Dana 17.06.2009. godine Udruga invalida Križevci je u suradnji s Hrvatskom udrugom paraplegičara i tetraplegičara, Gradom Križevci, prof. Jankom Hančević, dr. med., spec. kirurgom iz Poliklinike SIMBEX (ambulanta za liječenje kroničnih rana) i njegovom suradnicom Cvjetom Mitić, višom medicinskom sestrom, a uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, organizirala javnu tribinu sa temama: „Najčešći problemi osoba s paraplegijom i tetraplegijom“, „Prevencija i liječenje dekubitusa“ i „Život sa inkontinencijom“.
Ova javna tribina održavala se i sukladno odrednicama Križevačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2007. do 2010., sa ciljem informiranja i povećavanja znanja i svijesti građana, liječnika i medicinskih sestara, kao i osoba s invaliditetom o načinima prevencije i liječenja dekubitusa, kao i života osoba sa inkontinencijom, te suočavanje sa najčešćim problemima osoba s paraplegijom i tetraplegijom.
U uvodnom djelu sve prisutne pozdravio je predsjednik Udruge invalida Križevci g. Petar Gatarić.
Nakon toga slijedilo je izlaganje Mande Knežević, predsjednice Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara: „Paraplegija je posljedica spinalne ozljede u prsnom (torakalnom) ili slabinskom (lumbalnom) ili sakralnom (križnom) dijelu kralješnice koju karakterizira djelomični (parapareza) ili potpuni gubitak funkcija ispod razine ozljede (paraplegija). Tetraplegija je posljedica spinalne ozljede u vratnom (cervikalnom) dijelu kralješnice s djelomičnim (tetrapareza) ili potpunim (tetraplegija) gubitkom funkcija ispod mjesta ozljede.
Kolica su ponajmanji problem osobama s spinalnim ozljedama, veći problem su svi drugi problemi. Uzroci oštećenja ovih osoba su prije svega promet zatim sport, rad, i posljedica bolesti.
Prosječna dob ozljeđivanja je između 14. i 34. godine u 70% slučajeva.
Poteškoće osoba s spinalnim ozljedama su: početni spinalni šok i nejasnoća cijele situacije, obitelji je teško shvatiti opće stanje ozlijeđene osobe, prijatelji i poznanici se također teško snalaze. U tom trenutku je potrebno puno pravovaljanih i pravodobnih informacija, koje najčešće te osobe ne dobe ili dobe djelomično.
Pomagala: invalidska kolica, električni krevet s mogućnošću promjene položaja, antidekubitalni madrac, antidemubitalni jastuk, potrepštine za inkontinenciju, pelene, urinari, ponekad i laksativi, dizalica, automobil na ručne komande.
Voditi računa o odjeći i obući da je mekana, da nema čvrste rubove, jer su takve osobe sklone dekubitusima.
Važno za svakodnevni život je: prilagodba doma (kuće), ukloniti iz životnog prostora prepreke (tepisi, suvišni namještaj) tako da osoba ima mjesta za manevriranje u kolicima, po mogućnosti nabaviti automobil na ručne komande.“
Nakon gospođe Mande Knežević uslijedilo je izlaganje prof. Janka Hančevića koji je istaknuo: „Pojava dekubitusa je početak kraja života bolesnika. Postojanje dekubitusa veliki je zdravstveno i ekonomski problem bolesnika, ustanove, njegove okoline i šire društvene zajednice. Cijena prevencije i liječenja su visoke, ali efikasne.
Koliko više uložimo u prevenciju toliko manje ima dekubitusa.
Treba naučiti kako poznavati rizične faktore za nastanak dekubitusa. Tu je potrebna Edukacija osobito medicinskog osoblja koja mora biti trajna uz praktične vježbe uz bolesnika. Svaki efektivni plan mora uključiti bolesnika i obitelj.
Važno je da se pri prvim znacima dekubitusa konzultira sa nadležnim liječnikom.
Zabranjena je: upotreba sapuna, podražajnih sredstava, pasta, masnih supstanci, alergizirajuće miksture,dezinfekcijskih sredstava, te masaža ugroženih mjesta.
Kod prevencije i procjene dekubitusa važna je: procjena nutricionalnog statusa,
ako je došlo do smanjenog uzimanja hrane, ako je smanjen serumski albumin manje od 3 ili ako je u zadnja 3 mjeseca bolesnik oslabio 10%, postojanje neke kronične bolest. procjena inkontinencije, zaštita kože od fekalija ili urina, briga o njezi kože, procjena mobiliteta i smanjene aktivnosti, prikladnost za rehabilitaciju, sudjelovanje u terapiji, svakodnevna kontrola kože, smanjiti pritisak, trenje, strižne sile, odgovarajući ležaj, popraviti prehranu i primijeniti odgovarajuće tehnike.
Plan skrbi: pregled stopala svaki dan, procjena pulsa, primjena krema/losiona, ne masirati osobito koštane prominencije, okretanje bolesnika svaka 2 sata, koristiti standardne bolničke madrace i odgovarajuće vrste madraca za pojedinog bolesnika, omogućiti bolesniku 3 x dnevno ustajanje, kao i potaknuti na aktivno razgibavanje zglobova, primjena čarapa ili premaza filmom, jastuci ispod donjih ekstremiteta, uključiti fizioterapeuta/radnog terapeuta.“
Na kraju, izlaganje je imala i viša medicinska sestra cvjeta mitić koja je naglasila:
„Inkontinencija se definira kao nemogućnost kontroliranja ispuštanja urina.Uzroci inkontinencije su: slabost muskulature mjehura, preveliko ispijanje tekućine, bolesti (dijabetes, karcinom, povećana prostata), posljedice medicinskih postupaka (oštećenje sfinktera i živaca nakon tur-a, iradijacije), iritacija mjehura (upala, kamenci).
Važno je znati što osjećate kod uriniranja? (osjećam bolove, osjećam svrbež u genitalnoj regiji, imate li poteškoća pri početku mokrenja, imate li poteškoće nakon mokrenja i da li bez nagona odlazi urin ili stolica).
Važna je i edukacija inkontinentnih bolesnika o samoj inkontinenciji:
