etika u udomiteljstvu,
– emocionalne potrebe korisnika,
– komunikacijske vještine,
– briga o zdravlju,
– mjere zaštite u kući radi sprečavanja nezgoda i ugrožavanja zdravlja.
Članak 6.
Opći dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o djeci sadrži sljedeće cjeline:
– područja iz razvojne psihologije (psihički, kognitivni i emocionalni razvoj djeteta, razvoj privrženosti),
– posebne potrebe djece u udomiteljskoj obitelji (separacija, stres, gubitak, proces tugovanja, emocionalni konflikti),
– značaj biološke obitelji za dijete,
– zlostavljanje i zanemarivanje djece,
– odgojne metode,
– utjecaj udomiteljstva na dinamiku obiteljskih odnosa u udomiteljskoj obitelji,
– prilagodba udomljenog djeteta i udomiteljske obitelji.
Članak 7.
Udomiteljima koji skrbe o djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem i djeci s poremećajima u ponašanju, uz sadržaj osposobljavanja i edukacije iz članka 6. ovoga Pravilnika, propisuje se i poseban dio.
Članak 8.
Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem sadrži sljedeće cjeline:
– vrste i karakteristike oštećenja,
– pristup i način rada s djecom s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– specifičnosti u razvoju djece s obzirom na postojeće oštećenje (motorika, spoznaja, komunikacija i govor, socijalizacija),
– specifičnosti pojedine razvojne dobi obzirom na postojeće oštećenje (obilježja puberteta i adolescencije),
– usvajanje praktičnih vještina (hranjenje, toalet trening, osobna higijena, oblačenje i svlačenje, igra, radna okupacija),
– pomoć djetetu u prihvaćanju postojanja oštećenja i stvaranju slike o sebi,
– razvijanje preostalih sposobnosti i socijalizacijskih vještina djece s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– integracija djece s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem u lokalnu zajednicu,
– područje seksualnosti i spolni odgoj djece s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.
Članak 9.
Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o djeci s poremećajima u ponašanju sadrži sljedeće cjeline:
– poremećaji u ponašanju (uzroci poremećaja),
– izbor odgojnih metoda i metoda discipliniranja.
Članak 10.
Opći dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o odraslim osobama sadrži sljedeće cjeline:
– utjecaj udomiteljstva na dinamiku obiteljskih odnosa u udomiteljskoj obitelji,
– prilagodba udomljene osobe i udomiteljske obitelji te posebne potrebe smještenih korisnika,
– psihodinamika odnosa u udomiteljskoj obitelji (odnosi unutar obitelji, uzajamno uvažavanje i razumijevanje, komunikacija, ozračje u obitelji),
– značaj i uloga obitelji i sredine iz koje dolazi udomljena osoba,
– usvajanje vještina u vezi sa zadovoljavanjem potreba korisnika (namještanje i okretanje korisnika u krevetu, dizanje iz kreveta, održavanje osobne higijene nepokretnog korisnika, njega i briga o zdravlju, oblačenje i svlačenje, hranjene i dr.),
– zaštita i unapređenje zdravlja, očuvanje funkcionalnih sposobnosti te sprečavanje mogućih rizika,
– liječenje i lijekovi (značaj redovitih odlazaka liječniku, redovitog uzimanja terapije i popratne pojave lijekova),
– promicanje pozitivnog zdravstvenog ponašanja,
– mentalno zdravlje (karakteristike duševnih poremećaja i duševnih bolesti, očuvanje mentalnog zdravlja, prepoznavanje simptoma pogoršanja te postupanje udomitelja u tim situacijama),
– ovisnosti,
– važnost prehrane u odnosu na dob i zdravstveno stanje smještene osobe,
– područje seksualnosti i spolnosti,
– organizacija slobodnog vremena i radna okupacija.
Članak 11.
Udomiteljima koji skrbe o psihički bolesnim osobama, o starijim i nemoćnim osobama i osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem uz sadržaj osposobljavanja i edukacije iz članka 10. ovoga Pravilnika, propisuje se i poseban dio.
Članak 12.
Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o psihički bolesnim osobama sadrži sljedeće cjeline:
– individualan pristup i procjena postojećih sposobnosti, interesa i potreba smještene osobe,
– metode poticanja i podrške, sposobnosti i vještina za samostalnu brigu o sebi,
– komunikacija i komunikacijske vještine u skrbi za psihički bolesnu odraslu osobu,
– prepoznavanje rizičnih simptoma (agresija, psihotičnost i druga stanja te ponašanje u takvim situacijama),
– očuvanje digniteta osoba s duševnim smetnjama,
– predrasude o duševnim bolestima i stigmatizacija,
– integracija psihički bolesnih osoba u lokalnoj sredini.
Članak 13.
Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o starijim i nemoćnim osobama sadrži sljedeće cjeline:
– poznavanje i praćenje psihofizičkih promjena vezano uz proces starenja,
– značaj promjene životne sredine i utjecaj promjena na cjelokupno funkcioniranje,
– individualan pristup i procjena postojećih sposobnosti, interesa i potreba smještene starije osobe,
– održavanje i očuvanje mentalnog zdravlja i psihofizičkih sposobnosti te poticanje samostalnosti i aktivnosti,
– emocionalne potrebe (pomoć i podrška u vezi s doživljajem i prihvaćanjem procesa starenje i bolesti).
Članak 14.
Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o odraslim osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem sadrži sljedeće cjeline:
– vrste i karakteristike oštećenja,
– pristup i način rada s osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– usvajanje praktičnih vještina (hranjenje, toalet trening, osobna higijena, oblačenje i svlačenje, radna okupacija),
– specifičnosti u načinu komunikacije i međusobnog razumijevanja u odnosu na osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– razvijanje preostalih sposobnosti i socijalizacijskih vještina osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem,
– integracija osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem u lokalnu zajednicu,
– osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem u procesu starenja,
– područje seksualnosti osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.
Članak 15.
Udomiteljima koji skrbe o djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja, uz sadržaj osposobljavanja i edukacije iz članka 6. i članka 10. ovoga Pravilnika propisuje se i poseban dio.
Članak 16.
Poseban dio osposobljavanja i edukacije udomitelja koji skrbe o djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja sadrži sljedeće cjeline:
– određenje i oblici obiteljskog nasilja,
– nasilje u partnerskim odnosima,
– dinamika zlostavljanja u obitelji,
– obilježja žrtvi i počinitelja nasilja u obitelji,
– zaštita žrtava obiteljskog nasilja (zakonski okvir, pristup žrtvi),
– planiranje sigurnosti.
Članak 17.
Osposobljavanje i edukacija udomitelja traje najmanje 20 sati, a provodi se putem predavanja, radionica te grupnog i praktičnog rada.
Članak 18.
Centar za socijalnu skrb obvezan je organizirati osposobljavanje udomitelja sukladno članku 16. stavku 8. Zakona o udomiteljstvu te s iskazanim potrebama udomitelja.
Članak 19.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-02/08-01/15
Urbroj: 534-07-08-1
Zagreb, 15. travnja 2008.
Ministar
mr. Darko Milinović, dr. med., v. r.
“Narodne novine”, broj 48/08
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuju se stambeni, socijalni i drugi uvjeti koje mora ispunjavati udomitelj za obavljanje udomiteljstva.
OPĆI UVJETI
Članak 2.
(1) Udomitelj mora imati stambeni prostor u naselju koje omogućava korištenje usluga ustanova odgoja i obrazovanja, zdravstva i drugih djelatnosti, ovisno o potrebama korisnika.
(2) Iznimno, ako se stambeni prostor udomitelja ne nalazi u naselju koje omogućava korištenje usluga iz stavka 1. ovoga članka ili se nalazi izvan naselja, mora biti prometno povezan s naseljem koje omogućava korisnicima pružanje usluga iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Stambeni prostor iz stavka 1. ovoga članka mora imati osiguran priključak na električnu i telefonsku mrežu te osiguranu tekuću vodu i odvodnju u objektu.
(4) Ako stambeni prostor ima balkon i terasu, balkon i terasa moraju biti ograđeni ogradom visine najmanje 120 cm.
(5) Obiteljska kuća i dvorište udomitelja moraju biti ograđeni.
Članak 3.
(1) Stambeni prostor koji udomitelj koristi za stanovanje i prostor za smještaj korisnika mora biti jedna građevinska cjelina sa zajedničkim ulazom.
(2) Stambeni prostor mora biti u vlasništvu, suvlasništvu ili najmu udomitelja ili člana udomiteljske obitelji.
(3) Ugovor o najmu stambenog prostora iz stavka 2. ovoga članka mora biti sklopljen u trajanju od najmanje četiri godine od dana davanja dozvole, odnosno dana obnavljanja dozvole za obavljanje udomiteljstva.
Članak 4.
(1) Stambeni prostor mora imati potreban broj funkcionalno raspoređenih prostorija ovisno o broju članova obitelji i vrsti i broju korisnika: kuhinju s prostorom za blagovanje i prostorom za dnevni boravak, te spavaonice i prostorije za održavanje osobne higijene.
(2) Spavaonice ne mogu biti prolazne prostorije.
(3) Kuhinja s prostorom za blagovanje mora imati prostor koji omogućuje svim korisnicama i članovima obitelji istovremeno konzumiranje obroka.
