UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – VELIKA…

Među najomiljenije marijanske blagdane spada: Marijino uznesenje na nebo. Tko god može, za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u koje marijansko svetište. Zato su naša marijanska svetišta toga dana puna, sva raspjevana u dragoj hodočasničkoj pjesmi, ožarena ne samo ljetnim suncem nego još više žarom, molitvom i pobožnošću. Božji je narod onim svojim vjerničkim osjetilom osjetio da je to dan Marijine slave i zato u molitvi, pjesmi, djelima pobožnosti daje oduška svojoj radosti.
Teologija nas ući da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII.
Od XIII. stoljeća pa dalje čitava je kršćanska tradicija jednodušna u vjerovanju u Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom. Papa Benedikt XIV. u XVIII. stoljeću, raspravljajući o blagdanima Majke Božje, piše: “Tkogod se potrudi da prouči stare dokumente, u kojima se ovaj blagdan naziva usnuće, naći će ovaj odgovor: usnuće je i uznesenje jedna te ista stvar.”
II. vatikanski sabor u osmom poglavlju Uredbe o Crkvi doslovno navodi riječi dogmatske bule o Marijinu uznesenju Pija XII.: “Napokon je Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu.”. A zatim izriče kristološku svrhovitost te Marijine povlastice ovim riječima: “Ona je od Gospodina bila uzvišena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.”
Ono što Marija nudi svijetu danas jest živa i konkretna stvarnost Spasitelja svijeta u njegovu utjelovljenju. Ona nas tjera na vjeru u Krista, ali ne onakvoga kakvim ga katkad i nesvjesno zamišljamo, kao biće koje je djelomično Bog i djelomično čovjek, već kao biće koje je potpuno božansko i potpuno ljudsko. Marija je čuvarica stvarnosti utjelovljenja.
Uvrstimo se, dakle, i mi u dugu povorku Marijinih hodočasnika i onih danas i onih iz prošlosti; i onih učenih, koji su o njezinu uznesenju tako učeno i tako lijepo raspravljali, i onih neukih s krunicom u ruci i s pjesmom na usnama, koji srcem slave najljepši Marijin dan.
Marijo Kraljice mira, moli za nas!

Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1999. godine usvajanjem rezolucije 54/120 proglasila je 12. kolovoz “Međunarodni dan mladih” sa ciljem podizanja svijesti o važnosti sudjelovanja mladih i ulaganjem u mlade.
Prema odluci Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, 2010. godina proglašena je Međunarodnom godinom mladih i traje do kolovoza 2011. godine. Međunarodna se godina mladih obilježava s temom “Dijalog i međusobno razumijevanje” u nadi da će nacionalne i globalne aktivnosti doprinijeti većem društvenom uvažavanju interesa i mišljenja mladih od 15 do 29 godina, te razvoju konstruktivnog dijaloga među generacijama, kao i među različitim skupinama mladih.
Prvi Međunarodni dan mladih bio je 12. kolovoza 2000. godine.
Koncerti, radionice, kulturne priredbe i sastanci koji uključuju nacionalne i lokalne vlasti, te organizacije mladih održavaju se u cijelom svijetu u čast Međunarodnog dana mladih.
Djelovanje i uključivanje mladih, a i njihovo potpuno sudjelovanje ključni su u razvoju današnjeg svijeta za generacije danas i sutra, te održive egzistencije. 

Danas slavimo veoma uzvišen događaj iz Kristova javnoga života, o kojem nas izvješćuju sva tri sinoptika Matej, Marko i Luka te sv. Petar u svojoj drugoj poslanici. On je s Ivanom i Jakovom bio povlašteni očevidac toga događaja, koji cijeloga života nije zaboravio, pa o njemu u spomenutoj poslanici piše: “Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima” (2 Pt 1,16-19). U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na Tabor, što se jedinstveno poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora pozadrijemali. I dok je Isus molio, “lice mu zasja kao sunce” (Mt 17,2), a “njegove haljine postadoše tako sjajnobijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Mk 9,3).
Ostatak događaja prepustimo majstoru pera svetom Luki, neka nam ga što više dočara. “I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: ‘Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’ U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli” (Lk 9, 30-36).

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu. Na taj datum 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani Knin u vojnoj operaciji Oluja.
Akcijom Oluja oslobođeno je oko 11 tisuća četvornih kilometara okupiranog područja, a oslobađanje Knina bila je kruna akcije. Akcija je počela u petak, 4. kolovoza, u pet sati. Građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje porukom se obratio tadašnji predsjednik države dr. Franjo Tuđman, pozvavši ih da ostanu u svojim kućama. U ranim večernjim satima 4. kolovoza javnost je upoznata s time da akcija teče prema planu. Te večeri Hrvatska vojska i policija oslobodile su Sveti Rok, kao i više gradova na okupiranim područjima. U subotu, 5. kolovoza, točno u podne na kninskoj se tvrđavi zavijorila dvadesetmetarska hrvatska zastava.
Hrvatska vojska i policija oslobodile su i Gračac, Lovinac, Benkovac, Kijevo, Vrliku, Primišlje kraj Slunja te više prometnica. Oslobođena je i Dubica te su hrvatske snage došle na međunarodno priznatu granicu Hrvatske i BiH. U nedjelju, 6. kolovoza, stigle su vijesti o oslobađanju Plaškog, Ličkog Osika i Vrhovina, Obrovca, Korenice, Slunja, Plitvica… Dan kasnije, 7. kolovoza, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak objavio je da je, nakon 84 sata, akcija Oluja u bivšim sektorima sjever i jug završena. Poginulo je 174 i ranjeno 1430 pripadnika hrvatskih snaga.

Sveti Joakim i Ana su kršćanski sveci, supružnici, roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je u Katoličkoj Crkvi 26. srpnja.
O Joakimu i Ani u Bibliji nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti, što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, neki Ruben, predbacivao mu je nevrijednost, zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.
U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1987. godine proglasila je 26. lipnja “Međunarodnim danom borbe protiv zlouporabe droga i nezakonitog prometa drogama” želeći upozoriti globalnu svjetsku javnost na sverastući problem zlouporabe opojnih droga i potrebu aktivnog uključivanja svih aktera, kako na globalnoj svjetskoj razini tako i na nacionalnoj razini, za djelovanje u postizanju zajedničkog cilja – Međunarodno društvo slobodno od zlouporabe droga.
Obilježavanje ovog dana provodi se u suradnji s odgojno-obrazovnim ustanovama, medijima, nevladinim organizacija i ostalim relevantnim institucijama uključenim u suzbijanje zlouporabe opojnih droga, a isto ima za cilj upozoriti što veći broj građana na problem raširenosti zlouporabe opojnih droga i zajedničkim snagama se suprotstaviti ovom ozbiljnom problemu današnjice.

Hrvatska 25. lipnja slavi Dan državnosti prisjećajući se 25. lipnja 1991., kada je Hrvatski sabor donio ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.
Povijesnu odluku Hrvatski je sabor, tada Sabor Republike Hrvatske, donio na zajedničkoj sjednici svih svojih vijeća, jasno naznačivši da tim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i zajničke države SFRJ te postupak za međunarodno priznanje. Sabor je na istoj sjednici donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Do 2001. godine Dan državnosti se obilježavao 30. svibnja svake godine, u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990. godine. Danas se taj datum obilježava kao spomendan - Dan Hrvatskoga sabora.

Dan antifašističke borbe je državni blagdan u Republici Hrvatskoj koji se slavi 22. lipnja.
Obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva antihitlerovske postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi.
Nacionalsocijalistička je Njemačka toga jutra napala Sovjetski Savez u operaciji pod kodnim nazivom Operacija Barbarossa. Time je izigran pakt Ribbentrop-Molotov o nenapadanju između ove dvije sile. Zbog takvih novonastalih okolnosti pripadnici Komunističke partije Hrvatske u Sisku našli su se u opasnosti, te su se povukli u okolicu grada – najprije u selo Žabno, a potom u šumu Brezovicu kraj Siska. Ondje su osnovali Prvi sisački partizanski odred, koji od prvih dana izvodi diverzije, osobito na željeznici.
Odred je tada imao 77 boraca, a predvodili su ih zapovjednik Vlado Janić Capo, i politički komesar Marijan Cvetković. Pripadnik odreda bio je i pokojni general Hrvatske vojske Janko Bobetko. Kako su u odredu većinom bili Hrvati, borilo se uglavnom na hrvatskom području, a završetak Drugoga svjetskog rata doživjela su tridesetosmorica tih boraca. Osnutak sisačkog odreda označio je početak organizirane narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, u kojoj je aktivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana. U postrojbama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (čiji je sastavni dio bila i Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske) borilo se oko 230.000 boraca iz Hrvatske, a na njezinu teritoriju stvorene su 52 brigade, 17 divizija i pet, od ukupno 11, korpusa NOV-a.
Dan antifašističke borbe obilježava se na ovaj dan od stjecanja hrvatske neovisnosti. U bivšoj SFRJ kao Dan antifašističke borbe slavio se 27. srpnja – Dan ustanka naroda Hrvatske – što je bilo povezano s događajima u Srbu, iako je osnutak sisačkoga odreda tom danu prethodio više od mjesec dana.

Svake godine treća nedjelja u lipnju posvećena je očevima. Za to je zaslužna djevojčica Sonori Smart Dodd, kojoj je umrla mama. Na sreću, imala je divnog tatu, koji se brinuo za nju i njezino petero braće. Sonorin prijedlog da se jedan dan posveti brižnim tatama prihvaćen je 1910. godine. Izabrala je da to bude mjesec u kojem je rođen njen otac Henry Jackson Smart i time mu pokazala zasluženo poštovanje, ljubav i zahvalnost. Običaj iz Amerike ubrzo se proširio diljem svijeta.
Očev dan obilježava očinstvo u čast i spomen naših otaca i predaka. To je sjajna prilika da dadete do znanja vašem otacu da ga niste zaboravili i pokažete mu koliko vam vrijedi i koliko ga poštujete. Ovaj dan daje svima priliku da izraze zahvalnost svojim očevima za svu njihovu podršku, ljubav i vodstvo kroz sve godine. 

Svjetski dan darivatelja krvi i ove godine slavi se 14. lipnja. Obilježavanjem tog dana nastoji se podići razina svijesti o važnosti dostupnosti sigurne krvi, naglasiti važnost darivanja krvi i zahvaliti darivateljima krvi na njihovom daru života.
Redoviti darivatelji krvi su najsigurniji darivatelji i oni čine temelj nacionalnih zaliha krvi, dostatnih za zadovoljavanje potreba svih pacijenata koji trebaju transfuzijsko liječenje. Zadržavanje postojećih darivatelja krvi bi trebao biti prioritet svake zemlje.
Proslavu Svjetskog dana darivatelja krvi zajednički koordiniraju: Svjetska zdravstvena organizacija, Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Međunarodna federacija organizacija za dobrovoljno darivanje krvi i Međunarodno društvo za transfuziju. Zajedno, oni predstavljaju 192 zemlje članice, 50 nacionalnih organizacija dobrovoljnih darivatelja krvi te mnoge specijaliste transfuziologe širom svijeta.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) današnji dan obilježava kao Svjetski dan nepušenja, na koji se širom svijeta održavaju preventivne aktivnostima radi suzbijanja pušenja kao glavnog izbježivog čimbenika rizika za nastanak brojnih bolesti.
Povjerenstvo za borbu protiv pušenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi izradilo je razglednicu s porukama, a tiskani su i prigodni plakati koji su distribuirani u sve zdravstvene ustanove i fakultete.
Medicinske procjene govore da će polovica redovitih, svakodnevnih pušača - a njih je u svijetu oko 650 milijuna - vjerojatno umrijeti zbog pušenja. Jednako alarmantna je i činjenica da stotine tisuće ljudi koji nikada nisu pušili umire svake godine od bolesti uzrokovanih pasivnim pušenjem, tj. zbog neželjene izloženosti duhanskom dimu. Danas više nema sumnje da je pasivno pušenje vrlo opasno i štetno za zdravlje. Uzrokuje zloćudne bolesti, mnoge ozbiljne respiratorne i kardiovaskularne bolesti, kako u odraslih osoba tako i u djece, te često dovodi do prijevremene smrti, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija. Također, brojne znanstvene studije pokazuju su da nema sigurne razine izloženosti pasivnom pušenju koja bi bila prihvatljiva za zdravlje ljudi, te da pasivno pušenje uzrokuje smrtonosne bolesti. Ni ventilacija niti filtriranje zraka ne mogu smanjiti razinu izloženosti ljudi duhanskom dimu u zatvorenom prostoru koja bi bila prihvatljiva za zdravlje. Te činjenice zahtijevaju izravan i odlučan odgovor kako bi se zaštitilo zdravlje svih ljudi, ističe WHO.
Zadnji podatci zdravstvene ankete iz 2003. godine navode da u Hrvatskoj 27,4 posto osoba starijih od 18 godina puši. Broj smrti vezanih uz pušenje u Hrvatskoj je 2004. godine bio 8.821, a u 2005. je od toga umrlo 9.166 osoba, pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

Svetkovina ili blagdan Presvetog Trojstva slavi se u Crkvi od daleke 1334. godine. Po kalendaru pada uvijek u nedjelju iza svetkovine Duha Svetoga (Duhova).
Sadržaj svetkovine Presvetog Trojstva je drugačiji nego što je kod ostalih blagdana u crkvenoj godini. Većina, naime, blagdana slavi neki neki događaj (primjerice Božić, Uskrs, Velika Gospa), a ovdje se slavi temeljna istina vjere o Bogu, koji je, kako Katekizam kaže, “jedan u trim božanskim osobama: Ocu, Sinu i Duhu Svetomu”.
Svetkovina koja je u crkvenoj godini dolazi nakon Božića, Uskrsa i Duhova, kruna je proslave Božjih djela. Crkva i svaki vjernik, slaveći Presveto Trosjtvo, zahvaljuje Bogu na djelima stvaraja, otkupljenja i posvećenja ljudskog roda i pojedinačno svakog čovjeka. 

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske na svojim će mrežnim stranicama objaviti Nacrt Zakona o organizacijama koje djeluju za opće dobro a zainteresirana javnost će svoje komentare na Nacrt moći dostavljati pisanim putem na adresu Ured za udruge, Radnička cesta 80/V, 10000 Zagreb te elektronski, na adresu e-pošte: info@uzuvrh.hr u roku od 30 dana od datuma objave. Za projekte i programe organizacija civilnoga društva iz javnih izvora (domaćih i stranih) izdvajaju se značajna financijska sredstva a davatelji financijskih potpora kako na nacionalnoj, tako i na lokalnim razinama uvijek su u velikim dilemama da li javnim sredstvima, koja dodjeljuju putem natječaja, zaista financiraju aktivnosti za opće dobro i jesu li organizacije civilnoga društva koje ih provode kvalificirane za njihovu provedbu. Stoga je potrebno posebnim propisom urediti status organizacija civilnoga društva koje djeluju za opće dobro, i na taj način omogućiti pravedniju i učinkovitiju distribuciju sredstava središnje i lokalne vlasti te ujedno povećati odgovornost, kako donatora tako i organizacija civilnoga društva za raspolaganje javnim novcem.

Više o tome:
http://www.uzuvrh.hr/vijest.aspx?pageID=1&newsID=1029

modeli dobrog upravljanja u organizacijama civilnoga društva na polju demokratizacije i ljudskih prava

Uz financijsku potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, Udruga za građansko obrazovanje i društveni razvoj – DIM provela je istraživanje „Modeli dobrog upravljanja u organizacijama civilnoga društva na polju demokratizacije i ljudskih prava“. Rezultati istraživanja objavljeni su u studiji pod nazivom „Vrednote u praksi – Upravljanje i aktivizam civilnog društva za demokratizaciju i ljudska prava“ koja je objavljena u tiskanom i elektroničkome formatu. Studija se sastoji od dvije ključne teme: Pregled upravljačkih praksi organizacija civilnoga društva koje rade na ljudskim pravima i demokratizaciji i Organizacije civilnoga društva kao akteri policy procesa, izvaninstitucionalnog obrazovanja i direktne zaštite ljudskih prava.

Više o tome:
http://zaklada.civilnodrustvo.hr/category/102/subcategory/126/2335
http://tinyurl.com/2ve56xe

Duhovi je blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Od tuda i izraz Blagdan Pedesetnice. Slavi se i kao blagdan “rođenja Crkve” budući da Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Židovima.
Upravo Duh Sveti, čiju svetkovinu danas slavimo, bavi se čovjekovom nutrinom, njegovim duhom. Jedini on može čovjeku dati smisao života, usrećiti ga, preporoditi ga, pomoći mu otkriti ono najvažnije za čim čovjek čezne. Ali kao da ljudi ne znaju što bi s duhom i duhovnim. Kao da ni kršćani pravo ne znaju što bi s Duhom Svetim. Čini se da nam je Duh Sveti nekako previsoko, nedohvatljiv i apstraktan.
Isus je rekao “Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.”
To se ne odnosi sam na apostole, nego i na sve nas. Duh Sveti je onaj koji je došao uputiti nas u svu Istinu, a Istina je Božja Riječ.
Zato budimo otvoreni Duhu Svetom i Njegovom vodstvu, budimo radosni navještatelji Evanđelja.

Dan 21.05. proglašen je Nacionalnim danom oboljelih od neuromuskularnih bolesti. Trenutno je poznato oko 40 neuromuskularnih poremećaja katalogiziranih u dvije grupe (neuropatije i miopatije) određene tipom tkiva koji je napadnut. Istovremeno ove grupe su katalogizirane u daljnje podgrupe.
Danas nema lijeka niti uspješne terapije da zaustavi ili spriječi razvoj mišićne distrofije niti za većinu poznatih neuromuskularnih bolesti. Pa ipak, postoje brojni tretmani koji ublažuju neke od simptoma, barem u malom obimu ili usporuju njegov neizbježan napredak. Kao cjelina, neuromuskularne bolesti pogađaju ljude u svim razdobljima života: djeca, adolescenti, odrasli ili starija dob, i to oba spola. Njihov učinak je od postepenog gubitka mobilnosti i samostalnosti do teške invalidnosti i smrti u najtežem obliku (najčešće od ovih su ALS i Duchenne mišićna distrofija, koja vodi u smrt prije tridesete godine). Njezina prisutnost je raširena u cijelom svijetu, nema zemlje niti regije bez osobe pogođene nekim tipom mišićne distrofije ili neuromuskularne bolesti. Pojavljivanje neuromuskularnih bolesti je općenito 1 na svakih 1000 rođenih, dok je mišićna distrofija općenito blizu 1 na svakih 2000 rođenih, a u pojedinačnim raznolikostima najveća učestalost je nađena kod Duchenne mišićne distrofije (najčešćom i najtežom) gdje se pojavljuje kod 1 od 3500 rođene muške djece.
Usprkos tomu što su neuromuskularne bolesti i posebno mišićne distrofije u cjelini učestalije nego mnoge poznate genetske bolesti, ljudi sa neuromuskularnim bolestima i mišićnom distrofijom kroz povijest su bili kulturno i socijalno na rubu u većini zemalja, a posebno u zemljama u razvoju.
Zbog svih ovih razloga, odlučeno je da se 21. svibanj proglasi Nacionalnim danom oboljelih od neuromuskularnih bolesti i još jednom podigne svijest u većini medija (TV, radio, novine), vlade, zdravstvenih i javnih ustanova, i pojedinaca o našoj nevidljivoj ali prisutnoj populaciji. Cilj je da svi mogu doprinijeti da se poveća pažnja i razumijevanje ovih bolesti koje uništavaju živčano i mišićno tkivo. Unatoč nedostatku lijeka oni pogođeni bolešću mogu na ovaj način pokrenuti mnoštvo akcija na nacionalnoj i internacionalnoj razini sa ciljem da se poboljša kvaliteta života svih neuromuskularnih bolesnika i iznad svega uliti im nadu.

Ne zaboravite stoga da je “I vaše srce mišić“.

