PRIJEDLOZI ZAKONA ZA ČETIRI DJELATNOSTI SOCIJALNE…

Objavljeno: 27.07.2011.

Na 23. sjednici Hrvatskog sabora raspravljen je paket od četiri prijedloga zakona koji bi se mogli svrstati pod kategoriju socijalnih – Zakon o djelatnosti socijalnog rada, Zakon o socijalno-pedagoškoj djelatnosti, Zakon o logopedskoj djelatnosti i Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. Predložena rješenja predviđena su Zakonom o socijalnoj skrbi /Narodne novine, broj 57/2011) i idu u prilog započetoj reformi socijalne skrbi.
Zakonskim prijedlozima uređuje se sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje sve četiri djelatnosti, dužnosti, stručni nadzor nad radom magistara i sveučilišnih prvostupnika struke te nad provođenjem djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Istaknuto je da su sve četiri djelatnosti od javnog interesa za Republiku Hrvatsku. Zakonskim prijedlozima uređuje se i osnivanje strukovnih komora kao samostalnih i neovisnih strukovnih organizacija sa svojstvom pravne osobe s javnim ovlastima. Cilj osnivanja Komora jest usmjeravanje profesionalnog razvoja struke, promicanje, zastupanje i usklađivanje interesa magistara i sveučilišnih prvostupnika socijalnog rada, logopedije, socijalne pedagogije i edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti.
U objedinjenoj saborskoj raspravi istaknuto je da u sustavu socijalne skrbe radi 11 500 ljudi od čega su dvije trećine stručni radnici: psiholozi, socijalni radnici, pravnici, pedagozi, edukacijski rehabilitatori, logopedi. Zakonom o psihološkoj djelatnosti (NN 47/03) regulirana je profesija psihologije, dok ostale profesije nisu zakonski regulirane što rezultira njihovim neujednačenim obavljanjem ovisno o različitom resoru, instituciji i sl. Ujednačavanjem djelatnosti želi se postići jasno određivanje zadataka svake pojedine struke unutar sustava socijalne skrbi. Racionalizacijom stručnog kadra pokušat će se olakšati migracija stručnjaka između pojedinih resora i institucija.
Temelj za ujednačavanje djelatnosti zakonski prijedlozi razrađuju u početnim člancima kojima se propisuju stručni postupci, mjere i sredstva usmjereni prema pojedincu, skupinama, institucijama i zajednici odnosno sve ono što djelatnost pojedine struke obuhvaća. Određeno je da pravo na obavljanje djelatnosti ima magistar i sveučilišni prvostupnik određene struke (logopedije, edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti, socijalne pedagogije, socijalnog rada) koji su upisani u imenik strukovne komore te imaju odobrenje za samostalan rad (licenca). Sveučilišni prvostupnici imaju pravo na obavljanje djelatnosti samo pod nadzorom magistra struke.
Odobrenje za samostalni rad magistru i sveučilišnom prvostupniku daje strukovna komora nakon upisa u Imenik magistara odnosno sveučilišnih prvostupnika. Potrebno je istaknuti nejasnoću zakonskih prijedloga koja je bila predmetom rasprave i u Saboru. Naime, propisano je da komora daje odobrenje za samostalni rad i sveučilišnom prvostupniku dok prethodni članak ističe da prvostupnici imaju pravo na obavljanje djelatnosti samo pod nadzorom magistra struke. Postavlja se pitanje mogu li sveučilišni prvostupnici rad obavljati samostalno ili isključivo pod nadzorom magistra. Predlagatelji zakona obvezali su se tu nejasnoću ispraviti u konačnom prijedlogu zakona.
Privatnu praksu samostalno može obavljati isključivo magistar pojedine struke pod uvjetima propisanim zakonom. U tom smislu zakonski prijedlozi propisuju uvjete za obavljanje privatne prakse, privremenu obustavu rada te prestanak obavljanja privatne prakse. Najnižu cijenu kao i pojedinačnu cijenu rada privatnih magistara struke propisuje strukovna komora.
Zakonskim prijedlozima predviđeno je osnivanje strukovnih komora i to: Hrvatske komore socijalnih pedagoga, Hrvatske komore socijalnih radnika, Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora i Hrvatske komore logopeda. Komore su samostalne strukovne organizacije sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Osim javnih ovlasti Komora obavlja i druge poslove poput nadzora obavljanja djelatnosti, propisuje Etički kodeks struke, zastupa članove u zaštiti njihovih interesa, surađuje s drugim strukovnim i državnim tijelima, utvrđuje povrede radnih dužnosti, brine za pravnu pomoć članovima itd.
Tijela Komore su Skupština, Upravni odbor, Nadzorni odbor, predsjednik i druga tijela utvrđena Statutom. Nadzor nad zakonitošću rada Komore u obavljanju njezinih javnih ovlasti provodi Ministarstvo. Rad Komore financira se upisninama, članarinama, iz drugih prihoda ostvarenih djelatnošću Komore te iz državnog proračuna. Iz državnog proračuna Republike Hrvatske osiguravaju se sredstva isključivo za izvršavanje poslova koje Komora obavlja na temelju javnih ovlasti.
Postavlja se pitanje hoće li prihodi od članstva i upisnina biti dovoljni za financiranje onih poslova Komore koji se ne financiraju iz proračuna budući da je u prijedlogu Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti navedeno dvadesetak takvih poslova. S druge strane, u uvodu zakonskog prijedloga ističe se da je u ustanovama socijalne skrbi zaposlen svega 371 edukacijski rehabilitator, od čega većina (320) u domovima socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska. Može li Hrvatska Komora edukacijskih rehabilitatora kvalitetno obavljati dvadesetak složenih poslova s prihodima od svega tristotinjak članarina. Nadalje, može li Komora slaba po članstvu kvalitetno štititi interese svojih članova. Kako bi se riješila ova sporna pitanja, neki su saborski zastupnici predložili osnivanje jedne ili dvije komore koja bi bila zadužena za sve četiri djelatnosti.
Zakonski prijedlozi uključuju i kaznene te prijelazne i završne odredbe. Novčane kazne odnose se isključivo na propuste magistara struke i iznose od 10.000,00 do 30.000,00 kuna. Osnivanje komora predviđeno je u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu zakona. Također, u istom roku, ministar bi trebao donijeti provedbene pravilnike, a Komora opće akte za čije je donošenje ovlaštena zakonom.