(4) Stambeni prostor udomitelja koji skrbi o teže pokretnim korisnicima ili korisnicima u invalidskim kolicima mora osiguravati tim korisnicima nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad na isti način kao i udomitelju, odnosno članovima udomiteljske obitelji ili ostalim korisnicima.
(5) U svim prostorijama u kojima borave korisnici potrebno je osigurati grijanje.
Članak 5.
(1) Prostorije u kojima borave korisnici moraju imati dnevno svjetlo i mogućnost prirodnog provjetravanja.
(2) Podovi u svim prostorijama moraju biti izvedeni od materijala koji odgovaraju namjeni pojedine prostorije i omogućuju sigurno kretanje korisnika.
(3) Oprema stambenog prostora treba odgovarati namjeni pojedine prostorije te tehničkim, higijenskim i estetskim zahtjevima.
(4) U kupaonici i zahodu trebaju biti postavljeni rukohvati za teže pokretne osobe ili osobe u invalidskim kolicima.
(5) Ležajevi ne smiju biti postavljeni jedan iznad drugog.
(6) Stambeni prostor mora biti uredno održavan.
(7) Stubište unutar stambenog prostora mora imati ogradu i rukohvate cijelom dužinom.
Članak 6.
(1) Korisniku je potrebno osigurati pravilnu i kvalitetnu prehranu ovisno o njegovoj dobi i zdravstvenom stanju.
(2) Korisniku je potrebno osigurati najmanje 4 obroka dnevno.
(3) Korisniku je potrebno osigurati odgovarajuću zdravstvenu skrb.
(4) Korisniku je potrebno osigurati svakodnevno održavanje osobne higijene.
(5) U stambenom prostoru potrebno je osigurati mjesto za čuvanje lijekova dostupno samo udomitelju, odnosno drugom punoljetnom članu udomiteljske obitelji koji može preuzeti brigu o podjeli lijekova.
(6) Za teže pokretne i nepokretne korisnike udomitelj je obvezan osigurati odgovarajuća pomagala i minimum opreme za njegu korisnika, ovisno o zdravstvenom stanju korisnika.
(7) Teže pokretnim i nepokretnim korisnicima, kao i korisnicima sa specifičnim potrebama potrebno je osigurati svakodnevnu pomoć pri odijevanju i svlačenju, pomoć pri hranjenju, obavljanju osobne higijene i pomoć pri obavljanju fizioloških potreba.
Članak 7.
Udomitelj mora korisniku osigurati uvjete koji omogućuju primjeren odgoj i nesmetan psihofizički razvoj te poštivanje njegovog etničkog, vjerskog, kulturnog ili jezičnog podrijetla.
Članak 8.
(1) U postupku davanja i obnavljanja dozvole za obavljanje udomiteljstva potrebno je od svih punoljetnih članova udomiteljske obitelji pribaviti pisani pristanak za smještaj korisnika.
(2) U postupku iz stavka 1. ovoga članka potrebno je pribaviti i uvažiti mišljenje maloljetnih članova udomiteljske obitelji starijih od 12 godina koji su sposobni shvatiti značenje udomljavanja korisnika.
POSEBNI UVJETI ZA DJECU
Članak 9.
(1) Jednu spavaonicu može koristiti najviše troje djece predškolske dobi, odnosno dvoje djece školske dobi istoga spola.
(2) Spavaonica mora biti odgovarajuće namještena, na način da svako dijete ima vlastiti ležaj prilagođen uzrastu te ormar za odlaganje osobnih stvari.
Članak 10.
(1) Stambeni prostor mora imati odgovarajući prostor za igru i nesmetano učenje.
(2) Za dijete školskog uzrasta potrebno je osigurati vlastiti radni stol i stolicu.
POSEBNI UVJETI ZA ODRASLE OSOBE
Članak 11.
(1) Jednu spavaonicu mogu koristiti najviše dvije osobe.
(2) Spavaonice moraju biti opremljene ležajevima i noćnim ormarićem, zasebnim ormarom za svakog korisnika, manjim stolom i potrebnim brojem stolica, a raspored opreme mora omogućiti nesmetano kretanje korisnika.
(3) Spavaonice u kojima su smješteni nepokretni korisnici moraju biti opremljene stolićima za serviranje obroka u krevetu.
(4) Veličina ležaja mora biti prilagođena potrebama smještenih korisnika i najmanje visine 50 cm.
POSEBNI UVJETI ZA DJECU I ODRASLE OSOBE – ŽRTVE OBITELJSKOG NASILJA
Članak 12.
Djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja pružaju se u udomiteljskoj obitelji usluge privremenog smještaja dok traje potreba (u pravilu do 6 mjeseci, a iznimno do godinu dana).
Članak 13.
(1) Stambeni prostor, u pravilu, treba imati dva izlaza.
(2) Na ulazu u objekt, u pravilu, sigurnost se korisnika osigurava video nadzorom. Ako se sigurnost korisnika ne može osigurati video nadzorom, udomitelj je obvezan osigurati čuvanje objekta putem pravne ili fizičke osobe koja je registrirana za obavljanje te djelatnosti.
(3) Ulazna vrata moraju biti posebno pojačana.
(4) Objekt mora imati osiguran cjelodnevni prilaz prijevoznim sredstvima.
Članak 14.
Udomitelj mora, u svrhu osiguranja pružanja psihosocijalne potpore, temeljem ugovora s ovlaštenom pravnom ili fizičkom osobom, osigurati za smještene korisnike usluge stručnog tima s radnim vremenom od polovice punog radnog vremena psihologa i socijalnog radnika.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 15.
Postupci za davanje dozvole za obavljanje udomiteljstva započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika dovršit će se po odredbama ovoga Pravilnika.
Članak 16.
Postupci za obnavljanje dozvole za obavljanje udomiteljstva provodit će se po odredbama ovoga Pravilnika, neovisno o broju trenutno smještenih korisnika.
Članak 17.
Postupci za obnavljanje dozvole za obavljanje udomiteljstva započeti prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika dovršit će se po odredbama ovoga Pravilnika.
Članak 18.
Centar za socijalnu skrb obvezan je po službenoj dužnosti provesti postupak preispitivanja uvjeta za obavljanje udomiteljstva propisanih ovim Pravilnikom kod svih važećih dozvola u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.
Članak 19.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o uvjetima za obavljanje udomiteljstva i postupku za odobravanje, obnavljanje i oduzimanje dozvole za obavljanje udomiteljstva (»Narodne novine«, br. 95/04 i 179/04).
Članak 20.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-02/08-01/14
Urbroj: 534-07-08-1
Zagreb, 15. travnja 2008.
Ministar
mr. Darko Milinović, dr. med., v. r.
O SADRŽAJU I NAČINU VOĐENJA EVIDENCIJE UDOMITELJSKIH OBITELJI, REGISTRA UDOMITELJSKIH OBITELJI I SMJEŠTENIH KORISNIKA TE SADRŽAJU OBRASCA IZVJEŠĆA UDOMITELJA
“Narodne novine”, broj 48/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/339114.html
“Narodne novine”, broj 30/08
I.
Osnovica za ostvarivanje prava na stalnu pomoć i drugih prava po osnovi socijalne skrbi, određuje se u iznosu od 500,00 kuna mjesečno.
II.
Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o osnovici za ostvarivanje prava po osnovi socijalne skrbi (»Narodne novine«, broj 21/2001).
III.
Ova Odluka objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. studenoga 2008. godine.
Klasa: 550-01/08-03/01
Urbroj: 5030104-08-1
Zagreb, 6. ožujka 2008.
Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.
“Narodne novine”, broj 35/08
Članak 1.
U Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine«, br. 85/06., 105/06., 118/06., 77/07. i 111/07.) u članku 5. stavku 1. točki 10. podtočka d) briše se.
Iza točke 10. dodaje se točka 10.a koja glasi:
»10.a osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj ako su se prijavile Zavodu u roku od 90 dana od dana isteka školske godine u kojoj su završile redovito školovanje,«.
Iza točke 21. točka se zamjenjuje zarezom i dodaje se točka 22. koja glasi:
»22. osobe kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja prema posebnom propisu.«
Članak 2.
U članku 10. stavak 2. mijenja se i glasi:
»Osobe iz stavka 1. ovoga članka prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja stječu pod uvjetom da su prethodno jednokratno uplatile doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje na najnižu osnovicu za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje od dana prestanka ranijeg statusa osigurane osobe, a najdulje za razdoblje od 12 mjeseci.«
Stavak 3. briše se.
Članak 3.
Članak 28. briše se.
Članak 4.
U članku 30. stavku 1. riječi: »točke 8. i točke 16.« zamjenjuju se riječima: »točke 8., točke 16. i točke 22.«.
Članak 5.
U članku 35. stavku 1. iza riječi: »proračuna« stavlja se točka, a tekst: »niti viša od najvišeg iznosa naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda iz članka 46. stavka 3. ovoga Zakona.« briše se.
Članak 6.
U članku 54. stavak 2. mijenja se i glasi:
»Zavod snosi troškove prijevoza umrle osigurane osobe do mjesta njezina prebivališta, ako je toj osobi izvršena eksplantacija organa u svrhu transplantacije izvan mjesta njezina prebivališta.«
Članak 7.
U članku 57. točka 7) briše se.
