Početna veličina slova Smanji veličinu slova
Srpanj
08

Želite pomoći Udruzi? SVAKI VAŠ DOPRINOS NAM JE DRAGOCIJEN!

Facebook - Udruga invalida Križevci Twitter - Udruga invalida Križevci Youtube

NAGRADA CEB-A PRIPALA NAŠOJ HEDONI, 16.6.2020.

SVJETSKI DAN OSOBA S DOWN SINDROMOM, 21.3.2020.

Down Syndrome International (DSI) je službeno odredio 21. ožujak kao Svjetski dan osoba s Down sindromom (WDSD). Navedeni datum je izabran kako bi označio jedinstvenost Downova sindroma u potrostručenju (trisomiji) 21. kromosoma. Svjetskim danom syndroma Down (WDSD) prvi put je obilježen u Singapuru 2006. godine. Downov sindrom je genetski poremećaj koji je uzrokovan prisutnošću jednog kromosoma viška. Nastaje u trenutku začeća.   Kromosomi su sićušne nakupine bjelančevina u svakoj stanici ljudskog organizma koje prenose sve nasljedne karakteristike. Na svakom kromosomu nalaze se tisuće gena u kojima su zapisane sve naše nasljedne osobine u obliku DNK. Kromosomi dolaze u paru i u svakoj se stanici nalazi se 23 para (46 kromosoma ukupno). U svakom paru jedan kromosom potječe od majke, a jedan od oca.   Uzrok Downova sindroma otkrio je 1959. godine francuski genetičar Jerome Lejeune. Na 21. paru kromosoma otkrio je još jedan kromosom viška, umjesto 2, tu su se nalazila 3 kromosoma, a u cijeloj stanici umjesto 46, ukupno 47 kromosoma. Ime Down potječe od imena engleskog liječnika Johna Langdona Downa koji je 1866. prvi opisao sindrom, gotovo 100 godina prije nego što je pronađen uzrok poremećaju.   Zašto obilježavamo Svjetski dan sindroma Down? Obilježavanjem Svjetskog dana sindroma Down želimo upoznati svijet s ovim poremećajem i pri tomu potaknuti ljude za veće poštivanje prava ljudi s Downovim sindromom. Većim razumijevanjem i poboljšanjem njihovog položaja u društvu možemo poboljšati kvalitetu života osoba s sindromom down.   Pokaži podršku! Simbol Dana sindroma Down su šarene čarape jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti. Nošenjem šarenih čarapa pokazuje se podrška borbi osoba s Down sindromom kako bi se što bolje integrirali u naše društvo.   Zašto danas nositi rasparene šarene čarape? Zato da se priča o problemima osoba s Down sindromom. Kada vas upitaju: zašto nosiš šarene (različite) čarape? Progovorit ćete o problemima osoba s Downom i pokazati podršku.
21.03.2020.



NACIONALNI DAN INVALIDA RADA, 21.3.2020.

Hrvatski sabor je 13. veljače 2009. godine na svojoj sjednici donio odluku o proglašenju Nacionalnog dana invalida rada – 21. ožujka, koja je objavljena u Narodnim novinama br. 24 od 23. veljače 2009. godine.   Odluku o obilježavanju Nacionalnog dana invalida rada – 21.ožujka (Narodne novine, broj 24/9) donio je Hrvatski sabor 2009. godine kako bi se ukazalo na probleme osoba s invaliditetom, stereotipe i predrasude koji ih prate te s namjerom osvješćivanja javnosti o toj problematici. Povijest odabranog dana, 21. ožujka kao Nacionalnog dana invalida rada veže se uz događanja iz 1956. godine kada se u Belgiji dogodila rudarska nesreća u kojoj su stradale 262 osobe. U spomen na tu nesreću, 21. ožujka prvobitno je određen kao Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Međutim, nakon usvojene Rezolucije 47/3 Generalne skupštine UN-a 1992. godine, Međunarodnim danom osoba s invaliditetom proglašen je 3. prosinca.   Nacionalni dan invalida rada vrlo je značajan jer se tom prigodom želi dodatno skrenuti pozornost šire javnosti na probleme s kojima se susreću invalidi rada, a posebno se želi ukazati na potrebu provođenja aktivnosti prevencije nastanka novih invalida rada. Kao zaštitni znak Nacionalnog dana invalida rada odabrana je ruža kojom se želi ukazati na problem (ne)korištenja zaštitnih sredstava na radu. Naime, unatoč njezinoj ljepoti, za ubiranje ruže potrebna su zaštitna sredstva. Unatoč propisanim visokim kaznama, poslodavci mjere zaštite na radu često ne provode ili ih provode, a oba slučaja u konačnici nerijetko dovode do nastanka invaliditeta. Organiziranim aktivnostima povodom obilježavanja Nacionalnog dana invalida rada udruge invalida rada diljem RH žele ukazati na važnost prevencije nastanka invaliditeta upravo provedbom propisanih mjera zaštite na radu. Svaka je udruga invalida rada diljem lijepe naše izabrala svoju boju ruže, a UIR Zagreba je izabrala narančastu boju s obzirom na to da ta boja simbolizira toplinu, kreativnost i entuzijazam, ali i ohrabrujući poticaj invalidima rada u borbi sa svakodnevicom.
20.03.2020.



