Iako svaka peta osoba ima neku vrstu invaliditeta, ljudi su obično zbunjeni u susretu s njima. Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i mogućnosti, nepoznavanje načina pružanja pomoći, te predrasude ili strah od susreta s nepoznatim, sputavaju ljude da slobodno komuniciraju i nude pomoć.
Sa željom da olakšamo svakodnevni život osoba s invaliditetom i da potaknemo ljude na kontakte bez straha, sročili smo ovaj bonton. Toplo ga preporučujemo i osobama s invaliditetom.
- Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi sa invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći.
- Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se naprimjer lijevom rukom ili dodirom,onako kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom.
- Obraćajte se neposredmo osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.
- Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: “Vidimo se”, “Pozdravljam, trčim dalje”, “Čujemo se”, - bez obzira na to o kakvom se invaliditetu radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.
- Ako s osobom u invalidskim kolicima razgovarate dulje vrijeme, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči.
- Usredotočite se na osobu koja ima neki poremečaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite ju da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.
- Govorite polako i direktno prema osobi oštećena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usnama pomažu joj da razumije. Ako ipak niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku.
- Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na Vašu ruku.
- Gluhoslijepe osobe vas mogu razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih tiskanih slova na njenom dlanu.
- Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.
- Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine.
- Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.
- Čekajući u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite za to da teško pokretna osoba odmah dođe na red.
- Prilikom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona..
- Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste za to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.
- Nemojte milovati psa vodiča dok “radi”. Pitajte vlasnika za dozvolu.
- Poštujte vozače sa invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno “invalidskim znakom” povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji. Ne parkirajte na mjesta označena “invalidskim znakom”.
- Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.
Ako želite učiniti više: Kad možete, pridonesite izjednačavanju mogućnosti za građane koji imaju posebne potrebe. Nadamo se da će ovaj bonton biti dobro polazište.
Ovaj bonton u .pdf formatu možete preuzeti ovdje:
Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom (
.pdf - 3.34MB)