Članak 8.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 500-01/08-01/02
Zagreb, 14. ožujka 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
1. ZAKON O DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 111/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329482.html
2. UREDBA O IZMJENI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 77/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/298854.html
3. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 118/06
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/128360.html
4. ISPRAVAK ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 105/06
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/128115.html
5. ZAKON O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 85/06
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/127758.html
“Narodne novine”, broj 35/08
Članak 1.
U Zakonu o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05. i 79/07.) u članku 21. dodaje se stavak 5. koji glasi:
»(5) Pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.«
Članak 2.
U članku 25. dodaje se stavak 8. koji glasi:
»(8) Iznimno od odredaba članka 30., 31., 39. stavka 2., članka 52. stavka 1. i 2., te članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, za ispunjenje uvjeta za stjecanje prava prema ovome Zakonu, razdoblje provedeno u zaposlenju s nepunim radnim vremenom prema stavku 3. ovoga članka smatra se razdobljem provedenim u zaposlenju s punim radnim vremenom.«
Članak 3.
U članku 30. stavak 2. briše se.
Članak 4.
U članku 70. stavku 1. iza riječi: »brak« dodaju se riječi: »odnosno izvanbračnu zajednicu«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Udovici, odnosno udovcu koji je stupanjem u novi brak ili u izvanbračnu zajednicu izgubio pravo na obiteljsku mirovinu, a po bračnom, odnosno izvanbračnom drugu iz novoga braka ili nove izvanbračne zajednice nije ostvario obiteljsku mirovinu, uspostavlja se pravo na prijašnju obiteljsku mirovinu uz uvjet da u trenutku prestanka novog braka ili nove izvanbračne zajednice ima dijete iz prijašnjeg braka ili izvanbračne zajednice koje se koristi obiteljskom mirovinom i da prema tome djetetu obavlja roditeljske dužnosti.«
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Odredbe ovoga Zakona o stjecanju, određivanju, korištenju, ponovnom određivanju i gubitku prava na obiteljsku mirovinu udovice, odnosno udovca odgovarajuće se primjenjuju na izvanbračnog druga i razvedenog bračnog druga koji je ostvario pravo na uzdržavanje.«
Članak 5.
U članku 78. stavku 2. riječi: »navršene 65. godine života – muškarcu, odnosno 60. godine života – ženi« zamjenjuju se riječima: »navršenih godina života propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu«.
Članak 6.
U članku 90. stavku 2. brojka: »0,34%« zamjenjuje se brojkom: »0,15%«.
Članak 7.
Pravo na obiteljsku mirovinu može ostvariti osoba ako izvanbračna zajednica postoji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, a trajala je najmanje tri godine.
Članak 8.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 140-01/08-01/01
Zagreb, 14. ožujka 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.
1. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 79/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/298924.html
2. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 92/05
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/289355.html
3. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 177/04
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/313714.html
4. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 30/04
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/311473.html
5. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 117/03
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306231.html
6. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 147/02
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/310094.html
7. ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 109/01
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/233366.html
8. ZAKON O IZMJENI ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 59/01
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232546.html
9. ZAKON O IZMJENI ZAKONA O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 127/00
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/274379.html
10. ZAKON O MIROVINSKOM OSIGURANJU
“Narodne novine”, broj 102/98
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269150.html
O IZMJENAMA PRAVILNIKA O POSTUPKU UTVRĐIVANJA I PRIZNAVANJA OZLJEDE NA RADU I PROFESIONALNE BOLESTI
“Narodne novine”, broj 04/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/337572.html
1. PRAVILNIK O POSTUPKU UTVRĐIVANJA I PRIZNAVANJA OZLJEDE NA RADU I PROFESIONALNE BOLESTI
“Narodne novine”, broj 125/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329837.html
O IZMJENAMA PRAVILNIKA O PRAVIMA, UVJETIMA I NAČINU OSTVARIVANJA PRAVA IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU
“Narodne novine”, broj 4/08
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/337571.html
1. PRAVILNIK O PRAVIMA, UVJETIMA I NAČINU OSTVARIVANJA PRAVA IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU
“Narodne novine”, broj 125/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329836.html
“Narodne novine”, broj 119/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329687.html
Izvadak iz Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine:
Osobe s invaliditetom
Prema podacima međunarodnih organizacija procjenjuje se da danas u svijetu ima 10% osoba s nekim oblikom invaliditeta, a prema pokazateljima 2001. godine u Republici Hrvatskoj je bilo 9,7% osoba s invaliditetom u ukupnom stanovništvu.
Ustavom se Republika Hrvatska odredila kao država koja posebnu skrb posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovom uključivanju u društveni život. Stvaranje sveobuhvatnoga domaćega pravnog okvira pretpostavlja i kontinuirano praćenje razvoja međunarodnih standarda, kako bi se osobama s invaliditetom osigurala najviša razina suvremene zaštite, pristupačnost svim pravima i njihovo ostvarivanje bez diskriminacije. Vezano uz područje od posebnog interesa za osobe s invaliditetom, Republika Hrvatska je u svoj pravni sustav ugradila međunarodne standarde.140 Republika Hrvatska je ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.141
Republika Hrvatska je u cilju napretka te daljnjeg snaženja zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju donijela Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine. Temelji za donošenje navedene Nacionalne strategije su Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. – 2015. i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda. Zadaća Nacionalne strategije je uskladiti politike djelovanja na području zaštite osoba s invaliditetom s dostignutim suvremenim međunarodnim standardima koji uključuju i temeljna načela ljudskih prava kao što je načelo nediskriminacije te načelo međuovisnosti i nedjeljivosti svih ljudskih prava, kao i s trendovima koji imaju za cilj osigurati pristupačnost svih građanskih i političkih, socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava osobama s invaliditetom. Hrvatski sabor je (2005.) donio Deklaraciju o pravima osoba s invaliditetom142 kojom se potvrđuje pravo svih građana da ravnopravno sudjeluju u svim segmentima društva i nesmetano raspolažu svojim zakonskim ustavnim pravima.
U cilju sveukupnog djelovanja na području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom, Vlada Republike Hrvatske je (1997.) osnovala Povjerenstvo za osobe s invaliditetom kao savjetodavno i stručno tijelo Vlade sa zadaćom upućivanja prijedloga, mišljenja i stručnih obrazloženja na području stanja, zaštite i rehabilitacije osoba s invaliditetom i njihovih obitelji te provođenja aktivnosti usmjerenih na njihovu dobrobit.
Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom143 propisuje se obveza zapošljavanja i davanja prednosti pri zapošljavanju osobama s invaliditetom u tijelima državne uprave te je njegovo sustavno provođenje od izuzetne važnosti. U sljedećem razdoblju osobito je važno posvetiti punu pozornost obrazovanju i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Donesen je i Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (2007.).
66. Cilj: Osobama s invaliditetom osigurati zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
66.1. Mjera: Izvršiti reviziju postojećih propisa u svrhu sprječavanja diskriminacije osoba s invaliditetom i pratiti slučajeve diskriminacije
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstvo kulture, Središnji državni ured za upravu, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s organizacijama civilnog društva
Rok: 2010.
66.2. Mjera: Uključiti osobe s invaliditetom u izrade prijedloga nacrta propisa kojima se uređuju prava osoba s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom u suradnji s nadležnim tijelima državne uprave
Rok: 2008. – 2011.
66.3. Mjera: Poboljšati uvjete smještaja u domovima za osobe s invaliditetom, posebice osoba s intelektualnim teškoćama
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok: 2009.
67. Cilj: Unaprijediti izvaninstitucijske oblike skrbi
67.1. Mjera: Poticati izvaninstitucijske oblike potpore i skrbi za osobe s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok: 2010.
68. Cilj: Omogućiti neovisno življenje osoba s invaliditetom u zajednici
68.1. Mjera: Sustavno podupirati neovisno življenje osoba s invaliditetom u zajednici
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u suradnji s nadležnim tijelima državne uprave
Rok: 2008. – 2011.
68.2. Mjera: Osigurati pružanje usluga podrške na razini lokalne zajednice
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u suradnji s nadležnim tijelima državne uprave i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
Rok: 2008. – 2011.
69. Cilj: Promicati primjenu načela univerzalnog dizajna
69.1. Mjera: Osigurati pristupačnost svih javnih službi i javnog prijevoza
Nositelj: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Povjerenstvo Vlade RH za osobe s invaliditetom u suradnji s organizacijama civilnog društva i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
Rok: 2011.
69.2. Mjera: Osigurati pristupačno okruženje u skladu s načelima univerzalnog dizajna
Nositelj: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Povjerenstvo Vlade RH za osobe s invaliditetom u suradnji s organizacijama civilnog društva i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
Rok: 2008. – 2011.
70. Cilj: Senzibilizirati javnost za potrebe osoba s invaliditetom i promicanje njihovih prava
70.1. Mjera: Organiziranje stručnih skupova i kampanja o potrebama osoba s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s organizacijama civilnog društva, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i Hrvatskom radiotelevizijom
Rok: 2008.
70.2. Mjera: Obilježavanje datuma značajnih za osobe s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s organizacijama civilnog društva, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i Hrvatskom radiotelevizijom
Rok: 2008. – 2011.
70.3. Mjera: Provesti istraživanje o poštivanju ljudskih prava osoba s invaliditetom u svim područjima života i medijskom tretmanu osoba s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva, Ministarstvo kulture, Središnji državni ured za upravu, Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske u suradnji s organizacijama civilnoga društva
Rok: 2009.
70.4. Mjera: Organizirati medijsku kampanju u svrhu suzbijanja diskriminirajućih i stigmatizirajućih oblika ponašanja koji ometaju ili onemogućuju sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu
Nositelj: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s oganizacijama civilnog društva, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
Rok: 2009.
71. Cilj: Omogućiti osobama s invaliditetom pravo na pristup informacijama i njihovo aktivno sudjelovanje u životu zajednice
71.1. Mjera: Izvršiti analizu razine pristupačnosti komunikacijskih i informacijskih sustava
Nositelj: Središnji državni ured za e-Hrvatsku, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i organizacijama civilnog društva
Rok: 2009. godina
71.2. Mjera: Educirati državne službenike, službenike jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i zaposlene u pravnim osobama s javnim ovlastima o načinima komunikacije s osobama s invaliditetom
Nositelj: Središnji državni ured za upravu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Središnji državni ured za e-Hrvatsku, Hrvatska agencija za telekomunikacije, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, organizacijama civilnoga društva
Rok: 2008. – 2011.
72. Cilj: Poticati razvoj organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom prava osoba s invaliditetom
72.1. Mjera: Osigurati financijska sredstva za provedbu projekata na području zaštite prava osoba s invaliditetom kroz raspodjelu financijskih sredstava iz dijela prihoda od igara na sreću za provedbu projekata udruga osoba s invaliditetom i udruga koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Rok: 2008. – 2011.
Osobe s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama
Slijedeći postojeće dokumente za zaštitu ljudskih prava kao što su to Opća deklaracija o ljudskim pravima ili Međunarodni sporazum o civilnim i političkim pravima, Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela je (1991.) Rezoluciju br. 46/117 kojom se propisuju principi zaštite osoba s duševnim smetnjama. Zaštita prava osoba s duševnim smetnjama ne sadrži u sebi samo zdravstvenu dimenziju u smislu provedbe preventivnih ili kurativnih mjera, već i širi spektar principa namijenjenih ostvarenju jednakopravnog društvenog položaja tih osoba u svim sferama njihovog života.
U pogledu europskog zakonodavstva svakako najjaču ulogu imaju odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je u odnosu na institucionalizaciju osoba s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim poteškoćama u praksi dobro primijenjena od strane Europskog suda za ljudska prava bilo kada je riječ o neopravdanoj institucionalizaciji bilo prisilnoj hospitalizaciji tih osoba. Preporuka Vijeća Europe (1994)1235 o psihijatriji i ljudskim pravima propisuje standarde psihijatrijskog tretmana osoba s duševnim smetnjama (prisilni smještaj, liječenje i postupak prema civilnim i forenzičkim psihijatrijskim pacijentima). Vijeće Europe donijelo je (2000.) i tzv. «Bijeli papir» o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva osoba koje pate od mentalnih poremećaja, posebice onih koji su bez svoje volje smješteni u psihijatrijskim ustanovama.144
Visoki povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije donio je zaključke o zaštiti i promociji ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama kojima se među ostalim utvrđuje da osobe s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama imaju pravo uživati ljudska prava u istoj mjeri kao i druge osobe u skladu s njihovim ljudskim dostojanstvom i integritetom. Navedenim zaključcima se traži da sve legislativne inicijative u vezi prava osoba s duševnim smetnjama trebaju u sebi sadržavati i savjetovanje sa svim akterima kojih se tiču, bilo zdravstvenim stručnjacima, članovima obitelji, bilo samim osobama s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama. Zahtjeva se pravično i neovisno odlučivanje u postupcima prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, mogućnost preispitivanja odluke o prisilnom smještaju pred sudbenom vlašću te mogućnost revizije odluke pred nezavisnim vlastima. Posebno se ističe da treba razviti učinkovitu podršku i brigu zajednice kako bi se stvorila alternativa za nepotrebnu i produljenu institucionalizaciju, a da takve usluge zajednice prema osobama s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama moraju pokrivati širok spektar njihovih potreba. Također, ističe se da je potrebno razvijati usluge pružanja pomoći prilikom zapošljavanja ili ostvarivanja drugih temeljnih prava, kao što je to pristup obrazovanju ili ostvarenje civilnih ili političkih prava što vodi prema ohrabrenju osobe za veću društvenu participaciju.
Nacionalni normativni okvir u pogledu zaštite prava osoba s duševnim smetnjama temelji se uglavnom na odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.145 Međutim, i drugi zakonski propisi pokrivaju prava osoba s duševnim smetnjama i osoba s intelektualnim poteškoćama, kao što su propisi sadržani u Zakonu o zaštiti prava pacijenata, Obiteljskom zakonu, Zakonu o socijalnoj skrbi, Zakonu o radu, Zakonu o zdravstvenom osiguranju, Zakonu o mirovinskom osiguranju i dr. Postupak prema forenzičkim psihijatrijskim pacijentima kao i onima na koje se primjenjuje zaštitna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja propisani su još i Kaznenim zakonom te Zakonom o izvršenju kazne zatvora.
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama između ostalog uređuje prava pacijenata smještenih u psihijatrijsku ustanovu, postupak prisilnog zadržavanja i smještaja u psihijatrijsku ustanovu, postupak prema osobama koje su počinile kazneno djelo u stanju neubrojivosti te rad Državnog povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama. Obiteljskim zakonom uređuju se pitanja poslovne sposobnosti osoba s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama te skrbništva, dok se oblici pružanja socijalne skrbi propisuju Zakonom o socijalnoj skrbi. Propisi iz obiteljskog zakonodavstva u pogledu poslovne sposobnosti su nedostatni jer nije garantirana potpuna sudska zaštita osobama koje su djelomično ili potpuno lišene poslovne sposobnosti: predmetom izvanparničnog postupka jest samo utvrđivanje postojanosti razloga za lišenje poslovne sposobnosti dok se instrument skrbništva u potpunosti prebacuje u nadležnost Centara za socijalnu skrb i vodi na razini upravnog postupka. Nedostatak sudske kontrole, kao i nedostatak drugih mehanizama kontrole, čine osobe lišene poslovne sposobnosti podložne različitim zloupotrebama.
Odredbe Zakona o socijalnoj skrbi propisuju uvjete i način pružanja usluga socijalne skrbi. Osobe s duševnim smetnjama i/ili osobe s intelektualnim teškoćama često su korisnici sustava socijalne skrbi. Sustav socijalne skrbi nudi širok spektar prava koji se ukratko mogu podijeliti na novčana davanja, usluge institucijske i izvaninstitucijeske oblike skrbi. U tom je pravcu, sukladno važećim propisima, razvijen sustav potpore u novcu (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu) kojim se pomaže korisnicima, odnosno obiteljima da podmire povećane troškove života radi brojnih potreba koje invaliditet nosi sa sobom. Osim toga, roditeljima se putem sustava socijalne skrbi, odnosno centara za socijalnu skrb omogućuje ostvarivanje prava na dopust za skrb o djeci s težim smetnjama u razvoju do 7. godine djeteta i pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom.
Najnovijim se Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi potiče razvijanje novih oblika potpore osobama s tjelesnim i mentalnim oštećenjem i njihovim obiteljima. To znači da se uvode novi sadržaji prava na skrb izvan vlastite obitelji koji uz dosadašnje oblike smještaja i boravka u domovima socijalne skrbi, obiteljskim domovima, udomiteljskim obiteljima i organiziranom stanovanju, obuhvaćaju pomoć pri uključivanju djeteta s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima u programe redovnih predškolskih ili školskih ustanova te stručnu pomoć u obitelji i povremeni boravak. Pomoć pri uključivanju djeteta s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem u programe redovnih predškolskih ili školskih ustanova koji pružaju stručni radnici domova socijalne skrbi, omogućuje odgajateljima, učiteljima i nastavnicima da prilagode odgojne i nastavne sadržaje djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima kako bi im na najbolji mogući način približili gradivo radi stjecanja potrebnih znanja i vještina. Povremenim boravkom daje se mogućnost osobama s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem da što više vremena provode u vlastitim obiteljima, a da im se istodobno u sklopu institucija osigura individualna rehabilitacija u onom opsegu koji je najprimjereniji njihovim potrebama. Predmetnim zakonom uvodi se pravo na stručnu pomoć u obitelji (patronaža), kao jednog od izvaninstitucijskih oblika skrbi koju pružaju stručni radnici domova socijalne skrbi. Također, uvodi se novo pravo na status roditelja njegovatelja. Cilj je ovakvih oblika podrške ujedno i ostanak osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima u obitelji te prevencija institucionalizacije.
Kad je riječ o skrbi za osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima može se reći da u sustavu još uvijek prevladavaju novčane pomoći i smještaj u domove dok su ostali oblici skrbi (različite servisne usluge i podrške obitelji koje brinu o svom članu s invaliditetom u lokalnoj zajednici) slabije razvijeni.