19. TJEDAN MOZGA U HRVATSKOJ (BRAIN AWARENESS WEEK), 16.–22. ožujka 2020.

Ovogodišnji 19. Tjedan mozga u Hrvatskoj dio je svjetske akcije organizacije Dana Alliance  for Brain Initiative s ciljem promocije znanja o mozgu i bolestima mozga. Hrvatsko  društvo  za neuroznanost i Hrvatski institut za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizacijom Tjedna mozga ispunjavaju svoju misiju u našoj sredini.   Aktivnosti vezane uz Tjedan mozga u svijetu svake su godine sve intenzivnije, obzirom na to da je istraživanje mozga jedan od trajnih prioriteta istraživanja u razvijenim državama svijeta. Danas se oko milijun i pol znanstvenika bavi neuroznanošću. Temeljne postavke zanimanja za spoznaje o mozgu iste su kao i prijašnjih godina:   1.U  EU  se  polazi  od  činjenice  da  više  od   45%  sveukupnih  troškova  i  opterećenja  u zdravstvenom sustavu EU čine bolesti mozga.  Nastojimo  redovito  upozoravati  javnost  na goleme troškove koje uzrokuju bolesti mozga. Utvrđeno je da je ukupni trošak od oko 800 milijardi eura godišnje za bolesti mozga veći od troškova liječenja kardiovaskularnih i malignih  bolesti  zajedno,  te  da 179 milijuna stanovnika Europe pati od nekog poremećaja funkcija živčanog sustava (podaci FENS-a, Federation of European Neuroscience Societies).   2.Nadalje,  javnosti  želimo  približiti  i  potrebu  približavanja  temeljnih  istraživanja  kliničkoj primjeni i stvarnoj pomoći u postupku dijagnoze i liječenja duševnih i neuroloških bolesti i poremećaja. Takvim pristupom danas se bavi translacijska neuroznanost.   3.Nemoguće je naći ijedno pitanje vezano uz funkcioniranje ljudskog društva koje ne bi zahtijevalo biološki utemeljeno znanje o ponašanju, odlučivanju i svijesti čovjeka, odnosima i komunikaciji među ljudima u društvu, kao i svojstvima funkcije mozga koje nas čine ljudima („New Science of Human Nature“).   4.Uz sve navedene razloge i veće zanimanje društva za znanje o mozgu treba istaknuti i najveće izazove  neuroznanosti: odnos mozga i uma te pitanje biološke, genetske i evolucijske osnove specifično ljudskih funkcija, kao što su govor, svijest o samom sebi i razumijevanje mišljenja drugih („Teorija uma“) te razmišljanje o Bogu. Rezultati znanstvenika sa Sveučilišta Yale govore da je 80% ukupnog ljudskog genoma povezano s ustrojstvom, funkcijom i razvitkom mozga. Oko 30% genoma je specifično za živčani sustav i među tim genima se krije moguća biološka šifra specifično ljudskih kognitivnih funkcija, ali i skupine gena odgovornihza nastanak duševnih bolesti. Veliki etički izazov jest nova tehnologija uređivanja gena.   5.Dodatan izazov je predstavljanje novih područja neuroznanosti i istraživanja mozga: politička neuroznanost, neuroznanost donošenja odluka, neuromarketing itd.   Hrvatsko društvo za neuroznanost izabralo je(uz izbor tema lokalnih organizatora iz područja neuroznanosti) novu zanimljivu temu za ovogodišnji Tjedan mozga,s ciljem nastavka dijaloga s javnošću o značajnim pitanjima iz istraživanja mozga:   MOZAK I EVOLUCIJA   Tijekom ovogodišnjeg Tjedna mozga omogućit ćemo bolje upoznavanje evolucije mozgaljudske vrste (homo sapiens), uz naglasak na specifično ljudska svojstva mozga i ponašanja - ona koja nas čine ljudima (kao što su jezik i simboličko mišljenje, moral, svijest o sebi, razmišljanje o Bogu). Nadalje, razumijevanje evolucije ljudskog mozga važno jei za razumijevanje nekih specifično ljudskih bolesti mozga (npr. shizofrenija, Alzheimerova bolest, autizam). Najčešće je pitanje što je posebno u biološkom ustrojstvu ljudskog mozga.Iako je ljudski mozak skoro 3 puta veći od mozga čimpanze, sama veličina i broj neurona ne mogu objasniti jedinstvena svojstva ljudske kognicije i ponašanja. Znanstvenici se slažu da je tajna sposobnosti ljudskog mozga u ustrojstvu evolucijski novog dijela moždane kore – neokorteksa, koji se oblikuje tijekom razvitka posebnim prostornim i vremenskim slijedom ekspresije gena.    
16.03.2020.



MJERE ZAŠTITE OD KORONAVIRUSA

Brojevi telefona Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za građane na temu koronavirusa: 091 468 30 32 i 099 468 30 01. Dostupni su za svaki radni dan od 8 do 22 sata te subotom i nedjeljom od 8 do 14 sati. Više o korona virusu i mjerama prevencije možete preuzeti na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske: https://zdravlje.gov.hr/koronavirus-i-mjere-prevencije/4952
13.03.2020.



VLADA ODGAĐA PLAĆANJE POREZA NA DOHODAK, POREZA NA DOBIT I DOPRINOSA

- Odgodit ćemo plaćanje poreza na dohodak, poreza na dobit, doprinosa. Središnji proračun će to nadomjestiti - rečeno je iz Banskih dvora u petak. Premijer Plenković je kazao da će se Vlada ekonomskim mjerama borbe protiv koronavirusa fokusirati na očuvanje radnih mjesta, stoga će odgodom plaćanja poreza osigurati likvidnost malih i srednjih poduzetnika. - Odgodit ćemo plaćanje poreza na dohodak, poreza na dobit te plaćanje doprinosa. S te strane, dio prihoda koji će zbog toga biti manji lokalnim jedinicama, nadomjestit će državni proračun - poručio je Plenković, a prenosi Hina. Ministar financija Zdravko Marić osvrnuo se na pojačanu potražnju u trgovinama, poručujući da ne treba dovoditi u pitanje sigurnost opskrbe. Oko podneva će ministar Marić u sjedištu Ministarstva financija održati sastanak s predstavnicima trgovačkih lanaca u vezi situacije s koronavirusom. - Želimo da sustav opskrbe nesmetano funkcionira - kazao je Plenković dodavši da nema potrebe za neproporcionalnim gomilanjem prehrambenih namirnica. Marić je kazao da postoji kontinuirani dijalog s dobavljačima i trgovačkim lancima te da sinergijski rade kako bi se osigurala isporuka usluga. - Ako je neka polica ispražnjena, ne dovodimo u pitanje mogućnost opskrbe. Ljudi rade sve što je u njihovoj moći i učinit ćemo sve da se lanac opskrbe osigura - poručio je ministar Marić. Isto tako, od ponedjeljka zbog koronavirusa u Hrvatskoj nema nastave u osnovnim i srednjim školama te na fakultetima, a obustava traje dva tjedna, objavio je u petak predsjednik Vlade Andrej Plenković. - Od ponedjeljka nema nastave na razdoblje od dva tjedna i u osnovnim i srednjim školama te fakultetima - kazao je premijer Plenković nakon sastanka s Nacionalnim stožerom civilne zaštite i ministrima u vezi situacije s koronavirusom. Kazao je da će se primijeniti model po kojemu će učenici od 1. do 4. razreda osnovne škole pratiti nastavu putem posebnih emisija na HRT-u i Sportske televizije, a za više razrede organizirat će se online nastava.
13.03.2020.



