PUČKI PRAVOBRANITELJ I NJEGOVI ZAMJENICI

Objavljeno: 04.01.2012.

Zakon o pučkom pravobranitelju donesen je na 24. sjednici Hrvatskog sabora 21. listopada 2011. (76 glasova “za”, 1 “suzdržan"), nakon što je raspravljen na sjednici Odbora za Ustav od 14. listopada,na kojoj su bili predstavnici svih pravobraniteljskih institucija i Centra za ljudska prava. Ovim zakonskim rješenjem planirano je pripajanje Centra za ljudska prava Uredu pučkog pravobranitelja 1. srpnja 2012. godine, kada Zakon stupa na snagu.
Pučki pravobranitelj opunomoćenik je Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koji su dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Ustavnim promjenama iz 2010. značajno je promijenjen status pučkog pravobranitelja koji je definiran kao samostalna i neovisna institucija (članak 93. Ustava), te je sukladno osnaženju njegovog položaja bilo potrebno donijeti novi Zakon o pučkom pravobranitelju.
Zakonom je propisano da pučki pravobranitelj: prati stanje i ukazuje na potrebu zaštite temeljnih ljudskih prava, obavlja istraživačko-analitičku djelatnost, razvija i održava bazu podataka i dokumentacije, pravovremeno i redovito informira javnost i zainteresirane dionike, educira javnost, aktivno potiče i održava suradnju s organizacijama civilnog društva, međunarodnim organizacijama i znanstveno-istraživačkim institucijama. Osobit naglasak stavljen je na ulogu pučkog pravobranitelja u informiranju javnosti putem različitih vrsta medija, organiziranjem javnih rasprava te objavljivanjem izvještaja (članak 14.).
Osim navedenih, Zakon upućuje i na specijalne ovlasti pučkog pravobranitelja na temelju članka 12. Zakona o suzbijanju diskriminacije, kao i na obveze koje je Republika Hrvatska preuzela potpisivanjem Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.
U svom postupanju pučki pravobranitelj može provesti skraćeni postupak ili ispitni postupak. Skraćeni postupak provodi se kada se iz činjenica navedenih u pritužbi i dostavljene dokumentacije nedvojbeno može utvrditi da su podnositelju ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava (članak 18.). U ispitnom postupku pučki pravobranitelj traži od nadležnih tijela potrebna očitovanja, informacije i dokumentacije. Po završetku ispitnog postupka pravobranitelj izrađuje izvješće o slučaju u kojem se, kada je to moguće, predlaže poduzimanje određenih mjera za otklanjanje nepravilnosti. Nadležno tijelo kojem su upućene preporuke dužno je obavijestiti pučkog pravobranitelja o poduzetim mjerama (članak 22.).
Pučki pravobranitelj ovlašten je podnijeti prijedlog za poništenje i ukidanje rješenja javnopravnog tijela, zahtjev za obnovu upravnog postupka, kao i izvršiti pregled svih mjesta na kojima se nalaze osobe čija se prava štite (članak 23.- 25.).
Pučkog pravobranitelja, kao i njegove zamjenike, bira Hrvatski sabor na vrijeme od 8 godina, uz mogućnost reizbora, a člankom 34. odnosno 36. određeni su uvjeti koje kandidati moraju ispunjavati.
Člankom 26. određena su područja djelovanja zamjenika pučkog pravobranitelja na sljedeći način: zamjenik pučkog pravobranitelja za ljudska prava i slobode, zamjenik pučkog pravobranitelja za prava djece, zamjenik pučkog pravobranitelja za ravnopravnost spolova, zamjenik pučkog pravobranitelja za osobe s invaliditetom te zamjenik pučkog pravobranitelja za starije osobe, čime je omogućeno spajanje stručnih i administrativnih kapaciteta postojećih, specijaliziranih pravobranitelja. U skladu s ovim pripajanjem, novi Zakon o pučkom pravobranitelju propisuje da njegovim stupanjem na snagu (1. srpnja 2012.) prestaju važiti: Zakon o pučkom pravobranitelju, Zakon o pravobranitelju za djecu, odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova koje se odnose na pravobranitelja za ravnopravnost spolova i Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom.
Obavljanje poslova iz nadležnosti pučkog pravobranitelja koordinira Ured pučkog pravobranitelja u suradnji s posebnim ustrojstvenim jedinicama za pojedina područja rada.
Zakonom je predviđeno osnivanje Savjeta za ljudska prava pučkog pravobranitelja kao savjetodavnog tijela koje razmatra i predlaže strateške smjernice u području promicanja ljudskih prava, osigurava kontinuiranu suradnju u području ljudskih prava između pučkog pravobranitelja, civilnog društva, akademske zajednice i medija te razmatra druga pitanja od značaja za rad pučkog pravobranitelja u području promicanja ljudskih prava i sloboda.
Radi jačanja promicateljske uloge pučkog pravobranitelja, predviđeno je spajanje ustanove Centra za ljudska prava s Uredom pučkog pravobranitelja. Centar za ljudska prava osnovan je 2005. godine Uredbom, a zakonodavac smatra da će se ovim pripajanjem ojačati dosadašnja aktivnost Centra i, s druge strane, kadrovski osnažiti i ekipirati Ured pučkog pravobranitelja.
Zadnjih nekoliko tjedana u javnosti se raspravljalo o novinama koje donosi ovaj Zakon i moglo se primijetiti mnogo nezadovoljstva i zabrinutosti, osobito vezano uz odredbe o pripajanju specijaliziranih ureda pučkog pravobranitelja Uredu pučkog pravobranitelja. Kritičari zakona ističu kako će se time marginalizirati mnoga pitanja kojima se bavi pojedini specijalizirani ured, što bi u konačnici moglo dovesti do slabljenja pravobraniteljske zaštite.
Hrvatska je prema Europskoj uniji prihvatila obvezu jačanja uloge pučkog pravobranitelja, pa se čini kako je ovo još jedan zakon koji je donesen u svrhu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s europskim mjerilima. Koliko će novi zakon doista pridonijeti većoj neovisnosti i jačanju institucije pučkog pravobranitelja, ovisi ponajviše o probitačnosti i aktivizmu osoba zaposlenih u Uredu pučkog pravobranitelja.

ZAKON O PUČKOM PRAVOBRANITELJU

“Narodne novine”, broj 125/11

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_11_125_2499.html