Zadar je od 13. do 15. svibnja bio domaćin Dana udruga koji su se najvećim djelom održavali u prostorima Europskog centra za međusektorsku suradnju (IMPACT centar). Ovu, sada već tradicionalnu manifestaciju, organizirali su Ured za udruge Vlade RH, Savjet za razvoj civilnoga društva, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva i projekt TACSO - Tehnička pomoć organizacijama civilnoga društva. Nakon dobrodošlice, uvodne su govore pred stotinjak predstavnika organizacija civilnog društva, organizacija i institucija održali mnogi istaknuti uzvanici i gosti; dr.sc.
Igor Vidačak (predstojnik Ureda za udruge), Cvjetana Plavša-Matić (upraviteljica Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva), Aida Bagić (savjetnica TACSO projekta u Hrvatskoj), Milena Ikić (pročelnica, Zadarska
županija) i mnogi drugi. Ovogodišnji dani udruga bili su posvećeni fondovima europske unije, tj. ulozi i doprinosu udruga u povlačenju sredstava iz fondova EU. Valja istaknuti kako su udruge proteklih godina iskoristile gotovo 100% svih sredstava koja su bila na raspolaganju iz pretpristupnih fondova EU u ukupnom iznosu od preko 9 milijuna eura.
Vođene tom tematikom, u tri su dana održane i od strane mnogih istaknutih članova OCD, institucija i organizacija, moderirane sljedeće tematske sjednice, rasprave i predstavljanja; sjednice “Uloga i doprinos udruga uspješnom povlačenju sredstava iz fondova EU” i “Pretpristupni i strukturni fondovi – sličnosti i razlike”, rasprava “Učinkovitost postojećih oblika tehničke pomoći udrugama u povlačenju sredstava iz fondova EU” i predstavljanje rezultata istraživanja udruge DIM “Vrednote u praksi: upravljanje i altruizam civilnoga društva za demokratizaciju i ljudska prava”. Posebno je bilo zanimljivo i na nekoliko održanih tematskih okruglih stolova ("Važnost fondova EU za podizanje razine socijalne uključenosti”, “Mogućnosti i izazovi poticanja razvoja volonterstva kroz fondove EU”, “Važnost izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama za suzbijanje korupcije”, “Održivi razvoj otoka i priobalja uz očuvanje biološke raznolikosti” i “Promicanje ljudskih prava u Hrvatskoj: mogućnosti kroz EU fondove”. ) na kojima su direktno sudjelovali predstavnici organizacija civilnoga društva, institucija i organizacija. Zadnjeg su dana predstavljeni i aktualni natječaji za financiranje udruga iz pretpristupnih fondova, a na samom su se kraju sudionici Dana udruga uključili u volonterske akcije povodom obilježavanja Međunarodnog dana obitelji. Sve informacije, prezentacije, izvještaje, zaključke sa otvorenih stolova i odgovore na postavljena pitanja sa Dana udruga moći ćete preuzeti sa web stranica Ureda za udruge.
Predstavnici regionalne mreže Programa JAKO također su prisustvovali Danima udruga.

Više o tome:
http://programjako.info/

Međunarodni dan obitelji proglasili su Ujedinjeni narodi 1989. godine, a u svijetu je prvi put obilježen 15.05.1994. godine pod sloganom “Da obiteljski dan ne čine stvari nego srdačni odnosi roditelja i djece” - kao odraz značaja što ga međunarodna zajednica pridaje obitelji kao temeljnoj jedinici društva. Ove je godine glavna tema: “Utjecaj migracija na obitelji diljem svijeta”.
Međunarodnim danom obitelji želi se potaknuti djelovanje svih nadležnih subjekata u korist obitelji, pružiti podršku uvažavanju obiteljskog života, tradicija i običaja, pokazati solidarnost u potrazi i rješenjima za boljim standardima i kvaliteti života obitelji.
Ovogodišnji Međunarodni dan obitelji, usredotočuje na važnu ulogu za majku, za obitelj i zajednicu širom svijeta.
Ovim poticajnim ciljevima želi se naglasiti da se bitna obilježja čovječanstva kao što su: zajedništvo, tolerancija, demokracija, svjetski mir, počinju izgrađivati u obitelji.
U ostvarivanju tih nastojanja obitelji imaju, dakako, i velike potrebe, ali i brojne probleme, teškoće, koje ne mogu riješiti same, izolirano, niti samo u jednom danu. Zato susreti obitelji, što ih potiče obilježavanje Međunarodnog dana obitelji, istodobno skreću pozornost nadležnima na takve potrebe, pomažu identifikaciji uzroka i potreba, te pokreću nove akcije koje će pridonositi rješavanju tih teškoća i potreba obitelji.
A danas, posao nemojte ponijeti doma, probleme nakratko stavite po strani, zagrlite svoje najdraže i sjetite se onih koji nemaju nikoga. 

Četrdeset dana nakon uskrsnuća slavimo blagdan Uzašašća Kristova ili Spasovo. Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. Uzašašće pak znači da je on sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje, da je sjeo zdesna Bogu. Sjediti zdesna Bogu biblijski je izraz koji označuje da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim. Na njemu je da podloži zlo i Zloga Očevoj volji, da onda konačno bude Bog sve u svima.
Egzegetski i teološki gledano, smatra se da je Isus doista pokazao fenomen uzdizanja prema nebu i da je to bio znak njegova duhovnog uzdizanja u Očev naručaj. Tako je on i kao čovjek, a ne samo kao Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim u istoj slavi. On je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama, te nas uzdigne tamo gdje je on. Kristovo uzašašće na nebo usmjeruje naše poglede prema domovini, kamo smo pozvani i kamo idemo, da bismo snagom tog pogleda pobjeđivali zla, nevolje i bitke u našem životu. Isus nije otišao sa zemlje te nas ostavio siročad i same, nego je uzlazeći na nebo još jače ostao u našoj imanenciji, među nama prisutan. Tek sada kad je preuzeo gospodstvo nad svijetom, nad svakim čovjekom, nad svakim detaljem tvog života i ljudske povijesti, tek sada je potpuno među nama i »s nama do svršetka svijeta«. Isusov izraz »ja sam s vama« u Bibliji znači Božju moć, prisutnost i garanciju pobjede. Vjernik je siguran da će pobijediti zlo. On ne vjeruje zlu, ne da se prevariti Zlim, zavarati trenutnim mrakom, nego vjeruje u zoru i već vidi dan koji dolazi.
Vjernik nije otuđen stanovnik ove zemlje koji bi neprestano gledao prema nebu i maštao o njemu, te mislio kako treba podnijeti zla ovdje, jer će tamo uživati. Vjernik je čovjek koji od Isusove vlasti i moći uzima snagu da pobijedi zlo, patnju, ratove i bijedu oko sebe. Apostoli su na dan Uzašašća čuli riječi: »Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi u nebo.« Isus stalno dolazi, on je već među nama, ulazi u svaku situaciju.
Vjernik je čovjek čiji su korijeni u Isusu Kristu, te zato nosi plodove Kristovog života, njegovu milost i spas u svijet. On je pozvan svjedočiti da je Bog s nama, da ne očajavamo zbog poteškoća, problema, nesreća i katastrofa. On je poput dječaka na brodu usred bure i oluje koji se jedini ne boji, jer mu je Otac na kormilu.
Kršćanin treba biti svjestan da mu je Isus dao svu vlast. Isus, naime, kaže: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji i zato idite i učinite sve ljude mojim učenicima.« Kršćanin nije bolji od drugih, on nije bez grijeha, slabosti i pogrešaka, pa ipak on u sebi nosi sile kojima može pobijediti zlo u sebi i u svijetu, a to su Božja riječ i prisutnost Kristova duha.
Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo. Ona je garancija da je dobro biti čovjek. Nesreće i nevolje samo su napasti koje nas žele zaustaviti, ali na nama je da ne posumnjamo nego da sigurno idemo ususret novom svijetu, novom nebu i novoj zemlji.
Moli Boga da te uvede u tu silu i taj svijet.

Cerebralna paraliza najčešća je dijagnoza kongenitalnog oštećenja mozga. Često se opisuje kao kišobran termin, jer se sastoji od nekoliko različitih sindroma. Smatra se i najtežim oštećenjem u djetinjstvu i ima velik utjecaj na djetinjstvo i obitelj. Ona traži zdravstvene, edukacijske i socijalne servise. Cerebralna paraliza je teškoća u razvoju i kao takva spada u dijagnostičku kategoriju koja uključuje mentalnu retardaciju, autizam, poremećaje u govoru i učenju, te poremećaje pažnje i kontrole pokreta.
Potrebno je razmotriti osobitosti cerebralne paralize u smislu nove defincije i studija koje procjenjuju učinkovitost terapije. Zbog mnogih terapeutskih neuspjeha, potrebno je terapiju uskladiti s novim saznanjima prema novim spoznajama iz neurobiologije i važnosti čimbenika okoline. Samo multidisciplinarni pristup može dovesti do neovisnih funkcija i normalnog školovanja i života osoba s cerebralnom paralizom.
Prijedlog definicije i klasifikacije opisan je u u časopisu Developmental Medicine and Child Neulogy, 2005. g.: Cerebralna paraliza pokriva skupinu poremećaja pokreta i položaja te uzrokuje ograničenu aktivnost, a uzrok je neprogresivna ozljeda fetalnog ili nezrelog dječjeg mozga. Motorne disfunkcije često prate osjetilna, kognitivna, perceptivna oštećenja, poremećaji u komunikaciji ili ponašanju i /ili konvulzivni poremećaji.
U borbi za svoja prava osobe s cerebralnom paralizom i njihovi roditelji moraju zahtjevati bezuvjetnu primjenu Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Akcijskog plana Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006.-2015. i Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. – 2015.
Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize zajedno sa svojim članicama – udrugama osoba s invaliditetom obilježava Nacionalni dan osoba s cerebralnom paralizom. 
U široj javnosti, a niti među onima od kojih se očekuje, još uvijek nije dovoljno poznat problem osoba s cerebralnom paralizom i njihovih obitelji uz sva dugogodišnja nastojanja Hrvatskog saveza udruga cerebralne i dječje paralize i njegovih članica.
Hrvatska je druga zemlja na svijetu koja je proglasila Nacionalni dan cerebralne paralize kako bi i na taj način senzibilizirala javnost o problemima ove kategorije osoba s invaliditetom.
Ciljevi Nacionalnog dana osoba s cerebralnom paralizom su:
1. Informirati i povećati znanje i svijesnost građana i osoba s cerebralnom paralizom i njihovih obitelji o tome što je cerebralna paraliza, a što nije.
2. Naglasiti medicinske, psihološke, socijalne i ekonomske aspekte cerebralne paralize.
3. Alarmirati nadležna ministarstva, organe lokalne uprave i samouprave, kao i medije o problemima osoba s cerebralnom paralizom.
4. Promijeniti sliku o cerebralnoj paralizi i dopustiti osobama s cerebralnom paralizom da imaju svoje mjesto u društvu.
5. Postići bolje razumijevanje i prihvaćanje osoba s cerebralnom paralizom od strane odgajatelja u vrtićima, nastavnika u školama, poslodavaca i drugih zaposlenika, te cjelokupne javnosti.

Ove godine Nacionalni dan osoba s cerebralnom paralizom obilježavamo pod sloganom „Socijalne usluge za odrasle osobe s cerebralnom paralizom“. Glavno obilježavanje dana održat će se u Zagrebu putem okruglog stola Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb u sklopu projekta „Susjedi u akciji“ – financiran u okviru programa Europske komisije – Europa za građane.
Svim osobama s cerebralnom paralizom, njihovim roditeljima i starateljima, stručnim djelatnicima i volonterima, te svima koji sudjeluju u skrbi i poboljšanju kvalitete življenja osoba s cerebralnom paralizom upućujemo čestitke povodom Nacionalnog dana osoba s cerebralnom paralizom, 5. svibnja.

Dan Europe obilježava se 9. svibnja svake godine. Naime, 9. svibnja 1950. Robert Schuman, tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Ovaj prijedlog, poznatiji kao “Schumanova deklaracija”, smatra se početkom formiranja onoga što je danas poznato kao Europska unija.
Vijeće Europske unije u Milanu 1985. godine donijeo je odluku kojom se 9. svibnja svake godine obilježava kao “Dan Europe”.
Dan Europe je prilika za aktivnosti i festivale koji Europu približavaju njenim građanima. Za posjetioce su tog dana sve institucije Europske unije otvorene. Slogan pratećih akcija svake godine određuje zemlja koja je u tom periodu predsjedavajuća Europske unije.

Izvršenjem bule pape Benedikta XVI. “De maiore spirituali bono” 20. ožujka 2010. godine u Bjelovaru, osnovana je Bjelovarsko-križevačka biskupija, te je za biskupa Bjelovarsko-križevačkog zaređen mons. dr. Vjekoslav Huzjak.
Povodom toga dana 03.05.2010. godine na blagdan Našašća sv. Križa u Križevcima, biskup mons. dr. Vjekoslav Huzjak svečano je preuzeo ključeve konkatedrale sv. Križa, tj. preuzeo konkatedralu u Križevcima.
Povodom toga svečanog događaja biskup mons. dr. Vjekoslav Huzjak održao je i sv. misu u konkadedralnoj crkvi sv. Križa u Križevcima.

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt. Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osam satnim radnim vremenom.
1. svibnja se kao međunarodni praznik rada obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru.
U 20-tom se stoljeću taj datum etablirao kao anarhistički i socijalistički blagdan, te je baš u tim krugovima poznat i kao Međunarodni dan radnika, odnosno Praznik rada. U ovom je obliku prvi svibnja postao međunarodno slavlje socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog pokreta.

Udruga invalida Križevci uključila se u obilježavanje Dana Grada Križevci sa predstavom monodrame – glazbene komedije „Udovica“ u Velikoj dvorani Hrvatskog doma u Križevcima dana 27.04.2010.
Predstava “Udovica” je monodrama – glazbena komedija, vrlo bliska formi mjuzikla.Tema same predstave je životna priča jedne priproste žene, Štefe, koja nije završila nikakve škole, ali ju je život itekako dobro naučio kako preživjeti i opstati na ovom svijetu.
Iza sebe ima četiri muža, od kojih si tri pokojna, a četvrti je otišao, dok ona muku muči sa svojom snahom s kojom dijeli dom.Od njenih muževa jedan je bio pijanac, jedan lijenčina, zatim visoki političar i na kraju doktor. Upravo iz toga se već da zaključiti kako je Štefa u svojoj prostodušnosti ipak naučila i lukavstvom sebi srediti život, barem donekle.
U samoj predstavi izmjenjuje se sedam likova, koje glasovnim transformacijama utjelovljuje glavni lik, prepričavajući tako svoj život, a dodatno je začinjena songovima, tako da je cijela predstava vrlo dinamična. Uz sve to zrači optimizmom, i uveseljava ljude u ovim tmurnim vremenima, pokazujući na daj način da se sve u životu može gledati i s one vedre strane.
Sama Štefa u jednom trenu čak i poručuje: “Ak’ ne možete živjeti jedan bez drugoga, vjenčajte se, pa ćete moći!”
Autor libreta je Ladislav Prežigalo, autor glazbe Đelo Jusić jr., a songove, adaptaciju i režiju potpisuje Paula Jusić , koja ujedno i glumi u predstavi.

Dana 28. travnja širom svijeta obilježava se Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu sa ciljem promoviranja i podizanja svijesti o tome kako radno mjesto učiniti sigurnim i zdravim. Na ovaj dan se vlade i poslodavci pozivaju na odgovornost i opredijeljenost za siguran i zdrav rad te da zajedno sa sindikatima kroz socijalni dijalog rješavaju probleme radnika i radnica u ovoj oblasti.
Ove godine, pod temom “rizika i novih modela prevencije u mijenjanje svijeta rada” toga dana će se skrenuti pažnja na trenutne globalne izazove i novom kontekstu sigurnosti i zdravlja prakse. U njemu se ističe tehnološki napredak, rizici koji nastajanju na radnom mjestu, te promjena načina zapošljavanja i radne snage te potreba za novim pristupima u prevenciji okrenuti novim izazovima.

Dana 19.04.2010. godine u velikoj dvorani Gradske vijećnice Grada Križevci, Udruga invalida Križevci je organizirala tribinu na temu “Škola i učenici s tjelesnim invaliditetom”.
Predavač na tribini bio je prof. Tomislav Novosel, potpredsjednik Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida i predsjednik Udruge tjelesnih invalida Bjelovar.
Tribina se organizirala sukladno odrednicama “Križevačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2007.- 2010”.
Na tribini su prisustvovali ravnatelji/ice škola, stručni suradnici i djelatnici razredne i predmetne nastave, te gradonačelnik Grada Križevaca g. Branko Hrg sa svojim zamjenicima g. Dragutinom Guzalićem, g. Stjepanom Peršinom i predsjednikom Gradskog vijeća g. Rokom Bašićem. 
Iako je u svijetu već uobičajeno prakticiranje rada asistenta u nastavi (pomoćnika u nastavi), za Republiku Hrvatsku takav način rada predstavlja novi oblik podrške u uključivanju učenika s teškoćama, odnosno učenika s invaliditetomu redovni sustav odgoja i obrazovanja, koji je sada i zakonski reguliran. 
Cilj tribine bio je informirati i povećati znanje o potpunoj integraciji i inkluziji učenika s teškoćama u razvoju, odnosno učenika s invaliditetom u redovni sustav školovanja. Naime. nizom istraživanja i praktičnih iskustava spoznalo se da učenici s teškoćama u razvoju, odnosno učenici s tjelesnim invaliditetom u redovnim sredinama više napreduju kako u spektru svojih teškoća, tako i razvijajući niz vještina koje ih čine samostalnijima za kasniji život kao odraslih osoba. Ujedno se tako izbjegava njihova stigmatizacija.

17. April/Travanj je Svjetski dan hemofilije (World Hemophilia Day). Ovaj dan se obilježava od strane organizacija osoba sa hemofilijom širom svijeta i pruža im priliku za poboljšanje svijesti o hemofiliji.
Svjetski dan hemofilije obilježava se od 1989. godine. Svjetska federacija hemofilije (World Federation of Hemophilia) odabrala je 17. April/Travanj u čast osnivača ove organizacije Franka Schnabela, koji je rođen na taj dan.
Vizija Svjetske federacije hemofilije pod nazivom Tretman za sve podrazumijeva da sve osobe sa poremećajima krvarenja trebaju pristup adekvatnoj brizi i tretmanu.
Hemofilija je sklonost krvarenju, vrsta hemoragične dijateze koja se najčešće recesivno nasljeđuje. Od klasične hemofilije obolijevaju gotovo isključivo muškarci, dok su žene konduktori (tj. prenose bolest na svoje sinove). Samo u izuzetnim slučajevima i žene mogu oboljeti ukoliko je otac hemofiličar, a majka konduktor.
Uzrok bolesti je nedostatak u krvnoj plazmi posebne bjelančevine, nazvane antihemofilijski globulin (AHG), koja je potrebna za zgrušavanje krvi. Glavni je simptom hemofilije krvarenje koje se veoma teško zaustavlja, a može biti vanjsko (već kod lagane povrede, kod vađenja zuba) i unutarnje (npr. u zglob ili mišiće).
U novije vrijeme otkriveni su neki oblici hemofilije koji nisu nasljedni. Kao uzrok takvih oblika bolesti navode se plazmatska tromboplastinska komponenta (PTC) i prethodnik plazmatskog tromboplastina (PTA), također tvari potrebne za koagulaciju krvi.
Od te rijetke bolesti u Hrvatskoj boluje 732 muškarca i - nijedna žena!

Dana 15.04.2010. godine u Muzeju “Mimara” u Zagrebu održao se Dan mogućnosti kroz EU fondove pod nazivom „HRVATSKA U EUROPI, EUROPA ZA HRVATSKU“ u organizaciji Ministarstva financija Republike Hrvatske i Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije.
Na Danu mogućnosti kroz EU fondove sudjelovala je i predstavnica Udruge invalida Križevci Maja Međimorec - članica Upravnog odbora Udruge.
Bio je to prvi Dan mogiućnosti takove vrste u Republici Hrvatskoj gdje su sve institucije koje rade na EU fondovima otvorile svoja vrata javnosti, te su stručnjaci na Info pultovima odgovarali upitima građana, vlasnika tvrtki, udruga i svih potencijalno zainteresiranih vezano uz EU fondove.
Info pultovi bili su po tematskim cjelinama:
1. info pult - Civilno društvo
2. info pult - Prekogranična suradnja i izgradnja poslovne infrastrukture
3. info pult - Regionalna konkurentnost
4. info pult - Infrastrukturni projekti (na području prometa te zaštite okoliša – sustav upravljanja otpadnim vodama te gospodarenje otpadom)
5. info pult - Razvoj ljudskih potencijala
6. info pult - Poljoprivreda
7. info pult - Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju EU fondova.

Udruga invalida Križevci se dana 12.04.2010. godine priključila Svehrvatskoj kampanji upozoravanja na nedostupnost parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom pod motom „Kultura koja nedostaje – učinimo parkirališna mjesta dostupnima za osobe s invaliditetom“.
Svehrvatska kampanja upozoravanja na nedostupnost parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom, provodi se kako bi upozorili na velik problem parkiranja automobila s kojim se svakodnevno suočavaju osobe s invaliditetom.
Nepropisno zaustavljeni ili parkirani automobili vrlo često su prava mora za osobe s invaliditetom. Neki vozači bezobzirno parkiraju svoja vozila na parkirališnim mjestima rezerviranim za osobe s invaliditetom i time im onemogućuju dolazak u određeni objekt javne ili poslovne namjene.
Neki opet nepropisno parkiraju svoja vozila na nogostupu pa je razmak između tog vozila i zgrade odnosno ograde nedovoljan za prolaz invalidskih kolicima, a za slijepe osobe se vrlo teško snalaze u pronalaženju mogućeg prolaza. U takvim slučajevima prisiljeni su izlaziti na kolnik čime se izlažu još većoj opasnosti.
Svaki vozač bi morao biti svjestan poteškoća koje imaju osobe s invaliditetom. Sudjelujući u prometu mora voditi računa o svome ponašanju odnosno poštivati prava koja im pripadaju.

Drugi put u godinu dana kava i cigareta u kafićima postaju zabranjena kombinacija.
No, zakon je za ugostitelje ovaj put manje radikalan - jer svi oni čiji ugostiteljski prostor zauzima 50 ili više četvornih metara, petinu tog prostora mogu odvojiti za pušače. Pravo na izbor imaju i vlasnici manjih lokala. Za pušenje se u Hrvatskoj odlučilo nekoliko stotina. Nigdje, pa ni u Zagrebu, predstavnici ugostitelja nemaju točan broj.
Ugostitelj koji želi svoj lokal prenamijeniti u prostor za pušače, prvo mora ugraditi odgovarajuću ventilaciju. Nakon toga Zahtjev za pušački prostor predaje Uredu za sanitarnu inspekciju pri Ministarstvu zdravstva. Ako je sve u skladu s pravilima, dobiva dozvolu prema kojoj njegov lokal postaje pušački.
No ugostiteljima je najveći problem ulaganje u ventilaciju koja u satu zrak mora izmijeniti najmanje 10 puta. Ventilacijski sustav za prostor do 50 četvornih metara stoji između 25 i 43 tisuće kuna. Vlasnike većih lokala, koji 20 posto prostora izdvoje kao pušački, ventilacija će stajati između 24 i 56 tisuća kuna.
Predstavnici ugostitelja vjeruju da će većina zahtjeva biti podnesena nakon 9. travnja, kad zakon koji zabranjuje pušenje stupi na snagu. Neki ugostitelji od te preinake zaziru jer računaju na dobar promet na terasi. Neki pak zbog najave da će se 2012. potpuno zabraniti pušenje ugradnju ventilacije smatraju neisplativom.
No najmanje se isplati kršiti zakon. Gost koji zapali cigaretu na zabranjenome mjestu bilo kojeg ugostiteljskog objekta platit će tisuću kuna kazne. Zaposlenik od 500 do 1000, a poslodavci od 5 do 15 tisuća kuna.

Datum 11. travnja, obilježava se kao Svjetski dan Parkinsove bolesti. Za oboljele od Parkinsonove bolesti postoji izreka “Ljudi blistavog uma zarobljeni u vlastitom tijelu”.
Parkinsonova bolest je jedna od najčešćih neurodegenerativnih bolesti današnjice.
Ime je dobila po dr. Jamesu Parkinsonu koji je 1817. godine prvi puta opisao simptome ove bolesti u svom poznatom eseju o “drhtajućoj paralizi” (An Essay on the Shaking Palsy).
Javlja se u 1 % populacije starije od 60 godina. Incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu s povećanjem starosti populacije. Nešto češće obolijevaju muškarci nego žene. Danas u svijetu od Parkinsonove bolesti boluje oko 2 milijuna ljudi, a pretpostavlja se da bi se taj broj mogao udvostručiti do 2040. godine.
Poznati s Parkinsonovom bolešću: blagopokojni Papa Ivan Pavao II, boksač Muhammad Ali, španjolski slikar Salvador Dali, predsjednici Harry Truman, Mao Tse Tung, Fidel Castro, diktatori Adolf Hitler i Francisco Franco, pjevač Jonny Cash, glumac Michael J. Fox (Doc Hollywood). “Doc Hollywood” postao pravi počasni doktor.
Poznatom kanadskom glumcu Michaelu J. Foxu švedski institut Karolinska, koji bira laureate za Nobelovu nagradu za medicinu, dodijelio je naslov počasnog doktora medicinskih znanosti Zbog napora u istraživanju novih lijekova protiv Parkinsonove bolesti, poznati glumac koji i sam boluje od nje (dijagnosticirana mu je 1991.) proglašen je u Švedskoj počasnim doktorom, a naslov je primio u New Yorku. U cijenjenom institutu Karolinska, koji je odgovoran za izbor dobitnika Nobelove nagrade na području medicine, ističu da je zaklada Michael J. Fox Foundation for Parkinson’s Research od 2000. do danas donirala više od 175 milijuna dolara za istraživanja usmjerena na pronalaženje novih lijekova za Parkinsonovu bolest. 

Hrvatska premijerka Jadranka Kosor dana 02.04.2010. godine u velikoj sali hotela Sheraton u Zagrebu, uručila je ugovore o suradnji predstavnicima udruga osoba s invaliditetom koje provode projekt osiguravanja usluge osobnih asistenata osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta.
Riječ je o projektu koji Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti provodi petu godinu za redom.
Projekt se provodi u suradnji sa 62 udruge iz 19 županija, a uključeno je 329 osoba s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta.
Uručujući udrugama ugovore, premijerka je naglasila da vlada, unatoč teškim vremenima, nije smanjivala izdvajanja za potrebe osoba s invaliditetom.
Na suradnji je zahvalila udrugama, pravobraniteljici za osobe s invaliditetom i dvjema saborskim zastupnicama u invalidskim kolicima Ljubici Lukačić (HDZ) i Vesni Škulić (SDP), koje, kaže, svojim radom ruše predrasude i slamaju prepreke pred osobama s invaliditetom.
Udrugama je obećala da će jedan od prioriteta Vlade u budućem radu biti zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Udruzi invalida Križevci projekt je odobren u tražen iznosu, a bit će obuhvaćeno ukupno tri korisnika.
Svečanom uručivanju ugovora prisustvovali su: Petar Gatarić, predsjednik Udruge, Ksenija-Katarina Šimunec, voditeljica projekta i Maja Međimorec, članica Upravnog odbora Udruge.

Svjetski dan zdravlja (World Health Day) slavi se 7. travnja svake godine pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Prva Svjetska zdravstvena skupština koju je organizirala Svjetska zdravstvena organizacija održana je 1948. godine. Odlukom skupštine 7. travnja određen je za Svjetski dan zdravlja i počinje se slaviti od 1950. godine.
Ovaj dan se obilježava kako bi se izgradila svijest o određenoj temi koja je vezana za zdravlje čime bi se skrenula pažnja na prioritetne oblasti koje su briga Svjetske zdravstvene organizacije. Aktivnosti vezane za tu određenu temu, kao i sredstva potrebna za njih, ne smiju se odnositi samo na dan 7. travnja, već bi se o njima trebalo voditi računa tokom cijele godine.
Ovogodišnji moto Svjetskog dana zdravlja je “1000 gradova 1000 života” a posvećen je temi „urbanizacija i zdravlje“ ukazujući na utjecaj koji urbanizacija ima na globalno zdravlje i zdravlje svakog pojedinca. 

Uskrsni ponedjeljak je kršćanska svetkovina. Slavi se dan nakon Uskrsa. U Hrvatskoj i mnogim državama svijeta je službeni praznik.
Na ovaj dan, u crkvama se spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, kada je lomio kruh.
Evanđelje po Luki
24 13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 14Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 16Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. 17On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?” Oni se snuždeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” 19A on će: “Što to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. 22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. 24Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.” 25A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?” 27Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. 28Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. 29No oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” I uniđe da ostane s njima. 30Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. 31Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. 32Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” 33U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. 34Oni im rekoše: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!” 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Želimo vam sretan i blagoslovljen Uskrs, da istinski nađete svoje uporište u tome živome Kristu koji ostaje trajno s nama, jer je to obećao, trajno kao hrana, kao suputnik, kao svjetlo, kao istina, kao život.

Sretan Uskrs i Hvaljen Isus i Marija!

Mjesec ožujak već je treću godinu zaredom u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje obilježen kao mjesec sajmova poslova. Tako će i tijekom ožujka 2010. godine biti organizirana 22 sajma poslova u 22 grada.
Sajmovi poslova započinju u Splitu 02. ožujka, a završavaju 31. ožujka u Zagrebu.
Sajam poslova održat će se i u Bjelovaru (17.03.), Čakovcu (24.03.), Varaždinu (26.03.) i Križevcima (30.03.).
Kroz sajam poslova Zavod želi omogućiti direktan kontakt poslodavaca i onih koji traže posao - nezaposlenim osobama ali i svim ostalima koji se nalaze na tržištu rada.
U direktnom kontaktu nezaposlene osobe, ostali koji traže posao ali i oni koji su u sustavu obrazovanja moći će se na jednom mjestu upoznati s potrebama na tržištu rada, zahtjevima poslova i zahtjevima koji poslodavci traže od budućih radnika.
Sajmovi poslova organiziraju se uz podršku partnera na lokalnoj razini: lokalna samouprava, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska udruga poslodavaca, razvojne agencije, centri za poduzetništvo, škole, veleučilišta, škole za obrazovanje odraslih i drugi.
Na području Koprivničko-križevačke županije, u Koprivnici, u Domu mladih Koprivnica, 30.03.2010. održati će se 4. Sajam poslova u organizaciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, PS Križevci, a pod pokroviteljstvom Koprivničko-križevačke županije i Grada Koprivnice.
Ovogodišnji Sajam poslova posvećen je Mladima na tržištu rada, a bit će prilika za predstavljanje poslodavaca i institucija, s ciljem uspostavljanja kvalitetne komunikacije na tržištu rada.
U sklopu Sajma poslova planirana su slijedeća događanja:

Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti, slika te šutnje je odsutnost euharistije, ozbiljnosti, ogoljeni oltar. Vjernici posjećuju Božji grob i suočavaju se svojom stvarnošću i stvarnošću svijeta, snagom zla i grijeha koji imaju razornu snagu.
Stojeći pred grobom i promatrajući Krista u grobu čovjek promatra ponajprije samoga sebe usmrćena grijehom i zlom, vlastitim nevjerama. U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje, majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću. U kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa, iz suhe mladice daje da nikne novi život. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla.
Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.
Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je svani trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.
Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.

Prema odluci Generalne skupštine UN-a, 2. travnja se obilježava kao Svjetski dan autizma.
Autizam je kompleksan razvojni poremećaj čiji je specifičan uzrok još nepoznat. Djeca s autističnim poremećajem izgledaju kao i sva druga djeca, ljupka, živahna, bistrooka.
Kako prepoznati autistično dijete?
Većinom se autizam pojavljuje već u prvim mjesecima života, a rjeđe između druge i treće godine. Takvo dijete ne mari za okolinu, vidi, ali mu je pogled prazan, čuje, ali je ravnodušno prema zvukovima. Kad ga se uzme u naručje, ono ne reagira, ostaje ukočeno ili pak mlohavo, poput krpene lutke. Ne smiješi se, osim samome sebi, tepa, ali ne odgovara na majčine riječi. Autističnom su djetetu poremećeni i hranjenje i san. Katkad takvo dijete uopće ne spava. Pojedinačno ti poremećaji nisu karakteristični za autizam, ali nekoliko njih zajedno znak su za uzbunu.
Autistično dijete teško komunicira i ima govorne smetnje. Neka djeca uopće ne govore. Da bi izrazilo što želi, takvo dijete viče i ljuti se, postaje agresivno prema drugima, ali i prema sebi: grize samo sebe i tuče se po glavi. Govor kojim se takvo dijete služi nije jezik komunikacije. Što mu je govor razvijeniji, to su veći izgledi za njegov napredak.
Ipak osobe s autističnim poremećajem imaju niz životnih teškoća. No, primjereni edukacijski pristupi pružani tijekom cijelog života , podrška obiteljima i stručnjacima koji su uključeni u tretman, te pružanje odgovarajućih usluga i pomoći u okviru zajednice uz poticanje pozitivnog stava u društvu mogu poboljšati kvalitetu i dostojanstveniji stil života ovih osoba.Prema epidemiološkim istraživanjima , na 10 000 novorođene djece rađa se 4-5 djece s autizmom. Kada je riječ o autističnom spektru poremećaja govori se o 10-15 djece na 10 000 novorođenih.
Autistični poremećaj obuhvaća: autizam Kannerovog tipa, razvojne psihoze, atipični autizam, Rettov sindrom i druge sveobuhvatne poremećaje. Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj živi oko 2000 osoba s autističnim poremećajem svih dobnih skupina.
Posljednjih je desetljeća učinjen veliki napredak u shvaćanju autizma i kreiranju metoda rehabilitacijske pomoći. Izbjegnuta je riječ o liječenju autizma jer nijedan vid liječenja lijekovima i psihoterapijom nije znanstveno opravdao svoju djelotvornost, a kako je riječ o vrlo složenim neurorazvojnim poremećajima s raznolikom uzročnom pozadinom, zasad je nerealno očekivati čudotvoran lijek od kojeg će takva djeca “ozdraviti”. Nužno je to otvoreno reći roditeljima koji godinama tragaju za načinom izlječenja, gubeći dragocjeno vrijeme za ranu intervenciju, novac, vlastito zdravlje, a katkad i obiteljsku cjelovitost. U nas se taj poremećaj dijagnosticira vrlo rijetko, većinom u djece s težom kliničkom slikom i relativno kasno.
Prisjetimo se: svaki čovjek ima svoju vrijednost, svoju osobnost i pravo na samoodređenje koliko je to moguće, te pravo anticipacije života društvene zajednice.

Veliki je petak dan spomena Kristove muke i smrti te liturgijskoga sudjelovanja na tom događaju spasenja.
Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja. Bez posebnih uvodnih obreda liturgija započinje gestom prostracije ili klečanja. Službenici dolaze do oltara koji je ogoljen i prostiru se pred njim.
U liturgiji Riječi prvo čitanje pruža ujedno i usmjerenost čitanja Kristove muke u liku Sluge Gospodnjega. Drugo čitanje iz Poslanice Hebrejima govori o uzvisivanju velikoga svećenika Krista koji je postao početkom spasenja. Zatim slijedi pjevanje evanđeoskog izvještaja o Muci iz Ivanova evanđelja. Način je jednak onome na Cvjetnicu: bez svijeća, tamjana, bez pozdrava puku i bez znaka križa. Zatim predvoditelj slavlja održi kratku homiliju. Službu riječi zaključi se sveopćom molitvom - molitvom vjernika. Tipičan je element Velikoga petka litanijska molitva vjernika; tipična zbog svoje prepoznatljivosti, jer je to izvorno svjedočanstvo prvotnoga kršćanstva koje je ostalo do naših dana, dok je molitva vjernika koju danas nalazimo u euharistijskome slavlju bila zapostavljena i obnovio ju je tek Drugi vatikanski sabor.
Drugi dio liturgije Velikoga petka obilježen je klanjanjem križu, koje u svojoj dinamici s jedne strane govori o drvetu kao nositelju smrtnoga ploda, a s druge o drvetu koje nosi plod života. Govori dakle o napetosti, prizivajući otajstvo proslave i Isusova božanstva. Križ se u pratnji svijeća nosi do oltara te se zastaje na tri mjesta i svaki put se zapjeva “Evo drvo križa...”, a prisutni vjernici odgovaraju poklikom “Dođite, poklonimo se”. Nakon trećeg otpjeva “Evo drvo križa...”, poslužitelj uzima križ, staje s njim ispred oltara i slijedi klanjanje križu.
Treći dio današnje liturgije je sveta pričest. Poslužitelji će oltar pokriti oltarnikom, a svećenik ili đakon za to će vrijeme s dva poslužitelja, koji nose upaljene svijeće, otići po Presveto koje je pohranjeno u Svetohraništu koje se nalazi postrani u crkvi. Obred pričesti započinjemo molitvom ‘Oče naš’, nakon koje slijedi sam čin pričesti. Nakon pričesti i kratke molitve u tišini, mole se dvije molitve: popričesna koja zahvaljuje za život, darovan smrću i uskrsnućem Kristovim, te molitva nad narodom koja je također vazmene naravi, spominjući našu nadu u uskrsnuće s Kristom.
Nakon ove molitve sudionici slavlja razilaze se u tišini, a Crkva ostaje u iščekivanju Kristova uskrsnuća.

Danas je Veliki četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.
Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.
Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.
U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan, slavi se u nedjelju prije Uskrsa.
Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije Sv.  mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Sama Sv. misa posvećena je Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.

Već trinaestu godinu u svim gradovima Hrvatske, obilježava se Dan narcisa. To je dan posvećen oboljelima od raka dojke, a cvijet narcis odabran je u cijelom svijetu kao simbol buđenja života i nade.
Dan narcisa je humanitarna akcija u kojoj se toga dana prodaju poklonjeni narcisi, a prikupljena sredstva namijenjena su prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke. Ova manifestacija održava se pod zajedničkim sloganom u svim gradovima Hrvatske koji imaju klubove žena liječenih i operiranih na dojci.

Pored poboljšanja uvjeta života, stanovanja i rada potrebno je pojačati napore na potpunijem informiranju bolesnika i zdravstvenih radnika o tuberkulozi, ranijem otkrivanju te bolesti te boljoj kontroli uzimanja lijekova.
Sve ono što poboljšava uvjete života i rada (kvaliteta stanovanja, očuvani okoliš, borba protiv pušenja, suzbijanje alkoholizma i zloporabe droga). Sve što se učini na poboljšanju zdravlja i uvjeta stanovanja tzv. rubnih populacija koje ima svaki veliki grad, doprinosi što boljoj kontroli tuberkuloze.
U skladu sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Naputka za suzbijanje i liječenje tuberkuloze donesenog 10. veljače 1998. godine u Hrvatskoj se liječenje tuberkuloze provodi prema opće prihvaćenom sustavu DOTS (izravno nadzirano kratkotrajno /6-mjesečno/liječenje). Nužno je što ranije otkriti najmanje 70% bacilarnih tuberkuloznih bolesnika te izliječiti barem 85% otkrivenih bacilarnih tuberkuloznih bolesnika.
Od sredine 50-tih godina 20. stoljeća tuberkuloza u Hrvatskoj ima trend regresije. U ratnom razdoblju bilježi se stagnacija uslijed pogoršanja opće zdravstvene i gospodarske situacije te uslijed migracija stanovništva iz područja s visokim pobolom od tuberkuloze. Danas je Republika Hrvatska, unatoč velikim rezultatima prethodnih desetljeća, još uvijek u skupini zemalja s najvišom incidencijom tuberkuloze u Europi. Dosadašnje mjere drže Hrvatsku u neopravdano velikom zaostatku pred Europom.
Liječenje bolesnika s tuberkulozom nije skupo - dnevna potrošnja za lijekove po jednom bolesniku je tek nešto više od 12.52 kuna, a mjere uložene u zaštitu od tuberkuloze, po izračunima SZO i MMF, imaju najveći cost-benefit omjer.
U Hrvatskoj je registrirano 976 oboljelih od tuberkuloze u 2008. godini što je 22 oboljelih na 100 000 stanovnika.

Udruga invalida Križevci priključila se već drugu godinu za redom Kampanji Hrvatskog saveza udruga invalida rada za obilježavanje „Nacionalnog dana invalida rada“ postavljanjem prigodnog info-štanda na Strossmayerovom trgu u Križevcima u nedjelju 21. ožujka 2010. Na štandu je bio prikazan rad Udruge invalida Križevci i putem letaka ukazali smo na probleme invalida rada. Tom prilikom dijeliti smo i promotivni promidžbeni materijali i predstavili zanimljive radove članica i članova Udruge invalida Križevci s kreativnih radionica.
Štand je posjetio pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Križevaca prof. Mladen Tenodi zajedno sa g. Pavaom Ištokom.
Ovom prilikom zahvaljujemo se i medijima koji su popratili ovaj događaj.

Down Syndrome International (DSI) je službeno odredio 21 ožujak kao Svjetski dan sindroma Down (WDSD). Datum je bio izabran kako bi označio jedinstvenost Downova sindroma u potrostručenju (trisomiji) 21. kromosoma i podjednako se rabi sa sinonimom Down sindrom.
Centralna proslava svjetskog dana sindroma Down održati će se u Zagrebu u nedjelju, 21. ožujka ispred prodavaonice u Tkalčićevoj 54 od 11 do 13 sati.
Downov sindrom je genetski poremećaj koji je uzrokovan prisutnošću jednog kromosoma viška. Nastaje u trenutku začeća. Kromosomi su sićušne nakupine bjelančevina u svakoj stanici ljudskog organizma. Oni prenose sve nasljedne karakteristike. Na svakom kromosomu nalaze se tisuće gena u kojima su zapisane sve naše nasljedne osobine u obliku DNA. Kromosomi dolaze u paru i u svakoj se stanici nalaze 23 para (46 kromosoma ukupno). U svakom paru jedan kromosom potječe od majke, a jedan od oca. Uzrok Downova sindroma otkrio je 1959. godine francuski genetičar, prof. Jerome Lejeune. Na 21. paru kromosoma otkrio je još jedan kromosom viška, umjesto 2, tu su se nalazila 3 kromosoma, a u cijeloj stanici umjesto 46, ukupno 47 kromosoma.
Takav poremećaj nalazi se u svakog čovjeka s Downovim sindromom. Nije ga moguće izmijeniti, niti liječiti. ‘’Sindrom’’je naziv za skup zajedničkih znakova i karakteristika, a ime ‘’Down’’ potječe od imena engleskog liječnika Johna Langdona Downa koji je 1866. prvi opisao sindrom, gotovo 100 godina prije nego što je pronađen uzrok poremećaju. Ljudi s Downovim sindromom imaju određeni stupanj poremećaja u razvoju (mentalni hendikep). Stupanj poremećaja varira od osobe do osobe i nemoguće je odmah poslije porođaja ustanoviti koji će stupanj poremećaja dijete imati.

Hrvatski savez udruga invalida rada – HSUIR je povodom proslave 40. obljetnice uspješnog rada i djelovanja 2007. godine pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske g. Stjepana Mesića, te supokroviteljstvom potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti gospođe Jadranke Kosor i podrške Predsjednika Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske dr.med. Zorislava Bobuša donio odluku o obilježavanju „Nacionalnog dana invalida rada“ 21. ožujka. Nakon toga HSUIR je poduzeo niz aktivnosti i inicijativa za donošenje Odluke Sabora Republike Hrvatske o proglašenju Nacionalnog dana invalida rada. Sabor Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj dana 13. veljače 2009. godine donio je Odluku o proglašenju „Nacionalnog dana invalida rada“ – 21. ožujak „Narodne novine”, broj 24/09.
Misao vodilja obilježavanja Nacionalnog dana invalida rada je da temeljne udruge, pa tako i Udruga invalida Križevci na svom području djelovanja i provođenja programskih aktivnosti i socijalnih programa ostvari potrebnu razinu komunikacije sa svojim sugrađanima, promoviraju prava osoba s invaliditetom i podizanje nivoa javne svijesti o problemima, pravima i interesima invalida rada, borbe protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom na svim područjima života. 
Podaci pokazuju da u Republici Hrvatskoj ima preko 240.000 invalida rada.
Udruga invalida Križevci priključuje se drugu godinu za redom Kampanji Hrvatskog saveza udruga invalida rada za obilježavanje „Nacionalnog dana invalida rada“ postavljanjem prigodnog info-štanda na Strossmayerovom trgu u Križevcima u nedjelju 21. ožujka 2010. godine u 10 sati, gdje će se prikazati rad Udruge invalida Križevci i ukazati na probleme invalida rada. Tom prilikom dijeliti će se i promotivni promidžbeni materijali i predstaviti zanimljivi radovi članica i članova Udruge invalida Križevci.

Središnja je svetkovina u ožujku blagdan Sv. Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika svete Crkve. Štoviše, i čitav je ožujak posvećen sv. Josipu kao njegov mjesec, kad na njega mislimo više no obično.  Sv. Josip je dostojan tolike časti jer u povijesti spasenja poslije Isusa i Marije ima najpovlaštenije mjesto. “Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1, 16). U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta.
To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji.  Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala. Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci.

16. ožujka tradicionalno se obilježava kao Međunarodni dan socijalnog rada.
Ove godine Međunarodni dan socijalnog rada obilježava se pod motom „Učinimo zajedno ljudska prava dostupnima“.
Udruga invalida Križevci svim socijalnim radnicima i drugima koji u svome radu primjenjuju metode i principe socijalnog rada čestita Međunarodni dan socijalnog rada i želi puno uspjeha u promicanju prava korisnika i informiranja javnosti o ulozi djelatnosti socijalnog rada u unapređenju kvalitete života u zajednici.

Dana 13.03.2010. godine u hotelu „Kalnik“ u Križevcima održala se Izborna i izvještajna Skupština Udruge invalida Križevci.
Na Skupštini su prisustvovali uvaženi gosti:
g. Ivan Vuk, potpredsjednik Županijske skupštine Koprivničko-križevačke županije; g. Branko Hrg, gradonačelnik Grada Križevaca; g. Ivica Srbljinović, zamjenik Načelnice Općine Gornja Rijeka; g. Josip Petrač, predsjednik Hrvatskog saveza udruga invalida rada; g. Leko Sokolaj, izvršni direktor Hrvatskog saveza udruga invalida rada; gđa Ana Cvjetičanin, poslovna tajnica Hrvatskog saveza udruga invalida rada; g. Tomislav Novosel, član predsjedništva Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida; g. Krunoslav Pavlinec, član upravnog odbora Hrvatskog saveza udruga cerebralne i dječje paralize; gđa Marija Mraz, potpredsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida i predsjednica Udruge osoba s invaliditetom „Bolje sutra“ grada Koprivnice; gđa Tamara Premuš, predsjednica Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Križevci; g. Ivan Matušin, predsjednik Udruge matice umirovljenika Križevci i predstavnica Centra za socijalnu skrb Križevci gđa Lana Banić, socijalna radnica.
Na Izbornog i izvještajnoj Skupštini Udruge invalida Križevci usvojeni su:
1. Izvještaj o radu u 2009. godini,
2. Bilance i Izvještaja o prihodima i rashodima za razdoblje 1.1.2009. do 31.12.2009.,
3. Izvješće Nadzornog odbora,
4. Izvješće Stegovnog povjerenstva,
5. Plan i program rada Udruge invalida Križevci za 2010. godinu,
6. Financijski plan Udruge invalida Križevci za 2010. godinu,
7. Novi Statut Udruge invalida Križevci.
Razriješeni su dosadašnji članovi/ice tijela upravljanja, te su izabrani novi članovi/ice tijela upravljanja.
U Upravni odbor Udruge invalida Križevci izabrani su:
a) Filipec Melita,
b) Fodor Ružica,
c) Gatarić Petar,
d) Gotić Mirko,
e) Ivezić Vladimir,
f) Međimorec Maja,
g) Pomper Zdravko.

U Nadzorni odbor Udruge invalida Križevci izabrani su:

a) Loborec Božidar
b) Neduhal Kruno
c) Zidarić Dragica

U Sud časti Udruge invalida Križevci izabrani su:

a) Biškup Stjepan,
b) Orešnik Barica,
c) Šatrak Josip.

Na Izbornoj i izvještajnoj Skupštini Udruge invalida Križevci održana je i konstituirajuća sjednica Upravnog odbora Udruge invalida Križevci na kojoj je za predsjednika Udruge invalida Križevci izabran g. Petar Gatarić, a za dopredsjednicu Udruge invalida Križevci gđica Melita Filipec.

Prije 150 godina, 8. ožujka 1857. žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila u New Yorku javno su demonstrirale i protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Prije 100 godina 15.000 žena marširalo je kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Od 1977. Ujedinjeni narodi službeno obilježavaju 8. ožujak kao Međunarodni dan žena.
Žene s invaliditetom često se susreću s diskriminacijom i predrasudama, a niti njihova ranjivost u društvu općenito nije ništa manja.
Žene s invaliditetom su najrizičnija skupina žrtava obiteljskog nasilja. Zbog toga je potrebno osigurati dostupnost pravne regulative za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda žena s invaliditetom, kao i osigurati djelotvoran i ravnopravan pristup svim sustavima zaštite u zajednici, te uspostaviti učinkovitu zaštitu osoba s invaliditetom, poglavito žena s invaliditetom od svih oblika nasilja i zlostavljanja.
Osuđujemo svakog pojednica koji se iskaljuje na ženama ili provodi nad njima bilo kakvo nasilje odnosno diskriminaciju, pače gnušamo se takvih postupaka i takvih ljudi.
Svim ženama svijeta ..koje su na bilo koji način uskraćene za osnovna prava. .naša podrška.
8. ožujak je pravi trenutak da iskažete svoje divljenje prema ženama. Za ovogodišnji Dan žena pošaljite čestitku i pokažite da znate s kakvim ste divnim i moćnim ženama okruženi.
I ne zaboravite da 8. ožujak nije dan samo za proslave i cvijeće. Međunarodni dan žena je dan za sjećanje na sve žene koje vam u životu nešto znače. Pokažite im to svojom ljubavlju i pažnjom!
Svim ženama iskrene čestitke za njihov Dan!

Na inicijativu svjetske glaukomske oragnizacije i svjetske organizacije pacijenata oboljelih od glaukoma Svjetski dan glaukoma obilježava se prvi puta i kod nas i u svijetu, s ciljem da se što više podigne svijest ljudi o toj bolesti. Bitno je naglasiti da pacijenti često ne znaju da imaju glaukom, jer je to bolest bez simptoma, a da se pravodobnim otkrivanjem bolesti, šteta može spriječiti.
Pregled se sastoji od pregleda vidne oštrine, mjerenja očnog tlaka, te pregleda glave vidnog živca, a za praćenje bolesti izrazito je važna redovita kontrola vidnog polja.
Svjetski dan glaukoma će se obilježiti uz niz aktivnosti u cijelom svijetu. Hrvatsko oftamološko društvo, predvidjelo je niz aktivnosti, kojima će skrenuti pozornost na samu bolest, a to su stručna predavanja, kontakti s medijima. Na lokalnoj razini preporučuje se kontak sa gradonačelnicima, ravnateljima bolnica.
Kod glaukoma je najvažnija spoznaja da postoji bolest kao što je glaukom, potom prevencija te bolesti i konačno liječenje. Pravovremenim prepoznavanjem bolesti, ispravnim liječenjem bolest ne dovodi do sljepoće.
Svaki drugi Hrvat ima problema s vidom. Čak 65 milijuna ljudi u svijetu boluje od glaukoma, a 4,5 milijuna ih je zbog bolesti oslijepilo. Glaukom ne boli, nema nikakvih znakova, pa se najčešće otkriva slučajno, mjerenjem očnog tlaka.
Glaukom je progresivna bolest koja izaziva sljepoću, jer bez vidljivih simptoma dolazi do propadanja vidnog živca, pa se kod više od 50 posto bolesnika otkriva u poodmaklom stadiju, kada ju je teže liječiti.

o natječajima za potpore iz sredstava državnog proračuna i dijela prihoda od igara na sreću za 2010. godinu

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, u suradnji s tijelima državne uprave – davateljima financijskih potpora, organizirao je Info dane o natječajima za potpore projektima i programima organizacija civilnog društva iz sredstava državnog proračuna i dijela prihoda od igara na sreću za 2010. godinu. Info dani održali su se 25. i 26.02.2010. godine u Zagrebu.
Cilj ovih Info dana bio je da se zainteresiranim udrugama predstave natječaji koje će ministarstva, vladini uredi i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva raspisivati u 2010. godini za financiranje programa i projekata udruga i to prema područjima (temama) financiranja.
Predstavljanje natječaja za 2010. godinu prezentirali su: Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, Savjet za nacionalne manjine, Ured za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija - Uprava za potporu procesu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija - Odjel za Hrvate u inozemstvu, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijsku solidarnost - Uprava za obitelj - Odjel za osobe s invaliditetom, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti - Uprava za obitelj - Odjel za djecu i mladež, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo kulture, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstvo turizma, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva i Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

U svijetu postoji između pet i sedam tisuća vrsta rijetkih bolesti koje pogađaju oko 20 milijuna Europljana. U Hrvatskoj će se 28. veljače obilježiti Međunarodni dan rijetkih bolesti. Rijetkim se bolestima u Hrvatskoj smatraju one koje se javljaju kod manje od pet pojedinaca na 10.000 stanovnika, a stručnjaci procjenjuju da od njih u nas boluje oko 30 tisuća ljudi. 
Međunarodni dan rijetkih bolesti obilježava se na Cvjetnom trgu, gdje će predstavnici Udruge Debra, uz pomoć poznatih osoba iz javnog života dijeliti informativno-edukativne materijale o bolestima i problemima s kojim se oboljeli susreću. Posjetitelji će moći kupiti i majice, bedževe, torbe, kalendare i drugi prigodne artikle kako bi se prikupila dodatna financijska sredstva za rad Udruge.
Na taj se način želi senzibilizirati javnost i ukazati da u Hrvatskoj još uvijek nisu prepoznati problemi s kojima se oboljeli i njihove obitelji susreću, počevši od dijagnostike pa do liječenja i rehabilitacije. Zbog toga iz Udruge najavljuju pokretanje inicijative da se 2010. godina proglasi Godinom rijetkih bolesti u Hrvatskoj s ciljem promicanja prava i poboljšanja uvjeta njihovog života. Rijetke bolesti su teške, kronične, često degenerativne i smrtonosne bolesti, a kod pedeset posto njih prvi simptomi se javljaju u djetinjstvu.
Kvaliteta života oboljelih često je smanjena nedostatkom ili gubitkom samostalnosti, što pojačava nedostatak nade u učinkovitost terapije te nedostatak praktične podrške u svakodnevnom životu.  Obitelji oboljelih nailaze na velike poteškoće u traženju odgovarajuće terapije za svoje članove, jer su im potrebni lijekovi čiji razvoj i proizvodnja, u normalnim tržišnim uvjetima, za farmaceutsku industriju zbog malog broja korisnika nisu profitabilni.
Takvi su lijekovi stoga dobili naziv “lijekovi siročad”, a za njihovu su proizvodnju potrebni dodatni ekonomski stimulansi, smatraju udruge pacijenata. Već u sljedećim novostima čitajte o nastavku Debrine kampanje pod nazivom «Djecu leptire i običan dodir boli» s ciljem osvještavanja javnosti o problemima koje sa sobom nosi bolest bulozna epidermoliza i prikupljanja sredstava za poboljšanje kvalitete života oboljelih od te bolesti. 

Korizma je liturgijsko vrijeme u kojemu Crkva, svake godine na obnovljeni način, poziva vjernike da se u vremenu od četrdeset dana, postom, pokorom, molitvom i djelima ljubavi, obnavljaju u vjeri i da se suživljavaju s Kristom koji je bio mučen, raspet i koji je slavno uskrsnuo kao pobjednik nad zlom i smrti. Korizma započinje Pepelnicom ili Čistom srijedom.
(1 Iv 4,7-14) «Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.»

U Hrvatskoj se obilježava hrvatski “Dan bez dima” s ciljem da pušači na taj dan ne zapale cigaretu i, ako je moguće, trajno prestanu pušiti.
Naime, polazi se od pretpostavke da je ovo idealan početak razdoblja (korizma) kada će mnogi pušači razmisliti o svojoj ovisnosti o cigaretama i kada će se pokušati odreći ove štetne navike. Dan je osmišljen tako da pomogne pušačima koji žele prestati pušiti tako da pokušaju tijekom 24 sata ne zapaliti niti jednu cigaretu, kako bi se uvjerili da to nije nemoguće, te taj dan prenijeti i sve naredne dane. Oko 90 posto novih pušača su mladi ljudi ispod 20 godina, među njima je jedna četvrtina djece do 12 g. Oni donose odluku o pušenju često pod pritiskom okoline. Reklame su usmjerene upravo prema mladima, koji privučeni vrhunski osmišljenim reklamama prihvaćaju iluzije o pušenju i postaju ovisnici.
Osvještavanjem i sustavnim prikupljanjem znanja o štetnosti cigareta, namjerava se izmijeniti cjelokupna svijest društva, s ciljem da se potaknu pušači na donošenje odluke o nepušenju, čime se će doprinijeti poboljšanju kvalitete njihovog vlastitog zdravlja, ali i zdravlja njihovih sugrađana nepušača.
Sveobuhvatan program za suzbijanje pušenja ima cilj kontrolirati upotrebu duhana uzimajući u obzir donošenje zakona i cijena ali isto tako i prevenciju edukacijom, komunikacijom i informacijskom kampanjom koje upozoravaju na utjecaj duhana na zdravlje, te i ostale mjere fokusirane na ovisnost o duhanu i prestanak pušenja.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije trenutno u svijetu puši oko 1,3 milijarde ljudi a približno 5 milijuna godišnje umire od posljedica pušenja. Ako se sadašnji trendovi nastave 2020. godine broj umrlih od posljedica pušenja mogao bi biti narasti na 10 milijuna godišnje od čega 70% u zemljama u razvoju. Proširenost navike pušenja kod odraslog stanovništva u europskoj regiji iznosi oko 30% (38% muškarci i 23% žene). Rezultati Hrvatske zdravstvene ankete, provedene 2003. godine, pokazuju da je na području Slavonije i baranje odnosno tzv. statističke regije Istok (Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Slavonsko-posavska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija), udio svakodnevnih pušača kod osoba starijih od 18 godina najveći u Hrvatskoj (27,4 % odnosno 20,7% žena i 40,1% muškaraca.) Osobito je zabrinjavajuće da svakodnevno puši čak 46,1% mladih u dobi od 18 do 29. godina.

Pepelnica označava početak korizmenog vremena. To je vrijeme pokore, razmišljanja i posta, koje nas priprema za Kristovo uskrsnuće u Uskrsnu nedjelju, preko kojeg smo otkupljeni.

Zašto se pepeljamo

Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Dok se naša čela pepeljaju prisjećamo se riječi: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srdaca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan.

Pepeljenje se koristi od davnine. Kršćani koji su počinili teške grijehe, javno su izvršavali svoju pokoru. Na Čistu srijedu (Pepelnicu), biskup bi blagoslovio marame za kosu, te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi od prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom četrdeset dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam, prvi čovjek, bio istjeran iz Raja zbog svoje neposlušnosti. Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje nakon četrdeset dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Kasnije su svi kršćani, bez obzira da li su bili javni ili skriveni pokornici, dolazili primiti pepeo zbog pobožnosti. U stara vremena, nakon pepeljenja slijedila je pokornička procesija.

Pepeo

Pepeo se pravi od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Palmanu nedjelju prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja blagoslovljenom vodom i kadi tamjanom. Mada pepeo simbolizira pokoru i kajanje, on nas također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Njegovo božansko milosrđe je posebno izraženo tijekom korizmenog vremena, i Crkva nas poziva tražiti to milosrđe tijekom cijele Korizme uz razmišljanje, molitvu i pokoru.

S ciljem podizanja svijesti javnosti i boljeg razumijevanja poteškoća s kojima se susreću djeca oboljela od raka i njihove obitelji, Međunarodna konfederacija organizacija roditelja djece oboljele od raka (ICCCPO-a) i njezine članice promoviraju Međunarodni dan djece oboljele od raka - 15. veljače. Svrha obilježavanja ovog dana je informirati javnost o raku u djece, prikupiti sredstva kroz različita događanja i promovirati rad lokalnih roditeljskih udruga.
Iako se od raka izliječi od 70-90 posto djece, u slučaju pravovremenog i adekvatnog liječenja, ta je bolest i dalje, nakon nesreća, prvi uzrok smrtnosti djece. Od 2001. do 2007. godine u Hrvatskoj je od neke maligne bolesti oboljelo 1315 djece, a u prosjeku ih na godinu oboli 188, što znači da svaki drugi dan oboli jedno dijete. Prema statističkim podacima od troje oboljele djece dvoje će se izliječiti. Liječenje maligne bolesti je mukotrpno i dugotrajno - prosjek trajanja uspješnog liječenja je oko 12 mjeseci, no nerijetko ono traje i tri do četiri godine. Uspjesi naših liječnika ne zaostaju za onima u naprednim zemljama, no još se događa da se liječenje prolongira zbog nedostatka mjesta na dječjim onkološkim odjelima, uz to je lista lijekova koje odobrava HZZO nedostatna, a jedina smo zemlja u Europi bez hospicija, ustanove za najteže slučajeve.
15.02.2010. na Međunarodni dan djeteta oboljelog od maligne bolesti, Udruga “Krijesnica” je održala premijeru dokumentarnog filma “Djeca krijesnice” u 18,00 h u Movieplex-u Centra Kaptol. Otvoren je donacijski telefon 060 9015 pozivom na kojeg donirate 5 kn (6,15 kn sa PDV-om) udruzi Krijesnica. Cilj je prikupiti 150.000,00 kn za održavanje rehabilitacijskog kampa i izradu edukativnog CD-a kojim će se djeci objasniti kako bolest nastaje, kako se liječi, koje pretrage su potrebne i kako sa što manje trauma proći kroz iskustvo liječenja maligne bolesti. Akcija prikupljanja sredstava traje do 01.06.2010.

DAN POSVEĆEN LJUBAVI

VALENTINOVO se slavi 14.veljače u znak sjećanja na Sv. Valentina - zaštitnika zaljubljenih, no pažnju i ljubav za svoje voljene treba pokazivati svakodnevno. Ponekad je dovoljan tek pogled, stisak ruke ili dvije prave riječi da prenesemo svoje osjećaje.

Nažalost, zbog užurbane svakodnevnice i brojnih obaveza često zaboravljamo pokloniti pažnju voljenoj osobi bez koje život ne bi bio tako lijep. Valentinovo nas podsjeća na to… Stoga taj dan mnogi obilježavaju nježnim porukama, cvijećem, poklonima i romantičnim izlascima u dvoje…

Bilo da je riječ o novom, jedinstvenom parfemu, nježnom buketu cvijeća, nakitu ili ponekoj sitnici važna je poruka koju želimo izreći poklonom. Stoga, kada je ljubav u pitanju svatko neka posluša sebe i svoje srce, ono će najbolje znati kako doprijeti do srca osobe koju voli...

NAJLJEPŠA LEGENDA O LJUBAVI

Poznat Vam je osjećaj zaljubljenosti? Leptirići u trbuhu… zaljubljeni pogledi… smiješak na usnama… hodanje po ružičastim oblacima? Znanstvenici kažu da je to kemija, a legenda kaže drukčije…

Prema legendi, u početku su ženska i muška duša bile razdvojene i poslane u svijet sa zadatkom da svaka pronađe svoju drugu polovicu, a kada se napokon pronađu nagrađeni su osječajem zaljubljenosti. Ako još niste pronašli svoju drugu polovicu, ne posustajte, i ona sigurno negdje traži vas…

U Hrvatskoj od epilepsije boluje 45 tisuća ljudi, a svake se godine dijagnosticira oko 2.500 novooboljelih, među kojima je njih 30 posto mlađe od 18 godina.
Nacionalni dan oboljelih od epilepsije obilježava se u Hrvatskoj već drugu godinu na Dan Sv. Valentina. Pod sloganom ‘Živjeti s epilepsijom: Izaći iz sjene’, održava se i humanitarna akcija kojoj je cilj prikupiti dva milijuna kuna za obnovu Centra za epilepsije Zagreb, koji djeluje pri Klinici za neurologiju Vinogradske bolnice. Smatra se da od epilepsije oboli između 0,8 i 1 posto stanovništva neke zemlje.
Donacije će se prikupljati na zaseban račun Centra za epilepsije ‘Zagreb’.
Podaci za uplatu donacija iz Hrvatske su: Privredna banka Zagreb d.d., broj računa: 234009-1510414798 s naznakom ‘donacija’
Na skupu, na kojem je kao pokrovitelj sudjelovao i predsjednik Stjepan Mesić, istaknuto je kako se oboljeli od te najčešće neurološke bolesti, a riječ je uglavnom o radnosposobnoj populaciji, još uvijek susreću sa stigmom i predrasudama da je epilepsija psihička i zarazna bolest koja se prenosi s osobe na osobu.
Voditelj Centra za epilepsije Zagreb, koji djeluje u Vinogradskoj bolnici, doc. Hrvoje Hećimović istaknuo je kako je nedavno istraživanje pokazalo da 29 posto ispitanih smatra da bi osobe s epilepsijom trebale raditi lošije poslove, 17 posto ih misli da oboljeli ne bi smjeli imati djecu dok je 12 posto smatralo da bi trebali pohađati specijalne škole.
Za borbu protiv stigmatizacije oboljelih od epilepsije založio se i predsjednik Mesić, rekavši kako je Nacionalni dan samo poruka da postoje ljudi koje ne treba izdvajati i koji unatoč svojoj bolesti, mogu raditi sve poslove te biti uspješniji od drugih ljudi.