NOVINE U ZAKONU O LOKALNOJ I PODRUČNOJ (REGIONALNOJ) SAMOUPRAVI

Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj uređen je Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15, 123/17,  . U sklopu paketa izmjene 61 zakona koji se usklađuju s novim Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 66/19.) obuhvaćene su i izmjene i dopune Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 98/19.) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2020. godine. Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. te u odredbama glave VI. koje obuhvaćaju članke 133. do 138. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Odredbom članka 133. Ustava propisano je da se građanima jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, koje se ostvaruje preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava, te da građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom. Odredbom članka 135. Ustava propisano je da se poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju zakonom, a prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima. Također, odredbom članka 117. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se određeni poslovi državne uprave mogu zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. S ciljem provedbe Nacionalnog programa reformi 2019. u okviru reformskog prioriteta „Unaprjeđenje javne uprave“ koji uključuje mjeru 1.4.4. „Decentralizacija i racionalizacija“, nakon stupanja na snagu potrebno je uspostaviti jedinstveni normativni okvir kojim se na dosljedan i cjelovit način uređuje sustav državne uprave. Iz tog razloga dopunjen je izmijenjen Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u dijelu kojim je propisana stvarna nadležnost ureda državne uprave u županijama za obavljanje poslova državne uprave kojima su se pojedini poslovi državne uprave povjerili županijama, osim poslova upravnog i inspekcijskog nadzora te nadzora zakonitosti općih akata koji su, ovisno o upravnom području, stavljeni u nadležnost tijela državne uprave te također,  odgovarajuće izmjene zakona kojima se propisuju određene ovlasti, zadaće ili se na drugi način upućuje na dužnosnički položaj pomoćnika ministra. Isto tako, budući da se više ne ustrojavaju uredi državne uprave u županijama, ne utvrđuje se ni podjela tijela državne uprave na središnja i prvostupanjska tijela državne uprave. Vezano uz obavljanje poslova državne uprave, u dosadašnjem Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi sadržan je dio odredaba koje se odnose na obavljanje poslova državne uprave u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, no nije sadržana detaljnija razrada vezana uz povjerene poslove državne uprave koje mogu obavljati upravna tijela jedinica. Slijedom navedenog u daljnjem tekstu iznosimo izmjene i dopune predmetnog zakona. Izmijenjen je članak 42. stavak 2. u odnosu na odgovornost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana koji su dosadašnjim zakonom bili odgovorni središnjim tijelima državne uprave za obavljanje poslova državne uprave prenijetih u djelokrug tijela općine, grada, odnosno županije, dok novi Zakon propisuje da su oni odgovorni za zakonito i pravilno obavljanje povjerenih poslova državne uprave tijelu državne uprave nadležnom za upravni nadzor u odgovarajućem upravnom području. U članku 53. iza stavka 2. nadodan je novi stavak 3. kojim se propisuje da upravna tijela koja obavljaju povjerene poslove državne uprave u obavljanju tih poslova imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave. Nadalje, izmijenjen je i članak 76. stavak 2. kojim se propisuje ovlast upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za rješavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju u obavljanju povjerenih poslova državne uprave. Naime, navedena izmjena uslijedila je radi usklađivanja s odredbom članka 33. Zakona o sustavu državne uprave kojom je propisano da se jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu povjeriti poslovi neposredne provedbe zakona u prvom stupnju, te s odredbom članka 51. kojom je propisano da tijela državne uprave rješavaju u upravnim stvarima u drugom stupnju ako je rješavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju povjereno jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Slijedom navedenog, dodan je novi stavak 4. kojim je propisano da se protiv pojedinačnih akata iza stavka 2. koje donose upravna tijela jedinica lokalne samouprave može izjaviti žalba nadležnom tijelu državne uprave. Također, izmijenjen je i stavak 6. koji postaje stavak 7. u smislu da se odredbe članka 76. odnose i na pojedinačne akte koje donose pravne osobe kojima je odlukom predstavničkog tijela, u skladu sa zakonom, povjereno obavljanje javnih ovlasti u poslovima iz samoupravnog djelokruga jedinice. Izmijenjene su i odredbe članka 79. kojim su propisana tijela ovlaštena za nadzor zakonitosti općih akata te se propisuje da poslovi nadzora zakonitosti općih akata koje su obavljali uredi državnih uprava, ostaje samo u djelokrugu nadležnih tijela državne uprave, svakog u njegovom djelokrugu, sukladno posebnom zakonu. Članak 80. izmijenjen je te propisuje da nadležno tijelo državne uprave, ako utvrdi određene nepravilnosti u općem aktu (u suprotnosti s Ustavom i zakonom ili da su u postupku donošenja općeg akta počinjene nepravilnosti), može predstavničkom tijelu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave dati uputu za postupanje, odnosno za uklanjanje uočenih nedostataka, koja mora nedostatke ukloniti u roku od 15 dana od primitka upute. U članku se propisuje da ukoliko predstavničko tijelo ne postupi po uputi nadležnog tijela državne uprave i ne otkloni uočene nedostatke u roku od 15 dana od primitka upute, nadležno tijelo državne uprave donosi odluku o obustavi od primjene općeg akta ili pojedinih odredaba općeg akta koja mora biti obrazložena. Izmijenjen je i rok za donošenje odluke o obustavi koji je sada 60 dana umjesto dosadašnjih 15 dana. Propisana je obveza dostave odluke o obustavi, predsjedniku predstavničkog tijela koje je donijelo opći akt, općinskom načelniku, gradonačelniku ili županu te tijelu državne uprave nadležnom za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, kao i obveza jedinicama da odluku o obustavi općeg akta od primjene objave u službenom glasilu jedinice. Analogno naprijed navedenom članku, izmijenjen je i članak 80.a u smislu da je nadležnost za postupanje po odluci općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi od primjene općeg akta sada samo u ovlasti nadležnog tijela državne uprave. Također, navedeni članak propisuje i točan način postupanja nadležnog tijela državne uprave s odlukom općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana o obustavi od primjene općeg akta, pa tako ono može donijeti odluku o potvrdi  odluke  općinskog  načelnika,  gradonačelnika,  odnosno  župana  o obustavi ako odluku ocijeni osnovanom ili odluku o ukidanju odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi ako odluku ocijeni neosnovanom. Nadalje, izmijenjen je i rok u kojem je nadležno tijelo za nadzor zakonitosti općih akata dužno  ocijeniti osnovanost  odluke  općinskog  načelnika,  gradonačelnika, odnosno župana o obustavi od primjene općeg akta te je umjesto dosadašnjih 8 utvrđen rok od 30 dana. Propisana je obveza dostave odluke o potvrdi odluke, odnosno odluke o ukidanju odluke općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana predsjedniku predstavničkog tijela, općinskom načelniku, gradonačelniku ili županu o čijoj se odluci odlučuje te tijelu državne  uprave  nadležnom  za  lokalnu i područnu (regionalnu)  samoupravu, kao i obveza objava predmetnih odluka u službenom glasilu jedinice. Za napomenuti je da je u manjoj mjeri dopunjen i izmijenjen i Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 86/08., 61/11. i 4/18.), a koje izmjene odnosno dopune su stupile na snagu dana 30. studenog 2019. godine („Narodne novine“, broj: 112/19.). Naime, nadodan je članak 13.a s naslovom „Kontinuitet radnog staža“, kojim je propisano da službeniku i namješteniku koji je iz državnog tijela ili javne službe po sili zakona preuzet u upravno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi ostvarivanja prava iz službe, radni staž ostvaren u državnom tijelu ili javnoj službi uračunava se u radni staž ostvaren u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. Navedena dopuna se odnosi na kontinuitet radnog staža koji je uvjet za ostvarivanje prava iz službe kao radni staž kod istog poslodavca (npr. jubilarna nagrada, otpremnina i dr.). Nadalje, propisano je da služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao može trajati najduže šest mjeseci i može se produžiti za još šest mjeseci. Međutim, ovom dopunom u Zakonu je preuzeto zakonsko rješenje iz Uredbe o dopuni Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 4/18.), kojom se uređuje mogućnost trajanja službe na određeno vrijeme duže od godinu dana zbog potrebe rada na provedbi projekta koji se financira iz fondova ili  programa Europske unije za vrijeme trajanja projekta, a što se konkretno odnosi na obavljanje poslova voditelja projekta, administratora, koordinatora i drugih osoba koje rade na poslovima vezanim uz upravljanje projektom, koji se smatraju službenicima u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dok se osobe koje se zapošljavaju na ostalim projektnim aktivnostima (npr. zapošljavanje žena pripadnica ranjivih skupina i sl.) ne smatraju službenicima i namještenicima lokalne jedinice i na njih se primjenjuju opći propisi o radu (članak 28. stavak 3. Zakona).
12.03.2020.