Postupak prema forenzičkim psihijatrijskim pacijentima bitno se promijenio izmjenama Kaznenog zakona tako da se prema neubrojivim počiniteljima teških kaznenih djela sada više ne može primijeniti sigurnosna mjera jer se na neubrojive počinitelje niti ne mogu primijeniti kaznene sankcije, pa se sada prema tim osobama postupa sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.146 Sigurnosna mjera prisilnog psihijatrijskog liječenja koja se može izreći počiniteljima koji su kazneno djelo počinili u stanju smanjene ubrojivosti, prema izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju kazne zatvora147 (2001.) provodi se u Zatvorskoj bolnici, a ne na forenzičkim odjeljenjima ustanova javnog zdravstva. Psihijatrijski tretman u zatvorskom sustavu je centraliziran pa tako postoji samo jedna zatvorska bolnica gdje se provodi i sigurnosna mjera, ali i pruža psihijatrijska pomoć osuđenicima koji obole za vrijeme izdržavanja kazne, što sve predstavlja problem zbog nedostatka kapaciteta i ljudskih resursa. Zbog ograničenih kapaciteta Zatvorske bolnice treba zakonskim izmjenama omogućiti provođenje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog tretmana i u ambulantnim uvjetima, pogotovo ako za to postoje zdravstvene indikacije.
Iako je Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama propisano da će se osnovati Državno povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama koje bi u svojoj nadležnosti imalo i praćenje poštivanja ljudskih prava korisnika psihijatrijskih ustanova, to tijelo u praksi do danas nije zaživjelo. Što prije treba revidirati sastav Državnog povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama i formalizirati njegov rad te uspostaviti sustav nadzora nad radom toga povjerenstva kako bi se osigurao kontinuitet. U rad povjerenstva treba uključiti i same osobe s duševnim smetnjama koje su u psihijatrijskom tretmanu. Psihijatrijske postupke koji uključuju primjene mjera prisile, hormonalnu ili elektrokonvulzivnu terapiju, povjerenstvo treba posebno nadzirati tako da se pazi na zakonitost takvih postupaka kao i da se vodi računa o preporukama Odbora za prevenciju torture Vijeća Europe. Nadalje, postojale su i primjedbe na rad psihijatara kada je riječ o provođenju biomedicinskih istraživanja i propisivanja lijekova, za što valja ojačati rad etičkih povjerenstava
Psihijatrijske bolnice i druge ustanove za zaštitu duševnog zdravlja u nadležnosti su ministarstva nadležnog za zdravstvo. U Republici Hrvatskoj djeluje sedam specijaliziranih psihijatrijskih bolnica,148 a unutar općih bolnica često su ustanovljeni psihijatrijski odjeli. Psihijatrijski tretman osuđenika provodi se u Zatvorskoj bolnici.
Republika Hrvatska osnivač je 18 domova za psihički bolesne odrasle osobe te 26 domova koji zbrinjavaju osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem (1 za osobe s oštećenjem vida, 3 za osobe s oštećenjem sluha, 2 za osobe s tjelesnim oštećenjem, te 20 za osobe s mentalnom retardacijom). U domovima za psihički bolesne odrasle osobe prihvaćene su 3.294 osobe s duševnim smetnjama. U domovima za tjelesno ili mentalno oštećene osobe prihvaćene su 3.153 osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima. Od ukupnog broja domova, u njih 13 provode se programi osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.
Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (2003.) definiran je pojam organiziranog stanovanja što razumijeva stanovanja jedne ili više osoba zajedno, u pravilu do pet osoba, tijekom 24 sata dnevno uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe u osiguravanju osnovnih životnih potreba, te socijalnih, radnih, kulturnih, rekreacijskih i drugih potreba.
U udomiteljske obitelji smješteno je 1.220 djece i odraslih osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima te 950 psihički bolesnih odraslih osoba. Novim Zakonom o udomiteljstvu149 na jedinstven se način propisuju prava, obveze, zadaće kako udomitelja tako i centara za socijalnu skrb. U tom je kontekstu proces deinstitucionalizacije područje koje uz nužne promjene sustava može ponuditi značajne odgovore u odnosu na ostvarivanje principa i kriterija socijalne inkluzije.
Smještaj u dom socijalne skrbi treba provoditi tek ako je to nužno i ako su svi alternativni modeli, uključujući i mogućnost organiziranog stanovanja, iskušani. U domovima socijalne skrbi trebaju postojati minimalni standardi kojima se moraju zadovoljavati potrebe korisnika. Domovi socijalne skrbi moraju odgovarati materijalnim i profesionalnim standardima, a uvjeti života moraju biti takvi da se poštuje dostojanstvo korisnika. To pogotovo iz razloga što je u nekim domovima socijalne skrbi u nekim sobama smješteno čak do 18 korisnika. Naime neki domovi socijalne skrbi djeluju u građevinama dvoraca i starih kurija čiji prostorni uvjeti nisu primjereni smještaju osoba, pa je u pojedinim prostorijama takvih građevina smješteno više osoba od onog utvrđenog propisima.
Prava iz socijalne skrbi ponekad su teže dostupna osobama s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama zbog složenog postupka utvrđivanja uvjeta za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi ili pak postojanja nekih ograničavajućih uvjeta za ostvarivanje tih prava. Tako primjerice odredbe Zakona o socijalnoj skrbi koje se odnose na ostvarivanje prava na osobnu invalidninu postavljaju kao nerazložan uvjet da oštećenje zdravlja nastane prije 18. godine života korisnika. Na taj način su osobe s istom vrstom poremećaja koje su se razboljele nakon 18. godine života dovedene u neravnopravan položaj s korisnicima kod kojih se klinička manifestacija bolesti pojavila prije te dobi. Stoga bi posebnu pažnju trebalo posvetiti smanjenju administriranja radi osiguranja kvalitetnijeg stručnog rada i jednostavnijeg pristupa korisnika pravima, u svrhu poboljšanja kvalitete života socijalno osjetljivih skupina. Najčešći tražitelji usluga socijalne skrbi su roditelji ili članovi obitelji, a ne same osobe s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim poteškoćama.
Postoje problemi u praksi sa smještajem djece s duševnim smetnjama u psihijatrijske ustanove, jer normativno nisu do kraja definirane razlike u vrsti smještaja kada je riječ o djeci odnosno maloljetnim osobama.
Važno je napomenuti da u Republici Hrvatskoj djeluju dvije organizacije civilnoga društva za promicanje inkluzije.
73. Cilj: Poboljšati institucionalni smještaj osoba s duševnim smetnjama
73.1. Mjera: Organizacija hospitalizacije djece i maloljetnika na posebnim odjelima psihijatrijskih ustanova
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 2011.
73.2. Mjera: Omogućiti provođenje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog tretmana na forenzičkim odjelima i u ambulantnim uvjetima
Nositelj: Ministarstvo pravosuđa
Rok provedbe: 2009.
73.3. Mjera: Osigurati zadovoljavajuće materijalne i profesionalne standarde u domovima socijalne skrbi
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 2010.
73.4. Mjera: Sustavno provoditi model organiziranog stanovanja
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 2008. – 2011.
74. Cilj: povećati učinkovitost zaštite prava osoba s duševnim smetnjama
74.1. Mjera: Uspostaviti funkcioniranje Državnog povjerenstva za zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 30. lipnja 2008.
74.2. Mjera: Poboljšati rada etičkih povjerenstava radi kontrole biomedicinskih istraživanja nad osobama s duševnim smetnjama i/ili intelektualnim teškoćama
Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Rok provedbe: 2008. – 2011.
74.3. Mjera: Financirati projekte organizacija civilnoga društva usmjerene na destigmatizaciju osoba s duševnim smetnjama, osoba s intelektualnim teškoćama
Nositelj: Ured za ljudska prava Vlade RH
Rok provedbe: 2008. – 2011.
O KRITERIJIMA ZA UTVRĐIVANJE KORISNIKA I NAČINU RASPODJELE DIJELA PRIHODA OD IGARA NA SREĆU ZA 2007. GODINU
“Narodne novine”, broj 18/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/297162.html
“Narodne novine”, broj 107/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329383.html
1. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DOPLATKU ZA DJECU
“Narodne novine”, broj 138/06
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/128858.html
2. ZAKON O DOPLATKU ZA DJECU
“Narodne novine”, broj 94/01
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/233159.html
“Narodne novine”, broj 107/07
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329393.html
1. ZAKON O IZMJENI OBITELJSKOG ZAKONA
“Narodne novine”, broj 136/04
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/313043.html
2. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA OBITELJSKOG ZAKONA
“Narodne novine”, broj 17/04
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/311129.html
3. OBITELJSKI ZAKON
“Narodne novine”, broj 116/03
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306171.html
“Narodne novine”, broj 107/07
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje djelokrug i način rada te uvjeti za imenovanje i razrješenje pravobranitelja za osobe s invaliditetom i njegovih zamjenika.
Članak 2.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom štiti, prati i promiče prava i interese osoba s invaliditetom na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona.
Članak 3.
(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom djeluje neovisno i samostalno, držeći se načela pravičnosti i morala.
(2) Pravobranitelju za osobe s invaliditetom nitko ne smije davati upute i naloge u njegovu radu.
(3) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici ne smiju pripadati ni jednoj političkoj stranci ni sudjelovati u političkim aktivnostima.
Članak 4.
(1) Pravobranitelja za osobe s invaliditetom imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ima dva zamjenika koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
(3) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici dužnosnici su Republike Hrvatske, imenuju se na vrijeme od osam godina i mogu biti ponovno imenovani.
Članak 5.
Osoba s invaliditetom je osoba koja se prema važećim propisima u Republici Hrvatskoj smatra osobom s invaliditetom.