Dana 11. veljače 2010. treću godinu zaredom obilježio se Dan jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112 (European 112 Day) u svim zemljama članicama EU, s ciljem informiranja građana Europske unije o jedinstvenom broju 112 za žurne situacije. Državna uprava za zaštitu i spašavanje 11.02.2010. obilježila je Europski dan 112 u svim svojim Županijskim centrima.
U toj prigodi u Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje okupili su se gosti i predstavnici brojnih državnih institucija i službi, a pomoćnik ravnatelja DUZS za Službu 112 Anto Zelić održao je prezentaciju o integriranju broja 112 u sustav zaštite i spašavanja od početka 2005. godine do danas.
Između ostalog kazao je da je u Hrvatskoj preko konferencijskog povezivanja moguće pružiti pomoć unesrećenome na engleskom, njemačkom, talijanskom, slovačkom i mađarskom jeziku. U 2009. godini broj namjenskih poziva iznosio je 32,6%, u 2008. iznosio je 26,4%, u 2007. 22,1%, u 2006. 16,9 %, a prve godine 2005. kada je broj uveden na području RH iznosio je 8,1%.
Ukupan broj poziva ostvaren prema broju 112 u prošloj godini iznosio je 1 752 000 poziva.
Republika Hrvatska u operativnu funkciju broj 112 stavila je prije pet godina, 11. veljače 2005. godine. Sustav zaštite i spašavanja u proteklih 5 godina godine od početka rada Državne uprave za zaštitu i spašavanje prošao je znatne promjene. Tome je svakako pridonijelo uvođenje jedinstvenog europskog broja 112.
U pet godina sustav je stekao povjerenje građana i turista. Danas putem broja 112 građani mogu ostvariti kontakt s žurnim službama (medicinska pomoć, vatrogasci, policija), mogu biti povezani s raznim centrima, udrugama i klubovima (Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrabri telefon, Psihološki centar Tesa, Udruga Plavi telefon).
Europski parlament krajem 2007. godine prihvatio je pisanu deklaraciju kojom se preporučuje da se obilježi Dan europskog broja 112 za žurne situacije. Deklaracija je bila prihvaćena najvećom ikad postignutom većinom za bilo koju deklaraciju (530 članova Parlamenta od ukupno 785).
Deklaracija poziva zemlje članice da medijski promiču ovaj jedinstveni broj i sve aktivnosti kojima se obilježava ovaj dan.
Broj 112 prvi put je uveden 1991. kako bi putnici u Europi mogli birati samo jedan broj umjesto da moraju pamtiti različite brojeve žurnih službi za svaku zemlju. Pri pozivanju broja 112 može se koristiti jezik zemlje u kojoj se osoba nalazi, no svi operateri u pravilu znaju govoriti engleski jezik.

ČEMU SLUŽI BROJ 112?
Broj 112 je europski broj za žurne situacije koji vrijedi na području 27 zemalja članica Europske unije.

ZAŠTO JE EUROPSKA UNIJA UVELA BROJ 112?
POSTOJI LI I FUNKCIONIRA LI BROJ U CIJELOJ UNIJI?
Vijeće Europske unije donijelo je odluku o uvođenju europskog broja 112 za žurne situacije kako putnici ne bi morali pamtiti različite brojeve za svaku zemlju.

KOJI JE JEZIK POTREBNO GOVORITI DA BI SE POZVAO BROJ 112 U BILO KOJOJ ZEMLJI EUROPSKE UNIJE?
Može se koristiti jezik zemlje u kojoj se osoba nalazi, no svi operateri u pravilu znaju govoriti engleski jezik. U Hrvatskoj preko konferencijskog povezivanja može se osigurati pomoć na engleskom, talijanskom, njemačkom, slovačkom i mađarskom jeziku.

Svjetski dan bolesnika koji se obilježava 11.02., a ustanovio ga je blagopokojni Sveti Otac Papa Ivan Pavao II. 1992. godine ne bi li potaknuo sve ljude vjernike katoličke vjeroispovijesti, ali i ostalih konfesija, da promisle o svojim mogućnostima pomoći u brizi i njezi oboljelih. Taj dan ujedno je i liturgijski spomen Blažene Djevice Marije Lurdske. “Zgodna podudarnost s 25. obljetnicom osnutka Papinskog vijeća za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika predstavlja još jedan razlog za zahvaliti Bogu na do sada prijeđenom putu na području pastorala zdravlja. Želim od srca da ta obljetnica bude prigoda za velikodušniji apostolski žar u službi bolesnika i svih onih koji se posvećuju njihovoj skrbi.
Godišnjom proslavom Dana bolesnika Crkva, zapravo, želi probuditi snažnu svijest u crkvenoj zajednicu o važnosti pastoralne službe u velikom svijetu zdravlja, koja je sastavni dio njezina poslanja, jer je na tragu samog Kristova spasenjskog poslanja. On, božanski liječnik, “prošao (je) čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao” (Dj 10,38). U tajni njegove muke, smrti i uskrsnuća, ljudsko trpljenje crpi smisao i puninu svjetla. U apostolskom pismu Salvifici doloris, sluga Božji Ivan Pavao II. ovako objašnjava tu zbilju: “Ljudsko trpljenje – pisao je – dostiglo je svoj vrhunac u Kristovoj muci. I istodobno ono je ušla u potpuno novu dimenziju i u novi red: vezano je uz ljubav…, uz onu ljubav koja stvara dobro, koja izvlači dobro također iz zla preko trpljenja, kao što je najviše dobro otkupljenja svijeta poteklo od Kristova križa i neprestano iz njega izvire. Kristov je križ postao izvor, iz kojeg izviru rijeke žive vode” (18).
Na kraju prispodobe Isus kaže: "Idi pa i ti čini tako" (Lk 10,37). S tim se riječima obraća i nama. Potiče nas prignuti se nad rane tijela i duše tolike naše braće i sestara koje susrećemo na putovima svijeta; pomaže nam shvatiti da, Božjom milošću koju se prihvaća i živi u svakodnevnom životu, iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade. I doista, kao što sam istaknuo u enciklici Spe salvi, "ne ozdravlja čovjeka izbjegavanje trpljenja, bijeg od boli, već sposobnost prihvatiti nevolje i sazrijevati u njoj, naći smisao po sjedinjenju s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju" (37).
Već je Drugi vatikanski koncil podsjetio na važnu zadaću Crkve da skrbi za one koji trpe. U dogmatskoj konstituciji Lumen gentium čitamo da je “Otac poslao Krista ‘naviještati Radosnu vijest siromasima, …ozdravljati one koji su skršena srca’ (Lk 4,18), ‘tražiti i spasiti ono što je izgubljeno’ (Lk 19,10); na sličan način Crkva okružuje ljubavlju sve koji su pogođeni ljudskom slabošću, štoviše, u siromasima i patnicima prepoznaje sliku svojega siromašnog i patničkog Utemeljitelja te se trsi ukloniti njihovu nevolju i nastoji u njima služiti Kristu” (8). Taj čovjekoljubni i duhovni rad crkvene zajednice s bolesnicima i onima koji trpe u tijeku stoljeća izražavan je u mnogim oblicima i zdravstvenim strukturama, od kojih su neki imali i institucionalni karakter. Htio bih ovdje spomenuti one koji su izravno vodile biskupije kao i one koji su plod velikodušnosti raznih redovničkih ustanova. Riječ je o dragocjenoj “baštini” koja odgovara na činjenicu da “ljubav ima također potrebu za organiziranošću kako bi predstavljala uređeni oblik služenja” (Enc. Deus caritas est, 20). Osnivanje Papinskog vijeća za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika prije dvadeset i pet godina, ulazi u tu skrb Crkve za svijet zdravlja. I stalo mi je dodati da se u sadašnjem povijesno-kulturnom trenutku zamjećuje potreba za pozornom i kapilarnom prisutnošću Crkve pored bolesnika, kao i prisutnost u društvu koja je kadra prenijeti na djelotvoran način evanđeoske vrijednosti u cilju zaštite ljudskoga života, od njegova začeća pa do naravne smrti. Želio bih ovdje podsjetiti na Poruku siromašnima, bolesnima i svima onima koji trpe, koju su koncilski oci uputili svijetu na završetku Drugoga vatikanskog koncila: “Vi svi koji teže osjećate teret križa – rekli su – … vi koji plačete… vi neznani patnici, budite hrabri: vi ste miljenici Božjega kraljevstva, kraljevstva nade, sreće i života; vi ste braća trpećeg Krista; i s njim, ako to želite, vi spašavate svijet!” (Ench. Vat., I, n. 523, (str. 313)). Zahvaljujem od srca osobama koje, svakodnevno, “služe bolesnima i onima koji trpe”, čineći da “apostolat Božjeg milosrđa, u koji su uključeni, odgovara uvijek sve bolje na nove zahtjeve” (Ivan Pavao II., ap. konst. Pastor Bonus, čl. 152).
U ovoj Svećeničkoj godini svoju misao upućujem osobito vama, dragi svećenici, “poslužiteljima bolesnika”, znaku i oruđu Kristova suosjećanja, koji mora doći do svakog čovjeka koji trpi. Pozivam vas, dragi prezbiteri, da se ne štedite u skrbi i pružanju utjehe tim osobama. Vrijeme provedeno uz onoga koji je u kušnji rađa plodovima milosti za sve ostale dimenzije pastorala. Obraćam se na kraju vama, dragi bolesnici, i molim vas da molite i prinosite svoja trpljenja za svećenike, da uzmognu biti vjerni svojem pozivu i da njihova služba bude bogata duhovnim plodovima, na dobrobit čitave Crkve.” stoji u poruci Svetoga Oca.

Dan života, što ga Katolička Crkva u Hrvatskoj slavi prve nedjelje u veljači, svojom važnošću i aktualnošću tiče se svakog čovjeka kao takvoga pa je on izazov svakom čovjeku pojedincu, a osobito svim odgovornima u društvenoj i crkvenoj zajednici. Dan života za sve dobronamjerne ljude, bez obzira na sve njihove različite pripadnosti ili nepripadnosti, poziv je na zauzimanje stava prema neprijepornoj činjenici da je i u našem društvu sve prisutnije razorno djelovanje “kulture smrti” nasuprot “kulturi života”. To je osobito prisutno u postupcima kojima se sprečava začeće novog života i ubija još nerođeni život Prava čovječnost dosljedno poštuje i štiti baš svaki ljudski život i zauzima se za odgovorno i etično ponašanje prema cjelokupnome otajstvu ljudskoga života u svim fazama života.
Predsjednik Vijeća za obitelj HBK iskazuje divljenje i podršku roditeljima koji su otvoreni za život, te poziva sve koji mogu da materijalno i moralno podrže takve obitelji.
„Ljubav predstavlja čovjekovu životnu potrebu“ ističe predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za obitelj krčki biskup Valter Župan u poruci za 15. Dan života koji se slavi 7. veljače. Ljubav je otvaranje, raspoloživost, davanje drugome i za drugoga. Svaki egoizam, kojim se čovjek opredjeljuje za svoje uskogrudne interese, krnji i onesposobljuje čovjeka u najdubljim segmentima njegova bitka. Pomanjkanje ljubavi doslovno vodi u smrt, u nestajanje. Očito je da ovo ne vrijedi samo za vjernike. To je mjerilo za svakog čovjeka. Svačiji će život biti ocijenjen i prosuđen po mjeri ljubavi, dakle po mjeri davanja, raspoloživosti za žrtvu, za drugoga”, istiće biskup Župan i poziva da se preispitamo odgajamo li naše mlade za ljubav i sebedarje.

Svjetski dan borbe protiv raka svake se godine obilježava 4. veljače s ciljem da se upozori na potrebu smanjenja stope smrtnosti od tog glavnog uzročnika smrti u svijetu koji godišnje odnose 8 milijuna života.
Stručnjaci procjenjuju da se značajan dio svih vrsta raka može spriječiti promjenom načina života - zdravom prehranom, fizičkom aktivnošću i prestankom pušenja, ali i provedbom nacionalnih programa ranog otkrivanja.
Najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) koji se odnose na 2006. godinu, pokazuju da od raka u Hrvatskoj godišnje oboli oko 20 tisuća ljudi a umre njih oko 12 tisuća. Muškarci u Hrvatskoj najčešće obolijevaju od raka bronha i pluća, a ostala najčešća sijela raka u muškaraca su prostata, debelo crijevo, rektum i anus te mokraćni mjehur.
Dok učestalost raka u razvijenim europskim zemljama pada, u Hrvatskoj raste pa smo na visokom četvrtom mjestu po ukupnoj smrtnosti od raka, a na drugom mjestu po smrtnosti od raka pluća.
Žene u Hrvatskoj najčešće obolijevaju od raka dojke, a odmah iza njega su rak debelog crijeva, bronha i pluća, tijela maternice te rektuma. U Hrvatskoj od raka u većini obolijevaju muškarci i to ponajviše zbog velike zastupljenosti raka bronha i pluća.
‘Rak danas sve više postaje kronična, a sve manje smrtna bolest zbog inovativnih lijekova i sve bolje dijagnostike, no potrebno je još puno raditi na prevenciji i ranom otkrivanju raka, osobito kod mladih ljudi’, smatra prof. Eduard Vrdoljak , jedan od vodećih hrvatskih onkologa i predsjednik Hrvatskog onkološkog društva. Dodaje kako podaci iz hrvatskog Registra za rak pokazuju da se rak debelog crijeva i rak pluća počinju javljati već oko 40-te godine života, a rak dojke oko 30-te godine.
Prof. Vrdoljak navodi kako vjerojatnost izliječenja od raka u Hrvatskoj iznosi 46 posto, a u SAD-u 63 posto, te da u zdravstvenom proračunu na onkologiju odlazi 16,7 posto novca, a udio lijekova za rak u ukupnim sredstvima za lijekove iznosi svega jedan posto.
Prevencija raka i otkrivanje bolesti u ranom stadiju jamče uspješnije liječenje pa Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) veliki značaj pridaje razvoju tzv. screening programa kontrole raka. U Hrvatskoj se trenutno provode dva takva programa - za rano otkrivanje raka dojke te za rano otkrivanje raka debelog crijeva.

U četvrtak 04.02.od 18:00 sati u prostorijama Celiko centra,Tomašićeva 10, održat će se predavanje mr.sc. Zrinjke Mišak dr. med, na temu “Dijagnosticiranje celijakije i broj dijagnosticiranih od celijakije Europa - Hrvatska”.
Ulaz je slobodan.


O celijakiji

Celijakija je nepodnošljivost organizma na gluten - bjelančevinu koje ima u žitaricama: pšenici, raži, ječmu. Posljedica je tipična glutenska enteropatija koja se manifestira kod nekih osoba i izaziva teško oštećenje sluznice tankog crijeva, zbog čega je umanjena resorpcija hrane.
Sluznica tankog crijeva nestaje, crijevne resice postaju tanje, bolesnici imaju probavne smetnje, dolazi do pomankanja osnovnih tvari potrebnih organizmu za normalan rad, pada otpornost organizma, dolazi do raznih smetnji.
Osnovno je biti na bezglutenskoj dijeti. To znači, izbaciti iz prehrane sve namirnice koje i u najmanjoj količini sadrže gluten.

TIPIČNI ZNAKOVI BOLESTI

Celijakija se najčešće javlja kod dojenčadi kad dijete počne uzimati hranu koja sadrži gluten.

Najčešće vidljivi znakovi celijakije su:

DIJAGNOSTICIRANJE

Jedina sigurna pretraga koja dijagnosticira celijakiju sa sigurnošću je biopsija tankog crijeva. Po uzorku dijela tankog crijeva dokazano je da je sluznica karakteristično promijenjena: resice tankog crijeva nestanu, sluznica postane tanka, atrofična.
Celijakija je doživotna nepodnošljivost na gluten. Kod rijetkih primjera do ozdravljenja dođe u pubertetu. Najčešće su za celijakiju krivi geni daljih predaka. U skandinavskim zemljama celijakija je mnogo češća nego u Europi, a gotovo je nema u zemljama Azije i SAD-a.

LIJEČENJE

Jedini lijek i prvo i osnovno pravilo kod celijakije je bezglutenska dijeta koja traje cijeli život. To znači da se iz prehrane izbacuju sve namirnice koje u sebi sadrže žitarice: pšenicu, raž, ječam. Najnovija istraživanja pokazuju da zob nije štetna za oboljele od celijakije.

NUŽNOST DRŽANJA DIJETE

Ako bi se slučajno ili namjerno uzeo gluten, može biti da duže vrijeme (godinama) neće biti nikakvih znakova da organizam reagira na nedopuštene proizvode. To je tzv. pritajeni, tihi oblik celijakije. Mnogi ljudi koji nemaju izrazite poteškoće ne žele držati dijetu. Često se događa da roditelj misli kako je njegovo dijete ozdravilo. Ukoliko nema reakcije organizma, to ne znači da se oboljeli može normalno hraniti!

IZVOR: HDC

Sukladno odrednicama Križevačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2007. do 2010., a sve u cilju podizanja razine kvalitete i neovisnog življenja osoba s invaliditetom, ova Udruga je organizirala humanitarnu pomoć za našega člana Zorana Zimonji u vidu uređenja kuhinje (postava instalacije, žbukanje zidova i keramičkih radova).  Zoran Zimonji član je ove Udruge, tj. osoba s invaliditetom s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta. Boluje od paraplegije, nepokretan i ovisan o pomoći druge osobe. Živi sa bratom Zdenkom koji ima oštećenje vida, s preostalih 2% vida. Kako Zoran Zimonji zajedno s bratom jedva pokriva osnovne troškove življenja, ova mu je Udruga u suradnji sa srednjom školom „Ivan Seljanec“ Križevci uredila kuhinju. Učenici srednje škole “Ivan Seljanec” besplatno su izveli sve potrebne radove (postava instalacije, žbukanje zidova i keramički radovi), a Udruga je osigurala sredstva za potreban materijal.
Dana 28.01.2010. godine u kući Zorana Zimonji u Križevcima održalo se okupljanje predstavnika srednje škole „Ivan Seljanec“, Grada Križevaca i ove Udruge povodom završetka radova na uređenju kuhinje.
Sve prisutne je tom prilikom pozdravio predsjednik Udruge invalida Križevci g. Petar Gatarić, te istaknuo:
“Mi smo se danas ovdje okupili povodom završetka radova na uređenju kuhinje našem članu Zoranu Zimonji i završetku našeg projekta kojega smo proveli sukladno odrednicama Križevačke strategije, našeg strategijskog plana i plana rada, osobi sa vrlo teškim materijalnim i socijalnim statusom, osobi s najtežim stupnjem tjelesnog oštećenja. Naš projekt sastojao se u tome da mu uredimo kuhinju. Posebno bi se zahvalio Srednjoj školi „Ivan Seljanec“ Križevci i gospodinu ravnatelju koji su ušli u taj projekt s nama. Oni su sve radove sa svojim učenicima izvršili besplatno. Udruga je od doniranih sredstava kupila materijal i mi smo u potpunosti tu kuhinju prilagodili kako bi um život bio kvalitetniji i puno bolji. Zavaljujem i djeci koji su osim što su stjecali svoja stručna znanja i na našem projektu, susreli se s jednom humanom gestom, s kojom će se oni vjerujemo susretati u svom radu i imati na ovom primjeru priliku dalje vidjeti kako, gdje i u kojim situacijama kod tih svojih radova i izgradnji objekata prilagoditi i dati savjete kako prilagoditi taj objekt osobi s invaliditetom. Još jednom zahvaljujem posebno gospodinu ravnatelju jer bez njihove pomoći ovo ne bi mogli izvesti.”
Sve prisutne je pozdravio i ravnatelj srednje škole “Ivan Seljanec”, te dodao:
“Mi smo sretni što smo mogli sudjelovati u tome. Vjerujem da je zrnce dobrote ušlo u srca naših učenika i da će to kasnije kroz cijeli svoj život pokazati gdje god budu bili. Uvijek smo spremni i za daljnju suradnju, a da imamo osjećaj za ljude koji su u potrebi i za ljude koji imaju otežano kretanje samo dokazali uređenjem novog restorana. Mislim da smo prvi u gradu koji će imati toalet pristupačan za invalidska kolica i rampe za ulaz u restoran. Ali u prvom redu hvala našim učenicima i majstoru koji ih je vodio na tome. Učenici nisu vodili računa kada im završava nastava, radili su dok posao nije bio gotov. Zato su oni najviše zaslužni za to. Ja sam samo ravnatelj u toj školi.”
Ispred Grada Križevaca prisutnima se obratio Pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti prof. Mladen Tenodi:
“Ovom prilikom želim izraziti zahvalnost našoj udruzi na koju je Grad Križevci posebno ponosan i puno šire od našega grada, koja uistinu vrlo kvalitetno djeluje i skrbi o svojim članovima. Dulji niz godina oni već pokazuju taj interes za brigu svojih članova kako bi njihov život bio što kvalitetniji, a posebno na planu mobilnosti, jer možemo samo pretpostaviti kako je težak položaj onih koji su ograničeni i ovise o pomoći drugih. Ovom prilikom srednja škola „Ivan Seljanec“ na čelu s ravnateljem gospodinom Brunoslavom Sabolekom, nastavnicima, profesorima i učenicima ponovno pokazuje također jednu izuzetnu visoku osjetljivost i razumijevanje za život i rad u našoj sredini i ponovno pomaže. Ovom prilikom želio bih podsjetiti Zorana da smo spremni pomoći i u sudjelovanju u njegovoj naobrazbi, odnosno daljem obrazovanju s obzirom na njegovu tragediju koja mu se dogodila u ranim danima života, u njegovoj mladosti, a što je već Zoran načelno prihvatio.”
g. Franjo Hrg, voditelj učenika građevinskog smjera obratio se sa nekoliko riječi:
“Mi smo kuhinju potpuno adaptirali. Skinuli smo staru žbuku, sanirali od vlage, to ožbukali, dotjerali, sa završnim radovima keramike poda, zidova, promijenili instalacije koje su dotrajale i postavili kuhinju. Učenici su to radili sa velikom voljom i nama je bilo zadovoljstvo.”
Zoran se zahvalio Udruzi invalida Križevci i Srednjoj školi „Ivan Seljanec“ na pomoći. Bio je jako zadovoljan i sretan.
Zoran inaće provodi dane uz čitanje knjiga, novina, gledanje televizije i rada na računalu.