PREKID UPRAVNOG POSTUPKA – ŽALBENI I TUŽBENI RAZLOZI

Mogu li se u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o prekidu upravnog postupka iznositi i razlozi vezani uz meritum upravne stvari? Odgovor na to pitanje je niječan, zbog sljedećih razloga. Prekid upravnog postupka vezan je uz materiju prethodnog pitanja, koja je regulirana odredbama članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj, 47/09., dalje: ZUP). Ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe (stavak 1.). Postupak će se prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrđivanje očinstva ili majčinstva te u drugom slučaju propisanom zakonom. Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za kazneni progon, službena osoba razmotrit će i to pitanje (stavak 2.). Službena osoba vezana je pravomoćnom odlukom nadležnog tijela kojom je riješeno prethodno pitanje (stavak 3.). Institut prethodnog pitanja dodatno je uređen normama članka 56. ZUP-a. Pritom je stavkom 5. navedenoga članka propisano da će se postupak prekinut radi rješavanja prethodnog pitanja pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom nastaviti kad odluka o tom pitanju postane pravomoćna. Postupak se može nastaviti po službenoj dužnosti i bez pravomoćne odluke o prethodnom pitanju i kad službena osoba ocijeni da više nema razloga čekati na pravomoćnost rješenja prethodnog pitanja pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom, osim u slučajevima u kojima se mora prekinuti postupak. Nadalje, za odlučivanje o prekidu postupka nadležno je tijelo koje je nadležno za rješavanje stvari koja je predmet postupka. Prekidom postupka prestaju teći rokovi u postupku, koji nastavljaju teći (tj. ne počinju teći iznova) nakon nastavljanja prekinutog postupka. Mada nije riječ o meritornom rješenju (tj. o upravnom aktu kojim se rješava upravna stvar), rješenje kojim se odlučuje o prekidu postupka ulazi u krug rješenja protiv kojih je dopuštena posebna žalba. Prilikom odlučivanja o žalbi izjavljenoj protiv rješenja o prekidu postupka drugostupanjsko tijelo utvrđuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za prekid postupka, ne ulazeći u meritum upravne stvari prilikom rješavanja koje je postupak prekinut, o kojem meritumu prvostupanjsko tijelo još nije ni odlučilo, niti to čini predmet rješenja o prekidu postupka. Netom navedeno ograničenje opsega osporavanja rješenja o prekidu postupka vrijedi i u upravnom sporu, kada se podnese tužba radi ocjene zakonitosti konačnog rješenja donesenog u pogledu prekida postupka. S obzirom na to da je ZUP-om predviđeno zasebno osporavanje odluke o prekidu spora, ovdje je vođenje upravnog spora protiv postupovne odluke javnopravnog tijela iznimno dopušteno (članak 4. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.).
12.03.2020.



EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA - PRAVNA SIGURNOST U PRAKSI

Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu Sud) u svojoj se praksi često susreće s predmetima u kojima se pojedinci obraćaju sudu tražeći zaštitu svojih prava i osiguranje pravne sigurnosti pred nacionalnim sudovima. Sud se kod predmeta zaštite pravne sigurnosti prvenstveno oslanja na odredbe članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02, 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.)  koji određuje prava osoba u postupku pred sudovima u građanskim i kaznenim predmetima, čiji stavak 1. navodi kako „radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.“   Zanimljivo je gledište Suda vezano za presedane kao čimbenike pravne sigurnosti kako je navedeno u predmetu Jureša protiv Hrvatske (Presuda od 22. 5. 2018., Zahtjev br. 24079/11) u kojem Sud ističe kako je u ranijim predmetima kao što su Brezovec protiv Hrvatske (br. 13488/07, stavci 59. - 68., 29. ožujka 2011.) i Saghinadze i drugi protiv Gruzije (br. 18768/05, stavci 116. - 118., 27. svibnja 2010.) utvrdio da su „rješenja u kojima nije navedeno razumno obrazloženje odstupanja od postojeće sudske prakse nepredvidljiva i ukazuju na proizvoljnost te su samim time i nezakonita.“ Sud je osobito bitno gledište zauzeo u ranijoj odluci Hoare protiv Ujedinjenog Kraljevstva (br. 6261/08 od 12. travnja 2011.) u kojoj je istaknuo kako je moguće da sudovi u svojim odlukama odstupe od svoje dobro utvrđene prakse ali„pod uvjetom da pruže dobre i uvjerljive razloge za to“. U presudi Jureša protiv Hrvatske Sud dalje ističe kako „pri odstupanju od utvrđene sudske prakse radi poštivanja načela pravne sigurnosti u skladu s vladavinom prava ... sudovi moraju jasno obrazložiti svoje odluke u mjeri u kojoj će omogućiti budućim tužiteljima da razumno predvide kako bi nove pravne promjene mogle utjecati na njihov predmete.“   O nedosljednosti sudske prakse Sud je govorio i u predmetu Brezovec protiv Hrvatske (presuda od 29.03. 2011., zahtjev br. 13488/07). Istaknuto je kako države ugovornice Konvencije  imaju obavezu organizirati svoje pravne sustave na način da se izbjegne donošenje proturječnih presuda, te da „proturječne odluke u sličnim predmetima koje je donio isti sud, koji uz to predstavlja zadnju instancu u dotičnoj pravnoj stvari, mogu, u odsutnosti mehanizma koji osigurava dosljednost, dovesti do povrede načela pravne sigurnosti.“ To pravilo vrijedi i za države kao što je Republika Hrvatska u kojoj ne postoji obaveza poštovanja pravnih presedana ali iz navedene prakse Suda očito je kako proturječne odluke istog suda u sličnim pravnim stvarima stvaraju povredu načela pravne sigurnosti. Sud je u navedenoj presudi također naveo da kad se tako očigledno proturječne odluke miješaju u pravo na mirno uživanje vlasništva, a za čiju proturječnost odluka nije dano nikakvo razumno objašnjenje, takva miješanja se ne mogu smatrati zakonitim „jer vode do nedosljedne sudske prakse kojoj nedostaje tražena preciznost kako bi se pojedincima omogućilo da predvide posljedice svojih radnji“. Sud je stao u obranu odredbi iz članka 5. Konvencije koja propisuju da se nitko ne smije lišiti slobode, osim u zakonom propisanim slučajevima i u postupku propisanom zakonom. Jedan od predmeta u kojem je stao u obranu navedenih načela zaštite prava pojedinaca u kaznenom postupku je Şahin Alpay protiv Turske (presuda od 20. 06. 2018., Zahtjev br. 16538/17).  Sud je kroz navedeni predmet izrazio mišljenje kako je njegova zadaća utvrditi u postupku je li domaći zakon kojeg su nacionalni sudovi primijenili u skladu s Konvencijom, kao i opća načela po kojima sudovi odlučuju. Naglasio je da je u pogledu lišavanja slobode posebno važno zadovoljiti opće načelo pravne sigurnosti, te da nije dopušten nikakav „proizvoljni pritvor“. U ovom slučaju pojam proizvoljnosti se odnosi ne samo na neusklađenost sa nacionalnim pravom nego i neusklađenost s Konvencijom, osobito člankom 5. u kojoj su taksativno određeni razlozi za lišavanje slobode (npr. ako je zakonito uhićen ili pritvoren radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti kad postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo ili kad je razumno vjerovati da je to nužno radi sprečavanja izvršenja kaznenog djela ili bijega nakon njegova počinjenja...) U predmetu Ringwald protiv Hrvatske (Stjepan Ringwald protiv Hrvatske i Vanja Ringwald protiv Hrvatske - Odluka od 22. 01. 2019., Zahtjev br. 14590/15) Sud je izrazio zanimljiva gledišta vezana za svoju ulogu zaštite prava pojedinaca sukladno odredbama Konvencije. Pa je ocijenio kako je „u više navrata naveo kako njegova zadaća nije ispravljati činjenične i zakonske pogreške koje je nacionalni sud navodno počinio osim ako i u onoj mjeri u kojoj su izazvale povredu prava i sloboda zaštićenih Konvencijom.“ Ono što Sud u svome radu ne ocjenjuje kao svoju zadaću je „preispitivanje pitanja kao što je važnost koju domaći sudovi pridaju nekim dokazima ili zaključcima ili ocjenama u nekom pitanju koje razmatraju.“ U navedenoj presudi Sud dalje naznačuje kako odbija svoju ulogu „suda četvrtog stupnja“ te on neće ispitivati presude nacionalnih sudova na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije osim ako su zaključci tih sudova i donesene presude proizvoljne i očigledno nerazumne. Sud zaključuje kako je navedenim člankom 6. stavkom 1. Konvencije zajamčeno pravo na pošteno suđenje ali nisu propisana pravila o dopuštenosti dokaza ili načini ocjenjivanja dokaza, što je sve prepušteno nacionalnom pravu i nacionalnim sudovima. Europski sud za ljudska prava slijedom navedenog svoju ulogu ne doživljava kako je sam naveo u Ringwald protiv Hrvatske kao ulogu suda četvrtog stupnja kojemu se pojedinci obraćaju nakon što su iskoristili sve pravne lijekove u svojim državama (potpisnicama Konvencije). Uloga suda je, kako je vidljivo iz navedenih predmeta, zaštita ljudskih prava u slučajevima težih kršenja odredaba Konvencije, a osobito zaštita pojedinaca od postupaka nacionalnih sudova koji su protivni njenim odredbama. Zaštita pojedinaca se sastoji od zaštite od nejednake sudske prakse, nerazumno dugih sudskih postupaka i proizvoljnih odluka sudova bez zakonskog temelja. Sud u svome radu nastoji osigurati pravo na pravično suđenje, temeljeno na zakonu i općim načelima sukladnima odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a samim time i pravnu sigurnost.
12.03.2020.