DJELOKRUG I NAČIN RADA
Članak 6.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom:
– prati usklađenost zakona i drugih propisa u Republici Hrvatskoj, koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom, s odredbama Ustava Republike Hrvatske i međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom,
– prati izvršavanje obveza Republike Hrvatske koje proizlaze iz međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom,
– prati primjenu politika, nacionalnih strategija i programa Republike Hrvatske koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom,
– skrbi o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom te o suzbijanju svih oblika diskriminacije zbog invaliditeta,
– razmatra slučajeve povrede prava osoba s invaliditetom, izvještava javnost o povredama prava osoba s invaliditetom te poduzima radnje u svrhu njihova sprečavanja,
– zalaže se za zaštitu i promicanje prava i interesa osoba s invaliditetom,
– predlaže poduzimanje mjera za izgradnju cjelovitog sustava zaštite i promicanja prava i interesa osoba s invaliditetom,
– predlaže poduzimanje mjera usmjerenih na unapređenje kvalitete življenja osoba s invaliditetom,
– predlaže poduzimanje mjera usmjerenih na unapređenje kvalitete življenja obitelji osoba s invaliditetom,
– prikuplja informacije i obavještava javnost o stanju prava osoba s invaliditetom,
– obavlja druge poslove određene ovim Zakonom.
Članak 7.
(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom sudjeluje u postupku izrade nacrta prijedloga propisa koji se odnose na prava osoba s invaliditetom ili kojima se uređuju pitanja od značaja za osobe s invaliditetom.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom može potaknuti donošenje i izmjene zakona i drugih propisa koji se odnose na prava i zaštitu osoba s invaliditetom.
Članak 8.
(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom pruža savjetodavnu pomoć osobama s invaliditetom o načinu ostvarivanja i zaštite njihovih prava i interesa.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom surađuje s udrugama osoba s invaliditetom, udrugama koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom te inicira i sudjeluje u javnim aktivnostima usmjerenim na poboljšanje položaja osoba s invaliditetom.
Članak 9.
(1) U obavljanju poslova iz svog djelokruga pravobranitelj za osobe s invaliditetom ovlašten je upozoravati, predlagati, obavještavati i davati preporuke.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ovlašten je nadležnim tijelima državne uprave, tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama predlagati poduzimanje mjera za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom i zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama.
Članak 10.
(1) Tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne i fizičke osobe obvezni su surađivati s pravobraniteljem za osobe s invaliditetom i na njegov zahtjev podnositi izvješća i odgovarati na upite.
(2) Tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne i fizičke osobe dužne su odmah, a najkasnije u roku od 15 dana izvijestiti pravobranitelja za osobe s invaliditetom o poduzetom u povodu njegovog upozorenja, prijedloga ili preporuke.
(3) Ako tijela i pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka ne postupe u propisanom roku prema njegovom traženju, pravobranitelj za osobe s invaliditetom će, u roku od 30 dana, o tome obavijestiti tijelo koje obavlja nadzor nad njihovim radom.
(4) Ako tijelo koje obavlja nadzor nad radom tijela i pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka u roku od 8 dana ne izvijesti o utvrđenim činjenicama i poduzetim mjerama, pravobranitelj za osobe s invaliditetom, u roku od 30 dana, o tome će obavijestiti Vladu Republike Hrvatske.
Članak 11.
Sva tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne i fizičke osobe dužne su pravobranitelju za osobe s invaliditetom osigurati dostupnost i uvid u sve podatke, informacije i akte koji se odnose na prava i zaštitu osoba s invaliditetom.
Članak 12.
(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ima pravo pristupa u prostorije i uvida u način ostvarivanja brige o osobama s invaliditetom koje borave, rade ili su privremeno, odnosno trajno smještene kod fizičkih i pravnih osoba i drugih pravnih subjekata na temelju posebnih propisa.
(2) O obavljenom uvidu iz stavka 1. ovoga članka, u roku od 30 dana, sastavlja se izvješće koje se dostavlja i tijelu koje obavlja nadzor nad radom osoba iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Tijelo iz stavka 2. ovoga članka dužno je u roku od 30 dana od dana zaprimanja izvješća, a u hitnim slučajevima bez odgode, izvijestiti pravobranitelja za osobe s invaliditetom o poduzetim radnjama.
(4) Ako tijelo koje obavlja nadzor ne dostavi izvješće u roku iz stavka 3. ovoga članka, pravobranitelj za osobe s invaliditetom će, u roku od 30 dana, o tome obavijestiti Vladu Republike Hrvatske i sredstva javnog priopćavanja.
Članak 13.
Ako u obavljanju dužnosti pravobranitelj za osobe s invaliditetom sazna da je osoba s invaliditetom izvrgnuta diskriminaciji, nasilju, spolnoj zloporabi, zlostavljanju, izrabljivanju, zanemarivanju ili nehajnom postupanju, dužan je odmah podnijeti prijavu nadležnom državnom odvjetništvu te upozoriti nadležno tijelo državne uprave i predložiti mjere za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom.
Članak 14.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom u obavljanju svojih poslova može zatražiti stručnu pomoć znanstvenih ustanova čiji djelokrug obuhvaća zaštitu, skrb i prava osoba s invaliditetom, a iste su mu dužne tu pomoć pružiti u roku od 30 dana.
Članak 15.
(1) Svatko se može obratiti pravobranitelju za osobe s invaliditetom i podnijeti mu prijedlog za razmatranje pitanja od značaja za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom obavijestit će podnositelja o aktivnostima poduzetim povodom njegova prijedloga u roku od 60 dana.
Članak 16.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ne može biti pozvan na odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje i poduzete radnje u okviru svog djelokruga rada, osim ako se radi o kršenju zakona od strane pravobranitelja za osobe s invaliditetom koje predstavlja kazneno djelo.
Članak 17.
(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom podnosi jednom godišnje izvješće Hrvatskom saboru o svom radu.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ima pravo Hrvatskom saboru podnijeti i posebna izvješća kada ocijeni potrebnim, radi poduzimanja mjera od značaja za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom.
Članak 18.
(1) Stručni i administrativni poslovi za pravobranitelja za osobe s invaliditetom obavljaju se u Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
(2) Sjedište Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom je u Zagrebu.
Članak 19.
(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom donosi poslovnik o svom radu kojim se uređuje način i organizacija rada, unutarnji ustroj stručne službe te druga pitanja značajna za obavljanje poslova pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
(2) Poslovnik o radu iz stavka 1. ovoga članka potvrđuje Hrvatski sabor.
Članak 20.
Sredstva za rad pravobranitelja za osobe s invaliditetom, njegovih zamjenika i stručne službe osiguravaju se u proračunu Republike Hrvatske.
IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE PRAVOBRANITELJA ZA OSOBE S INVALIDITETOM
Članak 21.
(1) Za pravobranitelja za osobe s invaliditetom može biti imenovan hrvatski državljanin koji ima završen diplomski sveučilišni studij društvenog smjera i najmanje 10 godina radnog iskustva u području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom.
(2) Za zamjenike pravobranitelja za osobe s invaliditetom mogu biti imenovani hrvatski državljani koji imaju završen diplomski sveučilišni studij i najmanje 5 godina radnog iskustva.
(3) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ili jedan od njegovih zamjenika mora imati završen diplomski sveučilišni studij pravne struke.
(4) Osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo za koje je propisana kazna od najmanje dvije godine zatvora prema domaćem ili međunarodnom pravu za kaznena djela protiv života i tijela, čovječnosti i morala, javnog ili privatnog vlasništva, javne uprave i javnog interesa ili zbog pronevjere u javnom sektoru, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu ne može biti imenovana za pravobranitelja za osobe s invaliditetom niti za njegova zamjenika.
(5) Prednost pri imenovanju pravobranitelja za osobe s invaliditetom ili jednog od njegovih zamjenika ima osoba s invaliditetom, ukoliko ispunjava sve tražene uvjete propisane natječajem.
Članak 22.
(1) Vlada Republike Hrvatske pokreće postupak za imenovanje pravobranitelja za osobe s invaliditetom najkasnije 3 mjeseca prije isteka mandata pravobranitelja za osobe s invaliditetom, odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti pravobranitelja za osobe s invaliditetom iz drugih zakonom određenih razloga.
(2) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom pokreće postupak za imenovanje zamjenika najkasnije u roku od 3 mjeseca prije isteka mandata zamjenika, odnosno 30 dana nakon prestanka dužnosti zamjenika iz drugih zakonom određenih razloga.
Članak 23.
(1) Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici prije stupanja na dužnosti daju prisegu pred Hrvatskim saborom.
(2) Prisega glasi: »Prisežem da ću se u svom radu držati Ustava i zakona, poštovati pravni poredak Republike Hrvatske i da ću svoju dužnost obavljati pravično, časno, savjesno i nepristrano u najboljem interesu osoba s invaliditetom«.
Članak 24.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i njegovi zamjenici bit će razriješeni dužnosti prije isteka vremena za koje su imenovani u slučaju:
1. vlastitog zahtjeva,
2. gubitka hrvatskog državljanstva,
3. nastanka opće nesposobnosti za rad i gubitka poslovne sposobnosti,
4. pravomoćne osude za kazneno djelo za koje je propisana kazna od najmanje dvije godine zatvora prema domaćem ili međunarodnom pravu za kaznena djela protiv života i tijela, čovječnosti i morala, javnog ili privatnog vlasništva, javne uprave i javnog interesa ili zbog pronevjere u javnom sektoru,
5. neprihvaćanja godišnjeg izvješća o radu ili nezakonitog, nepravodobnog ili nestručnog obavljanja svoje dužnosti.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 25.