Noć muzeja 2010 održat će se 29. siječnja, od 18 sati do sat iza ponoći, u organizaciji Hrvatskoga muzejskog društva. Bit će to šesta Noć muzeja u kojoj će posjet muzejima koji sudjeluju u akciji biti besplatan. Tiskani promidžbeni materijal akcije dijelit će se posjetiteljima muzeja besplatno.
I ove godine Gradski muzej Križevci uključio se u akciju Noć muzeja. Križevački muzealci također pozivaju svoje sugrađane da posjete Muzej u petak 29. siječnja 2010. od 18 do 21 sati i besplatno razgledaju muzejske zbirke uz malu okrijepu na ulazu.
U 21,00 sati pozivaju se posjetitelji da dođu u Likovnu galeriju na Nemčićevom trgu gdje će kustosi muzeja održati predavanja: “Križevački cehovi u prošlosti” i “Pravilnik za bludilišta u gradu Križevcu iz 1913.”
U glazbeno-scenskom dijelu nastupit će Ana Acić i Ivan Vuk u kraćoj scenskoj improvizaciji u režiji Borisa Čataja te glazbeni sastav iznenađenja.
Napominjemo da će posjetitelji moći cijelo vrijeme razgledati izložbu medalja s likovima hrvatskih svetaca i blaženika, autora prof. Damira Mataušića, našeg najpoznatijeg medaljara (izložba se otvara u četvrtak u sklopu Dana hrvatskih svetaca i blaženika).
I u Noći muzeja ne zaboravljamo na toleranciju među ljudima, na probleme osoba s invaliditetom.
Stoga ste 29. siječnja 2010. pozvani doći u jedinstveno ozračje Tiflološkog muzeja u Zagrebu gdje će uz pogašena svjetla povesti posjetitelje u svijet osoba koje slabije vide.
Samo za ovu prigodu, uz drugačiji doživljaj, svoje glasove će nam u 21:30 i u 23:30 sati dati Enes Kišević, Kemal Monteno i Vojo Šiljak.

Dana 09.01.2010. godine u sklopu XI. dvoranskog turnira u malom nogometu u sportskoj dvorani u Križevcima organizirano je proglašenje najboljih pojedinaca i sportskih klubova i društava u 2009. godini s područja grada Križevaca.
U kategoriji sportaša i sportašica s invaliditetom, naša članica i članica Akademskog konjičkog kluba Križevci Tamara Drokan, dobila je Priznanje Zajednice športskih udruga Križevci za najuspješniju sportašicu s invaliditetom Grada Križevaca u 2009. godini.

11. lipnja 2009 Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je proglasila VI stupanj pandemije s virusom influence, što znači da su slučajevi oboljenja potvrđeni u više od dvije regije SZO.
3. srpnja u Nacionalnom Centru za influencu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dokazana je nova varijanta virusa A/H1N1/ prvotno nazvana «svinjska gripa», a prema novoj nomenklaturi SZO Pandemijska A/H1N1/ 2009 gripa.

Šest dijagnostičkih metoda kojima se dokazuje uzorak pozitivan na virus influence:
1. Monoklonska protutijela na virus influence A
2. Izolacija na kulturi stanica
3. Izolacija na embrioniranim pilećim jajima
4. Molekularna dijagnostika RT-PCR na virus influence tip A
5. Molekularna dijagnostika RT-PCR na virus influence tip A swl
6. Molekularna dijagnostika RT-PCR na virus influence podtip H1 swl
Ono što je od bitnog javnozdravstvenog interesa su činjenice da su gotovo svi slučajevi uvezeni iz drugih zemalja i da sadašnji oblik bolesti ima blagu kliničku sliku. Do sada je u svijetu evidentirano oko 200 000 oboljelih a umrlo je oko 2000 osoba.
Simptomi Pandemijske gripe za sada se ne razlikuju od sezonske gripe a to su: 1. povišena temperatura iznad 38,50C, 2. opće loše osjećanje, i 3. neki respiratorni simptomi kao što su grlobolja, suhi kašalj i curenje iz nosa.

Deset bitnih obrazaca ponašanja za zemlje u kojima je dokazan Pandemijski A/H1N1/ 2009 virus (adaptirane i prevedene smjernice UNICEF-a):
1. Budite na distanci barem jedan metar od osoba koje kašlju ili kišu, te izbjegavajte rukovanje i ljubljenje
2. Izbjegnite pothlađivanje i koristite prikladnu odjeću i obuću prilikom naglih temperaturnih promjena
3. Prekrite lice dok kašljete ili kišete po mogućnosti maramicom za jednokratnu upotrebu, a nakon toga obavezno operite ruke
4. Perite ruke učestalo s sapunom i vodom u skladu s higijenskim preporukama; te rukama ne dodirujte lice
5. Ako osjetite simptome bolesti ostanite kod kuće i kontaktirajte liječnika telefonom
6. Uslijed povišene temperature dolazi do značajnog isušivanja organizma stoga uzimajte dovoljno tekućine a temperaturu snižavajte lijekovima ili tuširanjem u mlakoj vodi, a pojedine simptome ublažite prikladnim sredstvima (grlobolja –pastile; curenje iz nosa-kapi za nos; suhi kašalj – antitusik)
7. Za bolesnu osobu osigurajte poseban prostor u kući na razdaljini od barem jedan metar od ostalih ukućana; te prostoriju redovito provjetravajte
8. Prema preporuci liječnika u prvih 48 sati od pojave bolesti, moguće je primjeniti protuvirusne lijekove
9. Bolesnoj osobi osigurajte samo jednog njegovatelja te ograničite kontakte s ostalim osobama
10. Obratite pažnju na teže simptome bolesti i u tom slučaju odmah se javite liječniku (teškoće u disanju i kratkoća daha; bol u prsima; slabost; nemogućnost kretanja i poremećaj svijesti; povišena temperatura više od tri dana; u djece grčevi i teškoće pri buđenju iz sna)

Objavio Nacionalni centar Svjetske zdravstvene organizacije za influencu

Spriječite “svinjsku gripu” ili prevencijom protiv gripe

Dr. Vinay Goyal, svjetski autoritet na području nuklearne medicine s više od 20 godina iskustva podijelio je nekoliko efikasnih uputa o kojima se nedovoljno govori

Savjeti dr. Vinaya izuzetno su korisni s obzirom na prirodu globalne epidemije u kojoj je jednostavno nemoguće spriječiti doticaj s virusom H1N1. Koje god mjere opreza poduzmete, vrlo ćete vjerojatno ipak doći u kontakt s virusom. Sam kontakt nije toliki problem - veći je problem spriječiti ga da oživi u tijelu i učini nas bolesnima.
Vrata na koja virus ulazi u naše tijelo su nosnice i usta. Dok ste još uvijek zdravi i nemate nikakvih simptoma infekcije H1N1 virusom, kako biste spriječili njegovu aktivnost i pojavu simptoma i razvoj sekundarnih infekcija, možete poduzeti neke izuzetno jednostavne korake o kojima se ne govori dovoljno u službenim uputama. Korisnost preventive naglašava se, nažalost, puno manje od “korisnosti” pravovremenog liječenja Tamifluom.
Dakle,
1. Često perite ruke (o tome se dovoljno govori, ali nije na odmet ponoviti).
2. Hands-free pristup. To jest, suzdržite se napasti da dirate bilo koji dio lica. Pokušajte što manje ruke prinositi licu (naravno osim kad jedete, perete se ili spavate).
3. Promućkajte u ustima i grgljajte dva puta dnevno toplu vodu u koju ste stavili malo soli. Naime, virusu H1N1 treba dva do tri dana od prvotne infekcije grla ili nosa da zaživi u tijelu i počne pokazivati karakteristične simptome.
Obično grgljanje stvarno može spriječiti razvoj bolesti. Taj postupak sa slanom vodom imat će jednak učinak na zdravog pojedinca kao što će Tamiflu imati na bolesnoga. Nemojte podcjenjivati ovaj jednostavan, jeftin i moćan način prevencije bolesti.
4. Slično kao što to treba činiti s ustima, čistite barem jednom svakoga dana nosnice s otopinom tople slane vode. Ne morate biti vješti kao praktikanti Yoge kojima je ovaj postupak rutina, ali snažno ispuhavanje nosa i brisanje (tj. struganje) obje nosnice smotuljcima vate koje ste umočili u slanu vodu lako je učiniti i vrlo je učinkovito.
5. Dajte poticaj prirodnom imunitetu hranom koja je bogata C vitaminom. Prvenstveno se to odnosi na citrično voće. Ako uzimate C vitamin u tabletama, pazite da uzimate onaj pripravak koji ima cinka kako bi poboljšali apsorpciju.
6. Pijte što veće količine toplih napitaka (čajeva, kakaa). Pijenje toplih napitaka ima jednak učinak kao i grgljanje, samo u suprotnom smjeru.Ono ispire živuće viruse iz grla u želudac gdje ne mogu preživjeti i učiniti nas bolesnima.

Sveta tri kralja su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja. Zovu se Baltazar, Melkior i Gašpar.
Prema Evanđelju po Mateju, došli su “s istoka” u Jeruzalem, da se poklone Isusu. Pratili su zvijezdu repaticu, betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.
Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a odande su kasnije otišle u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja.

Kako je broj kršćana rastao iz dana u dan Apostoli su osjetili potrebu oformiti svoje pomoćnike i tako nastaju đakoni. Prvotna im je zadaća bila paziti na red kod zajedničkih molitvenih susreta, dijeliti vjernicima poklone i nositi Euharistiju bolesnima i utamničenima. Najugledniji i najenergičniji među đakonima bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi. Tako jednog dana, kad im je predbacio što su progonili proroke i ubili Krista, oni ga izvedoše izvan grada i tu ga kamenuju. Stjepan je tako postao prvi mučenik, prvi je prolio krv za Krista. U trenucima umiranja moli za one koji su mu oduzimali život. Stjepan je ubijen ne bili se razbila nova “sekta” koja u raspetome Isusu vidi obećanog Mesiju.
Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Sudbina mu je bila vrlo slična Isusovoj.
Činjenica je da je ova mučenička smrt još više ujedinila prve kršćane i pobudila u njima spremnost čak i krvlju svjedočiti svoje uvjerenje da je Isus obećani Mesija i Spasitelj svijeta.
Svima koji danas slave imendan upućujemo iskrene čestitke i želimo čvrstu vjeru poput Stjepanove.
Ikonografija prikazuje Stjepana kao mladića odjevena u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj ruci, a s kamenom, znakom “oruđa” kojim je ubijen, u drugoj.

Blagdanom Bogojavljanja – Božića slavimo rođenje našeg Spasitelja Isusa Krista.
Prema Bibliji, Isusa, Božjeg Sina, rodila je Blažena Djevica Marija, u gradu Betlehemu. Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su oni prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa.
Prikaz rođenja Isusova po Lukinu Evanđelju (Lk: 1-2):
„U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.“
Isus se rodio da bi nas otkupio od svakoga grijeha, da nas spasi i dovede k Ocu.

10 prosinca 1948. godine prilikom potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima po prvi puta u povijesti čovječanstva priznato je pravo svih ljudi na “život, slobodu i sigurnost… bez ikakvih razlika” i pri tome udaren kamen temeljac za Međunarodni dan ljudskih prava. Ovaj datum je prekretnica u suvremenoj povijesti kada su se narodi svijeta udružili kako bi jednom i zauvijek stali na kraj genocidu nastalom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima jedan je od prvih značajnijih dostignuća Ujedinjenih naroda koji kao dokument predstavlja osnovnu filozofiju pravno obvezujućih međunarodnih instrumenata nastalih nakon 1948.
“Svi ljudi rođeni su slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima”. Ovih prvih nekoliko poznatih riječi Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, osnovana prije 61 godinu premisa je međunarodnih ljudskih prava.. Rođenjem i prvim trenutcima života čovjek posjeduje ljudska prava.
Sva ljudska prava mogu se gledati kroz objektiv nediskriminacije. Ona zabranjuje diskriminaciju na temelju rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, hendikepiranosti, imovina, rođenje ili drugi status.
Ona su zagarantirana, neotuđiva i regulirana i sa nizom međunarodnih dokumenata.
Ipak, danas, borba protiv diskriminacije i dalje je svakodnevna borba za milijune širom svijeta.
Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima proglašena je 10. prosinca 1948. zbog čega se ovaj datum obilježava kao Međunarodni dan ljudskih prava.
Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2009. godine, u prostorima UNDP-a (Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj), u Zagrebu, Radnička cesta 41/VIII, gradonačelnik Grada Križevaca g. Branko Hrg, potpisao je Povelju o pristupačnosti javnih prostora osobama s invaliditetom i tim činom učinio dodatni korak u otklanjanju barijera za potpuno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svakodnevnom životu i aktivnostima u okruženju u kojem žive.
Nadamo se da će i taj mali korak biti samo jedan u nizu koraka koji će doprinijeti ostvarivanju osnovnih ljudskih prava za osobe s invaliditetom te doprinijeti njihovom uključivanju u središte razvojnih inicijativa i strategija. Ili, riječima glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona: “Ujedinjeni narodi zagovaraju pristup univerzalnim ljudskim pravima kao osnovni preduvjet mira, sigurnosti i napretka. UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koja je stupila na snagu 2008. godine je naš najvažniji alat za promicanje ovih ciljeva. I dalje moramo raditi na njenoj provedbi i univerzalnosti.”
Republika Hrvatska ratificirala je UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol 2007. godine. Slijedom toga, donesen je i zakon koji je omogućio osnivanje Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Osim toga, provodi se i Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007.-2015. godine, a u sklopu procesa pristupanja Europskoj uniji pripremljen je Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju, te donesen Zakon o suzbijanju diskriminacije.
Sukladno narečenim dokumentima Grad Križevci donio je i Križevačku strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007.-2010. godine.
Svi ovi dokumenti ističu prava osoba s invaliditetom kao svoje prioritete.
Primjena ovih dokumenata u praksi je vidljiva, međutim ponešto neravnomjerna. Osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s barijerama, prostornim, ali i onim vezanim uz stavove temeljene na neznanju, neprihvaćanju ili pak predrasudama, u ostvarivanju prava na pristup javnim prostorima, uslugama i informacijama. A upravo su to neki od preduvjeta ostvarivanja prava na obrazovanje, zapošljavanje i život u zajednici na jednakopravnoj osnovi kao i svi ostali građani.

Gradsko društvo Crvenog križa Križevci svake godine na završnom dobrovoljnom darivanju krvi nagradi sa prigodnim poklon paketom iznenađenja jubilarnog darivatelja krvi u tekućoj godini.
Na završnoj akciji dobrovoljnog darivanja krvi u Križevcima u ovoj godini 10.12.2009. godine, 1150. darivatelj krvi dobio je prigodni poklon paket iznenađenja, a to je bio naš član Marijan Čapek iz Gornjih Križevčina. Marijan Čapek je do sada dao krv 24 puta. Prigodni poklon paket uručili su mu ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Križevci gđa Đurđica Kopseak, gradonačelnik Grada Križevaca g. Branko Hrg i podpredsjednik Skupštine Koprivničko-križevačke županije g. Ivan Vuk.

Dan sv. Nikole je dječji blagdan. No, uza sve krivotvorenje koje je taj svetac doživio tijekom vremena, bilo bi važno naslutiti pravu tajnu toga čovjeka. Nikola je u Rusiji uz Mariju najviše čašćen svetac. Očito su ljudi njime toliko očarani kad ga uvijek iznova prikazuju na svojim ikonama.
Nikola predstavlja očinski brižna čovjeka koji se zauzima kad su ljudi u nevolji, koji ima sućuti, i pomaže nenametljivo. U mnogim ga krajevima drže nekim koga mogu zazvati u svojoj osobnoj nevolji.
Pogledamo li legende koje obavijaju njegovu osobu, sve one imaju duboko značenje za naš život. Kad Nikola osjeti da siromašan susjed želi prodati svoje tri kćeri u javnu kuću, baca tri puta zaredom grumen zlata kroz prozor da bi svaka kći imala dostatno miraza za udaju. Osjeća koja je to muka za oca, iskoristiti svoje kćeri da bi sam preživio. Shvaća da bi kćeri mogle poći svojim putovima da ih otac više ne bi upotrebljavao za vlastite svrhe. Nasuprot negativnoj slici oca, Nikola predstavlja sliku oca koji oslobađa svoju djecu, koji im omogućuje slijediti vlastitu čežnju.
Neka žena požuri u crkvu da se uvjeri u glasine da je Nikola izabran za biskupa. Kad se vraćala natrag kući, nađe dijete koje se jako približilo štednjaku i sasvim izgorjelo. Donese ga Nikoli. Taj blagoslovi dijete. I ono opet ozdravi. Tu je majka ta koja zanemaruje svoje dijete jer joj je radoznalost važnija. Toliko je zaokupljena sobom da zaboravlja na svoje dijete. Nikola zastupa kao čovjek-otac ovdje i majku, on ima i materinske crte. Stvara ozračje u kojemu dijete može ozdraviti.
Nikola se zauzima i za tri nevino osuđena građanina. Otima krvniku mač i traži od suca da obznani razloge osude. Sudac se baca dršćući na koljena i priznaje svoju krivnju i ujedno moli da stvar ne dođe do cara. Nikola se slično zauzima i za tri glavna careva čovjeka. On je pravedan čovjek. Ne može gledati da se ljude nevino osuđuje. On je otac koji je pravedan prema svakome od svoje djece, koji svakome osigurava pravo da bi mogao ispravno živjeti.
Kad sebe pogledaš u svjetlu tih legenda, možeš se pitati gdje svoju djecu ili prijatelje koristiš za sebe i gdje ih oslobađaš, gdje zanemaruješ svoju očinsku ili majčinsku stranu. A Nikola hoće i tebe ohrabriti za ono tvoje očinsko i majčinsko. U tebi je arhetipska slika oca koji stoji uz druge i hrabri ih za život. U tebi je ta slika majke koja drugima dariva zaštitu i dom, koja ih hrani i liječi njihove rane. I u tebi je taj čisti i pravedni čovjek koji vidi nevolju drugih. Običaj, da na blagdan sv. Nikole obdarimo druge ljude slatkišima, ima itekako smisla. Nemoj gledati samo na sebe, nego i na sve one koji trpe zbog gorčine svoga života. Možda Nikola probudi i u tebi maštovitost kako im možeš zasladiti život.

SVETI NIKOLA NA RADOST MALIŠANA UDRUGE INVALIDA KRIŽEVCI

Naši najmlađi i najdraži članovi, djeca s teškoćama u razvoju, su s nestrpljenjem dočekali Svetog Nikolu, koji im je podijelio prigodne pakete sa slatkišima i igračkama uz malenu svečanost i ugodno druženje.