ZAKON O ZAŠTITI ZRAKA

O značaju regulative zaštite zraka, najbolje nam govori podatak iz objavljenog izvješća Europske agencija za okoliš (EEA) pod nazivom „Kvaliteta zraka u Europi“, iz studenog 2016., koje je pokazalo da unatoč činjenici što se kvaliteta zraka znatno poboljšala u posljednjih nekoliko desetljeća, onečišćenje zraka i dalje ostaje najveća pojedinačna opasnost za zdravlje u Europi. Prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), onečišćenje zraka u gradovima postat će do 2050. glavni okolišni uzrok smrtnosti u svijetu, ispred nečiste vode i nedostatka higijenskih mjera (https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/EN/INF_19_4251) Kako bi se zaštitilo ljudsko zdravlje i okoliš u cjelini, posebno je važno boriti se protiv emisija onečišćujućih tvari na njihovom izvoru, te identificirati i primijeniti najučinkovitije mjere smanjenja emisije na lokalnoj i nacionalnoj razini. Stoga bi trebalo izbjegavati, spriječiti ili smanjiti emisije štetnih onečišćujućih tvari u zraku, te postaviti odgovarajuće ciljeve za kvalitetu zraka, vodeći računa o relevantnim normama, smjernicama i programima Svjetske zdrav¬stvene organizacije. Prijašnji Zakon o zaštiti zraka ("Narodne novine", br. 130/11., 47/14., 61/17., 118/18.) donesen je 2011. godine, tri put je izmijenjen i dopunjen zbog usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije i zbog usklađenja s posebnim propisom kojim se uredio prestanak rada Hrvatske agencije za okoliš i prirodu. Zanimljivo je da je u srpnju 2019. Europska komisija protiv Hrvatske izdala službenu opomenu u kojoj je tada navela da Direktiva 2008/50/EZ o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu nije ispravno implementirana u nacionalno zakonodavstvo, a koja je također bila jedan od poticaja za donošenje novog Zakona koji bi bio propisno usklađen sa odredbama citirane Direktive, na način kako je ukazano primjedbama Komisije. Novi Zakon o zaštiti zraka objavljen je 17. prosinca 2019. ("Narodne novine", broj 127/2019.), a stupio je na snagu 1. siječnja 2020. Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Zaštita i poboljšanje kvalitete zraka, u cilju održivog razvoja temelji se na načelima zaštite okoliša određenim sukladno Zakonu o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj 80/13., 153/13., 78/15., 12/18., 118/18., dalje: ZZO) i zahtjevima međunarodnog prava i pravne stečevine Europske unije. Načela zaštite okoliša su sadržana u člancima 8. – 19. ZZO-a. Najvažnije načelo među njima svakako je načelo održivog razvitka, koje je jedno od ključnih načela i u ovom Zakonu. Djelotvorna zaštita i poboljšanje kvalitete zraka i drugih dijelova okoliša koji su ugroženi zbog onečišćenosti zraka, osigurava se primjenom načela održivog razvitka, načela cjelovitog pristupa i primjenom najboljih raspoloživih tehnika, tehničkih rješenja i mjera. Novim se Zakonom određuju nadležnost i odgovornost za zaštitu zraka, planski dokumenti, praćenje i procjenjivanje kvalitete zraka, mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćavanja zraka, izvještavanje o kvaliteti zraka i razmjeni podataka, djelatnost praćenja kvalitete zraka i emisija u zrak, informacijski sustav zaštite zraka, financiranje zaštite zraka, upravni i inspekcijski nadzor. U cilju omogućavanja neposredne provedbe uredbi i odluka Europske unije, Zakon na primjeren način preuzima utvrđena nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela za neposrednu provedbu akata Europske unije koji su doneseni do kraja 2018. godine i bili propisani starim Zakonom o zaštiti zraka, te utvrđuje nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela, upravni i inspekcijski nadzor, te propisuje prekršajne odredbe za pravne i fizičke osobe – obrtnike na koje se Zakon primjenjuje. Nadalje se definiraju ciljevi i mjere koje se poduzimaju u cilju zaštite i poboljšanja kvalitete zraka, kao i subjekti koji su nadležni za provedbu istih. To su Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske, te predstavnička tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave u okviru svojih zakonom propisanih ovlasti (članak 7. stavak 1.). Zakonom se daje ovlast Vladi Republike Hrvatske da donese Plan zaštite zraka koji je sastavni dio plana zaštite okoliša kao Program kontrole onečišćenja zraka te se propisuje sadržaj i način donošenja istih (članak 11.). Predstavničkom tijelu županije, Grada Zagreba i velikog grada ima ovlast donošenja program zaštite zraka koji je sastavni dio programa zaštite okoliša za područje županije, Grada Zagreba i velikog grada te se propisuje sadržaj i način donošenja istog. Dodatno se daje ovlast Vladi Republike Hrvatske da radi provedbe ispunjenja ugovornih obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima iz područja zaštite zraka po potrebi donosi nacionalne planove, programe i izvješća. Uređuje se područje praćenja i procjenjivanja kvalitete zraka (članci 18. – 37.) na području Republike Hrvatske koja je podijeljena na zone i aglomeracije (članak 19.). Definiraju su razine onečišćenosti odnosno kategorije kvalitete zraka s obzirom na propisane granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i ciljne vrijednosti za prizemni ozon utvrđuju se sljedeće kategorije kvalitete zraka. Praćenje kvalitete zraka definirano je mjerenjima na mjernim postajama za praćenje kvalitete zraka državne mreže, mjernim postajama na području jedinica područne (regionalne) samouprave, Grada Zagreba, jedinica lokalne samouprave, te mjernim postajama onečišćivača. Sukladno navedenom definiraju se obaveze dionika vezane uz osiguranje praćenje kvalitete zraka, uređuje se način uspostave, odabira lokacija i praćenja kvalitete zraka na istim, te dostava podatka mjerenja i izvješća. Odredbama zakona osigurava se javna dostupnost podataka o kvaliteti zraka. Definiraju se podaci koji se koriste za razmjenu informacija i izvješćivanja o kvaliteti zraka između Ministarstva i Europske komisije. Zakonom se propisuje način utvrđivanja i provođenja mjera sprječavanja i smanjivanja onečišćivanja zraka kao i obveze svih dionika u provođenju istih. Nadalje, propisuju se obveze jedinicama lokalne samouprave i Gradu Zagrebu vezano uz izradu i donošenje akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka kako bi se u što kraćem mogućem vremenu osiguralo postizanje graničnih ili ciljnih vrijednosti za pojedine onečišćujuće tvari kao i izrade i donošenja kratkoročnog akcijskog plana koji sadrži mjere koje se moraju poduzeti u kratkom roku kako bi se smanjio rizik prekoračenja pragova upozorenja. Određuje se obveza Ministarstva, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba o informiranju javnosti te sadržaj informacija (jedna od primjedbi Komisije odnosila se na određene nedostatke u uređenju obveze informiranja javnosti). Definira se obveza Ministarstva da osigura dostupnost i razmjenu podataka o kvaliteti zraka, kao obveza da osigurava dostupnost podataka i provodi uzajamnu razmjenu informacija o mjerenjima kvalitete zraka i izvješćivanje o procjeni i upravljanju kvalitetom zraka posreduje i razmjenjuje podatke o emisijama s međunarodnim organizacijama i organizacijama drugih država sukladno potvrđenim međunarodnim ugovorima kao i nadležnim tijelima Europske unije, na način i u rokovima koji su određeni pravnom stečevinom Unije. Uređuje se područje izdavanja dozvola za obavljanje djelatnosti praćenja kvalitete zraka, djelatnosti praćenja emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora i/ili djelatnosti provjere ispravnosti mjernog sustava za kontinuirano mjerenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora. Propisuju se uvjeti koje moraju zadovoljiti pravne osobe – ispitni laboratoriji kao pravna osoba – s tim da ispitni laboratorij koji ima sjedište u državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može obavljati tu djelatnost u Republici Hrvatskoj ako ishodi dozvolu od Ministarstva za obavljanje navedenih djelatnosti (članak 65.). Dodatno se propisuju poslovi referentnog laboratorija kao i uvjeti koje mora zadovoljiti pravna osoba – referentni laboratorij, za ishođenje dozvole za obavljanje djelatnosti osiguranja kvalitete mjerenja i podataka kvalitete zraka na području Republike Hrvatske. Odredbama Zakona uređuje se informacijski sustav zaštite zraka koji je sastavni dio informacijskog sustava zaštite okoliša, propisuje se da ga vodi nadležno ministarstvo, a on sadrži: – podatke o kvaliteti zraka iz državne mreže – podatke o kvaliteti zraka iz mjernih postaja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i mjerenja posebne namjene koje osigurava onečišćivač – podatke o emisijama izvora onečišćivanja zraka – podatke o kvaliteti proizvoda i opreme na terminalima – podatke o kvaliteti proizvoda – planove i programe za zaštitu i poboljšanje kvalitete zraka – podatke o prekoračenju pragova upozorenja, praga obavješćivanja i mjere zaštite ljudi i okoliša u takvim prilikama – podatke o pravnim osobama koje obavljaju djelatnost praćenja kvalitete zraka, praćenja emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, provjere ispravnosti mjernog sustava za kontinuirano mjerenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora i osiguranja kvalitete mjerenja i podataka kvalitete zraka – podatke iz registra onečišćivanja okoliša i – druge podatke važne za zaštitu zraka.   Sredstva za financiranje zaštite zraka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske, proračunima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te iz drugih izvora, i to, sredstava onečišćivača, donacija, zajmova, sredstava državne potpore, sredstava međunarodne pomoći, sredstava stranih ulaganja namijenjenih za zaštitu i poboljšanje kvalitete zraka. Nadalje, određuju se tijela i propisuje se način obavljanja upravnog i inspekcijskog nadzora i odgovarajuća primjena odredbi Zakona za upravni i inspekcijski nadzor. U člancima 96. – 101. sadržane su prekršajne odredbe i propisane novčane kazne za neizvršenje propisanih obveza i provedbenih propisa. Najviše novčane kazne koje se mogu izreći na temelju Zakona iznose od 300.000,00 – 600.000,00 kuna za pravne osobe, a od 100.000,00 – 250.000,00 kuna za fizičke osobe – obrtnike.
12.03.2020.