Vlada Republike Hrvatske će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona predložiti Hrvatskom saboru pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Članak 26.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom će u roku od 30 dana od dana imenovanja predložiti Hrvatskom saboru zamjenike pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Članak 27.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom će donijeti poslovnik iz članka 19. ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na dužnost.
Članak 28.
Ovaj Zakon objavljuje se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2008.
Klasa: 713-01/07-01/01
Zagreb, 3. listopada 2007.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
O VOĐENJU EVIDENCIJE O FIZIČKIM OSOBAMA KOJIMA JE PRIZNATO PRAVO NA STATUS RODITELJA NJEGOVATELJA
“Narodne novine”, broj 111/07
Članak 1.
Ovim Pravilnikom propisuju se sadržaj i način vođenja evidencije o fizičkim osobama kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja iz članka 77.a Zakona o socijalnoj skrbi (dalje u tekstu: Zakon).
Članak 2.
Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) vodi i čuva evidenciju o fizičkim osobama kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja.
Evidencija o fizičkim osobama kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja vodi se na propisanom obrascu na koji se upisuju podaci o svakoj pojedinoj osobi i u elektronskom obliku (Obrazac 1).
Obrazac iz stavka 2. ovoga članka tiskan je uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.
Članak 3.
Obrazac evidencije iz članka 2. stavka 2. ovoga Pravilnika sadrži sljedeće podatke:
1. redni broj evidencije;
2. podatak o centru za socijalnu skrb nadležnom za utvrđivanje prava na status roditelja njegovatelja;
3. osobne podatke o roditelju koji je ostvario pravo na status roditelja njegovatelja:
– ime i prezime roditelja
– MBG odnosno porezni broj
– adresu prebivališta odnosno uobičajenog boravišta;
4. osobne podatke o djetetu temeljem kojega je roditelj ostvario pravo na status roditelja njegovatelja:
– ime i prezime djeteta
– datum rođenja;
5. podatke o početku statusa roditelja njegovatelja odnosno prava korištenja:
– datum početka prava na status roditelja njegovatelja
– status u obveznom mirovinskom osiguranju za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup)
– oznaku rješenja kojim je utvrđeno pravo na status roditelja njegovatelja (klasa, urbroj i datum rješenja);
6. podatke o prestanku statusa roditelja njegovatelja odnosno prava korištenja i to:
– datum prestanka prava na status roditelja njegovatelja
– oznaku rješenja kojim je utvrđen prestanak prava na status roditelja njegovatelja (klasa, urbroj i datum rješenja).
Članak 4.
Ministarstvo upisuje podatke u obrazac iz članka 3. ovoga Pravilnika na temelju obavijesti centra za socijalnu skrb nadležnog za utvrđivanje prava na status roditelja njegovatelja o početku prava odnosno prestanka toga prava.
Obavijest o početku prava na status roditelja njegovatelja centar za socijalnu skrb dostavlja nakon provedene revizije rješenja sukladno odredbama članaka 77.d i 77.e Zakona, a najkasnije u roku 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja.
Obavijest o prestanku prava na status roditelja njegovatelja centar za socijalnu skrb dostavlja nakon pravomoćnosti rješenja kojim jer utvrđen prestanak prava, a najkasnije u roku 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja.
Obavijest o početku odnosno o prestanku prava dostavlja se pojedinačno za svaku osobu – roditelja na propisanom obrascu (Obrazac 2).
Obrazac obavijesti iz stavka 4. ovoga članka tiskan je uz ovaj Pravilnik i čini njegov sastavni dio.
Članak 5.
Obrazac obavijesti iz članka 4. stavka 4. ovoga Pravilnika sadrži sljedeće pPodaci o centru za socijalnu skrb nadležnom za utvrđivanje prava na status roditelja njegovatelja;
2. osobne podatke o roditelju koji je ostvario pravo na status roditelja njegovatelja:
– ime i prezime roditelja
– MBG odnosno porezni broj
– adresu prebivališta odnosno uobičajenog boravišta;
3. osobne podatke o djetetu temeljem kojega je roditelj ostvario pravo na status roditelja njegovatelja:
– ime i prezime djeteta
– datum rođenja;
4. podatke o početku statusa roditelja njegovatelja odnosno prava korištenja:
– datum početka prava na status roditelja njegovatelja
– status u obveznom mirovinskom osiguranju za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup)
– oznaku rješenja kojim je utvrđeno pravo na status roditelja njegovatelja (klasa, urbroj i datum rješenja);
5. podatke o prestanku statusa roditelja njegovatelja odnosno prava korištenja:
– datum prestanka prava na status roditelja njegovatelja
– oznaku rješenja kojim je utvrđen prestanak prava na status roditelja njegovatelja (klasa, urbroj i datum rješenja).
Članak 6.
Nadležni centar za socijalnu skrb u ime Ministarstva podnosi prijavu i odjavu na obvezna osiguranja korisnika prava na status roditelja njegovatelja na način uređen propisima o obveznim osiguranjima.
U postupku prikupljanja podataka potrebnih za prijavu na osiguranje roditelj-njegovatelj, pored ostalih podataka, daje i pisanu izjavu o statusu u mirovinskom osiguranju odnosno podatak o tome da li je ili nije osiguranik mirovinskog osiguranik za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup).
Obrasce o prijavi na osiguranje i odjavi s osiguranja, te izjavu roditelja o statusu u mirovinskom osiguranju i primjerak Obrasca 2. dostavljenog Ministarstvu, centar za socijalnu skrb ulaže u zbirku isprava te na temelju njih upisuje podatke o početku i o prestanku osiguranja u radnu knjižicu roditelja njegovatelja.
Članak 7.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-01 /07-02/44
Urbroj: 534-09-01-02/1-07-4
Zagreb, 19. rujna 2007.
Ministar
prof. dr. sc. Neven Ljubičić, v. r.
“Narodne novine”, broj 79/07
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju uvjeti, način obavljanja te druga pitanja povezana s obavljanjem udomiteljstva.
Članak 2.
Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. Udomiteljstvo jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava skrb u udomiteljskoj obitelji.
2. Udomiteljstvo za djecu jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu pruža obiteljska skrb i odgoj u zamjenskoj obitelji.
3. Udomiteljstvo za odrasle osobe jest oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se odrasloj osobi osigurava zadovoljenje osnovnih životnih potreba koje iz bilo kojih razloga ne ostvaruje u vlastitoj obitelji, a nije ih u mogućnosti sama zadovoljiti.
4. Udomiteljska obitelj jest obitelj koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a čine je udomitelj, njegov bračni drug ili izvanbračni drug i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkome kućanstvu.
5. Udomitelj jest samac ili predstavnik udomiteljske obitelji s kojim centar za socijalnu skrb sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
6. Srodnička udomiteljska obitelj jest udomiteljska obitelj čiji su članovi u krvnom i/ ili tazbinskom srodstvu sa smještenim korisnikom.
II. UVJETI KOJE MORA ISPUNJAVATI OSOBA KOJA SE ŽELI BAVITI UDOMITELJSTVOM
Članak 3.
(1) Udomitelj mora biti hrvatski državljanin s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: ministarstvo), udomitelj može biti stranac s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, ako je to od osobite koristi za smještenu osobu.
(3) Udomitelj mora biti psihički i tjelesno zdrav i imati sposobnosti potrebne za zaštitu, čuvanje, njegu, odgoj i zadovoljavanje drugih potreba smještenog korisnika.
(4) Uvjete glede stambenih, socijalnih i drugih uvjeta pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).
(5) Udomiteljska obitelj mora ostvarivati vlastita sredstva za uzdržavanje, a minimalni prihod za uzdržavanje udomiteljske obitelji mora biti veći za 20% od iznosa visine stalne pomoći utvrđene Zakonom o socijalnoj skrbi.
Članak 4.
Udomiteljska obitelj ne može biti obitelj:
– u kojoj je udomitelju ili drugom članu obitelji izrečena mjera obiteljsko-pravne zaštite,
– u kojoj je udomitelj lišen poslovne sposobnosti,
– u kojoj su poremećeni obiteljski odnosi,
– u kojoj je udomitelj ili drugi član obitelji osoba društveno neprihvatljivog ponašanja (ovisnost o alkoholu, opojnoj drogi ili drugim opojnim sredstvima, sklonost skitnji, promiskuitetno ponašanje, nasilničko ponašanje i slično),
– u kojoj bi zbog mentalnog oštećenja ili bolesti udomitelja ili kojeg člana obitelji, prema procjeni nadležnoga centra za socijalnu skrb, bilo ugroženo zdravlje ili drugi interesi smještenog korisnika,
– čiji je član pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa te protiv braka, obitelji i mladeži,
– čiji je član pravomoćno proglašen krivim za prekršaj zbog nasilja u obitelji.
Članak 5.
(1) Udomitelj može biti osoba koja je na dan podnošenja zahtjeva za dobivanje dozvole za obavljanje udomiteljstva starija od 21 godine i mlađa od 60 godina života, osim kada se radi o srodničkoj obitelji.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na udomitelje koji podnose zahtjev za obnavljanje dozvole za obavljanje udomiteljstva.
Članak 6.
Dobna razlika između udomitelja i udomljenog djeteta ne smije biti manja od 20 godina niti veća od 50 godina, osim kada se radi o srodničkoj obitelji.