Međunarodni dan volontera, 5. prosinca, proglasili su Ujedinjeni narodi 1985. godine. Od tada, vlade, Ujedinjeni narodi i organizacije civilnog društva provode individualne ili zajedničke akcije s ciljem obilježavanja 5. prosinca, kako bi se sve aktivnosti koje uključuju volontiranje i volontere učinile vidljivijima na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini (razna okupljanja, parade, brojne aktivnosti volontiranja u zajednicama, podizanje ekološke svijesti, medicinsku skrb za sve građane, različite kampanje zagovaranja i sl.). Dodatni naglasak na važnost volonterstva i Međunarodnog dana volontera doprinijela je činjenica da su Ujedinjeni narodi proglasili 2001. godinu Međunarodnom godinom volontera (MGV). Hrvatska je potpisnica rezolucije kojom se donosi ova odluka. MGV bila je usmjerena prepoznavanju, olakšavanju, umrežavanju i promociji rada volontera, s posebnim naglaskom na aktivnosti na lokalnoj razini te aktivnostima usmjerenim mladima. Na 16. svjetskoj konferenciji IAVE (The International Association for Volunteer Effort) usvojena je Univerzalna deklaracija o volontiranju i predstavljena Globalna agenda za osnaživanje volontiranja u kojoj se podrobno ističu aktivnosti koje svaki sektor može i treba učiniti u promociji volontiranja. UN-ovo proglašenje 2001. godine Međunarodnom godinom volontera (MGV, 2001) potaklo je i u Hrvatskoj niz aktivnosti i mjera putem kojih se uspostavljaju različiti mehanizmi razvoja i promocije volonterstva kojima se kontinuirano pokušava uspostaviti adekvatna infrastruktura koja će omogućiti veću uključenost svih zainteresiranih građana u različite inicijative za dobrobit zajednica u kojima žive.
Povodom Međunarodnog dana volontera, 5. prosinca i ove se godine u Hrvatskoj organiziraju različite aktivnosti i događanja putem kojih se građane želi informirati, upoznati, ali i potaknuti na uključivanje u aktivnosti i inicijative u zajednici koje doprinose općem dobru. Obilježavanju 5. prosinca tako se priključuju prvenstveno organizacije civilnoga društva ali i lokalna/područna samouprava, državna uprava, obrazovne institucije i mediji.

Na Međunarodni dan osoba s invaliditetom 3. prosinca u Križevcima odvijao se projekt „Zapošljavanje osoba s invaliditetom - podrška poslodavcima i posloprimcima” Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida u partnerstvu s Institutom za razvoj tržišta rada „ljudi.rad:razvoj...“.uz podršku i organizaciju Udruge invalida Križevci.
Ovaj projekt je primarno namijenjen poslodavcima, pružajući im analizu radnih mjesta i njihovu pogodnost za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Projekt je pokrenut s idejom da su osobe s invaliditetom jednako vrijedni zaposlenici ukoliko se zapošlajvaju na temelju kompetencija.
U jutarnjim satima djelatnik Udruge invalida Križevci Mario Stančić zajedno s Lanom Načinović (stručnom suradnicom u odjelu za suradnju s javnim sektorom i razvojnim fondovima portala MojPosao.net), Miom Pavičić (specijalisticom za regrutiranje i selekciju u tvrci SELECTIO kadrovi d.o.o.) i Jelenom Šimunović, predstavnicom Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida, posjetili su pet poslodavaca: Grad Križevci, Grafocentar d.o.o. Križevci, Komunalno poduzeće d.o.o. Križevci, Lora d.o.o. Križevci i Radnik d.d. Križevci. Ovim posjetom poslodavci su dobili na uvid sve mogućnosti za integriranje različitih profila zaposlenika u njihovoj radnoj okolini, a uključujući se u ovaj projekt narečenim poslodavcima osigurana je besplatna analiza radnih mjesta. Obišli su i konkretna radna mjesta (po dogovoru s poslodavcem) na kojima rade osobe s invaliditetom i drugi zaposelnici.




U poslijepodnevnim satima održana je radionica informiranja i osnaživanja osoba s invaliditetom za tržište rada sa sadržajem radionice:

Danas je međunarodni dan osoba sa invaliditetom. Sjetimo ih se, i to ne samo danas. Po nekim istraživanjima, u svijetu ima 10-15% populacije.
Viđate li ih na ulici? Pretpostavljamo, ne baš u ovolikom broju.
Da li ste se ikada zapitali gdje su? Kako žive? Treba li im pomoć?
Jedan od razloga su arhitektonske barijere i nepostojanje svijesti ljudi bez invaliditeta da se ove i druge barijere uklone.
Kako se ponašate kad ih sretnete na ulici? Da li okrenete glavu i pravite se da ih ne vidite? Ili ponudite pomoć, porazgovarate sa njima?
Poznajete li osobno nekoga sa invaliditetom?
Pokušajmo da učinimo nešto kako bi oni bili ravnopravni sa svima ostalima, a ne samo jedna od marginaliziranih grupa.
Nakon što su Ujedinjeni narodi proglasili 3. prosinac Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, UN-ova je Komisija za ljudska prava u svojoj rezoluciji 1993/29 od 5. ožujka 1993. pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje tog dana s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu.
U Hrvatskoj je oko 430 tisuća osoba s invaliditetom, ili oko 10 posto stanovništva, a pribroje li se tomu i članovi njihovih obitelji, broj osoba povezanih s invalidnošću barem je trostruko veći.
Osobe s invaliditetom iz osobnog životnog iskustva znaju kako se krše njihova prava i kako ih se može zaštititi, te ističu kako od države i društva ne traže socijalnu pomoć i sažaljenje već poštivanje osnovnih ljudskih prava. Posebno ističu pravo na pristup svim ustanovama bez arhitektonskih barijera, školovanje u redovnom sustavu obrazovanja iz kojega su dosad bili najčešće isključeni, te pravo na zapošljavanje.

Dana 01.12.2009. godine u prostorijama Hrvatskog autokluba u Zagrebu održao se okrugli stol na temu: „Mobilnost osoba s invaliditetom – mogućnosti stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom“ u organizaciji Hrvatskog autokluba i Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida, a pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske.
Na okruglom stolu sudjelovali su predstavnici udruga, autoškola, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida magistra Mirjana Dobranović, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom gđica Anka Slošnjak, saborska zastupnica gđica Ljubica Lukačić, predsjednik HAK-a g. Ivo Bikić, pomoćnik glavnog tajnika i rukovoditelj sektora za vozače g. Sinan Alispahić, predstavnik MUP-a Ante Gašpar, Centar za vozila Hrvatske g. Zoran Kalauza, Autoškola AUTO SL 91 g. Denis Peloza.
Nakon uvodnih izlaganja otvorena je rasprava te su donijeti zaključci:
Povodom međunarodnog dana osoba s invaliditetom pod visokim pokroviteljstvom Vade RH
1. Predlaže se Vladi RH da u proračunu za 2010. i 2011. godinu osigura dostatna sredstva za sufinanciranje nabave vozila i potrebne opreme za osposobljavanje osoba s invaliditetom po modelu pristupačnosti javnim objektima;
2. Predlaže se jedinicama lokalne i područne samouprave da kod projektiranja i izvedbe parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom obrate posebnu pozornost na izvedbu parkirališnih mjesta u skladu sa pravilnicima koji reguliraju tu problematiku, te se predlaže svim županijama i Gradu Zagrebu da se po modelu projekta „Invalid plus“ koji se putem autoškole „AUTO SL 91“ provodi u istarskoj županiji, isti ili sličan model provede i u ostalim županijama;
3. Predlaže se Vladi RH da uključi predstavnike stručnih organizacija u rad postojećih povjerenstva za osobe s invaliditetom u predpristupnim pregovorima s EU i kod primjene najboljih iskustava zemalja EU kada je riječ o mobilnosti osoba s invaliditetom;
4. Upućuje se opća poruka javnosti, a osobito svim vozačima da povećaju razinu osobnog odgovornog ponašanja u prometu. Poštuju propise poglavito one koje se odnose na obilježena parkirna mjesta, te da povećaju pozornost prema osobama s invaliditetom i svim ostalim skupinama u prometu;
5. Pozivamo nadležno MUP na pojačane mjere, ako treba represije, a i prevencije prema počiniteljima prekršaja u prometu;
6. HAK kao ovlaštena stručna organizacija preuzima na sebe obvezu unaprjeđenja standarda za vozila i opremu na kojima se osposobljavaju osobe s invaliditetom, te ćemo u procesu edukacije pojačati pozornost na sadržaje koje se odnose na osobe s invaliditetom, te inzistirati na većoj odgovornosti svih vozača. HAK preuzima obvezu organizaciju ovakvih okruglih stolova svake godine kako bi se provjerila realizacija provedbe zaključaka radi održavanja kontinuiteta djelovanja na kvalitetu života osoba s invaliditetom.

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava se od 1988. godine, na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Time se svake godine usmjerava pažnja na taj globalni javnozdravstveni problem. Crvenom vrpcom u obliku petlje (AIDS Awareness Ribbon ili jednostavnije Red Ribbon) iskazuje se osvješćenost o problemima vezanim uz HIV/AIDS, solidarnost s borbom protiv ove bolesti i odavanje počasti osobama koje su podlegle bolesti ili se još uvijek bore za život.
AIDS je prvi put opisan polovicom 1981. godine u članku o grupiranju pneumonija uzrokovanih Pneumocyisti Carinii i Kaposijevog sarkoma kod mladih, prethodno zdravih homoseksualnih muškaraca u Los Angelesu, San Franciscu i New Yorku (MMWR 1981;30: 250-252, te 305-308). Uslijedili su opisi drugih oportunističkih infekcija kod prethodno zdravih homoseksualnih muškaraca u SAD-u te je 1982. ustanovljena prva (klinička) definicija sindroma stečenog nedostatka imuniteta.
Definicija AIDS-a doživjela je nekoliko revizija u skladu s novim medicinskim saznanjima: 1985. nalaz antitijela na HIV dodan je kao kriterij; 1987. apsolutni broj CD4+ limfocita dodan je kao kriterij; 1993. proširena je lista indikatorskih bolesti.
U Hrvatskoj danas živi oko 550 osoba zaraženih virusom HIV-a, a od prvog slučaja zaraze 1984. do danas bilo je registrirano ukupno 700 zaraženih, među kojima je zbog razvoja bolesti umrlo njih 150, podaci su iz Registra Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u povodu Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a 1. prosinca.
U protekle 24 godine, od kada se prate podaci o kretanju virusa HIV-a u Hrvatskoj, bolest se razvila kod 280 osoba, no zahvaljujući najsuvremenijim lijekovima smrtnost od HIV/AIDS-a u svijetu se smanjila za 90 posto, rečeno je na konferenciji za novinare Međunarodne udruge studenata medicine Hrvatska - CroMSIC.
Stručnjaci danas većini zaraženih virusom HIV-a predviđaju normalni životni vijek, što znači da će prije umrijeti zbog nekih popratnih bolesti poput heptatisa B i C, bolesti srca ili komplikacija do kojih može doći uslijed dugogodišnjeg uzimanja terapije, ističe dr. Branko Kolarić iz HZJZ-a.
Procjenjuje se također da će broj zaraženih i dalje rasti, pa tako i rizik od zaraze, ali da će se istodobno bolest razviti kod daleko manjeg broja zaraženih osoba.

Od 27. – 29.11.2009. godine u Varaždinskim toplicama održao se edukacijski skup „Klubovi samozastupanja mladih osoba s invaliditetom“ u organizaciji Hrvatskog saveza udruga cerebralne i dječje paralize. Ispred Udruge invalida Križevci na skupu su sudjelovali Mario Stančić i Melita Filipec.
U petak skup je počeo sa upoznavanjem sudionika s voditeljima i voditeljicama radionica. U večernjim satima imali smo zabavu uz karaoke.
U subotu prim.dr.sc. Miroslav Pospiš, predsjednik Hrvatskog saveza udruga cerebralne i dječje paralize imao je prezentaciju na temu „Klubovi i samozastupanje“.
Nakon toga uslijedila je prezentacija dr.med. Zorislava Bobuša, predsjednika Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske „Primjena Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom“ i dipl.ing. Marice Mirić „Novi pristupi invalidnosti posebno vezano za cerebralnu paralizu“.
U popodnevnim satima održavali su se radionice po grupama s voditeljima/voditeljicama:

Dana 26.11.2009. godine Udruga invalida Križevci posjetila je učenike OŠ Sveti Petar Orehovec. U školi je bilo organizirano druženje s temom „Preko upoznavanja do boljeg razumijevanja“. Na početku druženja predsjednik Udruge invalida Križevci g. Petar Gatarić pozdravio je sve prisutne učenike i djelatnike škole te istaknuo: „Pozivajući nas na ovaj susret vaša škola pokazala je visoku razinu senzibiliziranosti u ostvarivanju prava i interesa osoba s invaliditetom. Između ostalog , i jedan od ciljeva ovog našeg današnjeg susreta je da pošaljemo poruku javnosti, institucijama, poslodavcima i drugima da podignu razinu svijesti kako bi izmijenili svoje stavove i ponašanja prema osobama s invaliditetom“.
Upoznao ih je i s problemima s kojima se još uvijek susreću osobe s invaliditetom od prostornih prepreka na prometnicama, u objektima javne i poslovne namjene i stambenim zgradama do neprilagođenih sredstava javnog prijevoza, te je upoznao učenike o pravima osoba s invaliditetom.
Uslijedila je prezentacija bontona u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom.
Nakon prezentacije učenicima su se predstavili dvije osobe s invaliditetom, te su odgovarale na pitanja. Na kraju druženja učenici su imali mogućnost isprobati voziti se u invalidskim kolicima.

Prema odluci Ujedinjenih naroda, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se na dan kada je 25. studenoga 1960. diktator Dominikanske Republike Rafael Trujillo brutalno dao ubiti sestre Mirabel (Patriu, Minervu i Mariu Teresu).
U Hrvatskoj je nasilje prema ženama, posebice fizičko, najčešće u obiteljskoj zajednici, koja bi za žene i djecu trebala biti najsigurnije okruženje. O nasilju nad ženama u Hrvatskoj prvi su put prije 15 godina progovorile i na njega reagirale ženske nevladine udruge osnutkom SOS telefona. Nakon toga osnovale su i skloništa za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, te postavile zahtjev za njihovom zakonskom zaštitom.
I danas ženske udruge, kao što su B.A.B.E. (Budi aktivna, budi emancipirana) i Autonomna ženska kuća Zagreb - Žene protiv nasilja nad ženama, pokušavaju pridonijeti boljoj zakonskoj zaštiti i jačanju društvene svijesti o tom problemu o nasilju nad ženama i djecom u obitelji i društvu.
Nasilje nad ženama događa se u raznim aspektima; od ženskog i obiteljskog pa do društvenog života. Ono obuhvaća narušavanje građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i društvenih prava žena. Činjenica da je u Hrvatskoj svakih 15 minuta fizički zlostavljana po jedna žena, govori dovoljno o ozbiljnosti problema. Od svih kriminalnih djela u Velikoj Britaniji četvrtina je ona nad ženama. U Kanadi je svaka deseta žena žrtva nasilja svog partnera, a u SAD-u svaka šesta.
Ti podaci su samo djelomični, jer većina nasilja ostaje neregistrirana. Nasilnici su osobe svih profesija i socijalnih struktura, od intelektualaca, radnika do dobro situiranih građana i političara. Većina pravnih sustava smatra nasilje u obitelji kriminalnim djelom koje podliježe sankcijama. Ti mehanizmi ponekad se nedovoljno koriste, stoga su se u mnogim zemljama žene samoorganizirale i otvorile skloništa za žene žrtve nasilja u obitelji. Skloništa su organizirale građanke po načelima ženske podrške, suodgovornosti i međusobne suradnje. U skladu sa svime navedenim, građanska je obaveza da se pridruži ovoj kampanji koja ne traži ništa drugo osim prava na život bez nasilja, promoviranja kulture nenasilja i međusobnog poštivanja spolova. Ravnopravnost spolova je demokratski zahtjev, a prava žena su, odgovaralo to nekome ili ne, ljudska prava. 

Blagdan Krista Kralja je blagdan u liturgijskom kalendaru koji se slavi u Katoličkoj Crkvi i nekim Protestantskim Crkvama u posljednjoj nedjelji prije početka Došašća.
Papa Pio XI. ustanovio je blagdan Krista Kralja u svojoj enciklici “Quas Primas”, 11. prosinca 1925. To je bio odgovor na tadašnji rast sekularizma i širenje bezbožnog komunizma, koji su nijekali Kristov suverenitet.
Blagdan se slavio u posljednjoj nedjelji listopada. Nakon reforme kalendara, nakon Drugog vatikanskog sabora 1969., blagdan se slavi u posljednjoj nedjelji prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga.
Osim katolika, ovaj blagdan imaju i Engleska Crkva, Metodisti i neke Prezbiterijanske Crkve u SAD.
Iv 18, 36-37 “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.”

Generalna skupština UN-a je 20. studenog 1959. godine usvojila “Deklaraciju o pravima djeteta”, a trideset godina poslije usvojila “Konvenciju o pravima djeteta”. Od 20. studenog 1989. godine.  u cijelome se svijetu obilježava Međunarodni dan dječjih prava, koji je potaknula Organizacija ujedinjenih naroda i njezine specijalizirane ustanove. Njime se želi senzibilizirati javno mnijenje i ustanove za potrebu zaštite maloljetnika od zlouporabe, nasilja i raznih oblika diskriminacije. Na ovaj dan na poseban način treba gledati na prava djece i adolescenata na najsiromašnijim područjima našega planeta, jer UNICEF ima tu odgovornost: govoriti o pravima djece tamo gdje je ona zanijekana, ili govoriti o uspješnoj praksi, kako bi se svijetu politike i udruga reklo što treba činiti u odgoju novih naraštaja koji bi bili potpuno svjesni vlastitih prava.
Djeca su najosjetljivija skupina koja treba zaštitu, a čovječanstvo duguje djeci najbolje što ima.
Svake godine, organizacije koje se bave ljudskim pravima i slobodama, potiču na poduzimanje konkretnih koraka u zaštiti i unapređenju dječjih prava. Dječja prava temelj su izgradnje naprednog društva! Nažalost, postoje milijuni djece na svijetu kojoj su uskraćena osnovna životna prava.
U različitim dijelovima svijeta djeca se iskorištavaju kao radna snaga, sudjeluju u ratnim sukobima s oružjem, prisiljavaju na prostituciju i sl. Vlade i organizacije za skrb djece imaju velik i težak zadatak osigurati svoj djeci na svijetu život dostojan djeteta, život u kome će se poštivati osnovna dječja prava. 

Dječja prava:

PRAVA PREŽIVLJAVANJA (hrana, smještaj, stanovanje, zdravlje, životni standard)

RAZVOJNA PRAVA (razvoj, odgoj i obrazovanje, obitelj, kultura, identitet)

PRAVA SUDJELOVANJA (donošenje odluka, druženje, izražavanje, pristup informacijama)

PRAVA ZAŠTITE OD: (zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice, prostitucije)

Temelj za svijet mira je sredina gdje djeca postaju prijatelji, gdje uče i rade surađujući i odrastaju sa spoznajom o međuovisnosti svih živih bića. Svi smo mi ljudska bića. Slični smo, ali je svatko od nas jedinstven. Uživajmo u sličnostima, ali i prihvaćajmo i poštujmo različitosti.

Očima djeteta

Poželi si oči i srce djeteta
koje veselo vrišteći trči zabranjenim travnjakom,
klikće zbog jedne sićušne ribice što klizi kroz vodu;
raspituje se o zvijezdama, i tko ih je zapalio,
i koje te nikad ne voli zbog tvoga debelog novčanika,
nego zato što se znaš igrati i smijati,
jer znaš pripovijedati fantastične priče i pjevati vesele pjesme.
(Phil Bosmans)

Međunarodni dan tolerancije, 16.studeni (UNESCO) proglašen je 1995. godine od strane Ujedinjenih naroda kojim je pokrenuta velika kampanja s ciljem propagiranja tolerancije i međusobnog uvažavanja među naroda.
Tolerancija je, prema UNESCO-voj definiciji poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji, i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira.
Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav potaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i fundamentalna sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti kao opravdanje za kršenje fundamentalnih vrijednosti. Tolerancija treba biti primjenjiva os strane pojedinaca, grupa i država.
Tolerancija je odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokraciju i vladavinu zakona. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava.
Dosljedno poštivanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači toleriranje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također, znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.
Kada se pak govori o osobama s invaliditetom, jedno od načela je i poštivanje različitosti i prihvaćanja invaliditeta kao dijela ljudske različitosti i čovječnosti. 

Smrtnost i ozljede u prometu epidemija su svjetskih razmjera, koja će se, kako predviđa Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), povećati tijekom slijedećeg desetljeća, ukoliko se ne poduzmu ozbiljni koraci. Stoga, pitanje sigurnosti u prometu i njegove posljedice doživljavaju veću pozornost svjetske javnosti nego dosad.
Zbog duboke patnje i pomanjkanja potrebnog priznanja društva i vlada, nevladine organizacije žrtava prometa i srodne organizacije u Europi, povezane u Europsku federaciju žrtava prometa (FEVR), obilježavaju Dan sjećanja na žrtve prometa svake treće nedjelje u studenom.
Sva češća stradavanja u prometu nisu «samo» obiteljska tragedija, već i ogroman ekonomski, demografski, javno zdravstveni, psihološki ... gubitak za cijelu zajednicu, zbog kojih naše društvo gubi neprocjenjive ljudske živote i zdravlje unesrećenih, ali i ogromna materijalna dobra.
Budući FEVR ima status savjetnika pri UN, to je dovelo do odluke da je UN usvojio taj dan kao Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa 2005.g., te pozvao na prepoznavanje tog Dana među svim državama članicama.
Hrvatska se pridružila Europskoj federaciji žrtava prometa (FEVR) i Udruga stradalih u prometu postala njenom članicom. Hrvatska Udruga je ove godine obilježila Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa, 14.11.2009. (subota) u 11,00 sati u Zagrebu na groblju Mirogoj (kod Križa), u Rijeci na groblju Kozala i u Puli ispod pulske Arene, na parkiralištu Karolina, također s početkom u 11,00sati.
«Spasimo li jedan život, spasili smo cijeli svijet!»