PLAN ZDRAVSTVENE ZAŠTITE REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 8. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 100/18. i 125/19.), uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, nadležnih komora i Hrvatskog liječničkog zbora, ministar zdravstva donio je Plan zdravstvene zaštite Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 19/20.) koji je stupio na snagu 28. veljače 2020. Evo kratkog pregleda navedenog Plana.   Ovim Planom se određuju zadaće i ciljevi zdravstvene zaštite, prioritetna razvojna područja, osnove razvoja sustava zdravstvene zaštite, zdravstvene potrebe stanovništva od posebnoga interesa za Republiku Hrvatsku, specifične potrebe i mogućnosti ostvarivanja zdravstvene zaštite na potpomognutim područjima ili područjima s razvojnim posebnostima, nositelji zadaća i rokovi za ostvarivanje Plana, osnove razvoja zdravstvene djelatnosti po razinama, uključujući izobrazbu i usavršavanje radnika u sustavu zdravstva te mjerila za određivanje mreže javne zdravstvene službe uzimajući u obzir dostupnost zdravstvene zaštite po područjima. Plan zdravstvene zaštite donosi se na temelju analize stanja zdravlja i potreba stanovništva uvažavajući kadrovske i financijske mogućnosti, s tim da prema članku 10. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Republika Hrvatska iz državnog proračuna osigurava, među ostalim, sredstva za epidemiološko praćenje, sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti i kroničnih nezaraznih bolesti i bolesti ovisnosti. Osim Republike Hrvatske, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb osigurava sredstva za provođenje javnozdravstvene, epidemiološke i zdravstveno ekološke djelatnosti te prevenciju bolesti na svom području, sukladno točki XII. Plana.   Prema točki II., provedbu ovoga Plana, primjenom mjera utvrđenih Planom i programom mjera zdravstvene zaštite, osiguravaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i privatni zdravstveni radnici na način i pod uvjetima propisanim zakonom.   Zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj osigurava se i provodi u jedinstvenom sustavu zdravstvene djelatnosti na primarnoj, sekundarnoj, tercijarnoj razini i razini zdravstvenih zavoda, a koje su razine međusobno funkcionalno povezane i usklađene, ovisno o opsegu i složenosti poslova te o specifičnostima pojedinih područja.   Kao prioritetno razvojno područje Plan, među ostalim, određuje promicanje zdravlja i prevenciju bolesti, sprječavanje i suzbijanje zaraznih, masovnih kroničnih bolesti te ozljeda i invaliditeta, a sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti je prepoznato kao zdravstvena potreba stanovništva od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.   Nositelji zadaća za ostvarivanje Plana su: Republika Hrvatska, jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, jedinice lokalne samouprave i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.   Praćenje provedbe učinka provedbe Plana provodit će se korištenjem alata Globalno breme bolesti (engl. Global Burden of Disease Health Matrix) i rutinskih statističkih podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Izvješće o provedbi Plana izrađuje Hrvatski zavod za javno zdravstva i dostavlja ga jednom godišnje ministarstvu nadležnom za zdravstvo.
12.03.2020.



 < 1 2 3 4 >  pag_last_link
 
EU PROJEKT “USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE III”

EU PROJEKT "USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE III"

Europska Unija          
Europski socijalni fond

www.esf.hr
www.strukturnifondovi.hr

EU PROJEKT “AKTIVNI I UKLJUČENI - MOBILNOŠĆU I SENZIBILNOŠĆU DO ZAPOSLENJA”

EU PROJEKT "AKTIVNI I UKLJUČENI - MOBILNOŠĆU I SENZIBILNOŠĆU DO ZAPOSLENJA"

Europska Unija          
Europski socijalni fond

www.esf.hr
www.strukturnifondovi.hr

 

 

EU PROJEKT “USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE II”

EU PROJEKT "USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE II"

Europska Unija           
"Zajedno do fondova EU"

www.esf.hr
www.strukturnifondovi.hr

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva

„Udruga osoba s invaliditetom Križevci je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge"

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Čokolaterija „Hedona”

Klikom na sliku pogledajte web stranicu našeg socijalnog poduzeća Hedona d.o.o. Križevci - Križevačke čokolaterije

Promotivni video Hedone d.o.o. Križevci - Križevačke čokolaterije

Klikom na sliku pogledajte promotivni video Hedone d.o.o. Križevci - Križevačke čokolaterije

WEB SHOP HEDONE d.o.o. KRIŽEVCI - KRIŽEVAČKE ČOKOLATERIJE

Klikom na sliku posjetite web shop Hedone d.o.o. Križevci - Križevačke čokolaterije

Promotivni video EU projekta

Klikom na sliku pogledajte promotivni video EU projekta "Integracija djece s poteškoćama iz Križevaca i okolice u redovni obrazovni sustav"

INA - SPONZOR

Križevačka čokolaterija

Križevačka čokolaterija

 

Klikom na sliku pogledajte reportažu "Križevačka čokolaterija"