III. BROJ I VRSTA OSOBA SMJEŠTENIH U UDOMITELJSKU OBITELJ
Članak 7.
(1) Udomiteljska obitelj može u pravilu skrbiti o istoj vrsti korisnika skrbi izvan vlastite obitelji sukladno odredbama članka 68.-72. Zakona o socijalnoj skrbi.
(2) Udomiteljska obitelj koja skrbi o djeci može istodobno skrbiti o djeci bez roditelja, djeci koju roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske dužnosti, djeci s poremećajima u ponašanju, djeci iz socijalno ugroženih obitelji, djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem, psihički bolesnoj djeci i djeci žrtvama obiteljskog nasilja, ako prema procjeni centra za socijalnu skrb ispunjava za to odgovarajuće uvjete.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju kada tijekom smještaja kod korisnika nastupe promjene koje ga svrstavaju u drugu vrstu korisnika, udomiteljska obitelj, uz suglasnost ministarstva, može i nadalje skrbiti o korisniku, ako to nije protivno interesima ostalih korisnika.
Članak 8.
(1) U udomiteljskoj obitelji može biti smješteno najviše troje djece.
(2) Iznimno, u udomiteljskoj obitelji može biti smješteno i više od troje djece ako se radi o braći i sestrama, uz prethodnu suglasnost ministarstva.
(3) Ako udomiteljska obitelj skrbi o djeci s tjelesnim ili mentalnim oštećenjima, od ukupno troje takve djece, samo jedno dijete može biti dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.
(4) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom djetetu, odnosno dvoje djece ako se radi o braći i sestrama.
(5) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom djetetu iz stavka 3. ovoga članka.
Članak 9.
(1) U udomiteljskoj obitelji mogu biti smještena najviše četiri odrasla korisnika.
(2) Broj korisnika iz stavka 1. ovoga članka umanjuje se za broj osoba koje žive u udomiteljskoj obitelji na temelju ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili po nekoj drugoj osnovi.
(3) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o najviše dva odrasla ili starija korisnika.
(4) Ako udomitelj živi sam, može skrbiti o jednom psihički bolesnom odraslom korisniku ili jednom tjelesno ili mentalno oštećenom odraslom korisniku.
IV. POSTUPAK ZA DAVANJE, OBNAVLJANJE, PRESTANAK I ODUZIMANJE DOZVOLE ZA OBAVLJANJE UDOMITELJSTVA
Članak 10.
(1) Zahtjev za davanje dozvole za obavljanje udomiteljstva stranka podnosi centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta.
(2) U postupcima za davanje, obnavljanje, prestanak i oduzimanje dozvole primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3) Na osnovi utvrđenoga činjeničnog stanja, tim za udomiteljstvo centra za socijalnu skrb, donosi ocjenu o ispunjavanju propisanih uvjeta.
(4) U roku od osam dana od dana donošenja ocjene, centar za socijalnu skrb donosi rješenje o davanju dozvole.
(5) Centar za socijalnu skrb vodi evidenciju pravomoćnih rješenja o danim dozvolama.
Članak 11.
Iznimno od članka 10. ovoga Zakona, srodniku djeteta centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti srodnička udomiteljska obitelj ima prebivalište, daje dozvolu na temelju pisanog i obrazloženog mišljenja centra za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti ima prebivalište dijete, ako je takva vrsta udomiteljstva u interesu djeteta.
Članak 12.
(1) Dozvola za obavljanje udomiteljstva daje se na rok od tri godine, a može se obnoviti svake tri godine.
(2) Udomitelj koji želi obnoviti dozvolu obvezan je podnijeti nadležnome centru za socijalnu skrb zahtjev za obnavljanje dozvole prije isteka roka važenja dozvole.
(3) Do okončanja postupka iz stavka 2. ovoga članka ostaje na snazi ranije dana dozvola.
Članak 13.
Dozvola za obavljanje udomiteljstva prestaje važiti:
– istekom roka na koji je dozvola dana, a nije podnesen zahtjev za njezino obnavljanje,
– odjavom obavljanja udomiteljstva,
– smrću udomitelja.
Članak 14.
Dozvola za obavljanje udomiteljstva oduzima se prije isteka roka za koji je dana:
– ako udomitelj obavlja udomiteljsku skrb protivno interesima korisnika,
– nastupanjem nekih od razloga koji dovode do nemogućnosti obavljanja udomiteljstva propisanih odredbama članka 3. i 4. ovoga Zakona,
– ako udomitelj ne obavi obvezno dopunsko osposobljavanje sukladno članku 16. stavku 8. ovoga Zakona.
Članak 15.
(1) Centar za socijalnu skrb na čijem području mjesne nadležnosti udomiteljska obitelj ima prebivalište provodi osposobljavanje i edukaciju udomitelja.
(2) Sadržaj i trajanje osposobljavanja i edukacije udomiteljske obitelji pravilnikom propisuje ministar.
(3) Osposobljavanje i edukacija obvezni su za sve udomitelje prije prijama na smještaj prvog korisnika.
V. OBVEZE UDOMITELJA
Opće obveze udomitelja
Članak 16.
(1) Udomitelj je obvezan izvršiti osobnu pripremu, kao i pripremu članova obitelji na smještaj korisnika.
(2) Udomitelj je obvezan sudjelovati u izradi individualnog plana za smještenog korisnika.
(3) Udomitelj je obvezan poduzeti aktivnosti u cilju prilagodbe korisnika u obitelji i pružiti mu pomoć tijekom prilagodbe na novu okolinu te korisnika pravilno njegovati, pružati mu primjeren smještaj, prehranu, odjeću i obuću.
(4) Udomitelj je obvezan poduzimati aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja korisnika te mu osiguravati odgovarajuću zdravstvenu skrb putem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite te prema potrebi i uputi stručnjaka omogućiti psihosocijalnu rehabilitaciju.
(5) Udomitelj je obvezan pripremiti korisnika za odlazak iz udomiteljske obitelji.
(6) Udomitelj je obvezan poštivati upute centra za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji i centra za socijalnu skrb koji je dao dozvolu za obavljanje udomiteljstva.
(7) Udomitelj je obvezan redovito, najmanje dva puta godišnje, izvješćivati centar za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji o svim bitnim životnim okolnostima korisnika prema obrascu čiji sadržaj pravilnikom propisuje ministar.
(8) Udomitelj je obvezan najmanje jednom godišnje sudjelovati u osposobljavanju koje provodi nadležni centar za socijalnu skrb.
(9) Udomitelj je obvezan omogućiti kontakte korisnika s njegovom obitelji, drugim srodnicima kao i ostalim bliskim osobama.
(10) Udomitelj je obvezan osigurati zaštitu tajnosti svih podataka o korisniku.
Posebne obveze udomitelja za djecu
Članak 17.
(1) Udomitelj je obvezan udomljeno dijete pravilno njegovati, odgajati i pružati mu primjeren smještaj, osigurati primjerenu prehranu, odjeću i obuću, školske i osobne potrepštine te se brinuti o djetetovom zdravlju.
(2) Udomitelj je obvezan brinuti se za pravilan odnos udomljenog djeteta prema učenju i radu, stjecanju radnih navika te skrbiti da udomljeno dijete stekne određeno profesionalno zvanje.
(3) Udomitelj je obvezan pomoći djetetu kod oblikovanja vlastitog identiteta.
(4) Udomitelj je obvezan omogućiti i poticati susrete i druženja između djeteta i roditelja i drugih srodnika, sukladno odluci nadležnog tijela.
(5) Udomitelj je obvezan sva važnija pitanja vezana uz brigu i odgoj udomljenoga djeteta uređivati u suradnji s roditeljima udomljenoga djeteta, odnosno njegovim zakonskim zastupnikom i s centrom za socijalnu skrb koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji.
Posebne obveze udomitelja za odrasle osobe
Članak 18.
(1) Udomitelj je obvezan pružati pomoć smještenoj odrasloj osobi pri zadovoljavanju svakodnevnih potreba te poticati usvajanje određenih vještina s obzirom na njezine preostale sposobnosti, a radi njezinog osamostaljivanja.
(2) Udomitelj je obvezan poticati radno-okupacijske aktivnosti u skladu s psihofizičkim sposobnostima i interesima odrasle osobe, poticati rekreacijske aktivnosti te kulturno-zabavne aktivnosti.
(3) Udomitelj je obvezan poticati uključivanje udomljene odrasle osobe u život lokalne zajednice sukladno njezinim potrebama i mogućnostima.
VI. OBVEZE CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB
Članak 19.
(1) Centar za socijalnu skrb obvezan je ustrojiti tim za udomiteljstvo, koji čine najmanje dva stručna radnika, sukladno pravilniku o uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb i podružnice koji donosi ministar.
(2) Centar za socijalnu skrb obvezan je upoznati udomiteljsku obitelj s karakteristikama i osobinama korisnika koji će biti smješten, njegovim dotadašnjim životom, zdravstvenim stanjem i potrebama, problemima koji postoje i koji se mogu očekivati te s ciljevima koji se žele postići udomiteljstvom.
(3) Centar koji je donio rješenje o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji obvezan je pratiti ispunjavanje obveza utvrđenih ugovorom o udomiteljstvu te je obvezan redovito, a najmanje tri puta godišnje, obilaziti udomiteljsku obitelj i k
