IZVOD IZ KAZNENE EVIDENCIJE, TZV. UVJERENJE O…

Objavljeno: 04.01.2012.

Uz sve informacije koje se za zapošljavanje na pojedino radno mjesto traže od radnika, postavlja se pitanje jesu li poslodavci ovlašteni zahtijevati i ishođenje podatka iz evidencije o ranijoj kaznenoj (ne)osuđivanosti kandidata za posao, odnosno ishođenje tzv. uvjerenja o nekažnjavanju.
Zakon o radu, osim na nekoliko mjesta, ne propisuje neke posebne uvjete za zapošljavanje radnika. Možda je najvažnija odredba u tom smislu da se osoba mlađa od petnaest godina ili osoba s petnaest i starija od petnaest, a mlađa od osamnaest godina koja pohađa obvezno osnovno obrazovanje, ne smije zaposliti. Povrh toga, taj Zakon ipak sadržava određena pravila kojih se poslodavac i radnik moraju pridržavati pri zapošljavanju, odnosno sklapanju ugovora o radu.
Tako je člankom 22. stavkom 1. propisano da je prilikom sklapanja ugovora o radu radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir.
Nadalje, člankom 23. stavkom 1. Zakona regulirano je da prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i sl.) i sklapanja ugovora o radu poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom.
Člankom 25. stavkom 1. propisano je da ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo radnik koji udovoljava tim uvjetima. Zakon o radu ne propisuje obvezu raspisivanja natječaja za zapošljavanje, kao što ne propisuje niti dokumentaciju odnosno nužne priloge koje bi osoba koja se zapošljava bila dužna dati poslodavcu. To znači da prema samom Zakonu ne postoji obveza da osoba koja se zapošljava uz prijavu na natječaj podnese potvrdu o (ne)osuđivanosti.
Uporište za to nalazi se u članku 86. Kaznenog zakona prema kojem se podaci iz kaznene evidencije, koju vodi Ministarstvo pravosuđa, mogu dati samo sudovima i državnim odvjetništvima kad se radi o kaznenom postupku protiv osobe za koju se traže podaci ili kada je u tijeku postupak za njezino pomilovanje. Prema istom članku, podaci iz kaznene evidencije mogu se iznimno dati državnim tijelima na njihov obrazloženi zahtjev kad se radi o povjeravanju određenih poslova i zadataka u državnoj službi osobi za koju se traže ti podaci, a kaznenom evidencijom mogu se u okviru svoje zakonske ovlasti koristiti i tijela unutarnjih poslova radi otkrivanja počinitelja kaznenog djela i ti se podaci smatraju profesionalnom tajnom.
Prema članku 86. stavku 4. Kaznenog zakona, nitko nema pravo zahtijevati od građana da podnesu dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti. Građanin ima pravo tražiti podatke iz kaznene evidencije za sebe samo ako dokaže da su mu ti podaci potrebni radi ostvarivanja prava u stranoj državi.
Zaključno bi se moglo istaknuti sljedeće: poslodavci, osim kada ih zakon izričito ne ovlašćuje, nisu ovlašteni zahtijevati ishođenje izvoda iz evidencije, odnosno dobivanje informacije o ranijoj kaznenoj (ne)osuđivanosti kandidata za posao, odnosno službenika (v. članak 86. Kaznenog zakona), a kandidat za posao ne može zatražiti niti ishoditi takvu potvrdu, osim u slučaju ostvarivanja prava u inozemstvu. S druge strane, tzv. uvjerenje o nekažnjavanju može se izdati fizičkoj osobi na njezin zahtjev, ili zahtjev opunomoćenika, uz predočenje osobne iskaznice onog za koga se uvjerenje traži, u općinskom sudu mjesno nadležnom za mjesto prebivališta kandidata.
Stoga, ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu tzv. uvjerenje o nekažnjavanju određeno kao poseban uvjet za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo kandidat koji udovolji tom uvjetu.