Svjetski dan šećerne bolesti prvi puta je obilježen 1991. godine u organizaciji Internacionalne diabetičke federacije (IDF) uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije. koji je od lani službeno i Dan Ujedinjenih naroda, u znak potpore te međunarodne organizacije borbi protiv dijabetesa kao kronične bolesti čije posljedice ugrožavaju obitelji, države i cijeli svijet.
To je po prvi puta da je neka nezarazna bolest prepoznata kao ozbiljna prijetnja svjetskom zdravlju, u jednakoj mjeri ozbiljna kao i epidemije zaraznih bolesti poput malarije, tuberkuloze i HIV-a.
U svijetu danas živi više od 250 milijuna osoba sa šećernom bolešću, a bez osmišljenog djelovanja u sljedećih 20 godina očekuje se porast oboljelih na više od 380 milijuna.
Šećerna bolest je bolest koja zahvaća endokrilni sustav (žljezde s unutrašnjim lučenjem i hormone koje one proizvode), pri čemu gušterača prestaje proizvoditi inzulin, proizvodi ga premalo, ili su stanice vašeg tijela otporne na inzulin koji proizvodi. To je i kronična bolest s komplikacijama i preuranjenom smrtnošću, a istraživanja su pokazala da u Hrvatskoj, u dobi od 18 do 65 godina, ima više od 170.000 dijabetičara pri čemu 70.000 osoba ili 42 posto oboljelih ne zna za bolest. Procjenjuje se da je ukupna prevalencija bolesti u Hrvatskoj oko 9 posto, odnosno da je 300.000 oboljelih.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dijabetes je lani bio na sedmom mjestu vodećih uzroka smrti, a smatra se i vrlo važnim rizičnim čimbenikom za razvoj kardiovaskularnih bolesti.

Od 10. - 13.11.2009. godine u Zagrebu u organizaciji Udruge DIM (Udruga za građansko obrazovanje i društveni razvoj) održao se seminar na temu “Organizacijski razvoj” u okviru programa “Edukacijom do kvalitete”.
Seminar je bio namijenjen voditeljima/cama udruga, voditeljima/cama projekata ili stručnom osoblju udruga s ciljem povećanja znanja i vještina iz četiri tematska područja organizacijskog razvoja koja su bila obuhvaćena seminarom:
1) Strategija i programsko planiranje,
2) Upravljanje ljudskim resursima,
3) Financijsko poslovanje i financijsko izvještavanje i
4) Monitoring i evaluacija.
Radionice u okviru seminara vodio je trenerski tim: Martina Stažnik, Ivana Biškup i Nataša Škrbić.
Na seminaru je prisustvovalo 19 predstavnika udruga osoba s invaliditetom, među kojima i predstavnik iz Udruge invalida Križevci, Mario Stančić – administrativni referent.

Udruga invalida Križevci sukladno odredbama „Križevačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2007. do 2010“, u suradnji sa Pučkim otvorenim učilištem Križevci, Gradom Križevci i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje – Područnom službom Križevci, a uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi započela je u svibnju ove godine sa provođenjem projekta „Znanjem i vještinom do zapošljavanja osoba s invaliditetom“. 
Projektom je obuhvaćen obrazovni program „Operater na računalu“, koji je odobren od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u trajanju od 130 školskih sati i ECDL ispiti osnovnog paketa (4 modula).
Cilj projekta je stjecanje specifičnih znanja i vještina koje se mogu javljati na različitim radnim mjestima na kojima radnik-osoba s invaliditetom koristi osobno računalo. Obzirom na intenzivnu informatizaciju ureda, službi i praktički svakovrsnih radnih mjesta, osposobljavanje radnika-osobe s invaliditetom za samostalan rad na osobnom računalu nužna je i osnovna vještina potrebna za obavljanje najrazličitijih poslova.
Korisnici projekta su: pet nezaposlenih osoba s invaliditetom od kojih je jedna gluha osoba (projektom joj je osiguran i tumač znakovnog jezika) i dvije zaposlene osobe s invaliditetom u Udruzi invalida Križevci koje žele usavršiti svoja znanja i vještine.
Očekivani rezultati projekta su: većom razinom informatičke pismenosti omogućiti će se osobama s invaliditetom da budu konkurentniji na otvorenom tržištu rada, kao i produktivniji na radnom mjestu. 
Dana 10.11.2009. godine u Maloj vijećnici Grada Križevaca gradonačelnik g. Branko Hrg svečano je uručio Uvjerenja o osposobljenosti za poslove računalnog operatera/operaterke polaznicima koji su obuhvaćeni rečenim projektom i položili rečeni tečaj.
Predsjednik Udruge invalida Križevci g. Petar Gatarić zahvalio se Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi na financijskoj potpori, te Gradu Križevci, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje - Područnoj službi Križevci, Pučkom otvorenom učilištu Križevci i prof. Zoranu Kovaču, stručnom voditelji i ispitivaču obrazovnog programa “Operater na računalu” na suradnji i realizaciji ovog dijela projekta. 
Tijekom studenog i prosinca korisnici projekta polagati će ECDL ispite osnovnog paketa (1. Osnovni koncepti informacijske tehnologije; 2. Korištenje računala i upravljanje datotekama; 3. Obrada teksta i 7. Rad u mreži i Internet).

Od 06. – 08.11.2009. godine u Poreču u organizaciji Hrvatskog paraolimpijskog odbora održavalo se Državno prvenstvo za osobe s invaliditetom u visećoj kuglani, elektronskom pikadu, šahu i boćanju. Za Športski savez invalida Koprivničko-križevačke županije nastupili su i 5 članova Udruge invalida Križevci.
U ekipnom sastavu u kojem je nastupio i naš član Vladimir Ivezić osvojeno je prvo mjesto u visećoj kuglani.
U pojedinačnom sastavu naš član Mirko Gotić osvojio je drugo mjesto u visećoj kuglani.

Udruga invalida Križevci uključila se u projekt „Edukacijsko terapijski kampovi- Unapređenje roditeljske skrbi djece s teškoćama u razvoju“ koji provodi Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize Zagreb.
Edukacijsko terapijski kampovi - Unapređenje roditeljske skrbi djece s teškoćama u razvoju, projekt je začet u Društvu osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb (DOCIDP) 2008. godine te je prerastao na nacionalnu razinu kroz partnerstvo s Hrvatskim savezom udruga cerebralne i dječje paralize Zagreb, a uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Cilj projekta bio je educirati roditelje da pružaju jednostavnije rehabilitacijske metode, boriti se za prava djeteta sa konkretnom informacijom, a istovremeno pomoći sami sebi u emocionalnom smislu što će uvelike unaprijediti kvalitetu života djece i cjelokupne obitelji. 
Razvoj samo pomoći kod roditelja djece s teškoćama u razvoju posebna je metoda pružanja pomoći osobama u njihovom rastu i razvoju, sazrijevanju i prilagođavanju životnim uvjetima radi njihova osposobljavanja za samostalno rješavanje aktualnih i budućih problema. Dobivanjem potrebnih znanja i vještina kao i pravodobne, konkretne informacije, roditeljima, učiniti ih manje ovisnima o institucijama i terapeutima u skrbi za svoje dijete.
Djeca s teškoćama u razvoju iziskuju, osim medicinske skrbi i poznavanje propisa, upućenost u nove metode rehabilitacije, konstantne posjete institucijama, traženje sufinanciranja privatnih donatora.
Takvi zahtjevi ponekada predstavljaju neprijelazne prepreke te je kroz Kampove osigurana stručna pomoć u smislu savjetovanja, edukacije i psihološke pomoći. 
Kroz edukacije, savjetovanja i zajednički rad s terapeutom, roditeljima je pomognuto razriješiti ograničavajuća uvjerenja, stavove i neželjena ponašanja, te su ojačani za samostalno utjecanje na skrb svoga djeteta.
U neposrednom odnosu roditelj-terapeut, uspostavljena je kvalitetnija komunikacija i time postignuta bolja skrb za dijete s teškoćama u razvoju.
Metode koje su se provodile u radu:

U Križevcima od 6. - 8.11.2009. godine održao se 12. Obrtnički i gospodarski sajam Koprivničko-križevačke županije. Ova manifestacija odvijala se pod Visokim pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Koprivničko-križevačke županije i Grada Križevaca.
Za vrijeme trajanja sajma mogle su se pogledati prezentacije novih tehnologija, modne revije i revije frizura, sportska natjecanja uz bogatu gastronomsku ponudu i zabavu kako to propisuju Križevački Štatuti.
Na ovogodišnjem sajmu bilo je oko 245 izlagača s područja Republike Hrvatske, Makedonije, Srbije i Italije, te više od 5 tisuće posjetitelja.
Udruga invalida Križevci je bila izlagač na sajmu sa radovima iz kreativnih radionica za mlade osobe s invaliditetom.

Od 22. do 24.10.2009. godine u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida održala se 11. Škola za voditelje udruga invalida. Na 11. Školi uz predstavnike udruga osoba s invaliditetom, prisustvovali su i gosti: Nikica Franić, dipl.iur., Ured pučkog pravobranitelja, Igor Vidačak, predstojnik Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, Boris-Jakov Geričić, zamjenik Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Dorica Nikolić, prof., Državna tajnica Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
11. Školu za voditelje udruga invalida svečano je otvorio Boris-Jakov Geričić, zamjenik Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Drugi dan 11. Škole u plenarnom djelu svima prisutnima obratila se mr.med.sc. Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida sa temom „Hrvatski pokret za osobe s invaliditetom“. Nakon toga uslijedila je prezentacija predsjednika Udruge invalida Križevci g. Petra Gatarića sa temom „Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom“.
Uslijedile su i pozitivni primjeri prakse lokalnih udruga sa temama:

„Film o izboru najljepše djevojke s invaliditetom“ – Društvo distrofičara, invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Slavonski Brod;
Odvijale su se i radionice po grupama:
1. „Odgovornosti“ – mr.sc. Mirna Marinković, dr.med.
2. „Gonići kao uzroci stresa“ – mr.sc. Maja Kurent, dr.med.
3. „Utjecaj javnih medija na svakodnevni život“ – Antonija Turin, dipl.oec.
Održan je i Talent show sa recitacijama i pjesmama predstavnika udruga osoba s invaliditetom.
Trećeg dana 11. Škole nastavljene su prezentacije sa iskustvima i djelovanjem udruga u lokalnoj zajednici:

Definiciju dobrovoljnog darivatelja krvi odredila je Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.
U Hrvatskoj se od 1953. godine, dan 25. listopad obilježava kao Dan darivatelja krvi, a posvećen je obilježavanju i promicanju dobrovoljnog davalaštva krvi u spomen na prvu organiziranu akciju informiranja o potrebi darivanja krvi i organiziranom prikupljanju krvi širom Hrvatske koja je započela 25.10.1953.g. tijekom Tjedna Crvenog križa.  Od tada se u Hrvatskoj svake godine na taj datum obilježava Dan dobrovoljnih darivatelja krvi i potiče trajno organiziranje darivanja krvi. Toga dana želi se zahvaliti svim darivateljima na njihovoj humanosti i plemenitosti, te podsjetiti javnost koliko je darivanje krvi važno u spašavanju ljudskih života
Dana 23.listopada 2009. godine, u povodu Dana darivatelja krvi ,Gradsko društvo Crvenog križa Križevci, organiziralo je svečanost podjele zahvalnica svim darivateljima krvi s područja Grada Križevaca. Svečanost se održala u prostorijama Komunalnog poduzeća uz Gradsku tržnicu u Križevcima, a uz predsjednika Društva dr.med. Franje Husinca, svečanosti su prisustvovali i župan Koprivničko-križevačke županije gospodin Darko Koren, gradonačelnik Grada Križevaca gospodin Branko Hrg, potpredsjednik Županijske skupštine Koprivničko-križevačke županije gospodin Ivan Vuk, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Križevci prof. Mladen Tenodi te ravnatelj Društva Crvenog križa Koprivničko-križevačke županije i ravnatelj koprivničkog Gradskog društva Crvenog križa Zdravko Janković.

Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svake godine 15. listopada još od 1964. godine kada je g.Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država taj dan proglasio Danom bijelog štapa.
Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućava samostalno kretanje na poznatom terenu. Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.
Inicijativu za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu dala je gospođica Guilly d’Herbmont još 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
I Republika Hrvatska je 1996. godine proglasila 15. listopada Danom bijelog štapa te se time priključila mnogobrojnim zemljama u kojima je Međunarodni dan bijelog štapa prerastao u Međunarodni dan slijepih kojom se prilikom najšira javnost upoznaje s problematikom slijepih osoba.
Problemi s vidom, odnosno poremećaji vida, mogu se u grubo razvrstati u tri kategorije:
- Sljepoća kao najteži oblik poremećaja, ne predstavlja samo potpuni gubitak vida, već i stanje u kojem je vizualno polje 20% ili manje
- Slab vid je stanje uobičajeno za starije ljude, iako se javlja i kod mlađih, a uzrokovano je genetikom, traumatskim ozljedama i bolesti
- Neraspoznavanje boja je posljednja velika kategorija poremećaja vida, iako ju je možda neprikladno nazvati poremećajem jer stanja u kojima je neraspoznavanje boja istinsko ograničenje ima vrlo malo.
Slijepe osobe često se, kažu, tretiraju kao građani drugog reda, iako ih je u cijeloj Hrvatskoj ima 5500. Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, svakakvih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica ali i opasnost za osobu koja ne vidi. 
Sljepoća je uvijek bila i biti će teška invalidnost, te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih. Ovoj populaciji upravo moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i nadalje, bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je

U organizaciji Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH u Puli od 05.-07. listopada 2009. godine održan je XIV. Hrvatski simpozij osoba s invaliditetom pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske g. Stjepana Mesića i predsjednice Vlade Republike Hrvatske gđe Jadranke Kosor, a u suradnji s Istarskom županijom, Gradom Pula i Društvom distrofičara Istre.
Glavna tema rečenog simpozija bila je: „Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom – Kako je primjenjujemo?“.
Simpoziju su bili nazočni predstavnici udruga osoba s invaliditetom iz cijele Republike Hrvatske, zastupnica u Hrvatskom saboru Ljubica Lukačić, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slošnjak, državni tajnik Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Stjepan Adamić, državna tajnica u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi Dorica Nikolić i dužnosnici Istarske županije i Grada Pule, te Mr. Gianpierro Griffo (DPI Europe).
Simpozij je otvorio predsjednik Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske dr. med. Zorislav Bobuš gdje je između ostalog istaknuo: „Ovaj Simpozij posvećuje se pitanjima rada na provođenju Konvencije da kroz prikaz djelovanja naših članica sumiramo rezultate rada na provođenju Konvencije, posebice stoga što Republika Hrvatska 2010. podnosi izvješće UN-u….“.
Nakon uvodnog dijela prezentirani su primjeri pozitivne prakse na primjeni Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom:
„Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH u provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom“; „Žene s invaliditetom i projekti realizirani u Europi sa programom Daphne“; „Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom - primjena u Puli“; Primjena Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu“; „Konvencija o pravima osoba s invaliditetom – kako je primjenjujemo“; „Smjernice za primjenu Konvencije – kako su našle svoje mjesto u našim programskim sadržajima“; „Znakovni jezik – preokupacija djelovanja Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih u primjeni Konvencije UN“; „Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom“; „Kodeks dobre prakse o pravima i kvaliteti življenja osoba oboljelih od multiple skleroze i Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom“; „Savez društva distrofičara Hrvatske u provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom“; „Prikaz rada Saveza civilnih invalida rata Hrvatske na primjeni Konvencije o pravima osoba s invaliditetom“; „Hrvatski savez društava miasteničara u provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom“; „Hrvatski paraolimpijski odbor u funkciji uključivanja osoba s invaliditetom u sportske i rekreativne aktivnosti“; „Udruga „OSVIT“.
Na kraju Simpozija donijeti su zaključci koji će biti distribuirani svima nazočnima na Simpoziju.

Dan neovisnosti obilježava se 8. listopada i neradni je dan. Toga dana 1991. godine Hrvatski je sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.
Ta je značajna odluka Hrvatskog sabora donesena nakon što je prethodnoga dana istekao tromjesečni moratorij na Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine. Naime, stupanje na snagu ove Odluke odgođeno je tada za tri mjeseca na osnovi Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno na zahtjev Europske zajednice kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem. Istoga dana kada je istekao moratorij na hrvatsku odluku o samostalnosti, zrakoplovi JNA bombardirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje državno vodstvo na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.
Zbog tih okolnosti, te mogućih novih zračnih napada na Zagreb, povijesna je sjednica svih triju saborskih vijeća održana 8. listopada 1991. godine u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu.

Prve subote u mjesecu listopadu svake se godine obilježava “Dan ružičaste vrpce”.
Dan ružičaste vrpce je humanitarna akcija čiji je glavni cilj upozoriti na važnost ranog otkrivanja raka dojke, jer se 90% oboljelih žena može izliječiti ukoliko se bolest otkrije u početnom stadiju. Ovu manifestaciju u Hrvatskoj organizira Hrvatski forum protiv raka dojke “Europa Donna”.
Slogan akcije je “Više od riječi”, a održavala se u Zagrebu i u 30 hrvatskih gradova među kojima su i Križevci.
Toga dana upozorava se na važnost prevencije i ranog otkrivanja raka dojke od kojeg je lani u Hrvatskoj umrlo oko 900 žena.

Srce nam cijeli život šalje signale na koje se ne obaziremo misleći da nam je organizam neuništiv, a malo je onih koji su svjesni da je svaka druga smrt u Hrvatskoj posljedica kardiovaskularnih bolesti.
Više od 17,2 milijuna ljudi umire svake godine od kardiovaskularnih bolesti, što je vodeći uzrok smrti u svijetu. Ipak, 80% slučajeva prerane smrti od bolesti srca i moždanog udara može se izbjeći kontrolom glavnih faktora rizika: duhan, nezdrava prehrana i tjelesna neaktivnost.
Milijuni produktivanih života gube se godišnje, što može predstavljati značajnu prijetnju vitalnosti našeg visoko-međuovisnog globalnog sustava, posebice u kontekstu trenutne financijske krize.
Tvrtke širom svijeta, kao i vodeće organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije i Svjetskog gospodarskog foruma su prepoznali važnost zdravlja zaposlenika kako bi se postigla temeljne poslovne ciljeve. Mnogi su se obvezali da uključe promociju zdravlja na njihove korporativne dnevne redove.
Ipak, to je uglavnom kod velikih korporacija u razvijenim zemljama koje nude programe zdravlja na radnom mjestu.
Postoji hitna potreba za proširenje ove pogodnosti za sve zaposlene, u ostalim industrijama i sektorima, te u drugim dijelovima svijeta. Posebno se to odnosi na radnike u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom, gdje se više od 80% smrti od kardiovaskularnih bolesti dogodi. Zdrave životne navike mogu znatno smanjiti rizik od srčanih bolesti, uključujući i srčani udar.
Ove se godine Svjetski dan srca obilježava pod motom “Radi za Srce”. Središnje obilježavanje Svjetskog dana srca održat će se u nedjelju 27. rujna 2009. godine u Zagrebu na Trgu bana Jelačića od 10-13 sati. Obilježavanja ovog dana bit će i u središtima svih većih hrvatskih gradova.
Svjetski dan srca ima za cilj povećati javnu svijest o prijetnji srčane bolesti i moždanog udara te o važnosti načina života koji pogoduje zdravlju srca, tako da djeca, adolescenti i odrasle osobe u čitavom svijetu mogu živjeti bolje i duže. Više od stotinu zemalja sudjeluje u ovom globalnom događaju. Aktivnosti na taj dan uključuju zdravstvene preglede, šetnje, trčanje, preskakanje užeta, kondicijsko vježbanje, javne govore, predstave, znanstvene forume, izložbe, koncerte i sportska natjecanja.

Dana 22.rujna 1999. godine dogodio se trostruki zločin na zagrebačkom Općinskom sudu, zbog čega je 22. rujna proglašen Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama.
Prije deset godina bivši policajac Mato Oraškić ubio je sutkinju, suprugu s kojom je vodio brakorazvodnu parnicu i njezinu odvjetnicu.
Zbog ubojstva sutkinje Ljiljane Hvalec, supruge Gordane Oraškić i njezine odvjetnice Hajre Prohić, te ranjavanja zapisničarke Stanke Cvetković, Oraškić je osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora.
To je bila prva presuda s tako dugotrajnom zatvorskom kaznom koja je izračena u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja.
Prisjećajući se toga tragičnog događaja, predstavnici Vlade i civilnog sektora svake godine na taj dan podsjećaju na ono što se mnogim ženama događa iza čvrsto zatvorenih vrata te ističu kako se svi zajedno trebamo boriti protiv nasilja u obitelji koje je, na žalost, u stalnom porastu.
Još uvijek se bilježi porast djela nasilničkog ponašanja u obitelji što je zabrinjavajuće ali bolji rad nadležnih službi, te promjena svijesti građana koji su odgovorniji i hrabriji u prijavljivanju nasilja te najnoviji propisi ulijevaju nadu da će se trend porasta zaustaviti.
Kao SIOH-Mreža žena s invaliditetom upozoravaju da je nasilje u obiteljima žena s invaliditetom i daleko veće ali je broj prijava zanemariv jer u pravilu u gotovo svim aktivnostima svakodnevnog življenja žene s invaliditetom ovise o nasilniku.